DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1944 str. 6 <-- 6 --> PDF |
Ing. ROMAN SARNAVK A, Zagreb: IZRAĐIVANJE OPEKA U POLJSKIM PEĆIMA (DIE ZIEGELERZEUGUNG IN FELDZIEGELEIEN) Glina i ilovača su možda najviše zanemareni šumski paužitci od svih drugih. Njima je najmanje pažnje posvećeno, iako ih najviše ima. A baš bi ti šumski paužitci šumarima veoma dobro došli. Glina i ilovača su mnogo jeftinije od drveta, one daju sirovinu za građevni materijal, koji ima mnoga dobra svojstva i do koga se srazmjerno lako može doći, te iz tih razloga može pri podizanju zgrada zamieniti veliki dio drveta. To je od velike važnosti u onim krajevima, gdje se ogromne količine drveta troše u podizanje zgrada, jer bi se dale mnogo unosnije upotrebiti. Treba samo pomisliti, koliko štete nastaje za narodno gospodarstvo, kada se iz godine u godinu izdaju, seoskom stanovničtvu bezplatno- ili gotovo bezplatno ogromne količine građevnog drveta za podizanje ili popravak njihovih domova, iako bi u tu svrhu isto tako dobro mogle poslužiti opeke napravljene od gline i ilovače. Kada bi se seoskom stanovničtvu davale bezplatno ili gotovo bezplatno opeke i criep mjesto drveta, prištedile bi se velike količine građevnog drveta, kojim se ne bi samo lako mogli pokriti troškovi proizvodnje opeka i criepa, nego bi pretežni dio ostao- za izvoz. Ne smijemo smetnuti s uma, da je drvo naše najvriednije izvozno dobro. Nameće se samo sobom pitanje, zašto se već prije nije pristupilo proizvodnji opeka, da se uštedi na drvetu, zašto se već prije nije pravoužitnicima davala opeka i criep, kada oni u zamjenu ne bi dobili lošiji materijal, kada troškovi proizvodnje nisu veliki i kad bi se na taj način mogli prištediti, odnosno bolje unovčiti velike količine drveta. Pitanje zamjene drveta criepom´i opekama pojavljivalo se je i ranije, osobito kada je ponestajalo najboljeg cjepkog drveta za pokrov zgrada, ali se rješenju toga pitanja nije nikada bliže pristupilo. To je pitanje za šumare uviek ostalo u nekom dalekom carstvu nedokučivih želja, u nekom dalekom carstvu neprovedljivih zamisli. To je i razumljivo. Šumari su djelokrug svoga rada ograničili samo na drvo. Sve drugo bilo je »nuzgredni« užitak, nešto manje važno, nešto, čemu se i nije morala posvetiti kakva pažnja, kad se baš ne će, ili kad se baš ne mora. Tu leži težina cieloga pitanja, šumari zaboravljaju, da su oni priradnici, da se njihova zadaća ne sastoji samo u podizanju i izkorišćavanju šuma po- utvrđenim načelima šumarske znanosti, nego da im je povjereno jedno dobro, jedno gospodarstvo-, sa kojim treba kao sa jednom cjelinom priradno gospodariti, koje treba u svim njegovim sastavnim dielovima priradno izkorišćavati. Nema priradnog opravdanja, da se ostave po strani sva veća ili manja prirodna dobra, koja su vezana uz šumu ih povjerena šumskom gospodarstvu, da se sva ta prirodna bogatstva ostave neizkorištena i da se izkorišćava samo jedno t. j . drvo. Iz toga razloga je našim šumarijama, tim našim osnovnim priradnim jedinicama, i nedostajao priradni značaj. A to je po mom mišljenju iz temelja pogrješno. Istina, na ovaj se način djelokrug šumarija veoma proširuje, otvaraju se sasvim nova polja rada, za, koji dosada šumari nisu bili spremljeni. Ali ova nedovoljna sprema ne može biti razlogom, da se šumarije ne smatraju jednom zaokruženom priradnom jedinicom, ne može biti razlogom, da šumarije na svom području same ne izkoriste zemlju,, kamen, smolu i mnoge druge proizvode šuma i šumskog tla. Da bi šumari mogli stručno izkoristiti pojedine šumske paužitke, moraju se dakako predhodno manje ili više upoznati sa radom oko izkoriščavanja ili oko daljnje prerade pojedinih paužitaka. Moglo bi se reći, to je lako rečeno, ali se ne da ni tako lako provesti. U većini slučajeva ne radi se o kakvim velikim problemima, te se potrebno znanje lako stekne iz stručnih knjiga — više se radi o dobroj volji i o čvrstoj odluci, da se jedno dosada neizkorišćeno dobro privedu priradu i tako spasi od propadanja. Ne radi se ni o kakvom enciklopedijskom znanju, jer težko da će se na području jedne šumarije naći baš svi paužitci u tolikoj mjeri i u takvoj kakvoći, da će se svi moći izkorišćavati, a s druge strane je bolje, da se pojedini stručnjaci prema svojim sklonostima potanko upute u način rada izkoriščavanja jedne vrsti proizvoda, nego da se površno upoznaju sa izkorišćavanjem svih proizvoda, koje nam pored drveta daje šuma. To dakako vodi do specijalizira, nj a, koje šumarstvu ni dosada nije bilo nepoznato, jedan stručnjak ima više volje i razumievanja za uređivanje šuma, drugima se više sviđa rad u vlastitoj režiji, treći naj 4 |