DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 45 <-- 45 --> PDF |
14. Svojstva drveta i njihovo istraživanje, 1936. 15. Građa i svojstva smrekovine i drugog celuloznog drveta, 1936. 16. O oŠtećivanju smrekovine kao posljedica oluja, 1936. 17. Prinos poznavanju širine goda i udjela kasnog drveta celuloznog drveta, 1936. 18. Greške drveta — oplemenjivanje — zaštita drveta, 1937. 19. o specifičnoj težini čamovine i njenoj zavisnosti od prirodnih faktora, 1937. 20. Suvremena upotreba i istraživanje drveta, 1937. 21. O metodici istraživanja drveta, 1937. 22. Istraživanja o sadržaju smole kod čamovine, 1937. 23. DIN-norme za istraživanje drveta, 1937. 24. O vlazi zasićenosti, utezanju i nominalnoj specifičnoj težini drveta, 1938. 25. O postanku i rastu drveta kao i njegovim promjenama nakon obaranja, 1939. (p) U četvrtoj godini sadanjeg velikog rata švedska je morala velik dio potreba na kamenom ugljenu i koksu podmiriti drvom iz svojih šuma. Cjelokupna potrošnja drva ocienita je s 53 milijuna ms i na toj osnovi pristupilo se radu. Radna godina, koja je trajala od srpnja 1942. do lipnja 1943. godine, završena je s uspjehom, jer je posječeno ukupno 52 mil. m3 Ili do sada najveća količina, koja je sječena u toku jedne godine. Od ove količine 37 mil. m3 predstavlja ogrievno drvo, a 15 mil. m3 celulozno drvo ili bolje drvo za papir. Na izvršenje sječnog programa pored redovnih šumskih radnika sudjelovalo je 40.000 nestručnih radnika, koji su kao povojničeni izradili 11 mil. m´ drva. Ovi radnici za vrieme Književnost Ulazeći u trećeje unatoč ratnihdosadanji obseg, prvorazrednih radova. Organiziravši suradnju najpriznatijih autoriteta i ustanova gotovo svih europskih zemalja ova je revija ne samo zadržala značaj službenog glasila Međunarodne središnjice za šumarstvo već se u vrlo kratko vrieme i razvila u glavno međunarodno glasilo šumarske teorije i prakse. Za naše prilike, u kojima pokraj ostataka nedirnutih prašuma zievaju nepregledne kraške golieti, imaju razprave »Intersylve« posebno značenje. Nama je pružena mogućnost, da se uz izvjestni oprez koristimo uspjesima drugih naroda i tako odklonimo sve nedaće, koje za sobom povlači pribiranje vlastitih izkustava. Donosimo zato nešto obšimiji sadržaj pojedinih članaka, kako bi naša stručna javnost najlakše dobila što izerpivijl pregled o djelima međunarodne šumarske suradnje i potrebnu orientaciju o važnim pitanjima današnjice, koja se u raznim variantama 1 kod nas postavljaju. Prof. H. Siichting (Gottingen): Popravljanje dobrote šumskog zemljišta i dizanje proizvodnje pomoću kalcifikacije. Protivno od poljskog gospodarstva u šumarstvu se vrlo malo upotrebljava gnojenje godište »I n t e r s y 1 v a« potežkoća zadržala svoj opremu i obilan sadržaj 26. Drvo kao sirovina, 1939. 27. Tablica o svojstvima crne johe, 1939. 28. Kongres Međunarodnog saveza zavoda za šumske pokuse u Londonu, 1939. 29. Slike iz američkog šumarstva i drvarstva, 1939. 30. Tablica o svojstvima duglazijevine, 1940. 31. O nekim greškama građe drveta, 1940. 32. Pokusi o infekciji drveta gljivicama, 1940. 33. Makroskopsko i mikroskopsko razpoznavanje drveta, 1941. ´ 34. O proveloj težini drveta, 1941. 