DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1944 str. 3 <-- 3 --> PDF |
HRVATSKI ŠUMARSKI LIST GODINA 68. SVIBANJ—LIPANJ 1944. Ing. PAVAO FUKAREK, Nevesinje: SJEMENKE I KLICE MUNIKE (SAMEN UND KEIMLINGE DER PANZERKIEFER) I U našoj stručnoj literaturi imademo danas još vrlo malen broj podataka i radova iz područja izpitivanja sjemenja našega šumskoga drveća. Osim čisto teoretskih članaka o tome pitanju vriedna je razprava F. Holl a o sjemenkama i klicama Pančićev e omorike1, koja može još i danas koristno poslužiti kao uputa u metodologiju izpitivanja šumskog drveća. Da ne bi ponavljali ono što je već više puta iztaknuto o važnosti proučavanja sjemenja pojedinog našega šumskoga drveća, upozoravamo na članak prof. Dr. J. B a 1 e n a o tome predmetu2, u kome je iztaknuto, od kolike je važnosti ovo proučavanje za naše naročite šumsko-gospodarske prilike. U nizu radova oko upoznavanja osobina naše endemne munike ili smrča (Pinus Heldreichii Christ, var. Leucodernis-Antoine-Markgraf) preduzeli smo u nekoliko navrata i izpitivanje klijavosti njezinoga sjemenja te promatranje razvoja njenih klica. Ovi radovi nisu još podpuno dovršeni, a ova radnja daje posljedke dosada provedenih izpitivanja. " Sposobnost klijanja sjemenja munike izpitivali su već i prije neki autori. Z ederbauer * je u nizu iztraživanja aktivnosti klijanja sjemenja nekih konifera proveo i jedan pokus klijanja sa sjemenjem munike. Iz ovoga, na žalost samo jednog pokusa, uz koji još k tome manjkaju svi ostali važni podatci o porieklu i starosti sjemenja uzetog za pokus, ne možemo ništa važnoga zaključivati, premda Zederbauer izpravno zaključuje, da je za izpitivanje klijavosti munikinog sjemenja dovoljno 21 dan. U navedenom pokusu navodi Zederbauer, da je nakon 14 dana izklijalo 0,7°/o, nakon 21 dan 1,7%, a nakon 23 dana 2% sjemenja. Ostale sjemenke bile su gluhe. Opsežna iztraživanja klijavosti sjemenja munike proveo je prof. Teodor D i- m i t r o v4. Njegova sistematski provedena iztraživanja vrlo su poučna, a naša se s njima nadopunjuju i donekle priključuju. Prije svega treba iztaći, da je sjemeni materijal koji je poslužio Dimitrovu za njegove pokuse, potjecao sa makedonske Pirin planine, iz šumskog predjela Razloha. Sjemenje u našim pokusima potjecalo je sa hercegovačke Prenj planine, iz šumskog predjela Borošnica-Rakov Laz. Naše sjeme sabrano je putem državne šumarije u Konjicu u jesen 1939. godine, a sabrano je u većim količinama radi potreba državnih šumskih razsadnika. Manipulacija sa ovim sjemenjem bila je prilično primitivna, ali je imala vrlo dobar uspjeh. Pošto ona odgovara našim prosječnim uslovima sabiranja i prerađivanja u vlastitoj režiji, a takvo sjemenje u široj praksi ima najveću upotrebu, to nam rezultati iztraživanja daju baš onaj prosjek, koji nas mora najviše zanimati. Budući da je i Dimitrovu za pokuse poslužilo isto takvo sjemenje, to nam je olagšana poredba rezultata naših i njegovih pokusa. 1 Prof. H. Holl: Zapfen, Samen und Keimlinge der Omorica-Fichte. Forstlichnaturwissenschaftliche Zeitschrift II. (1893). Str. 63—69. 2 Prof. dr. J. Baien : Šumsko sjemenje. — Šumarski list 1932., br. 2., str. 500—511. 3 E. Zederbauer : Die Keimprüfungsdauer einiger Koniferen. Centralblatt für das gesamte Forstwesen 1906., br. 7., str. 302. 1 T. D i m i t r o v: Izsledvane na sjemeni materiali ot bora Pinus leucodermis Ant. — Godišnik na Sofijskija universitet. Agronomičeski fakultet V. (1926.-27.) S. 254.—283. 77 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1944 str. 4 <-- 4 --> PDF |
TABELA I. Broj pokusa (po Dimitrovu) Trajanje pokusa u danima o öß O SÄ 6|7 1 8 9 10 Il|l2|l3|l4 15 1.|17.18 19|20 21 22 23 24125126 27 28|29 30|31 32 33|34|35 36 do 4f I/IM % proklijalih zrna 33 _ I -4 IIa — 8 8 11 11 4 1 8 6 2 5 1 1 1 8 — 1 -— — -— 2 -— -— — 3 76 lib 8 9 12 9 4 10 3 6 1 2 1 2 -1 2 3 — -— — 1 1 — -— — — 2 76 12a — — 10 12 13 7 4 — 9 2 2 2 .1 i´ 3 — 1 2 1 — — -— — — — 6 — 3 -2 83 1 I _ 12b 1 2 5 13 14 8 3 5 4 5 5 3 i!2 1 — — 1 — -— 1 — -— 1 — 4 — — 79 13a 1 . 1(3 12 11 5 8 -4 3 4 2 1 1 1 -— — — -— — 2 — 1 — 1 — -78 ~ 13b 1 6 7 8 7 6 3 3 7 4 4 1 1 1 1 1 1 — 2 1 1 — 4 — — 7 77 _ 14a -1 8 10 8 11 5 2 3 8 4 1 1 1 — 2 1 — — — — — -— 8 1 8 -— 2 70 14b 1 — 7 10 10 9 5 1 7 1 3 11 1 1 1 — 1 2 — — -— — — 1 1 — -8 — — 76 15a 2 8 6 8 7 — 1 4 2 4 2 1 1 3 3 — — — — — 1 1 1 9 — 64 15b 1 17 6 13 6 3 3 5 2 2 2 1 1 3 — 1 — — — — 2 1 — — — — 1 — — 7 77 16a 1 17 13 7 8 5 4 3 3 2 2 3 1 3 1 — — 1 — — — 1 — — — — — 1 1 — 1 78 16b 2 17 11 12 10 4 5 6 2 2 3 3 — 1 3 — 1 1 — — — 1 — — -1 — — — — — 85 17a -1 5 3 6 2 10 2 8 9 4 8 1 8 12 1 -1 1 — 68 1 — 17b 1 2 8 3 7 7 (i 5 3 9 1 3 1 2 6 1 1 — — — 3 1 — -— — -— 1 — 71 18a 2 2 28 9 11 5 6 3 8 8 1 3 2 1 1 1 1 -1 — 2 85 18b 2 1 12 13 18 8 2 2 5 4 3 1 1 1 1 1 -— — 3 -— -1 --— 1 75 - 19a 1 1 19 2 8 7 4 4 3 1 1 6 3 5 3 6 — 1 1 — 2 2 2 — — -3 -— 1 2 88 19b 1 5 16 10 9 5 7 1 4 2 1 5 (i 1 2 3 — — — — 1 1 — -— — -— 1 — 2 83 20a 2 1 17 8 13 5 2 7 4 2 5 6 2 1 2 3 — 1 — — — — 3 — — -— — — — 1 85 20b 2 1 12 6 10 7 2 8 6 8 5 3 1 2 2 3 — 1 1 — -— 4 3 — — — — — -— . 