DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1944 str. 3 <-- 3 --> PDF |
HRVATSKI ŠUMARSKI LIST GODINA 68. SIECANJ—VELJAČA 1944. Prof. Dr. JOSIP BALEN, Zagreb: PROF. AIMO KAARLO CAJANDER * 4. IV. 1879. f 20. I. 1943. Zemlju »šuma i jezera,« prijateljsku Finsku, zadesio je težak udarac. Smrt joj je ugrabila jednoga od najjačih radnika na promicanju gospodarskih probitaka uobće, a napose najjačega predstavnika šumarske nauke i šumskoga gospodarstva u najširem smislu te rieči. Poznat daleko izvan granica svoje zemlje, pisac mnogih djela, organizator i naučnog i praktičnog rada u šumskom gospodarstvu u svojoj domovini, i to u razmjerima, koji, po običajnom shvaćanju snage i sposobnosti malih naroda, daleko prelaze ono, što smo naviknuti gledati kod malih naroda, poznati suradnik, a često puta i duša međunarodnih šumarskih kongresa, koji je bogato dielio darove svoga neizcrpivoga znanja ne samo svojoj zemlji, nego i čitavom prosvjećenom čovječanstvu, pro fesor Aimo Kaarlo Cajander bogato je zadužio i svoj narod i šumsko gospodarstvo uobće! Poznati botaničar, gorljivi, neumorni trudbenik na polju šumarske Prof. Aimo Kaarlo Cajander nauke, nenadkriljivi organizator i pri znati državnik rođen u Uusikaupunki od otca Aleksandra, ravnatelja gimnazije, i Ane Mathilde Allenius, zaklopio je svoje oči: nađoše ga u parlamentu mrtva za radnim stolom, za kojim je toliko uradio za svoj narod i svoju zemlju. Životni putovi poput onog prof. Cajandera veoma su riedki. Završivši izpit zrelosti godine 1896. u Turku, posvetio se prirodnim naukama, botanici kaoi glavnomi predmetu. 1901. svršio je taj studij, a 1903. položio stroge izpite. Savezno s botaničkim studijem učinio je više naučnih putovanja, a među njima i put u Aunus, u područje između Äänisjärvi (Onega jezero) i Bieloga mora, onda put u Sibiriju u porječje Lene. To je putovanje imalo za posljedicu niz botaničkih radnja (O botaničkoj jugoiztočnoj granici u Fenno — Skandinaviji 1900); »O zapadnim, granicama nekih vrsta drveća Sjeverne Rusije« (1902); »Prilozi za poznavanje vegetacije aluvija Sjeverne Eurazije I« »Aluviji donjega toka Lene« i »Studije o vegetaciji prašume na rieci Leni« (1904). Godine 1904—1906 studira šumarstvo na šumarskoj školi Evo i polaže potrebne izpite. Možemo kazati, da od vremena, kad se je dao na studij šumarski, počinje njegov posebni iztraživalački rad, koji sve više i više obuhvaća šumarska znanstvena 1 |