DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1944 str. 13 <-- 13 --> PDF |
ovu činjenicu utvrdio u sastojinama Pančićeve omorike i objašnjava je prisutstvom velikog broja štetočinja i parazita, koji uništavaju njeno sjemenje i mlade klice. Prisutnost gotovo svih, za Pančićevu omoriku opasnih štetočinja, utvrdili smo i na muniki. Herpotryhia jednaka je opasnost za mlade klice jedne i druge vrste, a isto tako i razni insekti, glodari i ptice, koje se hrane sjemenjem. Međutim, po svim ostalim okolnostima izgleda nam, da je pomanjkanje prirodnog podmladka u sastojinama munike više posljedica nepovoljnih stanišnih uslova nego djelovanja parazita i štetočinja. Plitko kamenito tlo, koje pod utjecajem žarkog ljetnog sunca u tolikoj mjeri presuši, nepodesno je za razvitak mladih klica munike. To je možda glavni razlog što u takvim staništima možemo uzaludno tražiti neku njenu klicu ili mladu biljku. U koliko bi i vanredne prilike dozvolile razvitak klice, mladu biljku bi u najskorije vrieme stoka popasla ili pogazila. Iztraživanje postotka aktivnosti klijanja sjemenja samo je jedan približan način, kojim se može ustanoviti kakvoća i sposobnost sjemenja stanovite vrste šumskog drveća. Postotak klijavosti pokazuje nam samo maksimalnu vjerojatnost uspjeha sjetve. Proklijalo sjemenje podleži naime daljnjim negativnim uplivima sredine. Tako onda moramo uzeti kao realnu vriednost sposobnosti sjemenja jednu manju vriednost od one, koju smo dobili izpitivanjem sjemenja u izoliranim i sterilnim klijalištima. Za muniku može biti ovaj odbitak prilično velik, pod srednjim okolnostima iznosi oko 10—15°/o od ukupnog broja proklijalih zrna. Ovu činjenicu moramo imati u vidu kod određivanja potrebne količine sjemenja za sjetvu u brazde ili jamice. Razvoj same klice munike vrlo je zanimljiv. Korjenčić klice, bez obzira na dubinu sjetve, uviek je snažniji od nadzemne stabljike. Kod svih mladih korjenčića vidimo naročito karakteristično vijuganje. Geschwind 1 2 je na starim izkopanim stablima munike utvrdio činjenicu, da ovo drvo nema, poput stabla crnog bora, samo jednu razvijenu žilu srčanicu, nego čitav sistem jakih žila, koii se prilagođuje kamenoj podlozi. Isto nastojanje da se korjenčić što bolje prilagodi podlozi mogli smo utvrditi i na klicama u naročitom pokusu, gdje se je korjenčić morao razvijati u plitkom sloju tla, nad neprobojnom kamenom podlogom. Pri tome se je pokazala vrlo očita tendencija razvijanja većeg broja jednako snažnih žila. I starije bilike, koje rastu u karakterističnim busenima, nemaju također samo jednu žilu srčanicu, nego čitav splet jakih žila i žilica. Ovakav razvitak žila daje nam pobudu, da muniku kod zašumljavanja sadimo u nlitke jamice, a da pri tome ne obraćamo veću oažnju na ovjestni položaj njenih žila, kao što to u pravilu vriedi za sadnice crnog bora. Da još u kratko izvedemo zaključke iz ovog prikaza: 1. Svježe sjeme-munike ima znatan postotak klijavosti (80%), koji ali ipak nešto zaostaje za onim kod sjemenja crnog bora. 2. Aktivnost klijanja svježeg sjemenja munike znatno se razlikuje od brzine :dijanja svježeg sjemenja crnog bora". 3. Namakanje sjemenja munike prije sijanja povećava se njegova energija klijanja. 4. Za klijanje sjemenja munike potrebna je stalna i obilna vlaga, mnogo obilnija nego za sjemenje crnog bora. 5. Godinu dana staro sjeme munike ima malen postotak klijavosti, a brzina klijanja mu je vrlo slaba, za razliku od jednogodišnjeg sjemena crnog bora, koje se po postotku i brzini klijanja neznatno razlikuje od svježeg. 6.. Uz obilnu vlagu potrebna je za klijanje jednogodišnjeg sjemena munike stanovita toplina zraka. 7. Razvoj klica munike ovisan je u prvom redu o karakteru podloge i to mnogo više nego što je slučaj sa sjemenjem ostalih vrsta šumskog drveća. Pjeskovito, a osobito vapnenačko tlo odgovara ponajbolje. 8. Dubina sjetve sjemena munike optimalna je kod srednje rahlog tla između 5 i 10 mm. 9. Mlade biljčice munike pokazuju jasan razvitak razgranatog sistema žila. 12 A. Geschwind: Ein Beitrag zur Biologie der Panzer — oder Weissrindige Kiefer (Pinus leucodermis Ant), — Centralblatt für das gesamte Forstwesen 47 )1921.), S. 30—41. 87 |