35. O unutarnjim greškama domaćih i tropskih vrsta drveća, 1941. Profj dr. Trendelenburg radio je sve do svojeg posljednjeg časa. On i sa bojišta šalje svoje priloge i ocjene razprava s područja tehnologije drveta. Njegovi radovi, osobito radove o bioložkom istraživanjujan spomen njegovom NAPORI ŠVEDSKOG ŠUMARSTVA rada stanovali su ukama, a prije samog šumski rad na posebnim tečajevima. Svi ovi poslovi iziskivali su naročite izdatke, koji se ciene do 50 mil. švedskih kruna. Izvršenju prograjna sječe mnogo je doprinleo rad švedskog Zavoda za iztraživana drveta, koji je posvetio posebnu brigu šumskom radu. Naročito su vriedni rezultati postignuti izpitlvanjem o težini šumskog rada.. T™ izpitivanjem utvrđeno je, da je za osamsatni šumski rad potrošak energije iznosio 5.700 kalorija, te je dvostruko veći nego li vojnika na srednje teškom hodu. Nadalje je utvrđeno, da se šumskim radom gube velike količine šećera iz krvi, pa se taj naknađivao neposrednim hranjenjem sa šećerom. »INTERSVLVA« GODIŠTE HI — Br. 1. i 2. drveta, sačuvat će traimenu. I. H—t. posebnim drvenim bararada bili su upućeni u šumskog tla. U koliko gnojltba uobće dolazi u obzir za šumsko tlo, treba odmah naglasiti, da su za poboljšanje proizvodne sposobnosti zemljišta najuspješnija i najjeftinija vapnena gnojiva. Autor u predmetnoj razpravi prikazuje teoretsku podlogu važnosti vapna prema najnovijim rezultatima znanosti i osvjetluje ih brojnim primjerima. Napose objašnjuje utjecaj vapna na proizvodnu sposobnost zemljišta I prtrašćivanje stabala (struktura tla, kemijske promjene, bioložka djelatnost, raztvaranje listinca, oblikovanje humusa, nitriflkaclja, prirast mase, razvoj korienja, primanje hraniva). Autor dolazi do zaključka, da vapno povrh popravljanja kemijske reaktivnosti zemljišta osobito povoljno djeluje na bloložku djelatnost. Do sada se držalo, da je najveći dio stabalnih vrsta, naročito smreka i bor, neosjetljiv prema zaklseljavanju zemljišta. šum.sko se drveće smatralo kao odporno prema kiselom zemljištu a što više kao da u nekim slučajevima i traži kiselo tlo. Noviji su pokusi opovrgli ovakove nazore.Mimo svega valja upozoriti na činjenicu, da kalclflkaclja i na kiselim tlima povećava proizvodnu sposobnost. Obzirom pak na neposredni utjecaj kalcifikacije sve se vrste šumskog drveća ponašaju jednako. Već je za razvoj mladih biljaka od presudne važnosti brzo popravljanje površlnslcog sloja, jer se u njemu 315 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 46 <-- 46 --> PDF |
odigravaju najjače bioložke pretvorbe. Kod mladih je kultura utjecaj vapna neposredan, dok opet posredno djeluje na stalnu prehranu i jaku sposobnost prirašćivanja kod starijih sastojina. Dakako, da je svako prejako gnojenje vapnom štetno, kako to nedvojbeno dokazuju svi dosadanji pokusi. Nakon ovih konstatacija, čije obrazloženje čini glavni dio temata, prelazi autor na sam način izvađanja kalcifikacije uvažujuči razne vrste šumskog tla (bukovo zemljište, suho čretno zemljište, humozno pješčano zemljište). Na kraju se bavi s mogućnošću primjene kalcifikacije u suvremenoj praksi, pa naglasuje, da ovo gnojenje daje uzgajaču sredstvo slobodnog izbora vrsta i podizanje prirasta u prvoj mladosti šume. šumar ne smije više biti rob nego gospodar svoje zemlje. Prof. Dr. St. Vagi (Sopronj): Problemi šumarskih peđoložklh iztraživanja u Mađarskoj. U članku su iznieta saobćenja kemijskog laboratorija katedre za šumarsku kemiju na rudarsko- šumarskom fakultetu sveučilišta tehničkih i gospodarskih znanosti u šopronju. Na jednom velikom dielu aridnih, vapnom bogatih pjeskulja u Ugarskoj ima uzgoj bagrema veliko značenje. Već punih se 150 godina vrši uvađanje ove vrste na tamošnje pjeskulje, i može se