DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 46 <-- 46 --> PDF |
odigravaju najjače bioložke pretvorbe. Kod mladih je kultura utjecaj vapna neposredan, dok opet posredno djeluje na stalnu prehranu i jaku sposobnost prirašćivanja kod starijih sastojina. Dakako, da je svako prejako gnojenje vapnom štetno, kako to nedvojbeno dokazuju svi dosadanji pokusi. Nakon ovih konstatacija, čije obrazloženje čini glavni dio temata, prelazi autor na sam način izvađanja kalcifikacije uvažujuči razne vrste šumskog tla (bukovo zemljište, suho čretno zemljište, humozno pješčano zemljište). Na kraju se bavi s mogućnošću primjene kalcifikacije u suvremenoj praksi, pa naglasuje, da ovo gnojenje daje uzgajaču sredstvo slobodnog izbora vrsta i podizanje prirasta u prvoj mladosti šume. šumar ne smije više biti rob nego gospodar svoje zemlje. Prof. Dr. St. Vagi (Sopronj): Problemi šumarskih peđoložklh iztraživanja u Mađarskoj. U članku su iznieta saobćenja kemijskog laboratorija katedre za šumarsku kemiju na rudarsko- šumarskom fakultetu sveučilišta tehničkih i gospodarskih znanosti u šopronju. Na jednom velikom dielu aridnih, vapnom bogatih pjeskulja u Ugarskoj ima uzgoj bagrema veliko značenje. Već punih se 150 godina vrši uvađanje ove vrste na tamošnje pjeskulje, i može se priznati, s djelomično vrlo dobrim uspjehom. Danas već bagrenjari zapremaju vrlo velike površine ovih ravnica, što više, ova je vrsta drveća učinila korisnim i ona zemljišta, za koja se kroz dugo vrieme držalo, da su trajno neplodna. Sve to dakako ne vriedi za sva pješčana tla. Na nekojim je površinama još uviek uvađanje bagrema ostalo bezuspješno, a razlozi još ni danas nisu dovoljno proučeni. Te je razloge potrebno izpitati. Već se duže vrieme nastoji pronaći putokaz odnosno indikator, prema kojem bi se mogla prosuditi sklonost izvjestne stojbine za uzgoj bagrema. Autor prikazuje četiri međusobno povezana postupka, pomoću kojih bi se ovo težko pitanje moglo riešiti na bazi fizikalnih i kemijskih svojstava tla. Na kraju iznosi podatke o mienjanju humusa i množine lako razrješive fosforne l^lseline u šumskom tlu za razdoblje od jedne godine. Dr. KarI Mazek-Fialla (Beć): Novi postupci smolarenja. Sastavni dielovi sirovog balzama, terpentin i kolofonij, nalaze neobično snažnu primjenu u suvremenom veleobrtu. Za proizvodnju ovih surovina razpolaže Njemački Reich s borovim šumama, napose bielog i crnog bora. Obje su vrste vrlo prikladne za dobivanje tekuće smole koja je daleko bolja od t. zv. strugane smole ili stružca ili od one, što se dobiva ekstrakcijom panjeva četinjača. Potonja dva postupka daju samo manje vriedne nuzprodukte (? za smolu panjeva, op. ur.). Prema tome bor, osobito crni bor, kod kojeg se u pravilu primjenjuje samo način dobivanja tekuće smole, daje najveći prihod na smoli između svih domaćih cmogoričnih vrsta. On daje prosječno 2—2.5 kg., a bieli bor samo 1 kg. smole godišnje po jednom stablu. Sama se proizvodnja smole vrši u ljetnom drvu bieli i to u dugačkim tek 0.08 mm širokim smolnlm kanalima, koji teku osovno i tek radialno položenim uzkim hodnicima stoje u međusobnoj vezi. Smola se u njima nalazi pod stalnim pritiskom. Njezino se dobivanje vrši periodičnim otvaranjem smolnih prohoda pomoću posebnih strugača ili strugova. U cilju, da pruži jedan obči pregled gospodarske važnosti surove smole, opisuje au tor svojstva crnog bora (Pinus laricio) iz