87 21 2 5 17 14 6 7 3 2 2 6 3 3 1 1 — 2 — — — — — — -2 — — — 2 — — 78 Prema Dimitrovu"´ klijavost sjemenja munike je vrlo brza i pravilna. H i c k e 1" naprotiv navodi da sjemenje munike klije vrlo sporo, obrnuto od klijanja sjemena crnoga bora, što je prema Dimitrovu »konstatacija, koja ne odgovara točnosti«. Međutim oba autora u svojim, na prvi pogled sasvim suprotnim tvrdnjama, imaju istodobno jednako pravo. Razlog leži u tome što ni jedan od njih ne navodi o kakvom se tu sjemenju radi. Dimitrov iz rezultata svojih pokusa sasvim izpravo zaključuje, da svježe sjemenje ima sposobnost pravilnog i brzog klijanja. Hickel, premda to nigdje ne iztice, opet sasvim izpravno tvrdi, da godinu dana staro sjeme klije vrlo TABELA II. Vjerojatni postotak obće Postotak zdravih svježih Postotak gluhih zrna klijavosti neproklijalih zrna maksimalno 88 5 34 minimalno 66 1 12 srednje 79,90 1,71 20,10 6 T. Dimitrov: loco citato S. 273. ,; R. Hickel: Graines et plantules des arbres et arbustes etc. Svezak I. Paris 1911. 78 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1944 str. 5 <-- 5 --> PDF |
TABELA IH. ^- Trajanje pokusa u danima (svježe sjeme munike) Opaska . 51 . | 7 8 | 9 jlO Il|12|l3|l4|l5|l6!l7|l8|l9|20|2l[22l23,,24|25 2.|27 2829´30 2 s °/o proklijalih zrna I 1 _ 1. — 1 9 7 7 10 8 12 6 2 4 — 3 — 4 — — 2 — — --— 1 — 76 Steinerovo klijalo 2. — — — . 3 11 3 4 5 3 2 — 3 — 4 1 1 2 2 — 2 — 4 — — 1 56 „ i 1 1 3. — -— 2 4 9 12 710 5 — 2 3 2 — 2 2 1 — — 3 — — 2 — -66 « 4. 8 -16 12 7 8 -6 — 3 — — — 4 -8 — — — — -— 1 3 — — 76 Prethodno grijano 5. -— 4 5 3 5 12 3 2 — 3 6 — — — 4 8 5 — — 7 — — 4 3 — 74 Steinerovo klijalo 6. 6 5 9 6 10 7 3 14 4 -— 10 -3 2 — 1 — — -— 2 — — 1 83 Predhodno močeno 7. -— — 1 -4 2 4 8 1 4 — — 1 — — — — — — 7 5 8 — -40 Na vlažnom posušalu 8. — — 1 1 6 4 5 5 8 3 4 5 3 7 2 1 3 1 3 4 2 -— 1 — -64 Na vlažnom piesku 9. -— 1 2 3 3 1 4 1 4 . 6 1 4 2 — 1 2 1 1 3 1 — 2 1 — 49 Na vlažnoj zemlji sporo. Naši pokusi, kao što ćemo malo dalje vidjeti, sasvim su sigurno utvrdili ovu za praktične potrebe vrlo važnu činjenicu. Pokusi Dimitrova, koji su provedeni u mjesecu travnju i svibnju 1926. godine trajali su 49 dana. Tim je pokusima ustanovljen srednji postotak klijanja munikovog sjemena okruglo 80%. Minimalne, maksimalne i srednje vriednosti rezultata ovih pokusa prikazane su u tabeli I. K tome je potrebno objašnjenje u toliko, što je nakon pokusa ostalo u pojedinim klijalima stanoviti broj zdravih, ali neproklijalih zrna, koja su kao takva pribrojena k postotku onih, koja su normalno proklijala. Na taj način, uz predpostavku da će ta zrna u najskorije vrieme proklijati, dobivamo jednu obćenitu vriednost, koja nam pokazuje srednju vjerojatnu sposobnost klijanja. Ostatak od približno 20% sjemena bila su gluha i trula. Ovaj prilično visok postotak nesposobnih zrna navodi Dimitrova, da muniku dovede u vezu sa drugim našim paleogenim reliktom — molikom (Pinus peuce Griseb.). Naši pokusi sa svježim sjemenjem provedeni su iz tehničkih razloga u manjem broju i za nešto kraće vrieme, a prikazani su u tabeli III. Kao posljedak dobivamo nešto manji srednji postotak klijavosti (71,8%), ali koji s obzirom na dulje trajanje pokusa kod Dimitrova, ima jednaku vriednost. Prem a tom e srednj i postotak od 80% klijavosti za svježe sjeme munike može se uzet i ka o obć a vriednost . Prebrojavanje preostalih zdravih neproklijanih zrna u našim pokusima potvrđena je ova vriednost. Tvrdnja Dimitrova da se sjeme munike ponaša slično kao i sjeme crnog bora nije posve izpravna. Kontrolni pokus sa svježim sjemenom crnog bora iz okoline Višegrada dao je sliedeće rezultate: Pet dana nakon ulaganja u klijalo izklijalo je 19 zrna; šestog dana 40; sedmog dana 11; osmog dana 5; devetog dana 4 tako, da je već nakon osam dana izklijalo 75% sjemenja. Kod munike je za to vrieme (prema Dimitrovu) izklijalo samo 17,43%. Prema tome sjemenje jedne i druge vrste međusobno se znatno razlikuje po aktivnosti klijanja. Aktivnost klijanja svježeg sjemena munike, koju je Dimitrov izračunao iz rezultata svojih pokusa, prikazuju tabele IV. i V. U tabeli IV. izračuna je postotak TABELA IV. Obći postotak proklijalih zrna nakon 7 dana 14 dana 21 dan 30 dana 49 dana maksimalno 19 52 81 87 88 minimalno 1 15 52 64 64 srednje 6.50 36.14 70.24 74.26 78.19 79 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1944 str. 6 <-- 6 --> PDF |
