DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1944 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Dr. Ing. ZLATKO VAJDA, Zagreb: UREĐENJE DRVNOG TRŽIŠTA U NJEMAČKOM REICHU DIE EINRICHTUNG DES HOLZMARKTES IM DEUTSCHEN REICH Kao što je državna vlast na svim područjima trgovine i prodaje u njemačkom Reichu zavela stanoviti red, te odredila način poslovanja, kao i sam način ustanovljivanja ciena robi, koja dolazi u promet, tako je to učinjeno i na području šumskog gospodarstva, gdje se taj zahvat državne vlasti najjače očitovao u trgovini drvetom. Za reguliranje pokrivanja potreba na drvetu, te potrošnje drveta, kao i drvnog tržišta, osnovan je državni ured za drvo (Reichsstelle für Holz), koji je izravno podređen Reichsforstmeisteru (ministru šumarstva). Taj središnji državni ured za drvo ima u pojedinim kotarevima svoje posebno uređene šumske i drvarsko-gospodarske urede, ali tako, da svi ti uredi rade u podpunom skladu sa državnom šumskom upravom. Njemačka nema dovoljno drveta za pokriće svoje normalne potrebe, pa manjak mora uvažati. Da taj uvoz bude što manji nastojalo se racionalizirati potrošnju i razpodjelu drveta unutar zemlje, te ujedno drvo potrebno za pokriće svakodnevnih narodnih potreba, povući iz kruga spekulativne slobodne trgovine. Stoga je za drvo, po načelima upravljanog narodnog gospodarstva, uveden tržni red (Marktordnung), kojim je točno ustanovljen način dobave od proizvađača do potrošača uz princip, da nijedan pri tome ne bude oštećen, ili pak, uslied izvanrednih prilika izrabljen. Za postignuće toga ustanovljene su i visine nadnica, a drvetu i njegovim sortimentima, koji služe za pokriće redovnih domaćih potreba određene su stalne prodajne ciene. Pri tom su uzete za osnovu, kao i kod svih drugih za narodni život i narodno gospodarstvo potrebnih proizvoda, stopirane ciene od prije početka rata, ali na taj način, da je prosječni novčani odnos u vriednosti između drveta i njegovih prerađevina, te ostalih životnih namirnica, ostao nepromienjen, što je vrlo povoljno djelovalo na stvaranje tržnog reda i omogućilo, da se taj red održi i ustali. Svakako se nastojalo te stalne ciene drveta uskladiti sa cienama ostalih proizvoda narodnog gospodarstva, kako to traži i suvremena šumsko-gospodarska nauka, prema kojoj za podizanje gospodarstvenosti u šumskom gospodarstvu postoji samo jedno sredstvo, a to je, da se stalnim cienama drveta dade u odnosu prema cienama ostalih gospodarskih proizvoda odgovarajuća najveća visina tako, da šumsko gospodarstvo može u obćem narodnom gospodarstvu funkcionirati kao njegov zdravi i ravnopravni član. Uspostava reda na području šumskog i drvarskog gospodarstva u njemačkom Reichu, temelji se na posebnom zakonu izdanom 16. listopada 1935. god. (Gesetz über die Marktordnung auf dem Gebiete der Forst und Holzwirtschaft vom 16. Oktober 1935.). Na temelju § 1. br. 1., 5. i 6. tog zakona izdana je dne 1. travnja 1936. god. naredba oizradi, premjerbi i i sortiranju drveta u njemački m šumam a (die Verordnung über die Aushaltung, Messung und Sortenbildung des Holzes in den deutschen Forsten), s kojom moraju biti u skladu sve naredbe, koje u vezi sa izradom drveta i oblikovanjem ciena propisuju nadležne ustanove za svaku šumsko-gospodarsku godinu unapried. Propisi tih naredaba vriede za sve šumoposjednike bez razlike. U tim se propisima određuje i visina godišnjeg etata, daju važne upute za izradbu potrebnih sortimenata, određuje način prodaje drveta za koje ciene nisu ustanovljene, te način prodaje, kao i visina prodajnih ciena onog drveta i drvnih sortimenata, za koje je određeno, da se ciene moraju oblikovati. Prema tim propisima postoje dva načina unovčenja i prodaje drvnih sortimenata i to: 1. Prodaja po unapried određenim t. j . oblikovanim cienama, 2. prodaja dražbom. Svaki od tih načina odnosi se na točno određene Sortimente, kao i na određeni krug potrošača odnosno prerađivača i "veta. Obćenito se može reći, da su ciene oblikovane za sve ono drvo, koje služi podmirenju obćih 59 |