DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1944 str. 29 <-- 29 --> PDF |
PREGLED OSVRT NA 1943. GODINU Uza sve izvanredne i težke prilike, koje su vladale "u 1943. godini, bilježi hrvatsko šumarstvo više pozitivnih vriednosti trajnog značenja. Sav rad i sva nastojanja pozvanih i odgovornih čimbenika danas zbog težkih prilika često i ne dolazi do izražaja, kao što će ostati neocieniti i mnogi napori hrvatskih šumara uloženi prvenstveno u osiguranju obskrbe drvom. Pa i najskromniji uspjeh zahtieva u ovakva vremena nesrazmjerno više napora i rada, nego li mnogo veći u sređenim vremenima. Kao na j značajni ju tekovinu 1943. godine bilježimo osnutak hrvatskih tvornica celuloze prema zakonskoj odredbi od 18. prosinca 1943. god. Hrvatska, kao zemlja u kojoj šumsko gospodarstvo zauzima poseban položaj po svom prostranstvu, po mogućnostima proizvodnje (prirodnim uslovi prirasta), po površini absolutnog šumskog zemljišta, kao zemlje iz koje se izvezoše stotine i stotine hiljada metara suhe hrastovine, a milijuni i milijuni kubnih metara ostalih vrsta drveća, kao zemlje s velikom površinom bukovih šuma, malo je krenula napried od najjednostavnije preradbe drveta, od pilana. Izkorišćavanje temeljne sastojine drveta, celuloze, i za hrvatsko šumarstvo i za narodnog gospodarstvo bilo je bez većeg značenja. Ta činjenica ima donekle svoj uzrok i u kapitalističkom gospodarskom režimu, ali zapreke, koje je stavljao ovakav režim mogle su ipak biti svladane jednim sustavnim radom i nastojanjem za izkorišćavanjem vlastitih prirodnih dobara u punoj mjeri. Posebnički kapital do sada nije pokazivao stvarno zanimanje za ovu veleobrtnu granu, koja prerađuje domaću sirovinu, možda i stoga, što bi za svoj rad trebao imati osigurane i dovoljne količine drveta. Kako je država najjači šumoposjednik, kako bi, što više, u prvo vrieme potrebno drvo mogla jedino dobavljati država, to je vidljivo, kako je ovaj veleobrt upućen na državu ne samo kao imperija, nego i kao gospodara ili upravitelja državnih šuma. Zar nije onda provedba ove suradnje riešena najsretnije na taj način, da država preuzme ne samo pobudu za osnivanje ovog veleobrta, nego da u njemu i trajno^ zadrži vodstvo, kako je to predviđeno i u zakonskoj odredbi od 18. prosinca. Naš veleobrt celuloze treba u prvom redu izkoristiti drvo, koje nije sposobno za tehničku upotrebu. Kod toga izkaču veliki proizvodni ili bolje prevozni troškovi celuloznog drveta. Ti su troškovi stoga veliki, što naše šume, naročito brdske, većim dielom nisu otvorene, pa ni one, kroz kojih je prošla sjekira eksploatacije. Podignuta prometna sredstva pojedinih šumskih područja prigodom njihovih sječa po dugoročnim ili inim ugovorima, građena su samo obzirom na izvoz prvorazrednog građevnog drveta, a ne da se šuma i trajno otvori, te da se tako omogući trajno korištenje i onih, novčano, manje vriednih sortimenata, ali ne manje vriednog drveta kao sirovine. U tome zapravo i trebamo gledati najveću pogrješku dugoročnih ugovora, u kojima se nije posvećivala nikakva pažnja za gospodarsko otvaranje šume. Kako je buduće šumsko gospodarstvo nemoguće bez odgovarajućih puteva, . to će trebati naći načina, da se ove pogrješke prošlosti poprave ne računajući pri tome računicom kapitalističkog gospodarstva. Računica kapitalističkog gospodarstva ne može biti mjerodavna, jer se tu radi o potrebama narodnog gospodarstva i o obskrbi naroda potrebnim materijalom, a računica obskrbnog gospodarstva ima u prvom redu pred očima podmirenje potreba, dok ukamaćenje uloženog kapitala igra podređenu ulogu. Uzputno nabacujemo misao, da će se otvaranje naših šuma trebati izvršiti pomoću državne radne službe (domorađnika) a to i prije, što će izgradnja dobrih šumskih puteva odnosno puteva za otvaranje šuma imati za posljedicu i obće poboljšanje naših prometnih veza u onim dosada najzapuštenijim krajevima. Uloženi trud za ovaj posao bit će indirektno naplaćen i u olakšanju proizvodnje celuloze, koja s poboljšanim gospodarenjem u hrvatskim šumama mora osigurati podmirenje vlastitih potreba na papiru, a olakšati obskrbu odjećom, pogonskim gorivima, kao i ostalim po količinama manjim, ali za suvremeni život ipak neophodno potrebnim materijama. Osnivanje hrvatskih tvornica celuloze predstavlja i korak u pojačanoj proizvodnji drveta. Pri tome imademo na umu naročito seljačke samovlastničke šume, jer će se gospodarenje s tim šumama u znatnom dielu moći usmjeriti za proizvodnju celuloznog drveta, dakle sortimenta, koji se može proizvesti i u malim ophodnjama. A intenzivnije gospodarenje u seljačkim samovlastničkim šumama nije nipošto neznatna stvar i to ne samo zbog toga, što one u proizvodnji zaostaju (u prosjeku) spram šuma drugih vlastnika, nego i zbog toga, jer te šume zauzimaju oko petine cjelokupne hrvatske šumske površine t. j . oko 800.000 ha. U ostalim dvjema značajnijim objavljenim zakonskim odredbama Zakonska odredba o ovlaštenjima ministru narodnog gospodarstva u pogledu šumskih nekretnina, izvlaštenim po propisima agrarne reforme, i u pogledu zemljištnih zajednic a od 6. kolovoza 1943., te Zakonske odredba o izmjeni § 74. zakona o šumam a od 6. studenoga 1943. ostvaruje se tendencija prikupljanja šuma u državno vlastničtvo. Samo ostvarenje ove tendencije provodit će se postepeno prevodeći u državno vlastničtvo napuštene i zapuštene šume. U prvoj je zakonskoj odredbi početak i podržavljenja šuma onih zemljištnih zajednica, koje nisu ni napuštene ni šume zapuštene, jer je dana mogućnost, da pojedine zemljištne zajednice »mogu i same većinom´ glasova zaključiti razpoložbu svojom imovinom u smislu prenosa šumskih nekretnina i ostale imovine u vlastničtvo države. Druga je značajka zakonske odredbe o izmjeni § 74 zakona o šumama, da su i posebničke šume iznad 30 ha stavljeni pod naročiti javni nadzor. Vriedno je zabilježiti i drugu nadopunu zakona o lovu t. j. Zakonsku odredbu o nadopuni zakona o lovu od 5. prosinca 1931. od 8. travnja 1943. god. Dok je prva nadopuna, izvršena Zakonskom odredbom o promjenama i nadopuna zakona o lovu od 5. prosinca 1942. od 3. kolovoza 1942., više organizatorne naravi, ova druga daje lovu izrazitiji gospodarski značaj, jer u § 2. ovlašćuje ministra šumarstva, da naredbenim putem propisuje mjere »za uzgoj, čuvanje i prehranu divljači, kao i za tamanjenje zvjeradi i ptica grabljivica«, 27 |