TABELA V. Od klijavih zrna Postotak proklijalih zrna proklijali su kroz kroz kroz 5°7o 7t° ´ 7) 0 8 dana i6 dana 32 dana za dana za dana 32 74 87 20 36 6 44 64 10 18 17.43 60 33 76 43 13 29 klijanja za razmake od svakih 7 dana. Ovaj način najčešći je u praktičnoj upotrebi. U tabeli V. izračunat je °/o klijanja za razmake od 8 dana, prema metodi, koju je Eng l e r proveo kod iztraživanja klijanja sjemena bielog bora. Istovremeno je izračunato i srednje vrieme, koje je potrebno za proklijanje 50% i 75°/e od ukupnog broja zrna. Naši pokusi pokazuju vrlo zanimljive razlike u aktivnosti klijanja sjemena munike pri raznim postupcima. Sasvim je sigurno, da je sjemenje u pokusima Dimitrova uloženo podpuno suho uu klijalište, pošto nije ništa zabilježeno o kakvom drugom postupku. Suho uloženo sjeme međutim pokazuje mnogo slabiju aktivnost klijanja od onog, koje je predhodno močeno 24 sata u običnoj vo di ili od onog, koje je stanovito vrieme prije ulaganja držano u umjerenoj toplini. U tabeli VI. vidi se jasno ova razlika, TABELA VI. Proklijano nakon dana u °/o Postupak sa sjemenjem 7 14 21 suho 3,5 44,75 58.0 20,0 64.0 80,0 grijano 24,0 60,0 72,0 koja je izračunata iz samo nekoliko informativnih pokusa. Bez svake sumnje, da bi veći broj pokusa samo potvrdio ovu činjenicu i dao za svaki postupak njegovu srednju vriednost. Prema tome namakanje sjemena munike prije sijanja ima praktičnu prednost, što se na taj način ubrzava klijanje, a djeluje i na razvitak ponika. U prirodi nalazimo sličnost sa ovim postupkom kod sjemena, koje namočeno u kišnici ili sočanici (koja nastaje od proljetnog kopnjenja sniega), odpočinje svoj razvitak. Nadalje su naši pokusi pokazali, da je za klijanje sjemenja munike potrebna stalna i obilna vlaga. Istodobno mogli smo se uvjeriti, da sa primitivnim klijalištima, kakva su većinom u upotrebi u našim šumarijama, činimo znatne pogreške kod izpitivanja klijavosti sjemenja naročito onih vrsta, koje za to traže veliku količinu vlage. Taj pokus proveden je u jednom primitivno sastavljenom klijalištu, koje se je sastojalo od posude sa vodom u kojoj se je nalazio nadvišen stalak sa umjereno navlaženom bugačicom. Sjemenke su samo polovinom svoje površine dodirivale vlažnu podlogu. Klijanje tog sjemenja odvijalo se je vrlo lagano, sve do doba od kada je ono pokriveno vlažnom bugačicom, čime se je postigla znatno veća vlaga. Snaga i sam tok klijanja iz ovog pokusa bez pokrivala dovela bi nas sigurno u zabludu o sposobnosti klijanja sjemenja munike. Sjemenje u ovom pokusu bilo je sasvim normalno, a o tom smo se uvjerili kod prebrojavanja nakon pokusa preostalih zdravih sjemenki. Uz proklijala zrna preostalo je još 33 takvih koja su imala potpuno zdravu jezgru, te je na taj način obća vjerojatnost klijanja iznašala u ovom pokusu 73%. Dva paralelna pokusa (tabela III. pokus br. 8. i 9.), jedan na podlozi čistog pieska,a drugi na običnoj vrtnoj zemlji, pokazali su, da i podlog a u stano vitoj mjeri može utjecati na tok klijanja, a donekle i na postotak 80 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1944 str. 7 <-- 7 --> PDF |
klijanja, naročito kod sjemenja munike. Oba pokusa provedena su pod jednakim okolnostima, ali su ipak imali znatne razlike u % klijanja. Naročito je kasniji razvitak klica pokazao znatnu odbojnost, koju ima munika već u svojoj najranijoj mladosti spram nešto kisele podloge. Već je napried iztaknuto, da je starost sjemena važna oznaka njegove kakvoće. Svježe sjeme, u prvom proljeću nakon sazrievanja ima, kao što smo vidjeli, znatan postotak i snažnu aktivnost klijanja. Međutim, jednogodišnje sjeme pokazuje već znatnije razlike, ne možda toliko u postotku, koliko u aktivnosti klijanja. Osim toga kod takvog sjemena, koje je staro godinu dana ili više, aktivnost klijanja ovisi znatno i od temeperature zraka u doba klijanja. U prirodi prema tome odlučuju-na brzinu klijanja i atmosferske prilike stanovišta u proljeće kada započinje klijanje. Pokusi provedeni sa godinu dana starim sjemenjem prikazani su u tabeli VII. TABELA VII. rt —. Trajanj« pokusa u danima (goc inu dana staro sj eme munike) o i| 1 O c 6.1 7 | 8 | 9 Il0|ll|l2!l3|l4´l5|l6|l7|l8!l9|20|21 ´22|231l24|25[26,´27 28|29.30|31 32|...34;35 36-5 0 5. 3 °/o proklijalih zrna . IS I I 1 1 2 —— 2 —— -— 1 —— —— _ ——— 2 —— 1 1 -2 1 — 3 16 I II. — 1 -1 1 -— i ———— ———— 1 — 2 — -—--3 — 1 1 3 14 .. 