DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1944 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Nakon tih navedenih opisa opisuje nam autor samu metodiku pokusa. Ti su pokusi vršeni na dva načina: 1. jaja su odieljena od dlačica, 2. jaja su ostala sljepljena dlačicama u sitnim komadićima. Autor je time htio da izpita da li imaju dlačice neko zaštitno djelovanje, kako neki autori tvrde. Od svakog načina, navedenog pod 1. i 2., modificirao je autor pokuse u dva smjera: a) uzeo je staklene posude i vodu te stavio napolje (prve godine od 27. XII. 38. do 7. I. 39., druge godine 23. I. 1940. do 20. III. 1940.); kad se je voda smrzla, stavio je na led jaja. i tako prepustio djelovanje ledu, hladnoći i dr.; b) uzeo je posudu, napunio do polovine vodom, kad se smrzla stavio jaje i nadopunio vodom, koja se je također smrzla tako, da su jaja bila uložena u ledu. Kao kontrola metnuta su jaja (sa ili bez dlačica) u epruvetu zatvorenu čepom. Nakon završetka pokusa, autor je prenio pokusni materijal u laboratorij i tu pod kontroliranom temperaturom odredio broj izleglih (dakle preživjelih) gusjenica, te broj uništenih od osice, kao i mortalitet. Predaleko bi nas dovelo, kad bismo iznosili detaljno sve tabele ove interesantne radnje; konačni rezultat jest, da vanjski faktori (led, Poviestna zrnca: snleg i đr.) nisu u stanju, da ubiju gusjenicu u jajetu ni onda ako su jaja sastrugana i tako lišena svoje prirodne zaštite dlačica, i izloženi djelovanju atmosferilija i hladnoće. U svim tabelama vidimo da je vrlo malen postotak gusjenica uginuo utjecajem abiotskih faktora, osobito druge godine (kada su vladali nepovoljniji vanjski uvjeti), kada je vjerojatno ubran zdraviji materijal. Kako je autor radio velikim brojem pokusnih životinja (u glavnom pokusu 1940. god. 16.000), mogu se rezultati uzeti kao punovriedni. U zaključku iznosi autor, kako je prema tome metoda struganja legla jaja bez naknadnog skupljanja i spaljivanja neefikasno i nedovoljna mjera , te ju je potrebno zabaciti. Ova spoznaja, dokazana egzaktnim pokusima autora, vrlo je važna za šumarsku i gospodarsku praksu te će izpitivanja biti još podpunija, izpita li autor, koliik broj gusjenica, koje se izležu na tlu (ako su jaja sastrugana), dospije na drvo te zatim, kako stoji pitanje struganja odmah po leženju jaja, naime, ne bi li možda atmosferski faktori u rujnu i listopadu uz pomoć gljivica povećali mortalitet. Ing. J. Kišpatić PRVI POKUŠAJ IZVOZA NAŠEG DRVETA U EUROPSKE ZEMLJE »Gospodarstvo« u svom broju od 2. listopada 1943. ,god. donielo je prikaz pod gornjim naslovom o prvim pokušajima izvoza našeg drveta na europsko tržište. Koliko zbog zanimivosti toliko i zbog dokumentarnosti i lakšoj pristupačnosti pienosimo u cielosti taj prikaz i u naš .---Hrvatski šumarski list«, članak glasi: »Još je carica i kraljica Marija Terezija (1740.—1780..) nastojala, da podigne financialno stanje u Hrvatskoj procvatom trgovine. U tomu ju je priečila Turska, s kojom se je uzaludno kroz dugi niz godina natezala da bi joj otvorila Dunav i Crno more. Zato je kraljica i svrnula svoj pogled na Jadran, te je njena vlada smjerala da uredi rieke Savu, Dravu i Kupu. Tako bi Karlovac imao postati znatan trgovački emporij u Hrvatskoj. Ali svi su se ti planovi samo djelomično proveli i samo je Kupa bila kako tako´ uređena za plovitbu. U poduzeću za izgradnju vodenog puta na toj rieci bili su angažirani i neki velikaši, a napose grof Teodor Batthyany. On je dapače uredio u Ozlju brodogradilište za riečne brodove, koji bi služili prometu robom (g. 1780.). Građu su mu za to davale prostrane hrastove bukove šume baš uz samu Kupu, koja je bila važan prometni put za trgovinu prema moru, a uz to je bila povezana sa Savom i L unavom. Veliko bogatstvo šUlua a Hrvatskoj (napose onih u Vojnoj Krajini) uočio je pustolovni barun Siegfried Heribert Taufferer, koji je od 1771. godine služio u prvoj banskoj pukovniji, a od 1773. u drugoj kao kapetan. On je bio porieklom iz Kranjske, a govorio je i pisao odlično njemački, talijanski, francuzki, englezki, latinski, te slovenski i hrvatski, što mu je kasnije u njegovim zamašnim trgovačkim poslovima uvelike koristilo. Taufferer je dapače izradio obsežan plan, kako da se ove šume izkoriste i da se našim drvom poplavi cielo europsko tržište. U ovom nacrtu osvrnuo se i na brodarske veze s Kupom, Savom i Dunavom do u Crno more, te je namislio preko Carigrada izvoziti drvo u Prancuzku, Španjolsku, Veliku Britaniju i ... u Rusiju. Cieli ovaj projekt predložio je daroviti barun preko državne dvorske kancelarijo u Beču caru Josipu II. (1780.—1790.), koji ga je svakom prigodom podpomagao. Kada je car prihvatio ovu osnovu i obećao svoju pomoć, krene Taufferer s preporukama bečke vlade u inozemstvo da pregovara glede dobave drveta (17&2.). Na fcvoir putu po Rusiji, španjolskoj, Francuskoj i Turskoj sklopio je brojna poznanstva i veze u tamošnjim političkim i trgovačkim krugovima. Vrativši se sa puta Taufferer je poveo prvi trgovački brod iz regulirane Kupe Dunavom do Carigrada. Tom prilikom je izpravio i navigacionu mapu Dunava od Zemuna do Crnog mora. Tauffererovo poduzeće unatoč težkih ratnih i političkih zapletaja napredovalo je vrlo dobro, jer je on radio sa cielom malom riečnom mornaricom. Tada se Kupom brodarilo kad je bila manja voda na korabima (najstarija vrst spla,va od hrastovine na toj rieci) i tumbasima (veći od koraba i pokriveni, a građeni od mekog drveta mogli su ponieti i veći teret), a pri jačoj vodi na burčulama (vrst splavi od hrastovine, a mogli su ponieti još veći teret) i lađama. Bečki krugovi, koji su bili zainteresirani u ovom Tauffererovom već razgranjenom poduzeću, silno su bili zadovoljni, budući da je barun izvršavao dobave s puno točnosti i spreme. Ali isto je ubrzo počelo zapinjati zbog slabog pomaganja tadašnjih vlasti i neprestanih smetnja. K ovomu su pridolazila i zakašnjenja s isplatom i kreditima kao i birokratizam, koji je kočio rad poduzeća. Sve je to dovelo da je Taufferer morao obustaviti rad i najaviti stečaj družtva. Naravno da je po mišljenju bečkih krugova svemu bio kriv barun Taufferer, te se pred mješovitim sudom u istom gradu morade opravdati zbog sloma poduzeća, koga je i država pomagala. Na koncu on bi osuđen na gu 31 |