DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1944 str. 11 <-- 11 --> PDF |
izliže od djelovanja vode, drvo se razciepa i iztruli, dok se najbolji pokazao željezobeton. Izdržljivost željezobetona samo malo uztupa kamenu, ali pri radu treba se strogo pridržavati svih propisa. Po opažanjima pisca krune od željezobetona u toku od 3 godine izdržale su, kao i krune od kamena, dok se beton pločnika počeo između armaturne žice izlizavati. Za manje visine pregrada može se upotrebiti vrstu kamenih sanduka, uokvirenih oblicama ili gredama. Površinu treba žbukati. Način izrade ovakovih pločnika može se naći u svim stručnim knjigama. Zanimljivo je, da fašine, dok ne iztrunu, vrlo dobro izdržavaju udar vode, ali njih treba zamjenjivati svake treće godine. Zične mreže uobće se ne mogu primjenjivati za pločnike, jer se žica redovno razkida pod udarom ne samo krupnog, već i sitnog materijala prigodom prvog prolaza vode. Po nuždi upotrebljavaju se sve vrste materijala, što izaziva potrebu pojačanog nadzora i česti popravak. JDa li pločnik mora biti vodoravan ili s padom? Pločnik bi trebao imati pad jednak padu linije izjednačenja. Ako je pločnik vodoravan, njegova izlazna ivica uzdiže se iznad dna i time stvara kaskadu, koja je to viša, što je duži pločnik i što je veći pad izjednačenja. Osim toga, pri prielazu vode s pločnika na neosigurano dno korita, -mienja se koeficijent trenja; stoga, čak i pri istom padu pločnika i linije izjednačenja pojavljuje se proces podlokavanja i voda obrazuje jame kod pločnika, što se uviek može opaziti prigodom prolaza srednjih voda, ne govoreći o visokim. Ako je pločnik vodoravan, pad vode sa kaskadice, koju obrazuje uzvišena nad dnom ivice pločnika i udar vodenog slapa, u mnogom pojačava taj proces podlokavanja. Stoga je u ovakovim slučajevima potrebno povećati dubinu zuba, ili osigurati izvjestnu dužinu dna korita pilotima, kaldrmom i si., što se može izbjeći putem nagnutog pločnika. . Za određivanje debljina pločnika postoje razne empirične formule. Najprostija od njih, ali najviše odgovarajuća za bujične prilike, je formula Blay´a: T = 0,56\JH + h. Ovdje je H visina pregrade, a h visina proticajnog otvora. Nedostatak ove formule je taj, što nije uvedena brzina vode na .kruni. Infiltracija također nije uzeta u obzir. Po ovoj formuli, na ipr., za H=3,0 0 m i h = l,0´0 m debljina pločnika iznositi će 1,12 mt. Međutim´, obično, za bujične objekte uzimaju se manje dimenzije, te za gore navedene visine debljina pločnika određuje se oko 0,70 mt. Ovakovo odstupanje treba razjasniti, pošto ovaj slučaj nije samo sa debljinom pločnika. II. Upotreba formula. Dogodilo se, da jedan dodieljen na bujice inženjer vježbenik, tek sa školske klupe došao s jednim projektom, koji sam mu dao za proučavanje, i rekao je da ova osnova ne valja. Razjasnilo se, da je mladi kolega bio zbunjen brzinom vode u projektu. Ta je brzina prema primljenoj liniji izjednačenja iznosila oko 6 m/s., ali u tablicama maksimalnih brzina on je našao, da najveća dopustljiva brzina u zdravoj stieni može iznositi samo 3 m/s. Prije svega ponudio sam kolegi, da projektira sustav pregrada sa »dozvoljenim« brzinama. Razumije se, da je na određenom potezu umjesto 10 pregrada morao predvidjeti 18, a linija nanosa pokrivala bi ove pregrade do polovice visine. Ali i pored ovoga razloga postoje i drugi, radi kojih u bujicama primamo brzine, koje mnogo premašuju dozvoljene. Zašto na pr. pri određivanju debljine pregrade ne računamo hidrostatički «pritisak, kojem je pregrada svakako podvrgnuta, dok se ne popuni materijalom? Zašto pri izračunavanju dužine podslaplja primamo ni tehnički ni teoretski osnovanu formulu, koja od prilike glasi: L = H + h + 1,0 mt, i ako za ovaj slučaj postoje sasma točne formule?. Zna se, da jednačba koordinata krivulje vodene struje u padu nije ništa drugo, nego jednačba parabole: Prema tome empirična formula za dužinu pločnika, kao jednu od koordinata _ 2-V-yJH+h ~ . {.. 53 |