DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1944 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Bilo je dosta pokušaja i pokusa da se pločnik nekako zamieni, te po mogućnosti čak i ukine, ali ovi pokusi nisu dali povoljnih rezultata. U Francuskoj na pr. vršila su se izpitivanja, koliko mora biti dubok temelj zida, da pregrada ne bude podlokana i bez pločnika. Pokazalo se, da pri nestabilnom bujičnom nanosu, ta je dubina tako velika, da povećanje kubature prekoračuje kubaturu pločnika. Osim toga pojavljuju se i druge negativne pojave: velika jama pored zida pregrade i virovi u toj jami ne daju mogućnosti za konsolidiranje podnožaca strmih nagiba, koji baš u ovom dielu korita, pored pločnika, ostaju isto visoki, kao i prije sredidbe bujice, jer se ovdje dno ne podiže ili podiže se minimalno. Jedini je slučaj, da se pločnici mogu izostaviti u malim ograncima, obično kod pletera sa koristnom visinom od kojih 0,50 mt. i malim količinama proticajne vode. Ovdje pad izjednačenja mora biti u promilima, a pleteri ili pregradice od kamena u suho moraju biti duboko ukopani. Pločnici imaju još jednu manu: vodena struja pri padu na pločnik ne lomi svoju udarnu snagu i obrazuje tako zvani »odbačeni skok«, od posljedica kojeg pregradu štiti zub. U stvari pak, kako se to radi kod drugih hidrotehničkih objekata, dno bi trebalo osigurati i od odbačenog skoka. Razumije se, sve ovo ne odnosi se na riedke slučajeve pregrada, postavljenih na zdravoj stieni, kad nije potreban nikakav pločnik. III. Vodeni jastuci Za rješavanje pitanja djelovanja pločnika tehnika ima jedno izvrstno sredstvo: vodeni jastuk. Ovaj jastuk je osnovan na svojstvu vode, da se ne zbija, i da ne prenosi udar preko sebe. Vodeni je jastuk zapravo bunar s ozidanim dnom a napunjen vodom. Slap vode pada na vodeni sloj, koji, tako reći, proguta udar i ne prenosi ga na dno bunara. Voda u bunaru gubi svoju kinetičku snagu, te na izlazu iz bunara njena je brzina jednaka ništici, te se voda samo prelieva preko izlaznog zida bunara sa proticajnom brzinom skoro jednakom ništici. Na taj način dno bunara ne može biti oštećeno od udara vode ili materijala. Vodeni jastuci primjenjuju se u više slučajeva u riečnim objektima, branama, kanalima, vodojažama a isto tako se mogu primieniti i u bujicama, pošto predstavljaju idealno rješenje pitanja o podslaplju. Pisac je izradio u 1914.—1916. g. kod raznih objekata oko 25 vodenih jastuka. Prednosti vodenih jastuka naročito se izpoljavaju pri večim visinama objekata; 1. podpuna sigurnost podslaplja od oštećivanja, 2. nema virova, ni podlokavanja pri izlazu vode iz objekta, 3. nema odbačenog skoka, te nije potrebno dalje osiguranje dna, niti zuba, 4. objekt nije podvrgnut potresu od udara vode o pločnik, 5. nema inercije struje centrofigalnog smjera te se pregrada može okrenuti bez obzira na osovinu nizvodnog poteza korita. Zaista, svatko, tko je promatrao pad vode u vodeni jastuk, naročito s veće visine, vidio je zanimljivu pojavu: struja vode pri padu diže u bunaru vodoskoke, blistavu bielu pjenu, stvara vrtloge, virove, valove; voda se vrti, ključa i kipi, razbacuje se na tisuće struja i kapljica, a nad izlazom iz bunara stoji kao nepomičan, proziran kao staklo sloj vode, koja se jedva primjetno prelieva i tek nakon nekoliko metara prima svoj uobičajni bieg. Ali vodeni jastuci imaju i svoju veliku manu: oni su dosta skupi. Od prilike može se reći, da objekt s vodenim jastukom stoji za oko 70°/o skuplje, nego isti takav objekt iste koristne visine bez jastuka, s običnim pločnikom, stoga, što se ustrojstvom jastuka povećava kubatura objekta. Stoga se u bujicama vodeni jastuci mogu primjenjivati samo u izvjestnim slučajevima. Stvar je u tome, da vodeni sloj u jastuku mora imati izvjestnu minimalnu debljinu. Jastuk, izrađen sa vodenim slojem, manjim od te debljine ne igra nikakovu ulogu i predstavlja običan pločnik, jer voda izbacuje takav sloj. U posljednjem slučaju, koji se može dogoditi kao rezultat pogrješnog računanja ili pogrješnog izvođenja dolazi do veće štete, jer objekat stoji mnogo više, a koristi od toga nema nikakove. Za izračunavanje debljine vodenog sloja jastuka postoji mnogo empiričnih formula i načina. Na prvi pogled to je prosta stvar, ali za to je trebalo nekoliko desetina godina izpitivanja, pošto razne količine vode, različite brzine i forme proticajnih profila, koeficijenta trenja, različiti odnosi debljine vodene struje na 55 |