priznati, s djelomično vrlo dobrim uspjehom. Danas već bagrenjari zapremaju vrlo velike površine ovih ravnica, što više, ova je vrsta drveća učinila korisnim i ona zemljišta, za koja se kroz dugo vrieme držalo, da su trajno neplodna. Sve to dakako ne vriedi za sva pješčana tla. Na nekojim je površinama još uviek uvađanje bagrema ostalo bezuspješno, a razlozi još ni danas nisu dovoljno proučeni. Te je razloge potrebno izpitati. Već se duže vrieme nastoji pronaći putokaz odnosno indikator, prema kojem bi se mogla prosuditi sklonost izvjestne stojbine za uzgoj bagrema. Autor prikazuje četiri međusobno povezana postupka, pomoću kojih bi se ovo težko pitanje moglo riešiti na bazi fizikalnih i kemijskih svojstava tla. Na kraju iznosi podatke o mienjanju humusa i množine lako razrješive fosforne l^lseline u šumskom tlu za razdoblje od jedne godine. Dr. KarI Mazek-Fialla (Beć): Novi postupci smolarenja. Sastavni dielovi sirovog balzama, terpentin i kolofonij, nalaze neobično snažnu primjenu u suvremenom veleobrtu. Za proizvodnju ovih surovina razpolaže Njemački Reich s borovim šumama, napose bielog i crnog bora. Obje su vrste vrlo prikladne za dobivanje tekuće smole koja je daleko bolja od t. zv. strugane smole ili stružca ili od one, što se dobiva ekstrakcijom panjeva četinjača. Potonja dva postupka daju samo manje vriedne nuzprodukte (? za smolu panjeva, op. ur.). Prema tome bor, osobito crni bor, kod kojeg se u pravilu primjenjuje samo način dobivanja tekuće smole, daje najveći prihod na smoli između svih domaćih cmogoričnih vrsta. On daje prosječno 2—2.5 kg., a bieli bor samo 1 kg. smole godišnje po jednom stablu. Sama se proizvodnja smole vrši u ljetnom drvu bieli i to u dugačkim tek 0.08 mm širokim smolnlm kanalima, koji teku osovno i tek radialno položenim uzkim hodnicima stoje u međusobnoj vezi. Smola se u njima nalazi pod stalnim pritiskom. Njezino se dobivanje vrši periodičnim otvaranjem smolnih prohoda pomoću posebnih strugača ili strugova. U cilju, da pruži jedan obči pregled gospodarske važnosti surove smole, opisuje au tor svojstva crnog bora (Pinus laricio) iz krajeva južno od Beča. Na ovom oko 800 km^ velikom području postoji mogućnost, da se godišnje proizvede najmamje 6000 tona smole. Danas je već tu zaposleno oko 2000 uvježbanih smolara. I ako je sposobnost proizvodnje ovisna o položaju i uzgoju borovih sastojina, ipak još danas nije uspjelo umjetno jačanje produkcije. Autor se osvrće na razne metode njemačkog smolarenja, kod kojih je svih bitno, da upotrebljavaju dvije vrste oruđa: jedne za bieljenje odn. ranjavanje stabla, a druge za prikupljanje iztekle smole. Međutim od odlučne je važnosti izpravno fizioložko rukovanje sa spravom, gotovo važnije od oblika same sprave. S tim u vezi prikazuje pisac najprije način prijašnjeg smolarenja a potom dvie nove metode, koje se primjenjuju kod šumskog ureda Nie<3erdonau-Wien. Napominje, da ovi postupci posve zadovoljavaju zahtjevima današnjeg smolarenja. Razlikuju se u primjeni bečkog strugača (Wiener Hobel,- Rillenschnitt) ili piestinžkog strugača (Piestinger Hobel-Flachenschnitt), budući da svaki tip strugača proizvodi drugčiji rez. Bečki se strugač u pravilu rabi kod bielog a piestinžki kod crnog bora. Osobito je izcrpno prikazana tehnika rada 1 sam način prikupljanja smole. Rentabilnost posla ovisi o kvantitetu smole i troškovima radnika. U nekojim se izvodima poziva i na radove o smolarenju u nažim krajevima (Scheuble, Ugrenović