2 — 1 -I 1 i — 1 1 --2 ————— 1 — 1 -2 — 1 — 2 t 1 6 26 IV. -—— 1 1 1 —————r-1 — 1 —— 1 —— 1 --2 1 1 -1 8 20 V. ——— 1 1 — i -1 —— 1 — 2 —— 1 — 2 — 1 — 1 1 3 — 1 — 6 23 3 VI. i 1 1 -1 1 3 4 — 8 20 o ´ VII. —— — 1 1 — i 3 -— 1 ——————— 1 — — 1 —— 2 -1 - 5 14 — VIII. -— -— -a——— 1 1 1 -——————— 1 — 1 —— 1 1 -— 2 12 IX. ——— 1 — i — i — 2 — 1 — 1 —— 1 1 -—— -—— 1 1 —-1 6 18 X. —— 1 ————— 1 — 1 — 1 1 ———— 1 —-2 1 2 — 1 — — 1 1 14 XI. rt —— -1 i i —— 1 1 1 1 — 1 — 1 2 1 1 1 3 6 3 3 f 1 2 8 42 XII. c 8 1 1 ——— 6 2 2 2 2 3 2 4 2 2 2 — 2 8 44 XIII. > _ 2 2 1 1 _ 8 4 2 8 2 — i 1 11 32 XIV. .. 2 — 2 — 2 2 1 2 1 — 2 4 8 3 2 2 1 - l 2 1 5 36 rt XV. -~ -————— 1 2 — 1 1 1 -3 1 4 5 2 4 2 2 3 1 3 1 7 44 Sjemenje je bilo istoga podrietla, kao i ono u prijašnjim pokusima. Iz naročitih razloga ovi pokusi nisu bili izloženi nekoj stalnoj temperaturi, nego su, uz održavanje ravnomjerne vlage, izloženi nešto promjenljivoj temperaturi vanjske okoline. Na taj način došli smo do zanimljivih rezultata. Niz od prvih deset pokusa u tabeli VII. proveden je naime u mjesecu travnju kod temperature zraka, koja je približno odgovarala onoj u visokim planinskim staništima munike na kraju proljeća, a ostalih pet pokusa provedeni su u mjesecu svibnju i lipnju pod prilično ujednačenom temperaturom zraka. Postotak i aktivnost klijanja u oba niza pokusa međusobno se je znatno razlikovala, kao što se to vidi iz same tabele. U prvih deset pokusa kroz 50 dana proklijalo je prosječno samo 17´7°/o zrna, a u drugih pet pokusa kroz isto vrijeme 39´5%. Aktivnost klijanja u ovim pokusima prikazana je u tabeli VIII. U prvom nizu pokusa ona je bila prilično ravnomjerna, dok je u drugom nizu u početku zaostajala, a nakon 21. dana dostigla, a za tim brzo prestigla onu u prvom nizu. Razlika u aktivnosti klijanja u oba pokusa pokazala je, da jednu godinu staro sje 81 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1944 str. 8 <-- 8 --> PDF |
TABELA VIII. n/0 Proklijalo prosječno u nakon Broj pokusa 7 dana 14 dana 21 dana 28 dana 35 dana 50 dana I. do X. 0,3 3,2 5,7 7,9 12,9 17,7 XI. do XV. 0,0 .0.6 5,8 18,2 31,8 39,6 menje munike traži za svoje klijanje i neku višu i jedno ličniju toplinu zraka. Uspoređivanje postotka, a i aktivnosti klijanja godinu dana staroga sjemena munike sa isto toliko starim sjemenom crno g bora , vidimo da se obje te vrste u pogledu sposobnosti sjemenog materijala ne mogu uzeti ni kao približne, a još manje kao istovjetne. U tabeli IX. prikazani su pokusi sa jednogodišnjim sjeme- TABELA IX. 0 rt ........ pokusa u danima (godinu dana staro sjeme crnog bora) 00.2, CQ 0 a 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 I 19 Ci 1. 4 5 12 7 17 9 7 6 10 4 3 1 — 85 2. 6 6 20 7 20 9 6 6 5 2 3 — 80 .. 6 9 14 12 12 15 8 4 2 4 1 87 4. 7 10 11 11 15 7 7 6 4 4 2 84 5. 5 7 17 8 9 8 4 4 6 7 2 1 — 78 Sredina: 82,8 njem crnog bora, koji su vođeni pod jednakim uvjetima i u istom vremenskom razmaku kao i prvih deset pokusa u tabeli VII. Pokraj srednjeg postotka klijavosti od 82"8°/o, koji se neznatno razlikuje od srednjeg postotka klijavosti svježeg sjemenja, pokazuje sjeme crnog bora znatnu i# snažnu aktivnost klijanja i time se znatno udaljuje od sjemenja munike. U roku od prvih 7 dana izklijalo je 5´6% sjemenki crnog bora, za 14 dana već 69"2%, a nakon 18 dana izklijale su već tri četvrtine od ukupnog broja sjemenki. Obća vjerojatnost klijanja sjemenja munike, starog godinu dana, ustanovljena je nakon pokusa prebrojavanjem preostalih zdravih i šupljih zrna. Rezultat ovog prebrojavanja prikazan je u tabeli X. Uz srednji postotak klijavosti od 17.°/. ostalo je u pokusima još 49´7°/o zdravih i neproklijanih zrna te 32´6°/o šupljih. Obća srednja vjerojatnost klijanja jednogodišnjeg sjemenja munike iznosi prema tome 67´4°/o. Od preostalih zdravih zrna stanoviti bi postotak proklijao tokom iste godine, a neka bi zrna preležala do proljeća sliedeće godine. Za to vrieme podlegla bi neka zrna napadu pliesni. Obća srednja vjerojatnost klijavosti i u ovom je slučaju samo teoretski predpostavljena vriednost. Realna srednja vjerovatnost klijanja jednogodišnjeg sjemenja munike u svakom slučaju je nešto manji postotak nego što smo ga dobili u našim pokusima. Razlika između postotka klijavosti, odnosno aktivnosti klijanja između svježeg i godinu dana starog sjemena munike grafički je prikazana na slici 1. Puna crta prikazuje aktivnost klijanja svježeg, a izprekidana crta jednogodišnjeg sjemenja. Za vrieme kada je klijanje svježeg sjemenja maksimalna (između sedmog i dvadeset i prvog dana), jednogodišnje sjemenje pokazuje neznatnu aktivnost klijanja Kasnije (od dvadeset i prvog dana dalje), kada je veći broj (preko 70°/o) svježeg sjemena već izklijao, i kada se kod svježeg sjemena aktivnost klijanja gotovo već smanjuje, povećava se jednogodišnjem sjemenju znatno broj proklijalih zrnaca, ali opet ne u tolikoj mjeri kao kod svježeg sjemenja u prijašnjem vremenskom razmaku. Ova činjenica važna je napose za praktičnu potrebu, jer godin u dan a staro sjemenje treba sijati prema tome u jesenskoj sjetvi 82 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1944 str. 9 <-- 9 --> PDF |
