DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1944 str. 31     <-- 31 -->        PDF

jašca od grb a prezime također na vrhovima
krošanja, a i ne vide se, jer su odložena u pupove,
pa se ni njih ne može uništavati. Ženke
četnjak a odlažu jajašca većinom na koru
starijih hrastova, i to 100-200 u 5—7 redova,
i pokriju ih ljepivom masom slične boje poput
kore, pa ih je radi toga težko vidjeti i uništavati.
Međutim četnjakove gusjenice sakupljaju
se u velikim zapredcima (gnijezdima)
na priđanku stabala, gdje se mogu lako uništavati.
Osim toga pojava četnjaka nije kod
nas ni tako česta ni tako obilna, pa su prema
tome i štete od tog leptira manjeg obsega.


G u b a r je kod nas vrlo čest i u istim
sastojinama, pa su prema tomu i štete, koje
on prouzrokuje, ne samo dosta česte, nego i
velike. Gubar odlaže jajašca kod manje zaraze
u glavnom na donjem dielu debala, a tek kod
jake zaraze odlaže ih i na višem dielu debla
kao i po granama. Jajašca odlaže u kupovima,
a pokrije ih žutim dlačicama iz zadka, uslied
čega su takovi kupovi dobro vidljivi. U pojedinom
kupu ima do 400 jajašca. Jajašca u
tom stanju prezime. Kupovi odloženi na donjem
dielu debala većinom su na dohvatu čovjeku,
te se mogu uništavati. Značajno* je, da
gubarovih legla ima u hrastovim šumama bar
ponešto gotovo svake godine, ali im se kod
posve neznatne pojave uobće ne obraća nikakva
pozornost. Međutim, ako bi se uništavanje
legla provodilo i kod posve
male pojave, odnosno svake
godine, jedva bi kad došlo
do jače zaraze, a napose u slučaju, ako
obrambene mjere provađaju i susjedni šumovlastnici.
Da je tome tako, znademo iz izkustva
stečenog u šumi Poljodjelsko-šumarskog
fakulteta zvanoj »šašinovečki lug« (20-50 g.
stara hrastova šuma) za vrieme 15-godišnjeg
upravljanja s tom šumom. Ma da su susjedne
šume zemljišnih zajednica bile kojiput do gola
obrštene, fakultetska šuma ostala je neobrštena,
jer su gubarova legla u njoj svake godine
uništavana. Prema tome može se po našem
mišljenju odlučnim mjerama oko uništavanja
gubarovih legla spriečiti ili znatno smanjiti
masovna pojava gubarovih gusjenica, a u vezi
S time svesti na najmanju mjeru sušenje hrastovih
šuma.


Sprečavanje šteta od gubarovih gusjenica,
od najvećeg je interesa za uzgajanje naših
hrastovih šuma. S tom činjenicom na čistu su
svi šumarski stručnjaci. Posljednja velika gubareva
zaraza i s njome spojeno veliko sušenje
naših hrastovih šuma zadalo je našoj šumarskoj
praksi dosta truda i brige. U toj borbi
već su se bili pojavili među našim šumarima
glasovi, da će se morati uobće napustiti
uzgajanje hrastovih sastojina. To je mišljenje
nastalo povodom toga, što su neke šumarije
pokušale uništavati gubareva legla, i to uz
velike novčane žrtve, a redovno bez pravog
uspjeha, pa je na koncu zavladalo u praksi
uvjerenje, da se protiv takovih zaraza ne da
s uspjehom ništa poduzeti. A ipak, po našem
mišljenju, nije to pitanje tako težko, kako se
čini, ako se uhvati s prave strane, t. j . ako se
uništavanje jajašaca obavlja načinom, koji
osigurava najbolji uspjeh.


