DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1944 str. 3 <-- 3 --> PDF |
HRVATSKI ŠUMARSKI LIST GODINA 68. SVIBANJ—LIPANJ 1944. Ing. PAVAO FUKAREK, Nevesinje: SJEMENKE I KLICE MUNIKE (SAMEN UND KEIMLINGE DER PANZERKIEFER) I U našoj stručnoj literaturi imademo danas još vrlo malen broj podataka i radova iz područja izpitivanja sjemenja našega šumskoga drveća. Osim čisto teoretskih članaka o tome pitanju vriedna je razprava F. Holl a o sjemenkama i klicama Pančićev e omorike1, koja može još i danas koristno poslužiti kao uputa u metodologiju izpitivanja šumskog drveća. Da ne bi ponavljali ono što je već više puta iztaknuto o važnosti proučavanja sjemenja pojedinog našega šumskoga drveća, upozoravamo na članak prof. Dr. J. B a 1 e n a o tome predmetu2, u kome je iztaknuto, od kolike je važnosti ovo proučavanje za naše naročite šumsko-gospodarske prilike. U nizu radova oko upoznavanja osobina naše endemne munike ili smrča (Pinus Heldreichii Christ, var. Leucodernis-Antoine-Markgraf) preduzeli smo u nekoliko navrata i izpitivanje klijavosti njezinoga sjemenja te promatranje razvoja njenih klica. Ovi radovi nisu još podpuno dovršeni, a ova radnja daje posljedke dosada provedenih izpitivanja. " Sposobnost klijanja sjemenja munike izpitivali su već i prije neki autori. Z ederbauer * je u nizu iztraživanja aktivnosti klijanja sjemenja nekih konifera proveo i jedan pokus klijanja sa sjemenjem munike. Iz ovoga, na žalost samo jednog pokusa, uz koji još k tome manjkaju svi ostali važni podatci o porieklu i starosti sjemenja uzetog za pokus, ne možemo ništa važnoga zaključivati, premda Zederbauer izpravno zaključuje, da je za izpitivanje klijavosti munikinog sjemenja dovoljno 21 dan. U navedenom pokusu navodi Zederbauer, da je nakon 14 dana izklijalo 0,7°/o, nakon 21 dan 1,7%, a nakon 23 dana 2% sjemenja. Ostale sjemenke bile su gluhe. Opsežna iztraživanja klijavosti sjemenja munike proveo je prof. Teodor D i- m i t r o v4. Njegova sistematski provedena iztraživanja vrlo su poučna, a naša se s njima nadopunjuju i donekle priključuju. Prije svega treba iztaći, da je sjemeni materijal koji je poslužio Dimitrovu za njegove pokuse, potjecao sa makedonske Pirin planine, iz šumskog predjela Razloha. Sjemenje u našim pokusima potjecalo je sa hercegovačke Prenj planine, iz šumskog predjela Borošnica-Rakov Laz. Naše sjeme sabrano je putem državne šumarije u Konjicu u jesen 1939. godine, a sabrano je u većim količinama radi potreba državnih šumskih razsadnika. Manipulacija sa ovim sjemenjem bila je prilično primitivna, ali je imala vrlo dobar uspjeh. Pošto ona odgovara našim prosječnim uslovima sabiranja i prerađivanja u vlastitoj režiji, a takvo sjemenje u široj praksi ima najveću upotrebu, to nam rezultati iztraživanja daju baš onaj prosjek, koji nas mora najviše zanimati. Budući da je i Dimitrovu za pokuse poslužilo isto takvo sjemenje, to nam je olagšana poredba rezultata naših i njegovih pokusa. 1 Prof. H. Holl: Zapfen, Samen und Keimlinge der Omorica-Fichte. Forstlichnaturwissenschaftliche Zeitschrift II. (1893). Str. 63—69. 2 Prof. dr. J. Baien : Šumsko sjemenje. — Šumarski list 1932., br. 2., str. 500—511. 3 E. Zederbauer : Die Keimprüfungsdauer einiger Koniferen. Centralblatt für das gesamte Forstwesen 1906., br. 7., str. 302. 1 T. D i m i t r o v: Izsledvane na sjemeni materiali ot bora Pinus leucodermis Ant. — Godišnik na Sofijskija universitet. Agronomičeski fakultet V. (1926.-27.) S. 254.—283. 77 |