DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1944 str. 12 <-- 12 --> PDF |
L praktički se odmjerava od vertikalne projekcije ivice krune, a ne od pre sjeka zida i pločnika. Po prvoj primitivnoj formuli za jednu pregradu sa H = 3,00 mt. i h = 0,80 i V= 7 m/s dužina pločnika jednaka 3,00 -4- 0,80 + 1,00 = 4,80 mt. a po točnoj for muli iznosi 6,16 mt. U primitivnoj formuli uobće nije primjenjen važan faktor brzine i vode na kruni i u rezultatu voda će padati izvan pločnika za 1,36 mt. Isto tako pregrada, koju smo izračunali po formuli: \ n * 2m - ) 3n y 2 \ ~ H) ~3 n*~ 12 mV morala bi pasti, čim dođu vode, pošto u ovoj formuli nije uzet u obzir ni hidrostatički pritisak, ni potiskujuća snaga vodene struje na kruni, već se predpostavlja, da je vodeni sloj na kruni nepomičan. U tome se je lako uvjeriti pri statičkoj kontroli, jer točka presjeka linije pritiska neće se nalaziti u srednjoj trećini osnovice. Međutim, pregrada ne pada, suviše kratak pločnik se ne podlokava a brzina vode veća od dopustljive ne čini nikakove štete ni u koritu, ni na objektima. Jedan od razloga je u tome, da u neke empirične formule ulazi koeficijent sigurnosti. Na pr., u formuli Dubosce-a on je jednak 1,5 do 2. Ali najglavniji je razlog TRAJANJE svih snaga, odnosno statičkih momenata, koji djeluje na objekt. Da su maksimalne vode trajale, recimo, 3 dana neprekidno, naši objekti sa smanjenim empiričkim dimenzijama ne bi izdržali, već bi bili porušeni i odneseni. Stvarno pak, maksimalne vode u bujici ne traju više od 3 sata, pa i to je izuzetak. Obično traju pola sata ili nekoliko minuta. Dakle, trajanje prolaza bujičnih voda neizmjerno je manje, nego trajanje proticanja u drugim hidrotehničkim objektima. Sve empirične hidrotehničke formule računaju se s trajnim i neprekidnim, tako reći, vječitim kretanjem (proticanjem) vode. Dakle bujičari imaju pravo na popravak tih formula obzirom na važan činbenik: trajanje proticanja. Uzmimo najprostiji slučaj: osiguranje nekakvog jarka busenom. Maksimalna brzina vode za busen nesmije prelaziti 0,1 m/s. Pisac je opažao djelovanje vode na busenu pri brzini od 3 m/s. Busen je bio izčupan i odnesen, ali za to trebalo .0 do 15 minuta. To znači, da je busen mogao podnieti ovu brzinu u toku izvjestnog vremena, a voda je morala trošiti to vrieme, dok je slomila odpornu snagu busena. Da je prolaženje vode trajalo svega 9 minuta, busen bi bio pošteđen. Isto je i u drugim slučajevima: pregrada pri prvom dolazku vode podnositi će hidrostatički pritisak, ali taj će trajati kraće vrieme, dok ne dođe materijal, koji stvara druge, mnogo povoljnije za objekt statičke momente. Zato je vrlo koristno, pa i neobhodno, praviti nasip iza pregrade, što nije težko, jer se može izkoristiti zemlja, odnosno materijal iz izkopa. Stoga pri izbacivanju zemlje iz izkopa ovu treba uviek bacati uzvodno od pregrade. Dakle, u mnogim slučajevima mi smanjujemo dimenzije objekata usljed neznatne trajnosti maksimalnih voda, a za srednje vode ove su dimenzije dovoljne. Ali za pločnike takovo odstupanje manje se može primieniti, jer pločnik može biti slomljen od padajućeg kamenja i izvrnut u toku nekoliko minuta. Zato je pločnik najosjetljiviji dio u u pregradi i stoga je najskuplji. Naši projektanti u izvjesnim slučajevima prave pogrieške s druge strane: naime, izračunavaju površinu proticajnog otvora po formulama Bazena i dr., koje vriede samo za kanale s nepromjenljivim padom i profilom. Pošto ovdje, za proticajni otvor pregrade imamo slučaj pada vodene struje u slobodan prostor, za izračunavanje površine proticajnog otvora jedino se mogu primieniti odgovarajuće formule, kao što na pr. 3 I« = 0;432 + 0,009 -1 _ 0;0777 \ Ovdje: v doticajna brzina na kruni; B širina korita bujice; t visina vode u koritu; h visina vodenog sloja u proticajnom ´otvoru. 54 |