Kod nas se sa strane vrhovnih šumarskih
vlasti slabo vodila posebna šumsko-zaštitna
politika u smjeru čuvanja šuma od kukaca i
bolesti. I ono što se poduzimalo na suzbijanju
šteta od gusjenica, radilo se ponajviše pojedinačno,
bez inicijative, odredaba, uputa i nadzora
vlasti. Uništavanje gubarovih legla u


većini slučajeva provađalo se običnim struganjem.
Radilo se tako u predmjevi, da se struganjem
razaraju legla, a time jajašca lišavaju
svog suhog smještaja na deblu i toplog pokrova
od vunenastih dlačica, te da će se ona
uslied toga, što će ostati preko zime na vlažnom
i hladnom tlu, odnosno pod sniegom i
ledom, uginuti. Na žalost ta je predmjeva bila
pogrješna, a prema tome su bili uzaludni i
ogromni troškovi takovog rada.


Mi smo već pred 17 godina upozorili šumarske
stručnjake, da jednostavno struganje
gubarovih jajašaca ne koristi (Šumarski list
1927., str. 422.). Učinili smo to na temelju
pređhodno provedenog pokusa. Gubarova jajašca
ostrugana u razno doba zime (10. X.,


27. I., 20. II., i 15. III.) izložili smo do proljeća
na tlu djelovanju atmosferilija (studen,
vlaga, kiša, snieg). U proljeću je ustanovljeno,
da su se gusjenice izlegle na sva četiri pokusna
mjesta, dakle i iz onih jajašaca, koja su
bila izložena u jeseni i koja su preležala na
zemlji cielu zimu 1926/27., a u kojoj je bila
najniža temperatura —12° C. Naveli smo tom
prilikom i naše mišljenje, da vjerojatno i u
jačim zimama ne će jajašca mnogo više trpjeti,
odnosno da će ostati na životu. Iz rezultata
ovog našeg pokusa stvorili smo zaključak,
da se legla moraju uništavati
struganjem u posuđe, a onda ih u
vatri uništiti, ili — što je daleko
bolje — premazati ih drvnim katranom
. Kod struganja u posude padne naime
bar neki dio jajašca na tlo, te se iz njih
izlegu gusjenice.
Na isto pitanje osvrćemo´ se povodom radnje
asistenta ing. Antona Kurira : Einflüsse
abiotischer Umweltsfaktoren auf dem
Schwimmspinner (Lymantria dispar L.) im
Eistadium während der Winterdiapause, koja
je izrađena u Zavodu za entomologiju na Poljođjelsko-
šumarskom fakultetu u Zagrebu, a
otisnuta je u njemačkom stručnom časopisu
Zeitschrift für das gesamte Forstwesen 1943.,
str. 105-132.* U radnji su opisana iztraživanja
pisca o utjecaju studeni na gubarova jajašca
o utjecaju studeni na gubarova jajašca
izložena na ili u ledu. Iztraživanja su vršena
sa jajašcima očišćenim od vunenastih dlačica
i sa jajašcima u dlačicama. Rezultati tih pokusa
pokazali su, da ni studen, koja je na ili
u ledu, ne može uništiti vitalitet jajašaca, bez
obzira, da li su ona ostala u vunenastim dlačicama,
ili su bila lišena te zaštite.. Pisac navodi
da su se jajašca održala 1 na studeni do kojih


— 26° C na životu (15. II. 1940.). Tim je pokusima
ujedno dokazano, da dlačice oko jajašaca
ne služe za zaštitu od studeni nego —
isto tako kao´ i ljepivi sekret — za međusobno
vezanje jajašaca.
Prema tomu spomenuti pokusi potvrdili su
rezultate naših pokusa iz godine 1926/27., za
koje ing. Kuri r kaže (str. 106.), da su to
bili prvi pokusi o utjecaju atmosferskih prilika
(studen, vlaga) na vitalitet gubarevih jajašaca.


Za našu šumarsku praksu od važnosti je,
dakle, činjenica, da jednostavno struganje gubarovih
jajašaca ne koristi, nego da se ona
moraju strugati u posuđe ili premazati drvnim
katranom. Troškove ovih radova nadoknadit
će povećani prirast sastojina i znatno
umanjenje sušenja hrastovih šuma.


Prof. Dr. Andrija Petračić


* Vidi i Hrvatski šumarski list br. 1.—2.
1944. god. str. 34. (op. ur.).
\