DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 46     <-- 46 -->        PDF

odigravaju najjače bioložke pretvorbe. Kod
mladih je kultura utjecaj vapna neposredan,
dok opet posredno djeluje na stalnu prehranu i
jaku sposobnost prirašćivanja kod starijih sastojina.
Dakako, da je svako prejako gnojenje
vapnom štetno, kako to nedvojbeno dokazuju
svi dosadanji pokusi.


Nakon ovih konstatacija, čije obrazloženje
čini glavni dio temata, prelazi autor na sam
način izvađanja kalcifikacije uvažujuči razne
vrste šumskog tla (bukovo zemljište, suho
čretno zemljište, humozno pješčano zemljište).
Na kraju se bavi s mogućnošću primjene kalcifikacije
u suvremenoj praksi, pa naglasuje,
da ovo gnojenje daje uzgajaču sredstvo slobodnog
izbora vrsta i podizanje prirasta u prvoj
mladosti šume. šumar ne smije više biti rob
nego gospodar svoje zemlje.


Prof. Dr. St. Vagi (Sopronj): Problemi šumarskih
peđoložklh iztraživanja u Mađarskoj.


U članku su iznieta saobćenja kemijskog laboratorija
katedre za šumarsku kemiju na rudarsko-
šumarskom fakultetu sveučilišta tehničkih
i gospodarskih znanosti u šopronju.


Na jednom velikom dielu aridnih, vapnom
bogatih pjeskulja u Ugarskoj ima uzgoj bagrema
veliko značenje. Već punih se 150 godina
vrši uvađanje ove vrste na tamošnje pjeskulje,
i može se priznati, s djelomično vrlo dobrim
uspjehom. Danas već bagrenjari zapremaju
vrlo velike površine ovih ravnica, što
više, ova je vrsta drveća učinila korisnim i ona
zemljišta, za koja se kroz dugo vrieme držalo,
da su trajno neplodna. Sve to dakako ne
vriedi za sva pješčana tla. Na nekojim je površinama
još uviek uvađanje bagrema ostalo
bezuspješno, a razlozi još ni danas nisu dovoljno
proučeni. Te je razloge potrebno izpitati.


Već se duže vrieme nastoji pronaći putokaz
odnosno indikator, prema kojem bi se mogla
prosuditi sklonost izvjestne stojbine za uzgoj
bagrema. Autor prikazuje četiri međusobno
povezana postupka, pomoću kojih bi se ovo
težko pitanje moglo riešiti na bazi fizikalnih
i kemijskih svojstava tla. Na kraju iznosi podatke
o mienjanju humusa i množine lako razrješive
fosforne l^lseline u šumskom tlu za
razdoblje od jedne godine.


Dr. KarI Mazek-Fialla (Beć): Novi postupci
smolarenja.


Sastavni dielovi sirovog balzama, terpentin
i kolofonij, nalaze neobično snažnu primjenu u
suvremenom veleobrtu. Za proizvodnju ovih
surovina razpolaže Njemački Reich s borovim
šumama, napose bielog i crnog bora. Obje su
vrste vrlo prikladne za dobivanje tekuće smole
koja je daleko bolja od t. zv. strugane smole
ili stružca ili od one, što se dobiva ekstrakcijom
panjeva četinjača. Potonja dva postupka
daju samo manje vriedne nuzprodukte (? za
smolu panjeva, op. ur.). Prema tome bor, osobito
crni bor, kod kojeg se u pravilu primjenjuje
samo način dobivanja tekuće smole,
daje najveći prihod na smoli između svih domaćih
cmogoričnih vrsta. On daje prosječno
2—2.5 kg., a bieli bor samo 1 kg. smole godišnje
po jednom stablu. Sama se proizvodnja
smole vrši u ljetnom drvu bieli i to u dugačkim
tek 0.08 mm širokim smolnlm kanalima, koji
teku osovno i tek radialno položenim uzkim
hodnicima stoje u međusobnoj vezi. Smola se
u njima nalazi pod stalnim pritiskom. Njezino
se dobivanje vrši periodičnim otvaranjem smolnih
prohoda pomoću posebnih strugača ili strugova.
U cilju, da pruži jedan obči pregled gospodarske
važnosti surove smole, opisuje au


