DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1944 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Sto se tiče debljine dna bunara vodenog jastuka, pri izračunavanju za kanale dobiju se veće dimenzije: na pr. za posljednji slučaj ta debljina za beton iznosi 1,70 mt. U bujicama može se primiti ta debljina za debljinu pločnika, koju obično imamo za datu visinu pregrade (ne računajući ovamo debljinu vodenog sloja jastuka), smanjenu za 35*/». To će biti: T = 0,35. V H + h. Pisac je primienio ovakovu debljinu na više vodenih jastuka i nakon višekratnih prolaza visokih voda nije se opažalo nikakovih tragova, pri čemu treba uzeti u obzir, da su u pitanju bile pregrade do 10 mt. visoke. Dužina vodenih jastuka izračunava se isto tako kao i dužina pločnika. Kao praktična posljedica postavljanja vodenih jastuka u bujicama dolazi pitanje: da li treba čistiti bunare nakon popunjavanja materijalom, jer je takovo popunjavanje neiz´bjeziva pojava u bujicama za razliku od drugih hidrotehničkih objekata, po kojima prolazi čista voda. Ako je bunar vodenog jastuka zasut materijalom, on gubi svoja koristna svojstva, te, a priori, mora se čistiti. Ali, sa druge strane mjesto vode, obrazuje se sloj materijala, sitnog ili krupnog. Ovaj je materijal toliko zbijen od udara vode, da se ne može kopati lopatom ili krampom, već za njegovo razbijanje treba upotriebiti štange. Prema tome, umjesto vodenog jastuka pojavljuje se vrst pločnika, koji prouzrokuje odbačeni skok. Međutim, pri nadolazku voda prolazi izvjestno vrieme, barem 15 minuta do pojave maksimalnih voda. Za to vrieme manje i srednje vode raztope materijal i iznose ga iz bunara. Ovaj je proces sve intenzivniji prema povećavanju količine vode. Visoke vode konačno izbace materijal, osim krupnoga, koji ne može izbaciti vodeni slap, te jastuk može ponovo funkcionirati. Ako se u bunaru sakupilo mnogo krupnog materijala, taj se materijal staloži na dno, smanjuje debljinu vodenog jastuka i ovaj ne može funkcionirati. Stoga dolazimo do zaključka, da bunar ne treba čistiti, ako je popunjen sitnim materijalom: muljem, pieskom, šljunkom i si., a treba čistiti, ako je unutra krupan materijal. Kao takav, može se primiti, u zavisnosti od snage udara, odnosno visine pregrade, kamenje od 0,5 i više kg. Pisac je vršio pokuse, te u jednoj te istoj bujici, a to znači, uz iste količine vode Q, nekoliko je bunara očistio, a druge ostavljao popunjene s materijalom. Kod sitnog materijala nije se opažala nikakova razlika, ali kod krupnog pojavili su se procesi podlokavanja izlaznog zida bunara, što, uotstalom, nije prouzrokovalo nikakove štete za objekat, već je samo stvaralo neznatno podkopavanje podnožica nagiba. Stoga, i ako se bunar koji put i ne očisti, od toga neće biti štete za objekt. Prema navedenom možemo utanačiti slučajeve primjene vodenih jastuka u bujicama. Prvi slučaj: visoke pregrade sa većim vodama i sa krupnim materijalom. U takove se mogu uvrstiti pregrade visoke od 4 mt. i više sa visinom proticajnog otvora od oko 1,00 mt. Kao polazna točka ovdje mora služiti mogućnost razbijanja pločnika od padajućeg kamenja. To bi bila za bujice oznaka, analogna onoj, koja se prima za kanale — postojanje odbačenog skoka. Drugi slučaj, pri kojem je već neobhodno primieniti vodeni jastuk: to su visoke prirodne kaskade u bujicama, koje treba osigurati od daljnjeg kretanja i pada. Dešava se, da kombinacija slojeva, geoložkih formacija obrazuje skoro okomite kaskade visoke i do 10 mt., koje bi sami po sebi bile odporne, ali pod djelovanjem vode podlokavaju se odozdo, pošto leže na piesku ili glini, a postepeno se odvaljuju odozgo. U takovim slučajevima neobhodno je potrebno sačuvati ovakovu kaskadu, jer njeno daljnje rušenje prouzrokuje veliki pad dna uzvodnog poteza i pojačanje aktivnosti bujice, povećanje obrazovanja materijala i postupno kretanje bujice. Ovdje pregrada, koja bi mnogo koštala, podpuno je nepotrebna i mora se zamieniti vodenim jastukom i visećim žliebom. Na gornjem dielu kaskade pravi se žlieb, koji jednim dielom visi nad kaskadom u cilju sprečavanja pada vode na zid same kaskade. Dole se pravi vodeni jastuk. Žlieb (oluk) može se napraviti od raznog materijala: za viseći dio je najbolje željezobeton. Prijamni dio mora imati krila u vidu lievka, usiečene u nagibe korita, i zub, da ne bi voda zaobišla oluk sa strana i izpod dna. Treći slučaj primjene vodenog jastuka pojavljuje se kod osiguranja glave bujice u cilju zaustavljanja postupnog površinskog i dubinskog kretanja i većih količina vode. Kod nas je to rjeđi slučaj, te stoga mi ne obraćamo na to dovoljno pažnje. Kad se glava bujice nalazi u nestabilnoj geoložkoj formaciji, piesku ili glini, 59 |