i šolaja). Prof. Jean Campredon (Parls): Normalizacija đrveta kod proizvodnje, trgovine i izkorlšćavanja u Francuzkoj. Prvi radovi oko normalizacije datiraju u Francuzkoj od 1920. godine. Započeti su pod vodstvom t. ZV. stalnog povjerenstva za standartiziranje (la Commission Permanente đe Standardisation), čiji je bio zadatak »ujedinjenje uvjeta produkcije i akcepcije za tvorivo, koji se upotrebljava u graditeljstvu (l´unification des conditions de fabrication et de reception des produits utilises đans la construction). Jedna se je sekcija ovog povjerenstva bavila s proizvodima drva i izdala je jedan čitav niz publikacija, koje su bile baza za kasniji rad u ovom pravcu. Iza 1920. godine ovaj je posao nastavilo posebno povjerenstvo francuzkog saveza za normalizaciju (l´Association frangaise de Normallsation, odatle kratica AFNOR) podieljeno u četiri sekcije. Sekcija je za tehnoložka pitanja, čiji je rad obuhvatao pitanja nomenklature u terminologiji 1 tehnologiji, objelodanila seriju normala za nazive najvažnijih vrsta trgovačkog drveta iz Francuzke i druge proveniencije. Osim toga je odredila i oznake, koje su važne za opis tehnoložkih svojstava drveta u eksploataciji i pilanskom veleobrtu. Djelokrug je tehničke sekcije primjena drveta u graditeljske svrhe. Ona je u jednoj od svojih prvih publikacija izradila norme obćeg mjerila za prosuđivanje fizikalnih i mehaničkih značajki pojedinih vrsta drveta. Nadalje je normirala i najglavnije probne metode za određivanje kvalitete pojedinih vrsta obzirom na čvrstoču, pritisak, savijanje, vlagu, tvrdoću, trajnost i t. đ. Sekcija je za sortiranje drveta izdala seriju tipova normaliziranih dimenzija različitog trgovačkog drveta. Sada se bavi s određivanjem trgovačkih sortimenta prema tehnoložkom kriteriju. Posao još sasvim tim nije dogotovljen. U tečaju je izrada normala o primjeni drveta za konstrukclone svrhe, kojima će biti dodani koeficienti sigurnosti i način kalkulacije. Druge će opet normale odrediti terminologiju i pravila za sortiranje onih vrsta đrve316 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 47 <-- 47 --> PDF |
ta, koje se upotrebljavaju za proizvodnju drvenog ugljena, celuloze, drva za kemijsku preradu i t. d. Posao je golem, ali se raditi mora brzo i kontinuirano, hoće li se postići disciplina i racionalizacija u šumskoj trgovini i veleobrtu. Potrebno je posebno iztaći, da su u radu svih sekcija surađivali i šumari. Ništa, što se tiče drveta ne smije za njih biti strano (»rien de ce qui appartient au bois ne doit en effet leur rester etranger«). Naprotiv, oni su prvi zvani, da upravo u cilju racionalnog gospodarstva drvom proučavaju sva pitanja dalnje mogućnosti uporabe. Dr. Ing. Georgij Sirakov (Sofija): Bugarski temeljni zakon o šumama. Danas u Bugarskoj postoji jedan obći zakon. Postoje doduše još i druge zakonske odredbe o šumama, ali se manje važnosti, pa se autor za sada s njima ne bavi. Ovaj je temeljni zakon izdan 1925. godine. Obuhvata svega 211 paragrafa a đieli se u 9 poglavlja i to: a) šumsko vlastničtvo, b) objekt šumskog gospodarstva, c) uprava, đ) izkorišćavanje, e) prometala i graditeljstvo, f) pošumljavanje i uređenje bujica, g) zaklada za kulturne radove u poljodjelstvu, šumarstvu i vodnom graditeljstvu, h) kaznene odredbe i) prelazne ustanove. Pisac podrobno priksizuje ovaj zakon, kojeg je kod nas prikazao prof. Dr, Ing. Josip B a 1 e n u članku »Pogledi na šumarstvo Bugarske«, koji je izišao u Šumarskom listu za 1936. god. (str. 71.