tor svojstva crnog bora (Pinus laricio) iz krajeva
južno od Beča. Na ovom oko 800 km^ velikom
području postoji mogućnost, da se godišnje
proizvede najmamje 6000 tona smole.
Danas je već tu zaposleno oko 2000 uvježbanih
smolara. I ako je sposobnost proizvodnje ovisna
o položaju i uzgoju borovih sastojina, ipak
još danas nije uspjelo umjetno jačanje produkcije.
Autor se osvrće na razne metode njemačkog
smolarenja, kod kojih je svih bitno, da
upotrebljavaju dvije vrste oruđa: jedne za
bieljenje odn. ranjavanje stabla, a druge za prikupljanje
iztekle smole. Međutim od odlučne
je važnosti izpravno fizioložko rukovanje sa
spravom, gotovo važnije od oblika same sprave.
S tim u vezi prikazuje pisac najprije način
prijašnjeg smolarenja a potom dvie nove
metode, koje se primjenjuju kod šumskog ureda
Nie<3erdonau-Wien. Napominje, da ovi postupci
posve zadovoljavaju zahtjevima današnjeg
smolarenja. Razlikuju se u primjeni bečkog
strugača (Wiener Hobel,- Rillenschnitt) ili
piestinžkog strugača (Piestinger Hobel-Flachenschnitt),
budući da svaki tip strugača proizvodi
drugčiji rez. Bečki se strugač u pravilu
rabi kod bielog a piestinžki kod crnog bora.
Osobito je izcrpno prikazana tehnika rada 1
sam način prikupljanja smole. Rentabilnost
posla ovisi o kvantitetu smole i troškovima
radnika. U nekojim se izvodima poziva i na
radove o smolarenju u nažim krajevima
(Scheuble, Ugrenović i šolaja).


Prof. Jean Campredon (Parls): Normalizacija
đrveta kod proizvodnje, trgovine i izkorlšćavanja
u Francuzkoj.


Prvi radovi oko normalizacije datiraju u
Francuzkoj od 1920. godine. Započeti su pod
vodstvom t. ZV. stalnog povjerenstva za standartiziranje
(la Commission Permanente đe
Standardisation), čiji je bio zadatak »ujedinjenje
uvjeta produkcije i akcepcije za tvorivo,
koji se upotrebljava u graditeljstvu (l´unification
des conditions de fabrication et de reception
des produits utilises đans la construction).
Jedna se je sekcija ovog povjerenstva bavila s
proizvodima drva i izdala je jedan čitav niz
publikacija, koje su bile baza za kasniji rad u
ovom pravcu. Iza 1920. godine ovaj je posao
nastavilo posebno povjerenstvo francuzkog
saveza za normalizaciju (l´Association frangaise
de Normallsation, odatle kratica AFNOR)
podieljeno u četiri sekcije. Sekcija je za tehnoložka
pitanja, čiji je rad obuhvatao pitanja nomenklature
u terminologiji 1 tehnologiji, objelodanila
seriju normala za nazive najvažnijih
vrsta trgovačkog drveta iz Francuzke i druge
proveniencije. Osim toga je odredila i oznake,
koje su važne za opis tehnoložkih svojstava
drveta u eksploataciji i pilanskom veleobrtu.
Djelokrug je tehničke sekcije primjena drveta
u graditeljske svrhe. Ona je u jednoj od svojih
prvih publikacija izradila norme obćeg mjerila
za prosuđivanje fizikalnih i mehaničkih značajki
pojedinih vrsta drveta. Nadalje je normirala
i najglavnije probne metode za određivanje
kvalitete pojedinih vrsta obzirom na čvrstoču,
pritisak, savijanje, vlagu, tvrdoću, trajnost i


t. đ. Sekcija je za sortiranje drveta izdala seriju
tipova normaliziranih dimenzija različitog
trgovačkog drveta. Sada se bavi s određivanjem
trgovačkih sortimenta prema tehnoložkom
kriteriju. Posao još sasvim tim nije dogotovljen.
U tečaju je izrada normala o primjeni
drveta za konstrukclone svrhe, kojima će biti
dodani koeficienti sigurnosti i način kalkulacije.
Druge će opet normale odrediti terminologiju
i pravila za sortiranje onih vrsta đrve316