krajeva južno od Beča. Na ovom oko 800 km^ velikom području postoji mogućnost, da se godišnje proizvede najmamje 6000 tona smole. Danas je već tu zaposleno oko 2000 uvježbanih smolara. I ako je sposobnost proizvodnje ovisna o položaju i uzgoju borovih sastojina, ipak još danas nije uspjelo umjetno jačanje produkcije. Autor se osvrće na razne metode njemačkog smolarenja, kod kojih je svih bitno, da upotrebljavaju dvije vrste oruđa: jedne za bieljenje odn. ranjavanje stabla, a druge za prikupljanje iztekle smole. Međutim od odlučne je važnosti izpravno fizioložko rukovanje sa spravom, gotovo važnije od oblika same sprave. S tim u vezi prikazuje pisac najprije način prijašnjeg smolarenja a potom dvie nove metode, koje se primjenjuju kod šumskog ureda Nie<3erdonau-Wien. Napominje, da ovi postupci posve zadovoljavaju zahtjevima današnjeg smolarenja. Razlikuju se u primjeni bečkog strugača (Wiener Hobel,- Rillenschnitt) ili piestinžkog strugača (Piestinger Hobel-Flachenschnitt), budući da svaki tip strugača proizvodi drugčiji rez. Bečki se strugač u pravilu rabi kod bielog a piestinžki kod crnog bora. Osobito je izcrpno prikazana tehnika rada 1 sam način prikupljanja smole. Rentabilnost posla ovisi o kvantitetu smole i troškovima radnika. U nekojim se izvodima poziva i na radove o smolarenju u nažim krajevima (Scheuble, Ugrenović i šolaja). Prof. Jean Campredon (Parls): Normalizacija đrveta kod proizvodnje, trgovine i izkorlšćavanja u Francuzkoj. Prvi radovi oko normalizacije datiraju u Francuzkoj od 1920. godine. Započeti su pod vodstvom t. ZV. stalnog povjerenstva za standartiziranje (la Commission Permanente đe Standardisation), čiji je bio zadatak »ujedinjenje uvjeta produkcije i akcepcije za tvorivo, koji se upotrebljava u graditeljstvu (l´unification des conditions de fabrication et de reception des produits utilises đans la construction). Jedna se je sekcija ovog povjerenstva bavila s proizvodima drva i izdala je jedan čitav niz publikacija, koje su bile baza za kasniji rad u ovom pravcu. Iza 1920. godine ovaj je posao nastavilo posebno povjerenstvo francuzkog saveza za normalizaciju (l´Association frangaise de Normallsation, odatle kratica AFNOR) podieljeno u četiri sekcije. Sekcija je za tehnoložka pitanja, čiji je rad obuhvatao pitanja nomenklature u terminologiji 1 tehnologiji, objelodanila seriju normala za nazive najvažnijih vrsta trgovačkog drveta iz Francuzke i druge proveniencije. Osim toga je odredila i oznake, koje su važne za opis tehnoložkih svojstava drveta u eksploataciji i pilanskom veleobrtu. Djelokrug je tehničke sekcije primjena drveta u graditeljske svrhe. Ona je u jednoj od svojih prvih publikacija izradila norme obćeg mjerila za prosuđivanje fizikalnih i mehaničkih značajki pojedinih vrsta drveta. Nadalje je normirala i najglavnije probne metode za određivanje kvalitete pojedinih vrsta obzirom na čvrstoču, pritisak, savijanje, vlagu, tvrdoću, trajnost i t. đ. Sekcija je za sortiranje drveta izdala seriju tipova normaliziranih dimenzija različitog trgovačkog drveta. Sada se bavi s određivanjem trgovačkih sortimenta prema tehnoložkom kriteriju. Posao još sasvim tim nije dogotovljen. U tečaju je izrada normala o primjeni drveta za konstrukclone svrhe, kojima će biti dodani koeficienti sigurnosti i način kalkulacije. Druge će opet normale odrediti terminologiju i pravila za sortiranje onih vrsta đrve316 |