DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 51     <-- 51 -->        PDF

Ra zn o


STOGODIŠNJICA UPOTREBE DRVA ZA PROIZVODNJU PAPIRA


Danas je drvo glavna sirovina za proizvodnju
papira. Prema stanju 1928. god. učešće pojedinih
sirovina za dobivanje papira bilo je
ovo.


drvo 650/0


stari papir 2lo/„


slama 7o/„


krpe 50/0


razno 2o/o


Kako je proizvodnja papira i u absolutnom
iznosu velika, pokazuju nam ovi podatci o
svjetskoj potrošnji tehničkog
drva:


mil. m3


postotka


sirovog drva
za građevinarstvo 450 64,8
za proizvodnju papira 100 14,3
za rudarstvo 30 4,3
za željeznice 30 4,3
proizvodnje umjet, prediva 5 0,7
ostalo 85 12,1


700 100,0


Dakle sedmina cjelokupne potrošnje tehničkog
drveta upotrebljava se za proizvodnju papira.


Misao izkoristiti celulozu drva za proizvodnju
papira ove, 1943., godine bilježi stogodišnjicu
svog obstanka, a potekla je iz jedne dječačke
igre. U području Erzgebirge-a (u Njemačkoj)
djeca su pored ostalih igara iz koštica
trešanja izrađivala vience. Kako bi pojedinu
košticu mogli navezti brusili su njezine
strane o kamen tako dugo, dok se nisu spljo


štile i time ujedno dobile rupice. Promatrajući,
kako kod tog brušenja od bruševlne i vlage
brusnog kamena nastaje biela smjesa, koja se
brzo sušila u listiće, F. G. K e 11 e r došao je na
pomisao, da to svojstvo drvne bruševlne izkoristi
za dobivanje papira. Sam Keller, koji se
rodio 1816. god. u Hainichen-u u Erzgeblerge-u,
bio je, kao i otac mu po zanimanju tkalac. Međutim
nametnuta mu misao nije izlazila iz
glave i on se dao na posao iztraživanja uz pomoć
svoje žene. Izbrusivši na običnom brusačkom
kamenu nekoliko centa drveta utvrdio je
nedvojbeno, da je drvo odlična sirovina za papir,
pa je 1843. godine ispod ruku pronalEizača


izišao prvi papir izrađen u 60»/o od drva, a 40%
od krpa.


Dalnja sudbina Kellera bila je jednaka sudbini
gotovo svih pronalazača. Sam siromašan,
da izkoristi izum obrati se državi, ali konzervativnost
državne uprave i nepokretnost državnog
aparata nije našla razumievanja za to
veliko iznašašće. Međutim podupro ga je tehnički
poslovođa jedne budišinske tvornice papira
Heinrich V o 1 k e r i omogućio mu, da na
jednom potoku sagradi mlin za drvinu. Ali i
tu, je bio slabe sreće, jer mu jedna poplava odnese
mlin i tako se nastavi životna kalvarija
Kellera sve do pred njegovu smrt. Kratko vrieme
pred smrt, nakon što je njegovo iznašašće
našlo primjene već u nekoliko tvornica papira,
saski kralj podielio mu je odlikovanja i dođielio
rentu, koju je uživao do svoje smrti do
dana 8. rujna 1895. P.


SURADNJA ŠUMARSTVA I PČELARSTVA


Naša država obiluje biljem svake vrsti. U
nekim predjelima dolazi do izražaja jedna vrst
bilja, u drugima druga. Pogledom na pčelarstvo
Imade u nekim krajevima u izobilju raznog
medonosnog bilja 1 drveća, a u drugima
premalo. Pred još nekih 60 do 80 godina nisu
se posjednici pčela mogli tužiti na slabu pašu
pojedinih krajeva, već su se uglavnom mogli
samo hvaliti na prinosu 1 dohođku što su imali
od međa i voska, a uz to su se i pčele obilno
množile. Danas se je međutim to sve sasvim
promienilo.


Na žalost imade dosta sela, gradova, dapače
i predjela, gdje uobće tako rekuć niti nema
pčela. Uz ostalo propale su radi nedovoljne
paše. Koliku štetu trpe tim nazadovanjem pčelarstva
ne samo pojedini krajevi, nego uobće
narodno gospodarstvo radi pomanjkanja dovoljne
oplodnje bilja, ne možemo si ni zamisliti
,ako uzmemo u obzir da je korist, koju nam
daju pčele oplodnjom biljnoga cvieća deseterostruka,
a i veća od one koristi, koju pčele donose
u medu 1 vosku.


Prema tomu na nama je, da u dvanaesti čas
spasimo pčelarstvo takovih krajeva od ogromnih
gubitaka naročito u poljodjelskim gospodarstvima.
Poznato je, da i pčelinje bolesti ne
uništavaju toliko pčehnja družtva u krajevima,
gdje je obilna pčelinja paša, a da upravo haraju
baš u predjelima sa slabijom pašom. Dakako,
da je u krajevima sa slabijom pašom´
potreban naročiti trud i znanje da se naše pčelarstvo
održi na doličnoj visini.


Odkada su se počele prazne površine pri


VPđati raznim kulturama, odkad su se počele


4 ;ine sjeći, krčiti i pretvarati u polja, a isto


.0 i razno šikarje i t. đ. od onda je taj ve


liki nazadak u pčelarstvu, došao više do izra


žaja. A ipak se sustavnim sađenjem medo


nosnoga drveća i njegovim zaštićivanjem dade


tomu i te kako doskočiti.


Učitelji, šumari 1 agronomi su prvenstveno
pozvani da se bave pčelarstvom, jer im to nalaže
dužnost prema narodnoj zajednici. Ta oni
,su tako blizu prirodi i samome narodu. Nije
prema tomu čudo, što su i veliki pčelarski
stručnjaci nikli baš iz redova šumara i učitelja.


Kao što šuma, tako i pčelarstvo daju uvlek
čovjeku nove izvore rada, a uz to i poseban
užitak, život pčele nije još posvema iztražen.
U tom pogledu ima još mnogo tajni prirode,
koje do sada ljudski um nije razodkrio. Svestrana
korist 1 uporabivost pčela u narodnom
gospodarstvu bezdvojbeno je ustanovljena.


Evo učenim i neučenim ljudima pobude za
zabavu, razonodu, iztraživanje a i korist.
Svatko se može baviti pčelarstvom, samo je jedan
uvjet toga rada: čovjek mora imati volju,
pa su mu vrata za uspjeh otvorena.


Stoga molimo naše šumare i prijatelje šumarstva,
da istovremeno surađuju i rade na
podizanju pčelarstva, jer je ono od vanrednog
značenja po obostranu korist pojedinca i cjeline.
Tim povodom našli smo se ponukanim napisati
ovo nekoliko riečl, u uvjerenju da će
naići na odziv.


Središnja pčelarska zadruga u Zagrebuotvorit će najpripravnije u svom glusilu »H r-
V at ski pčelar« stavku za raspravljanjesvih pitanja i opažanja, koja zasjecaju u pčelarstvo
i šumarstvo, pa molimo cienjenu suradnju,
a isto tako pripravni smo u ime toga
staviti na razpolaganje svoja sredstva i znanje
kako suradnjom, tako i aktivnim suđjelovanjerft
bilo u »šumarskom listu«, bilo na drugi način,
kako se zato ukaže potreba.


321