DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1944 str. 16 <-- 16 --> PDF |
proizvođača. Tada će se opetovanim pokusima morati odrediti, u kojem se omjeru mora mastna odnosno posma gnna izmiešati pieskom ili drugim sličnim primjesama odnosno glinom, da dobijemo proizvod željenog sastava i kakvoće. Znamo već, da će se ..... od odviše mastne gline biti zbijene, malo porozne, da će se lako izvitoperiti i lzpucati, a da će od previše postne gline biti meke i da će se lako mrviti. Glina može biti sposobna za criepove, ali premastna za opeke, jer je stezanje mastnije gline kod Komada manje debljine manje osjetljivo. Mastnija glina se osim toga lakše oblikuje i daje zbijenije, čvršće i trajnije proizvode pri istoj debljini nego postnija. Criepovi od mastne gline mogu zato obćenito biti tanji, pa se lakše i izrađuju. i? Obično se svaka iole sposobna glina može odgovarajućim primjesama i prerađivanjem znatno popraviti. Ako je glina premastna za pravljenje opeka t. j . ako sadrži previše čiste glme u omjeru prema piesku, tada joj se mora dodati pieska. Nakvašena glina se razastre po ravnom tlu u sloju od nekoliko centimetara debljine, onda se doda potrebna količina pieska, pa se ciela ta masa dobro izgazi. Tako se s jedne strane piesak dobro izmieša sa glinom, s druge se masa i dobro izmiesi, te postane dovoljno plastična za izradu opeka. Mjesto pieska može se glini primiesati i obična zemlja, osobito1 ako opeke moraju biti lake. Osim toga može poslužiti i pepeo i drozga (šljaka) kamenog ugljena. U debelim naslagama ilovače su obično donji slojevi postniji, a gornji mastniji, te se i to može izkoristiti, da miešanjem glina iz raznih slojeva dobijemo odgovarajuću smjesu. Ako li je naprotiv glina prepostna t. j . ako ima previše pieska a premalo gline, tada se mora udio pieska smanjiti, što se obično čini izapiranjem. Izpitivanje, kako se glina mora preraditi, kakve se primjese i u kojoj količini moraju primiešati, da se dobije trajna opeka, traje i po više godina. Glina se mora izmiešati sa raznim količinama pieska, i od tih raznih smjesa moraju se napraviti opeke. Onda se obilježe, izpeku i izlože na sve moguće načine vremenu i vodi. Opeke, koje izdrže 3—4 zime, a da se ne promiene, mogu se tek smatrati dobrim, nikada prije. Da se taj postupak skrati, mogu se opeke i umjetnim putem promrzavati onda opet zagrijavati i naglo.zagnjuriti u vodu, što će također pokazati njihovu trajnost odnosno odpornost prema velikoj hladnoći i velikoj žezi. Opeke napravljene od mastne gline, iako se dobro izpeku, razprsnu lakše od opeka napravljenih od postne gline. Mastna pečena glina upija težko vodu, ali je ipak ukija, postna pečena glina upija vodu naprotiv lako. Mastne gline, kada se brzo i jako ohlade od mraza, nemaju u svojim porama dovoljno mjesta za povećanje volumena vode, uslied čega opeke razprsnu. Međutim su opeke od postne, pjeskovite gline dovoljno porozne, da se smrznuta voda u njima može raztezati, pa zato take opeke teže razprsnu. Piesak, kako vidimo, igra zbog svoga raznovrstnog djelovanja u opekarstvu veoma važnu ulogu, te mu se zato mora posvetiti i mnogo pažnje. I piesak je nastao kemičkim raztvaranjem i mehaničkim drobljenjem i razpadanjem prakamenja. Piesak dobivamo ili iz rieka ili iz maidana. Prvi je više obao i izmiešan raznim solima, drugi je više oštar i čišći i sadrži obično dosta željeznog oksida. Ako je piesak izmiešan zemljom, mora se izpirati na finim rešetima ili ako se radi o velikim količinama u posebnim praonicama. Treba li piesak primiešati glini za pravljenje opeka, ne smije biti krupnog zrna, jer od krupnog zrnja postaju opeke trošne. Zrnevlje pieska se naime razširi, kad se užari, a kad se ohladi, stegne se jače od mase unaokolo, te tako olabavi i veza sa česticama gline. Što je zrnevlje veće i što se brže ohladi, to jače gubi vezu sa glinom. Zrnovlje pieska mora imati pojednaku veličinu, a osim toga ne smije piesak sadržavati vapnenca. * * * Ovaj je uvodni dio o postajanju glina, njihovom sastavu, o njihovim kemičkim i fizikalnim svojstvima, o njihovom izpitivanju, o sposobnosti glina za proizvodnju opeka razrađen obširnije nego što zapravo odgovara obsegu ovoga članka, obširnije nego što je potrebno, kada se razpravlja samo o pečenju opeka u poljskim pećima. To je učinjeno hotimice. Iako za pečenje opeka u poljskim pećima nisu potrebna, kako je već naglašeno, tako obsežna izpitivanja glina i njihovih svojstava kao za pečenje opeka u tako zvanim kružnim pećima, ipak će svakom biti olakšan rad, ako se malo dublje upozna .sa sirovinom, koju želi prerađivati, i ako i ovakoj primitivnoj preradi pristupi sa više struč-nog znanja o svojstvima glina. Osim toga rnogu pojedine vrste glina, koje stoje na razpolaganju, možda biti sposobne i za izradu finijih proizvoda, a to je svakako dobro znati barem u glavnim crtama, 14 |