DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1944 str. 41 <-- 41 --> PDF |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO Ing. Nikola Bubčić Uspomenu na vrlog junaka Ing. Nikolu Rubčića učvršćujemo ovim riečima jednog od njegovih drugova na ravnateljstvu šuma u Zagrebu : , Ostavio nas je naš dragi nezaboravni N i- kola Rubčić. Ostavio nas je u cvietu mladosti, u času, kad još nije pravo ni stupio u život. Rodio se 6. XII. 1911. u Novoj Gradiški, gimnaziju i šumarski fakultet završio je u Zagrebu. Pun poleta i ideala, naš Nikola volio je prirodu iznad svega, zato se je velikom voljom i ljubavlju posvetio šumarstvu, koje je od njega očekivalo, poznavajući ga kao veoma sposobnog šumara, dobrog i vriednog radnika. Međutim mjesto dugogodišnjeg rada polaže on na oltar domovine svoj život u cvietu mladosti. šumarstvu posvetio se je ne samo zato što je volio šumu i prirodu uobće, nego ga je šumarstvo privuklo i radi lova. Još kao dječak, a pogotovo kao student, naš Nikola posebno je volio oružje i lov. Stupivši u šumarsku službu pokazao´ se kao veoma dobar i vrstan lovac, na čemu mu je mogao zavidjeti mnogi stariji lovac. Od ravnateljstva šuma bio je Ing. Rubčić, nakon svega nekoliko godina službe, premješten za upravitelja šumarije u Vojnom Križu, gdje je povjerenu dužnost i posao obavljao na sveobće zadovoljstvo. U svom radu znao je zadržati ugled predpostavljenog, ali uza sve to za pođredjene bio je poput otca spram svoje djece. Kao dobar Hrvat smatrao je za svoju dužnost, da stupi na odbranu svoje mile Hrvatske domovine i oružjem u ruci, te nastupa vojnu dužnost i postiže čast ustaškog satnika, a dužnost zapovjednika bojne. I spram svojih vojnika pokazao je svoje veliko srdce ljubivši ih bratskom ljubavi, a brinući se otčinskom brigom, što više i za vrieme svojih kratkih odmora, u družtvu svoje majke i jedine sestre ili u družtvu svojih drugova mislio je na svoje vojnike i pripoviedao o njima, Danas više Ing. Nikole Rubčića nema među živima. Pao je u borbama u okolici Karlobaga, žrtvovao je svoj život za dobro drage mu do movine. U njem je mnogo izgubilo šumarstvo i lovstvo, njegovom smrću izgubila je ucviljena majka vrlog sina, a sestra dragog brata, ali je u njemu domovina imala neustra- Ing, Nikola Rubčić sivog branitelja i borca i jednog od onih, koji ni svoj život ne štede, kad se radi o probitcima domovine. Međutim »navik on živi, ki zgine pošteno!« Tako će i pok. Nikola naviek živjeti u sjećanjima svih onih, koji su ga poznavali, a-.vječno u knjizi junaka domovine! f MILAN KNEŽEVIĆ šumarski savjetnik u miru i upravitelj pogona »Našičke« đ. d. U Zavidovićima je 1. siečnja o. god. iznenada preminuo ovaj naš i širim krugovima poznati šumarski i lovački stručnjak i pisac. Obitelj mu potječe iz uže Hrvatske, iz mjesta Lovinca u kotaru Gračačkom. Rođen je god. 1879. u Bihaću. U Sarajevu je god. 1898. svršio šumarski odjel tehničke srednje škole i kod zemaljske vlade 1911. god. s veoma dobrim uspjehom položio državni izpit za samostalno vođenje šumskog gospodarstva. Odmah po´ svršenoj školi počeo je svoju državnu šumarsku službu kod kotarske oblasti u Glamoču. Kao šumarski izvjestitelj i upravitelj raznih šumarija služio je u mnogim mjestima naše šumovite Bosne (Busovača, Bos. Petrovac, Drvar, Ključ, Pale, Tešanj, Teslić) i tako se je temeljito upoznao sa prilikama i potrebama toga širokog područja. Kad je 1923. god. bio umirovljen nastupio je mjesto u upravi desti lacije drveta u Teslicu, pa se je tako temeljito upoznao i iskorišćavanjem drveta suhom destilacijom. God. 1925. vraćen je u djelatnu državnu službu i postavljen je za lovnoga izvje stitelja kod ravnateljstva šuma u Sarajevu. Prilikom toga reaktiviranja iz formalnih razloga nisu mu .priznata neka ranijom službom stečena prava, što je kao nanesena mu nepravda težko podnosio. Iza osnutka banskih uprava radio je neko vrieme kod banske uprave u Sarajevu, ali je ubrzo´ vraćen na svoje prijašnje mjesto, gdje je predano i sa velikim uspjehom radio takodjer i na području izradjivanja drveta u državnoj režiji. God. 1935. ponovno je umirovljen u naponu svoje snage. Ponovo je vraćen u djelatnu službu iza 10. travnja 1941. i to kao šumarski savjetnik u ravnateljstvu šuma u Sarajevu, gdje je savjestno vršio svoje dužnosti do umirovljenja, koji je usliedilo god. 1943. Prema tome je pokojnik u ovim kraje.vima, uračunavši i prekide nastale ranijim umirovljenjima, radio punih 45 godina, odista dug, niz, kojim se rietko može podičiti koji smrtnik. Cieli život bio je uzko povezan sa prirodom, koju je neobično volio, uživao u njoj, ali je istodobno promatrao i proučavao. Predmet 39 |