TABELA X. Brojemena zrna nakon proklijalih zdravih šupljih pljesnivih 1. 16 52 24 8 11. 14 62 13 11 III. 26 33 20 21 IV. 20 60 15 5 V. 23 40 21 16 VI. 20 41 20 19 VII. 14 52 18 16 VIII. 12 55 23 10 IX. 18 51 17 14 X. 14 51 19 16 13,6% 17,7% 49,7% 19,0% ili ga stavljati u predklijavanje Dr. J. Balen7 navodi, da se s sjemenjem munike prije sjetve treba postupati kao sjemenje nekih stranih vrsta borova, primjerice kao sjemenom od bora Pinus excelsa. Postupak se sastoji u tome, da se sjemenje moči u mjesecu ožujku 24 sata, a poslije toga stratificira i čuva u sanducima u podrumu sve do početka mjeseca svibnja, kada se treba sijati. Ovakav postupak odgovara naročito za godinu dana staro sjemenje, koje izklijava polagano i kroz dugo vrieme. ´&´- D. Veseli 8 tvrdi da starije sjeme munike klije tek drugog proljeća, pa prema tome preporuča jesensku sjetvu ili da se sjeme čuva preko zime u piesku. Jednogodišnje sjemenje jednim dielom, kao što smo vidjeli, klije odmah, ali se to klijanje odvija kroz cielu godinu, pa prelazi i u proljeće druge godine. Klijavost SI. 1. Aktivnost klijanja svježeg (puna crta) i godinu dana starog i(zprekidana ) sjemenje munike. 7 Dr. J. Balen : Šumski rasadnici — Zemun 1938., str. 185. 8 D. Veseli : Katekizam o šumarskoj botanici — Sarajevo 1932., str. 53. 83 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1944 str. 10 <-- 10 --> PDF |
dvogodišnjeg ili još više starog sjemenja nije izpitivana. Prema tome vremensko razdoblje do koga sjemenje munike zadržava još stanoviti postotak klijavosti ostaje otvoreno pitanje. Starošću sjemenja opada jamačno njegov postotak klijavosti dok se za kraći niz godina sasvim ne izgubi. Opadajuća krivulja, koja bi prikazivala ovaj proces, moći će se konstruirati tek nakon dugogodišnjih ponavljanja pokusa. F. H o 1 .. je pokusima ustanovio, da jednogodišnje i starije sjemenje P a n č i ć e v e omorike, koje je čuvano zajedno sa krilašcima, ima veći postotak klijavosti od sjemenja koje je čuvano odjeljeno od krilašaca. U našim pokusima poslužili smo se sjemenjem munike kod koga su bila krilašca odieljena odmah nakon trušenja. Vjerojatno bi se i kod njega ustanovila ista razlika kao kod sjemenja Pančićeve omorike. Za sada još nismo imali na razpolaganju potreban materijal, da bi ustanovili ovu razliku, ali će sliedeći pokusi, kojima će predhoditi naročito sabiranje i trušenje sjemenja i ovo pitanje objasniti. Između sjemenaka crnog bora nalazimo osim normalnih tamno sivo obojenih zrna i svietlih zrna, koja su po sposobnosti klijanja ni najmanje ne razlikuju od tamnih. Među sjemenkama munike, koje su otvoreno smeđe boje, nalazimo također stanoviti ali manjih broj svjetlih zrna, koja su bez izuzetka šuplja i nesposobna za klijanje. Ona potječu iz perifernih bazalnih dielova češera, a na nekim umjetno uzgojenim mlađim stablima nalazimo i čitave češere izpunjene takvim gluhim sjemenkama. Razvita k klica , koje su izašle iz sjemena položenih na vlažnu površinu tla, prikazuje nam slika br. 2. Pojedine faze razvoja prikazane su u približnom razmaku od 24 sata, a pri kraju nakon duljeg vremenskog razmaka. Razvoj klice za L^~ ^ ^ ^aSs^, ^^e^_ SI. 2. Razvitak klica kod munike. visi u prvom redu o jedrini zrna, a zatim o vlazi i karakteru podloge. Veća i jedrija zrna razviju jaču klicu, koja se za kraće vrieme razvija i oslobađa svoje kotiledone iz sjemene ljuske. Sjemenka, pod utjecajem vlage, napukne s obje strane svoga zašiljenog kraja. U uzkoj pukotini sa strane ukazuje se bjeličasta jezgra, na čijem se vrhu nalazi maleni tamni šiljak. Izpod tog šiljka razvija se savijena klica, koja je izpočetka mliečno biele, narančasto žute ili ružičasto crvenkaste boje. Ružičasta boja pre- F. Holl : loco citato, str. 65. 84 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1944 str. 11 <-- 11 --> PDF |
