DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1944 str. 18 <-- 18 --> PDF |
najjača erozija pojavljuje se u glavi bujice i izaziva brzi pad dna korita i jake procese erozije i korozije na čitavom koritu. U takvom slučaju postavljanje pregrada u samom koritu ne će zaustaviti kretanje bujice i obrazovanje materijala, a stoga je potrebno u prvom redu osigurati glavu. Ako se glava bujica nalazi blizu zgrada, puteva ili skupih imanja i kultura, gdje treba očuvati od rušenja svaki metar, to se pravi vodoslivnik, a ne pregrada, jer bi pregrada još više otvorila nagiba korita, koje bi u tom slučaju trebalo osigurati visok;m podpornim zidovima. Šema vodoslivnika pokazuje njegovo tehničko načelo. (SI. 3). Pri manjim količinama vode pod stepenica vodoslivnika može se izradio kao običan pločnik, ali pri većim vodama i sa većim trajanjem proticanja ovdje su najbolji vodeni jastuci, koji povećavaju trajnost objekta i sprečavaju potrese. Četvrti slučaj upotrebe vodenih jastuka u bujicama odnosi se na kanale, kinete i si. sa većim padom. Točnije upute za pojedine slučajeve primjene vodenih jastuka ne mogu se dati, jer tu moraju se uzeti u obzir sve mjestni činbenici, a donekle je to stvar osobnog shvaćanja projektanta. Kod nas vodeni jastuci se nisu primjenjivati ni tamo, gdje bi to bez dvojbe trebalo, jer se uviek polazilo sa gledišta »štednje-. Ovdje, kao i u mnogim drugim slučajevima pojam štednje bio je podpuno pogrješno shvaćen. Ako se sva pitanja rješavaju sa gledišta štednje, onda je najbolja štednja — uobće ne raditi. Ali, ako se već radi, treba raditi dobro. U vodene jastuke se ne može ni izdaleka ubrojiti one male pragove na izlaznoj ivici pločnika prema crtežu, koji nalazimo u raznim starim tehničkim kalendarima, jer to, kao što je gore navedeno, nije nikakav vodeni jastuk, pošto je suviše plitak i ne donosi nikakove koristi, a pored toga stvara kaskadu na izlazu s pločnika, koja izaziva podlokavanje zuba. Ovaj način već se nigdje ne primjenjuje s razloga, koji su već gore navedeni. Ako su po sriedi sasma nizke pregradice za male količine proticajne vode, kao što, uostalom i sliedi iz opisivanja u tim kalendarima, vodeni jastuk uobće nije potreban, jer u ovom slučaju ipodpuno je dovoljna kaldrma, uzevši u obzir malu snagu udara vodenog slapa. Pri manjem padu linije izjednačenja takove pregradice mogu biti i bez podslaplja. IV. Tvorivo za pregrade Dosada smo govorili, u glavnom, o kamenim pregradama, jer je kamen najbolje tvorivo za objekte, pošto je trajan, odporan za atmosferlije i vodu, ima veliku specifičnu- težinu, pa se stoga i najviše upotrebljava kod uređenja bujica. Osim toga sam kamen u većini slučajeva ništa ne stoji, pošto se vadi iz državnih kamenoloma, ili na javnom imanju. Ali pored svega toga kamen je vrlo skupo tvorivo (lomljenje, prevoz, postavljanje, sve većinom uz skupu stručnu radnu snagu). U poviesti uređenja bujica bilo je mnogo pokušaja pojeftiniti kamene objekte, ali bez uspjeha. Ipak svaki bujičar mora se upoznati s tim pokušajima, da ne ponavlja pogrjesne metode i načine, koje su već prije bile izkušane i odbačene. Jedna od pogrješaka, koja se pravi u cilju pojeftinjavanja kamenih pregrada je zamjena pregrada u cementnom mortu pregradama »u suho« t. j . bez cementa. Lako je proračunati, kakove rezultate daje takav način. Po propisima građevinskih priručnika za 1 m" zida potrebno je: zidara — 1,20; radnika 1,00; kamena — 1,25; cementa — 100 kg; pieska — 0,3´0 m3. Po mirnodobskim cienama i prosječnom Dotrošku to bi odgovaralo u postotcima: zidari — 20%; radnici — 9°/o; kamen — 35%; cement — 28%; oiesak -— 8%. To znači, da je ukidanjem cementa i pieska ušteđeno 28% + 8°/o= 36%. Ali, ako se pregrada zamjenjuje suhozidom iste koristne visine, to debljina pregrade u suho je mnogo veća. Ako je prosječno, po izračunavanju po empiričnim formulama i statičkom računu debljina pregrade u mortu (grubo) jednaka od 0,25 H do 0,30 H, to za pregradu u suho debljina iznosi G 5´0 H, što znači, da je kubatura pregrade u suho za 80% veća od kubature pregrade u mortu. Ako se na cementu uštedilo 36%, onda za povećanje kamena treba potrošiti za oko 32% više, što na koncu konca ne daje nikakove uštede. Osim toga ne treba zaboraviti, da pločnik i kruna i kod suhozida moraju se zidati u mortu. Pri sastavljanju proračuna veoma se često pušta iz vida, da je kamen skup u prvom redu zbog transporta. Transport kamena u proračunima obično se podcjenjuje. U bujicama nema kolskih pu´teva. već se kamen mora prenositi po strmim nagibima, preko dubokih jaruga, provalija, po koritu zatrpanom odlomcima stiena i kamenja, preko krševitih obala, vući po jako nagnutom slivu, gdje postoje samo 60 |