DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 47 <-- 47 --> PDF |
ta, koje se upotrebljavaju za proizvodnju drvenog ugljena, celuloze, drva za kemijsku preradu i t. d. Posao je golem, ali se raditi mora brzo i kontinuirano, hoće li se postići disciplina i racionalizacija u šumskoj trgovini i veleobrtu. Potrebno je posebno iztaći, da su u radu svih sekcija surađivali i šumari. Ništa, što se tiče drveta ne smije za njih biti strano (»rien de ce qui appartient au bois ne doit en effet leur rester etranger«). Naprotiv, oni su prvi zvani, da upravo u cilju racionalnog gospodarstva drvom proučavaju sva pitanja dalnje mogućnosti uporabe. Dr. Ing. Georgij Sirakov (Sofija): Bugarski temeljni zakon o šumama. Danas u Bugarskoj postoji jedan obći zakon. Postoje doduše još i druge zakonske odredbe o šumama, ali se manje važnosti, pa se autor za sada s njima ne bavi. Ovaj je temeljni zakon izdan 1925. godine. Obuhvata svega 211 paragrafa a đieli se u 9 poglavlja i to: a) šumsko vlastničtvo, b) objekt šumskog gospodarstva, c) uprava, đ) izkorišćavanje, e) prometala i graditeljstvo, f) pošumljavanje i uređenje bujica, g) zaklada za kulturne radove u poljodjelstvu, šumarstvu i vodnom graditeljstvu, h) kaznene odredbe i) prelazne ustanove. Pisac podrobno priksizuje ovaj zakon, kojeg je kod nas prikazao prof. Dr, Ing. Josip B a 1 e n u članku »Pogledi na šumarstvo Bugarske«, koji je izišao u Šumarskom listu za 1936. god. (str. 71.—86.) Prof. Thorsten Streyffert (Stockholm): Svjetska trgovina drvom i svjetski drvni prirađ. Pisac na osnovu Grottianove knjige o istom predmetu a koju je izdala Međunarodna središnjica´ za šumsirstvo,´) obrađuje pregled svjetske trgovine drvnim proizvodima za razdoblje 1925—1938. Prikaz obuhvaća konjunkturni ciklus s kulminacijama u godinama 1929. 1 1937. Analizirajući podatke pomenute monografije, izpituje iznesene razloge i pronalazi nove. Polazeći s ove podloge postavlja prognoze za obskrbu drvetom i zahtjeve na kvalitetu, kakovi se mogu očekivati u bližoj budućnosti. Promotrimo li a) rezano drvo, trupce i oblovinu kao zasebnu skupinu, b) drvenjaču i celulozu kao drugu zasebnu skupinu, onda možemo lako zapaziti, da u vremenskom razmaku 1925. do 1938. prva skupina bilježi pad od kojih 35»/o a druga opet porast od okruglo 45%. Totalna zaliha za obje skupine pokazuje sniženje od 102 mil. m3 na 94 mil. ms. Trgovina i potrošnja rezane robe ovisi u prvom redu o građevnoj djelatnosti, a ta je opet ovisna o gospodarskoj konjunkturi. Ipak i nadalje ostaje najvažniji činilac sam broj stanovničtva odnosno demografski razvitak. Od važnog je upliva i industrializacija, koja sa sobom povlači viši stćinbeni standard a često i I migraciju iz sela u gradove. Promet i potrošnja drvenjače i celulose pokazuje stalni porast. Velika je vjerojatnost, da će ovaj porast, pogotovo što se tiče celulose, trajati još dugo vrieme. Aimo Kaarlo Gajanđer (Helsinkl): Narav i važnost šumskili tipova. Kod šumarskih je iztraživanja temeljni zahtjev, da je stojbina dvaju pokusnih objekata, koji se međusobno uzpoređuju, podjednaka. 1 Dr. W. Grottian: Die Umsatzmengen im Weltholzhanđel 1925.