vladava među mladim tek razvijenim klicama. Crni šiljak ostaje uz sjemenu ljusku. On se nalazi na vrhu košuljice, koja u sjemenci obuhvata jezgru. Košuljicu klica u svom razvoju probija i tako crni šiljak ostaje na prevoju klice. U svom daljnjem razvitku proprima klica svjetliju boju, sve dok se ne pojavi zelenkasta stabljika sa plavkasto zelenim kotiledonima. Dielovi klice, koji se trebaju razvijati u tlu, nemaju klorofilnih zrnaca, pa od tuda im i boja. Kotiledoni su sivo nahukani uslied velikog broja puci, koje se na njima nalaze nepravilno porazbacane. Oni su iz prva skupljeni i srpasto svinuti, a kasnije se međusobno udaljuju i primaju više manje izpruženi oblik. Kotiledoni se postepeno izvlače iz sjemene ljuske, koja s njih konačno odpadne i u njoj ostane izsušena žućkasto smeđa košuljica sa širokim otvorom iztrganog ruba. Prerez jedne tek proklijale sjemenke pokazuje, da se u njenoj mliečno bieloj jezgri nalaze već oblikovani budući kotiledoni. Neki od njih međusobno su srasli, pa tako ostanu i onda, kada se oslobode sjemene ljuske, no s vremenom se ipak odvajaju. Broj kotiledona na pojedinim klicama iznosi 4 do 8. Prevladavaju one sa 6 (oko 60%), zatim sa 7 (24%) i 5 (13%), a veoma su riedke sa 4 ili 8 kotiledona. Kroz prvu godinu razviju se u veličini 3—4 cm, srazmjerno su ukočeni, zašiljeni, sa nešto malo žutim vrhom. Stabljika mlade klice je žućkasto smeđa ´i na kraju prve godine duga je oko 5 cm. Kotiledoni na pojedinim klicama različite su duljine, pa se zbog toga istovremeno ne oslobađaju podpuno od sjemene ljuske, nego se iz nje izvlače jedan po jedan. Istovremeno kad se oslobode prvi kotiledoni, javljaju se među njima začetci primarnih iglica. One se nalaze u gustoj kičici po 5 do 7 komada, iz prva su savijene, a kasnije se razvijaju u duljinu. Pokusi kod kojih se je htjela ustanoviti potrebna dubina sjetve sjemenja nisu u podpunosti uspjeli, ali su i pokraj toga dali vr-lo vriedna zapažanja. Djelomičan neuspjeh ovih pokusa posljedica je suviše kišovitog proljeća u kome su provađani. Uslied preobilne vlage klice su nakon stanovitog vremena podlegle napadu pliesni. Pokusi su ponovljeni, ali je i ove zadesila slična sudbina. Kod iztraživanja potrebne dubine sjetve sjemena izvršena su radi uzporedbe dva paralelna pokusa, jedan sa sjemenjem munike, a drugi sa sjemenjem crnog bora. Upotrebljena je obična vrtna zemlja, prilično humozna, i dodana joj je veća količina pieska. U redovima različite dubine od 0.2, 0.5, 1.0, 1.5, 2.0, 2.5 i 3.0 cm zasijano je odbrojeno i odabrano sjemenje. Sjemenje munike je predhodno močeno u vodi 24 sata. Kod sasvim laganog pokrivanja 2 mm debelim slojem zemlje, prva se je klica munike pojavila na površini nakon 7 dana, a zakasnila je 2 dana iza prve klice crnog bora iz iste dubine. Sjemenke crnog bora osim toga nisu bile prije sijanja mo čene. Osmog i devetog dana izbijale su na površini pojedine klice iz dubine od 5 mm. Nakon 12 dana izbila je prva klica iz dubine od 10 mm. Kasnije klice, koje su izbile iz dubine od 10 mm, bile su slabijeg izgleda od onih iz 5 mm. Iz dubine od 15 do 20 mm pojavljivale su se klice sa znatnim zakašnjenjem i to po više njih istovremeno u skupinama, pošto su jedino zajednički mogle svladati pokrivač zemlje. Veće pokrivanje izgleda da sjemenje munike ne podnosi, osobito u slučaju, ako je tlo zbijeno i premalo rahlo. Jedna od glavnih zapreka razvoju klice je tvrda kora, koja se stvara na površini tla poslije kiše ili zalievanja. Dodatkom pieska u takovo tlo možemo smanjiti donekle njegovu neprobojnost, ali bez obzira na ovu okolnost ne preporučuje se sijanje sjemenja munike u veću dubinu od 1 cm. U običnoj zemlji, bez dodatka pieska, opaženo je da se nakon zalievanja stvara na površini kora. Na prugama gdje je zasijano sjemenje pojavljuje se kod prokli javanja sjemenja uska pukotina. Nakon nekog vremena zemlja se tu nešto nadigne, pukotina se proširuje, te konačno izbija po više klica kroz pukotinu na površinu. Takve klice izlaze presavijene, bez sjemene ljuske, slabog su izgleda i premalo odporne. Uzdizanjem tla nastaje oko klica mala šupljina i ako klica naglo izbije na površinu, ostaju joj nježni dielovi u toj šupljini nezaštićeni. Opaženo je da su takve klice najmanje odporne protiv suše. Klice crnog bora su u tom po gledu mnogo snažnije, te mogu bez veće opasnosti svladati i jače pokrivanje. Pliće zasijano sjemenje munike, u manjoj dubini od 5 mm, izlaže se opet dru gim opasnostima. Takvo sjeme, premda dobro izklija, ipak ne može razvijati klice 85 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1944 str. 12 <-- 12 --> PDF |
