DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1944 str. 8 <-- 8 --> PDF |
posao napried i dovest će ga sam od sebe do veće ciglane. Takvog je značaja prira. Treba samo odpočeti, pa sam se zato i ja odlučio početi sa najjednostavnijim i opisati, kako se može najlakše, najjednostavnije i sa najmanje troškova izpeći dobra opeka u poljskim pećima. POVIEST OPEKA I GLINENIH PROIZVODA. Opeke i glineni lonci bili su već poznati najstarijim narodima. Po pronađenim ostatcima opeka, koji potječu od zidova Balovog hrama, a koji se danas nalazi 18 m izpod korita Nila, može se zaključiti, da su starim Egipćanima opeke bile poznate još 12.000 godina pr. Kr., jer se korito Nila svakog stoljeća digne za 15 cm, Jezgra piramida je također obično bila izgrađena od opeka, koje su bile samo na suncu sušene. Ima i piramida, koje su podignute od samih opeka. Stari Egipćani znali su već 3.000 godina pr. Kr. za svodove, koje su zidali klinastim opekama. Ima u egipatskim hramovima i slika, koje u tančine prikazuju, kako Židovi pod nadzorom Egipćana izrađuju opeke. Način izrađivanja opeka bio je u ono vrieme uglavnom isti kao danas, ukoliko izradu danas nisu preuzeli strojevi. Egipatske pečene opeke su prilično različite veličine. Obično su 42 cm duge, 21 cm široke i 12—14 cm debele. Boja im je bila živo crvena, Sjećamo se još iz poviesti, da, je stari Babilon bio obkoljen debelim zidom od pečenih opeka, i da je klinovo> pismo Babilonjana bilo utisnuto´ u pečene opeke. Prvi spomenici sa klinovim pismom stari su preko 5.000 godina, Opeke iz ruševina Babilona sa caklinom u živim, bojama dokazuju, da se je taj obrt dugo razvijao, dok je dostigao´ takav stupanj savršenstva, I viseći vrtovi Semiramide u Ninivi sagrađeni su od opeka, Babilonske nepečene opeke bile su 40—42 duge i široke i 5—6 cm debele. Rimljani, čije su legije sobom vodile svoje vlastite opekare i lončare, razvili su odmah taj obrt svagdje, gdje bi god došli. Rimljani su bili upućeni u opekarstvo zbog načina izvođenja građevina u svodovima, te su taj obrt vrlo dobro poznavali i usavršili, iako´ se u njemu poznaje uticaj starih Grka, Kako se vidi na Neronovom vodovodu i mnogim drugim građevinama, bile su i rimske opeke kvadratične i tanke. Stranice im iznose 41 cm, a debliina 4 cm. Razne rimske terme od Agripe do Dioklecijana izrađene su cd opeka. Neki posebni arhitektonski izražaj nisu Rimljani davali zgradama od opeka. Nezavisno od Rimljana razvili su Etrušćani u južnoj Italiji lončarstvo do vrlo visokog stupnja osobito u upotrebi cakline. Za vrieme Augustovo plaćale su se naročito liepe posude suhim zlatom. U Grčko i su umjetnici kao´ Fidija, Poliklet. Miron i dr. sami izrađivali nacrte za razne vaze i posuđe. Seoba naroda izbrisala je sa svira drugim tekovinama uljudbe i obrt opeka i lonaca, te je prošlo mnogo vremena, dok lončarstvo u Europi nije opet procvalo. Mauri su ga prvi donieli sa istoka u Španiju. Osobito su na glas došli liepo glazirani i bogato dekorirani rsredmeti i opeke sa otoka Majorke, koji su poznati pod imenom maiolika. Lavlie dvorište Alhambra kod Granade ukrašeno je velikim dielom bosrato izkieenim šarenim glinenim pločama. Ovo umieće se ie protezalo´ do u 17. stolieće, a glavni mu je predstavnik bio Luča della Robbia (1400—1481) iz Florence i mnogi drugi. Do većeg arhitektonskog izražaja došla je opeka tek u srednjem vieku u bazilikaraa ranog kršćanstva. Važan preokret nastao ie u građevinarstvu sa opekama u 15. stoljeću, kada je Bramante podierao crkvu Sa Maria delle Gracie u Milanu, u koioi su i reliefi i ornamenti izrađeni od pečene gline. Najznamenitije građevine u tom stilu nalaze se u Ferari i Bologni. U 17. stolieću je opekarski obrt opet gotovo posve zamro, te je do novog procvata došao tek u novije vrieme, kada su pronađeni razni strojevi za priređivanje glina kao i za oblikovanje nairaznovrstnijih opeka i criepova nairazličitijeg oblika. i kada su se opeke u sve savršenijim i savršenijim pećima počele sustavno i pod strogim nadzorom sušiti i peći. GLINA KAO SIROVINA ZA IZRAĐIVANJE OPEKA Postanak i sastav glina. Gline su proizvod raztvaranja prakamenja, u prvom redu granita, onda sienita, porfira, gnajsa, skrilievaca i si. Osnovna masa im je kremenokiseli aluminijev oksid (ALjO^SiO^H^O), koji je nastao razpadanjemraztvaranjem glinenaca (Feldspat). Glinenac ortoklas u svom najčišćem obliku je dvostruki silikat po formuli: Al203.3Si02. + K20.3Si02 ili Al20:!.K20.6SiO„. 6 |