—86.) Prof. Thorsten Streyffert (Stockholm): Svjetska trgovina drvom i svjetski drvni prirađ. Pisac na osnovu Grottianove knjige o istom predmetu a koju je izdala Međunarodna središnjica´ za šumsirstvo,´) obrađuje pregled svjetske trgovine drvnim proizvodima za razdoblje 1925—1938. Prikaz obuhvaća konjunkturni ciklus s kulminacijama u godinama 1929. 1 1937. Analizirajući podatke pomenute monografije, izpituje iznesene razloge i pronalazi nove. Polazeći s ove podloge postavlja prognoze za obskrbu drvetom i zahtjeve na kvalitetu, kakovi se mogu očekivati u bližoj budućnosti. Promotrimo li a) rezano drvo, trupce i oblovinu kao zasebnu skupinu, b) drvenjaču i celulozu kao drugu zasebnu skupinu, onda možemo lako zapaziti, da u vremenskom razmaku 1925. do 1938. prva skupina bilježi pad od kojih 35»/o a druga opet porast od okruglo 45%. Totalna zaliha za obje skupine pokazuje sniženje od 102 mil. m3 na 94 mil. ms. Trgovina i potrošnja rezane robe ovisi u prvom redu o građevnoj djelatnosti, a ta je opet ovisna o gospodarskoj konjunkturi. Ipak i nadalje ostaje najvažniji činilac sam broj stanovničtva odnosno demografski razvitak. Od važnog je upliva i industrializacija, koja sa sobom povlači viši stćinbeni standard a često i I migraciju iz sela u gradove. Promet i potrošnja drvenjače i celulose pokazuje stalni porast. Velika je vjerojatnost, da će ovaj porast, pogotovo što se tiče celulose, trajati još dugo vrieme. Aimo Kaarlo Gajanđer (Helsinkl): Narav i važnost šumskili tipova. Kod šumarskih je iztraživanja temeljni zahtjev, da je stojbina dvaju pokusnih objekata, koji se međusobno uzpoređuju, podjednaka. 1 Dr. W. Grottian: Die Umsatzmengen im Weltholzhanđel 1925.—1938. (u knjižnici HŠD br. 1737.). Pa 1 u uzgojnoj je praksi neobhođno potrebna prirodna razdioba pojedinih stojbinskih razreda, jer svaka razlika u dobroti iziskuje u izvjestnoj mjeri i poseban uzgojni postupak. Suvišno je napominjati veliko značenje ove razpođjele u taksacionim i brojitbenim poslovima. Međutim dosadanji način bonitiranja ima krupan nedostataJc u tome, što je u pravilu ovisan o osobnom naziranju taksatora. Kako takav način ne odgovara zahtjevima suvremene nauke i prakse, bilo je potrebno, da se pronađu druge osnove za razvrstavanje stojbinske vrstnoće. U tom su nastojanju pokazala objektivna opažanja, da upravo biljne zadruge, ako ih svrsihodno oblikujemo, mogu postati vrlo koristno pomagaJo kod određivanja stojbine. To su prve osnovne misli, na kojima Cajander izgrađuje poseban način bonitiranja i kasnije razvija svoju teoriju o šumskoj tipologiji. U jedan šumski tip ulaze sve one šume, čija vegetacija u doba skore sječivosti kod približno normalnog obrasta glavne sastojine pokazuje naročiti ustroj po vrstama i osebujni ekoložko-bioložki karakter. Nadalje ovamo spadaju i sve one šume, čija se vegetacija od ovako definiranog tipa razlikuje samo u takovim osebinama, koje se na pr. uslied različite starosti glavne sastojine, sječe, uvađanja drugih vrsta drveta i t. d. smatraju kao slučajne ili prolELzne a nikako kao stalne pojave. Stalne razlike, u koliko su bitne, uviek uvjetuju novi šumski tip. Ako pak ove razlike nisu dovoljno bitne ali ipalc od važnosti, onda one stvaraju novi pojam podtipa, šumski tipovi dobivaju ime prema karakterističnoj vrsti vegetabilnog pokrova kao na pr. CT znači Callunatip odnosno tip vrieska. Prema ovom tipoložkom sustavu finske su šume