—1938. (u knjižnici HŠD br. 1737.). Pa 1 u uzgojnoj je praksi neobhođno potrebna prirodna razdioba pojedinih stojbinskih razreda, jer svaka razlika u dobroti iziskuje u izvjestnoj mjeri i poseban uzgojni postupak. Suvišno je napominjati veliko značenje ove razpođjele u taksacionim i brojitbenim poslovima. Međutim dosadanji način bonitiranja ima krupan nedostataJc u tome, što je u pravilu ovisan o osobnom naziranju taksatora. Kako takav način ne odgovara zahtjevima suvremene nauke i prakse, bilo je potrebno, da se pronađu druge osnove za razvrstavanje stojbinske vrstnoće. U tom su nastojanju pokazala objektivna opažanja, da upravo biljne zadruge, ako ih svrsihodno oblikujemo, mogu postati vrlo koristno pomagaJo kod određivanja stojbine. To su prve osnovne misli, na kojima Cajander izgrađuje poseban način bonitiranja i kasnije razvija svoju teoriju o šumskoj tipologiji. U jedan šumski tip ulaze sve one šume, čija vegetacija u doba skore sječivosti kod približno normalnog obrasta glavne sastojine pokazuje naročiti ustroj po vrstama i osebujni ekoložko-bioložki karakter. Nadalje ovamo spadaju i sve one šume, čija se vegetacija od ovako definiranog tipa razlikuje samo u takovim osebinama, koje se na pr. uslied različite starosti glavne sastojine, sječe, uvađanja drugih vrsta drveta i t. d. smatraju kao slučajne ili prolELzne a nikako kao stalne pojave. Stalne razlike, u koliko su bitne, uviek uvjetuju novi šumski tip. Ako pak ove razlike nisu dovoljno bitne ali ipalc od važnosti, onda one stvaraju novi pojam podtipa, šumski tipovi dobivaju ime prema karakterističnoj vrsti vegetabilnog pokrova kao na pr. CT znači Callunatip odnosno tip vrieska. Prema ovom tipoložkom sustavu finske su šume na absolutnom šumskom tlu podieljene u sliedeće skupine: Lichenes (CIT), Mjrrtillus-Lichenes (MCIT), Calluna (CT), Empetrum-Vaccinium (EVT), Empetrum- Myrtillus (EMT), Vaccinium (VT), Hylocomium (HMT), Myrtillus (MT), Acetosella- Myrtillus (OMT), Pyrolla (PYT), Geranium (GT), Dryopteris (DT), Oxalis-Maianthemum (OMAT), Filices (PT), Sanicula (ST), Aconitum (AT), Vaccinium-Rubus (VRT) i Llchnis diurna (LT). Za šume na čretnim zemljištima postoje posebni tipovi. Njemačke šume na absolutnom šumskom tlu dieli Cajander na Impatiens^ Asperula (lAspT), Asperula (AspT), OxaUs (OT), Rubus´idaeus (RT), Oxalis-Myrtillus (OMT), Aira flexuosa (AiT) i Myrtillus (MT). Ignaclo Echeveria (Madrid): Egzote na. glog prirasta u španjolskom šumarstvu. Prema autoru se za španjolsko šumarstvo imaju razlikovati dva oštro omeđena vegetaclona pojasa: a) pruga u sjevernom dielu države s blagim i vlažnim podnebljem te sa sređnjeeuropskom florom, b) sav ostali teritorij s ekstremima temperature, malim oborinamasuhim ljetom te mediteranskom florom. Dakako, da ovi pojasi nisu istovjetni s onima, koji su obrazovani na temelju termo-pluviometričkog indeksa po Dantinu y Revengi (Izpor. Ceballos y Femandez de Cordoba; Apercu des tjrpes de foret et de vegetation en Espagne, Intersylva II/l). španija inače s jedne strane razpolaže s dosta velikim suvišcima na drvnim proizvodima (pluto-corco, smola-resinas, esparto- espartos) a s druge strane trpi veliku nestašicu. U ovom se pravcu mogu u španjolskoj lučiti tri skupine: a) sortimenti, koji se pretežno moraju uvoziti (građevno drvo, tvrdo drvo, celuloza, stolarske drvo i drveni ugljenj, 317 |