DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1944 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Često je jedan dio aluminijevog oksida zamienjen željeznim ili manganovim spojevima u ekvivalentnim količinama, a kalij je djelomice ili posve zamienjen natrijem ili kalcijem: Al20„.3SiO, + K,0.3Si02 (Fe2"0,) Na20 (Mn20:j) CaÖ Kod procesa raztvaranja je voda izaprala kremenokisele alkahje,´jer se u njoj najlakše tope, izlučivsi djelomice kremenu kiselinu. Kremenokiseli aluminijev oksid ostao je neraztvoren kao bazički hidrat, a to je najvriedniji sastavni dio gline. Prema vrsti osnovnog kamenja, od kojeg su gline postale, nadalje prema tome, da li su raztvoreni proizvodi prakamenja ostali na prvobitnom mjestu kamenih naslaga, ili su se o´dnešeni od vodenih struja taložili na drugim mjestima, a napokon i prema razvrstnim primjesama, koje su im se na tom više ili manje dalekom putu pridružile i zajedno s njima taložile, je njihov kemički sastav vrlo raznovrstan, tako da bismo, iako su veoma razprostranjene, jedva mogli pronaći dva mjesta na zemlji, gdje bi njihov sastav bio podpuno jednak. Gline su bitni sastavni dio zemaljske kore, ali iako se protežu kroz sve geoložke epohe, ipak nisu prvobitno sudjelovale kod njenog stvaranja. Mišljenja su podieljena, kako su zapravo nastale gline. Jedni zastupaju mišljenje, da su gline nastale čisto kemičkim raztvaranjem prakamenja, koje sadrži razne glinence (granit1, gnajs2, sienit3, porfit4 i dr.), djelovanjem vođe i ugljične kiseline. Drugi drže, da su kod raztvaranja sudjelovale i druge tvari kao voda iz tresetišta i humozna kiselina. Najprije je počelo mehaničko razpadanje pod utjecajem atmosferskih oborina i većih razlika u temperaturi. Voda ulazi u male pukotine kamenja a s njom se tu odmah nastane i biljni organizmi. U isto vrieme djeluje također vrućina i hladnoća te razdrobi kamenje. Voda, kisik iz zraka i ugljična kiselina sadržana u oborinama nastave onda kemičko djelovanje topeei i izapirajući alkalne tvari, vapnenac, magnezij i željezo. Na koncu postaje vežući uza se vodu čisti kaolin odnosno glina Al20:;.2Si02.2H20. Kemička i fizikalna svojstva toga proizvoda mienjaju se i ovisna su od stepena raztvaranja i od njegove čistoće. Čistoća toga proizvoda može se kemičkim djelovanjem, odnašanjem od mjesta raztvaranja i taloženjem na posve drugim mjestima toliko izmieniti, da raztvoreni proizvod posve izgubi svoj prvobitni karakter. Voda naime, koja je zasićena tim proizvodom, nosi na svom putu, osim primjesaka od neraztvorenog matičnog kamenja (kremen, glinenac, tinjac) još i razne druge proizvode raztvaranja kao kalcijev i magnezijev karbonat, sumporno željezo, željezni ili manganov oksidhidrat, željezni oksidul i dr., a osim toga i naknadno primiešane druge primjese organske i anorganske prirode kao treset, bitumen, ugljen, piesak i si. Ugljična kiselina iz oborina ili organskih primjesaka izvodi kemičke promjene. Pitanje zašto se kod raztvaranja u jednom slučaju stvara kaolin a u drugom glina, dovelo je do trećeg mišljenja o stvaranju glina, da kod raztvaranja glinenaca, barem ukoliko dolazi kaoliziranje u obzir, sudjeluju i ekshalacije plinova iz unutrašnjosti zemlje i veoma vruće terme, pri čemu za vrieme intenzivnih vulkanskih djelovanja igraju izvjestnu ulogu i fluor, borna a možda i sumporasta kiselina, Iznalaženje naslaga glina. Naslage glina za proizvodnju opeka nije težko pronaći, iako gline riedko kada same izbijaju na površinu. U prvom redu nam razn e biljke, naročito one, koje podnose vođe stajaćice, pokazuju prilično pouzdano, gdje treba potražiti naslage gline. Ovamo spadaju najprije t. zv. kisele trave iz familije .........., pa podbjel (Tussilago Farfara), kičica (...threa Centaurium) i mnoge druge. Na naslage glina možemo sa priličnom sigurnošću zaključivati po plitkim udubinama na poljima, koje kišnicu ne propuštaju, nego je zaustavljaju u lokvama. Često nam duboki jarci i vododerine odkrivaju naslage glina. Na naslage glina udaramo kopanjem zemlje ža gradnju u rudnim poljima. I geoložke karte mogu nam kadkada poslužiti za iznalaženje glinenih naslaga, i Granit je kristalično-zrnasta smjesa od kremena, glinenca (ortoklas, plagioklas) i tinjca. 2 Gnajs je škriljasta smjesa ortoklasa (oligoklasa), kremena i tinjca. Sastav mu je kao kod granita, te se razlikuje od njega samo načinom taloženja sastavnih dielova. 3 Sienit je zrnasto-kristalinična smjesa ortoklasa i amfibola. Riedko ima tinjca, kremena nikada. a Kod porfira su u gustoj osnovnoj masi izlučeni kristali kremena i glinenca (Feldspat). 7 |