u istim razmjerima u kojima bi se trebao razvijati korjenčić, pa i takva klica nazaduje. U članku dr. J. Balen a o dubini sjetve sjemenja nekog šumskog drveća"´ opisan je razvitak klice kod sjemenja, koje je zasijano u raznim dubinama tla. Pokusima je ustanovljeno da se klica crnog bora iz sjemenke, koja je zasijana u dubini od 20 mm pojavljuje na površini već bez sjemene ljuske, a iz.sjemenke zasijane u dubini od 30 mm klica više ne dospjeva na površini nego se zaguši u tlu. Priroda sije vrlo plitko ili ostavlja sjeme na površini tla, pa nam to treba biti uviek putokaz kod sjetve sjemenja u rasadnicima. Razvoj klice nije ovisan samo o dubini zasijane sjemenke, nego i o položaju kojega ona pri sijanju zauzme. Sjemenka položena ležećki po svojoj duljini razvija klicu u kratkom luku i pruža ju ovjesno u dubinu. Kasnije joj je u tom slučaju otežan izlazak na površinu u toliko, što se cielom svojom površinom odupire od sloja tla. Uzpravno smještena sjemenka, sa svrhom prema dolje, razvije klicu najpovoljnije odmah u smjeru spram dolje i bez naročitih smetnja izlazi sjemenka na površinu. Naprotiv uzpravno položena sjemenka, sa svojim vrhom okrenutim spram površine tla, morati će uložiti mnogo napora dok savije klicu u dubinu i dok izvuče na površinu svoje kotiledone. Naša slika 3. pokazuje nam razne mogućnosti SI. 3. Razvitak klica munike kod sjetve u raznim dubinama. razvitak klice kod raznog položaja sjemenke u raznim dubinama. Na površini proklijalo sjemenje tražiti će veliku zaštitu, a isto tako sjemenje, koje je suviše plitko zasijano. U oba slučaja klica iz upravno položene sjemenke, kojoj je vrh sa klicom okrenut spram gore, izložena je neposredno svim lošim utjecajima (suša, mraz i dr.). U nešto većoj dubini ne postoji za sjemenku ova opasnost u tolikoj mjeri. Optimalna dubina sjetve sjemenja munike kod rahlog i dovoljno pjeskovitog tla nalazi se između 5—10 mm. Veća ili manja dubina nepovoljna je u svakom slučaju. U našim šumskim rasadnicama redovno ne odgovara samo tlo zahtjevima koje postavlja munika, pa je prema tome predhodno potrebno, da se ono popravi dodatkom pieska ili smrvljenog vapnenca. Naročito treba podvući ogromnu osjetljivost klice munike spram suše i zagrijavanja površine tla. Pomanjkanje vlage u površinskom sloju tla izaziva redovno sušenje i ugibanje klice. Prema tome neobhodno je potrebno često zalievanje i zaštićivanje klica zaklonima od jelovog granja. Pomanjkanje stalne i obilne vlage u vrieme kad treba sjemenka proklijati razlog je, da veliki broj sjemenjaka preleži do proljeća druge godine ili da ugine. U jednom pokusu sa sjemenjem, koje je bilo zasijano u čisti piesak, i pokraj povremenog zalievanja, nije ni jedno zrno proklijalo ni kroz 25 dana. Sva vlaga brzo se je gubila iz gornjeg sloja tla u kojem se je nalazilo sjemenje, pa tako nije se ni jedna klica uspjela razviti. Slično je i u prirodnim staništima na kršu, gdje sva atmosferska vlaga prolazi brzo kroz pukotine u veće dubine. U prirodnim staništima munike nalazimo redovno najslabije zastupane njene najmlađe dobne razrede. Pomanjkanje njenog prirodnog podmladka ustanovili su gotovo svi iztraživači i nastojali su objasniti ovo pitanje. Geschwind 1 1 je istu 10 Prof. dr. J. Bal e n: Prilog određivanju dubine sjetve kod četinjara. Šumarski list 1940., br. 1., str. 7. 11 A. Geschwind : Die der Omorikafichte (P. omorica Pane.) schädliche Tiere und parasitische Pilze. Naturwissensch. Zeitschrift für Forst- und L andwirtschaft, XVI. (1918.) S. 387—395, 86 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1944 str. 13 <-- 13 --> PDF |
ovu činjenicu utvrdio u sastojinama Pančićeve omorike i objašnjava je prisutstvom velikog broja štetočinja i parazita, koji uništavaju njeno sjemenje i mlade klice. Prisutnost gotovo svih, za Pančićevu omoriku opasnih štetočinja, utvrdili smo i na muniki. Herpotryhia jednaka je opasnost za mlade klice jedne i druge vrste, a isto tako i razni insekti, glodari i ptice, koje se hrane sjemenjem. Međutim, po svim ostalim okolnostima izgleda nam, da je pomanjkanje prirodnog podmladka u sastojinama munike više posljedica nepovoljnih stanišnih uslova nego djelovanja parazita i štetočinja. Plitko kamenito tlo, koje pod utjecajem žarkog ljetnog sunca u tolikoj mjeri presuši, nepodesno je za razvitak mladih klica munike. To je možda glavni razlog što u takvim staništima možemo uzaludno tražiti neku njenu klicu ili mladu biljku. U koliko bi i vanredne prilike dozvolile razvitak klice, mladu biljku bi u najskorije vrieme stoka popasla ili pogazila. Iztraživanje postotka aktivnosti klijanja sjemenja samo je jedan približan način, kojim se može ustanoviti kakvoća i sposobnost sjemenja stanovite vrste šumskog drveća. Postotak klijavosti