DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1944 str. 31 <-- 31 --> PDF |
goleti izgleda da je jedino moguć, iako veoma težak i dugotraja n put, kojim se tokom vremena prostrane gole površine ponovo mogu privesti iskorišćivanju, bilo da ostaju trajno pod šumom ili da se djelomično upotrebe i za razne druge grane seljačkog gospodarstva. Naročito je važno, da se pošumljivanje obavlja sa svrhom čuvanja postojećih poljodjelskih i šumskih kultura od daljnjeg haračanje, koje nanose jednako jaki vjetrovi kao i snažne bujice, od kojih u ovim krajevima često nastaju velike i tako reći jedva nadoknadive štete. Čuvanjem i najkržljavijih šikara od stok e kroz nekoliko godina, kako´ se to postizava »ogradama«, »podzidima« podignutim od kamena, često puta dostaje, da se podigne brzo i sigurno šumsko drveće, potrebnu za svakovrsnu upotrebu seljačkim gospodarstvima Krša. Pored goriva te građe tu se nabere i lisnika za zimsku prehranu stoke. Nakon što je zemljište pod šumom kako treba vezano i zaštićeno od odnošenja, vjetrom ili bujicom, otvaraju se daljne mogućnosti za sadnju voćaka, od kojih će pored drva biti koristi u donošenju plodova, upotrebivih za prehranu ljudi. Na postojećim obradivim površinama kao i na obručima kamenjara valjalo bi puno pažnje posvetiti sjetvi lucerke. Lucerka je upravo pionirska k u 11 u,r a za nas t,o janja oko pošumljivanj a krš a u toliko, što daje na malim površinama obilnu i prvorazrednu krmu i omogućuje u ovim krajevima u nekoj mjeri stajsko držanje domaće stoke. Na taj se način sve veći dio dosadašnjih »pašnjaka« može rezervirati za ograđivanje zidom od kamena radi poštede od popaše . . .«** U popisu literature prof. Dr Kvakan navodi knjige Dra Balena: Naš goli krš i Ing. Premužića: Seljačko gospodarstvo na Kršu. * Za hrvatsko gospodarstvo vriednost ove knjige može se izreći s nekoliko rieči: Bez nje ne može biti ni jedno agrikulturno gospodarstvo, pa ni šumsko. Ing. O. Piškorić SCHWERDTFEGER: DIE WALDKRANKHEITEN (p) Netom je izišla iz tiska knjiga predstojnika Zavoda za obranu šuma Pruske pokusne stanice za šumarstvo, te profesora i ravnatelja Zoologijskog zavoda šumarske visoke škole u Eberswaldu Dr. Fritz-a Schwerdt feger- a »Die Waldkrankheite n«* Knjiga obrađuje prirodne neprijatelje šume i našu obranu protiv njih, a materijal je obrađen u ovim poglavljima: I. Grundlagen der Forstpatologhie und des Forstschutzes; II. Abiotisch bedingten Krankheiten; III. Biotisch bedingten Krankeheiten; IV. Disposizion und Resistenz des Waldes; V. Krankheitsverlauf und Krankeheitserscheinungen ; VI. Wirtschaftliche Auswirkungen der Waldkrankheiten; VII. Gegenmassenahmen des Menschen. Od abiotskih bolesti ili povreda obrađeno je: povrede cd požara, povrede od vremena, kao i one prouzročene svojstvima tla (zamočvarenje, sušenje, pomanjkanje hranivih tvari, preobilje hranivih tvari i prisutnost otrova u tlu, zakiseljavanje tla i zbijanje tla, otresetavanje, korištenje nastora, izsijavanje zemlje i opješćavanje). U dielu biotskih bolesti obrađeni su: virusi, bakterije, gljive, lišajevi, nametnice, korovi, protozoi, crvi, pauci, stonoge, insekti, žabe i gmazovi, ptice i sisavci i to posebno kao pojedinci, a posebno, kada dolaze u velikim množinama. U poglavlju o protumjerama čovjeka podieljeno je u dva odsjeka: jedan, koji govori o šumskoj higieni, a drugi o terapiji. Knjiga je opremljena jednim pregledom, u kojem su prema vrsti drveta i dielovima stabla nabrojena oboljenja pozivom na stranicu knjige, na kojoj je pojava opisana, kao i jednim stvarnim kazalom. U knjizi je, uz svaki odsjek nabrojena i bibliografija (češka, englezka, finska, francuzka, njemačka, švedska, švicarska i američka). Knjiga obasiže 480 stranica i ima 230 slika. U knjižnici Hrvatskog šumarskog družtva nalazi se pod br. 1791. Dr. AUGUST BARBEY: DIE PAPPEL U izdanju švicarskoga saveznog nadzorničtva za šumarstvo, lov i ribolov izašla je 1942. knjiga o topolama, njihovoj koristnosti, razširenju i uzgajanju u švicarskoj. Topole se između ostaloga šumskoga drveća odlikuju naročito brzom proizvodujoui drveta, koje upotrebljavaju mnoge industrije. Već se je prije upotrebljavala topolovma za celulozu, za kutije žigica, za kutije pakovanja i t. d. U novije vrieme započelo se pak upotrebljavati topolovinu kod izrade šperploča, naročito od početka rata, kad je topolovina zamjenila ekzotične vrste drveća (okoume, abachi, limba). Radi toga narasla je potražnja topolovine i povećala se je sječa topolovih sastojina. Razumljivo je stoga nastojanje državnih vlasti da potaknu vlastnike zemljišta, da posvete punu pažnju sadnji topola, jer će potražnja za topolovinom postojati i po dovršetku rata. * Dr. F. Schwerdtfeger: Die Waldkrankheiten, Ein Lehrbuch der Forstpatologie und des Forstschutzes, P. Parey in Berlin, 1944. — Ciena 1100.— Kuna. Način uzgoja, koji preporuča pisac knjige, dosta se razlikuje od načina kod nas uobičajenih Sadnice se uzgajaju u šumskim vrtovima. Reznice se sade u redovima razmaka 80 cm, na udaljenosti 50—80 cm. Tamo ostaju tri godine pa se pomnom njegom uzgoje u stablašice 2,50—3,0 m visine. Pazi se da izrastu pravna stabla pravilnog koničnog oblika. Vani se sade stabla u redove razmaka 5,0 m sa međusobnom, udaljenošću stabala od 4,0 m tako, da na jedan hektar dolazi 500 stabala. Sadnja se obavlja najpomnije u dobro priređene jame, u koje se dodaje stajskog ili umjetnog gnjojiva. Nakon dovršene sadnje ne prepušta se tcpolova sastojina njenoj sudbini, »jer to bi značilo odreći se drveta, koje je predodređeno za industriju furnira« i zadovoljiti se s drvetom slabije upotrebivosti. Djelatnost vlastnika šume uperena je i nadalje na to, da bi se uzgojila stabla pravnog debla bez grana s pravilnom krošnjom. To se postizava stal ** Pojedine dielove dielove ovog izvadka iztaknuo je Ing. Piškorić. 105 |