pokazuje nam samo maksimalnu vjerojatnost uspjeha sjetve. Proklijalo sjemenje podleži naime daljnjim negativnim uplivima sredine. Tako onda moramo uzeti kao realnu vriednost sposobnosti sjemenja jednu manju vriednost od one, koju smo dobili izpitivanjem sjemenja u izoliranim i sterilnim klijalištima. Za muniku može biti ovaj odbitak prilično velik, pod srednjim okolnostima iznosi oko 10—15°/o od ukupnog broja proklijalih zrna. Ovu činjenicu moramo imati u vidu kod određivanja potrebne količine sjemenja za sjetvu u brazde ili jamice. Razvoj same klice munike vrlo je zanimljiv. Korjenčić klice, bez obzira na dubinu sjetve, uviek je snažniji od nadzemne stabljike. Kod svih mladih korjenčića vidimo naročito karakteristično vijuganje. Geschwind 1 2 je na starim izkopanim stablima munike utvrdio činjenicu, da ovo drvo nema, poput stabla crnog bora, samo jednu razvijenu žilu srčanicu, nego čitav sistem jakih žila, koii se prilagođuje kamenoj podlozi. Isto nastojanje da se korjenčić što bolje prilagodi podlozi mogli smo utvrditi i na klicama u naročitom pokusu, gdje se je korjenčić morao razvijati u plitkom sloju tla, nad neprobojnom kamenom podlogom. Pri tome se je pokazala vrlo očita tendencija razvijanja većeg broja jednako snažnih žila. I starije bilike, koje rastu u karakterističnim busenima, nemaju također samo jednu žilu srčanicu, nego čitav splet jakih žila i žilica. Ovakav razvitak žila daje nam pobudu, da muniku kod zašumljavanja sadimo u nlitke jamice, a da pri tome ne obraćamo veću oažnju na ovjestni položaj njenih žila, kao što to u pravilu vriedi za sadnice crnog bora. Da još u kratko izvedemo zaključke iz ovog prikaza: 1. Svježe sjeme-munike ima znatan postotak klijavosti (80%), koji ali ipak nešto zaostaje za onim kod sjemenja crnog bora. 2. Aktivnost klijanja svježeg sjemenja munike znatno se razlikuje od brzine :dijanja svježeg sjemenja crnog bora". 3. Namakanje sjemenja munike prije sijanja povećava se njegova energija klijanja. 4. Za klijanje sjemenja munike potrebna je stalna i obilna vlaga, mnogo obilnija nego za sjemenje crnog bora. 5. Godinu dana staro sjeme munike ima malen postotak klijavosti, a brzina klijanja mu je vrlo slaba, za razliku od jednogodišnjeg sjemena crnog bora, koje se po postotku i brzini klijanja neznatno razlikuje od svježeg. 6.. Uz obilnu vlagu potrebna je za klijanje jednogodišnjeg sjemena munike stanovita toplina zraka. 7. Razvoj klica munike ovisan je u prvom redu o karakteru podloge i to mnogo više nego što je slučaj sa sjemenjem ostalih vrsta šumskog drveća. Pjeskovito, a osobito vapnenačko tlo odgovara ponajbolje. 8. Dubina sjetve sjemena munike optimalna je kod srednje rahlog tla između 5 i 10 mm. 9. Mlade biljčice munike pokazuju jasan razvitak razgranatog sistema žila. 12 A. Geschwind: Ein Beitrag zur Biologie der Panzer — oder Weissrindige Kiefer (Pinus leucodermis Ant), — Centralblatt für das gesamte Forstwesen 47 )1921.), S. 30—41. 87 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1944 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Na kraju donosimo jednu snimku liepo razvijene biljke munike u krškoj kulturi Grdanj kod Sarajeva. Biljka je presađena kao petgodišnja sadnica i pokazuje, da se uz veću pažnju može s uspjehom vršiti pošumljivanje i sa ovom, inače prilično osjetljivom vrstom borova.* SI. 4. 15 godina stara, 50 cm visoka biljka munike, umjetno uzgojena u kulturi Grdanj kraj Sarajeva. Foto: ing. P. F. ZUSAMME NF ASSUNG Untersuchungen über die Keimung des Samens der Fanzerkiefer waren schon von Z ederbauer und D i m i t r o v teilweise durchgeführt. Dimitrov hat bei dem frischen Samen ein etwa 80°/o tigen Keimungsgrad festgestellt. Ein Jahr alter Samen hat einen kleineren Keimungsprozent. Der frische Samen unterscheidet sich von dem einjährigen hauptsächlich durch die Keimungsdauer. Der frische Samen keimt ziemlich rasch, der einjährige dagegen sehr langsam. Zu der Keimung des Samens der Panzerkiefer ist eine konstante und grosse Menge von Feuchtigkeit notwendig. Das Einfeuchten des Samens, vor dem Anbau im gewönliche Wasser, hat eine ziemlich starke Einwirkung auf die Keimungsdauer. Die optimale Anbauungstiefe des Samen der Panzerkiefer liegt zwischen 0.5 und 1.0 cm, bei sonst normalen Verhältnissen. Die Keimlinge sind von der Unterlage stark abhängig. Im sandigen Boden zeigen sie ein besseren Fortkommen als in den humosen oder gewöhnliche wenig saurigen Boden. Die Keimlinge zeigen schon im ersten Alter eine Neigung zur Entwickelung eines verbreiteten Wurzelsystems. * Ovaj članak završen je mjeseca lipnja 1941. g. 88 |