na absolutnom šumskom tlu podieljene u sliedeće skupine: Lichenes (CIT), Mjrrtillus-Lichenes (MCIT), Calluna (CT), Empetrum-Vaccinium (EVT), Empetrum- Myrtillus (EMT), Vaccinium (VT), Hylocomium (HMT), Myrtillus (MT), Acetosella- Myrtillus (OMT), Pyrolla (PYT), Geranium (GT), Dryopteris (DT), Oxalis-Maianthemum (OMAT), Filices (PT), Sanicula (ST), Aconitum (AT), Vaccinium-Rubus (VRT) i Llchnis diurna (LT). Za šume na čretnim zemljištima postoje posebni tipovi. Njemačke šume na absolutnom šumskom tlu dieli Cajander na Impatiens^ Asperula (lAspT), Asperula (AspT), OxaUs (OT), Rubus´idaeus (RT), Oxalis-Myrtillus (OMT), Aira flexuosa (AiT) i Myrtillus (MT). Ignaclo Echeveria (Madrid): Egzote na. glog prirasta u španjolskom šumarstvu. Prema autoru se za španjolsko šumarstvo imaju razlikovati dva oštro omeđena vegetaclona pojasa: a) pruga u sjevernom dielu države s blagim i vlažnim podnebljem te sa sređnjeeuropskom florom, b) sav ostali teritorij s ekstremima temperature, malim oborinamasuhim ljetom te mediteranskom florom. Dakako, da ovi pojasi nisu istovjetni s onima, koji su obrazovani na temelju termo-pluviometričkog indeksa po Dantinu y Revengi (Izpor. Ceballos y Femandez de Cordoba; Apercu des tjrpes de foret et de vegetation en Espagne, Intersylva II/l). španija inače s jedne strane razpolaže s dosta velikim suvišcima na drvnim proizvodima (pluto-corco, smola-resinas, esparto- espartos) a s druge strane trpi veliku nestašicu. U ovom se pravcu mogu u španjolskoj lučiti tri skupine: a) sortimenti, koji se pretežno moraju uvoziti (građevno drvo, tvrdo drvo, celuloza, stolarske drvo i drveni ugljenj, 317 |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 48 <-- 48 --> PDF |
b) sortlmenti pretežno domaćeg: podrietla (pragovi, tropsko furnirsko drvo), c) sortimenti izključivo domaće proveniencije (rudnlčko drvo i drvo za sanduke). Mogućnost je saniranja sadanjeg nedostatka na drvu jeđinoi u pošumljavanju s egzotama naglog prirasta, pogotovo obzirom na podmirenje potrebe na mekanom đrvetu tanjifi dimenzija, za celulozu, rudnlčko drvo i t. d. Za uzgoj je naglo rastućih vrsta prikladno sjeverno primorje između Franeuzke i Portugala u površini od kojih 700.000 hektara. Jedna je četvrtina od ovog prostora već pošumljena s Pi- nus Pinaster i nešto s Pinus insignis te Eucalyptus globulus. Vrše se oprezni pokusi za uvađanje drugih egzota vrsta Quercus, Fraxinus i Acacia te raznih Eucalyptusa, koje bi imale zamieniti domaće hrastove i kestene, što mnogo stradavaju od zaraza. Autor iznosi pobliže podatke o tehnici 1 uspjehu ovakovlh pokusa. Članku prlleži i prihodna tabela, koja prikazuje gflbanje zalihe za Pinus insignis na prvom bonitetu. Ove gromade navodno daleko zaostaju za onima Eucalyptusovih sastojlna jednakog boniteta. Pinus Pinaster daje drvo za daske, rudnlčko drvo, celulozu i smolu, Pinus insignis daje drvo za papir, dok Eucalyptus globulus među ostalim daje i sirovinu za fabrikaciju umjetne svile a Eucalyptus rostrata tehničko, građevno i rudnlčko drvo. Različite vrste akacija daju među ostalim i drvo za unutarnje dekoracije (omamentaclon domestlca) i tanin a razne vrste Cupressusa među ostalim i drvo za umjetno stolarstvo (ebanisteria artlstlca) i parkete. Unatoč najboljih uspjeha s nekojim egzotama uzgoj je još mnogih vrsta tek u stadiju pokusa. Autor vjeruje, da bi jedno intensivno pošumljavanje, izvršeno po državi, javnim korporacijama 1 privatnim šumoposjednicima, vrlo brzo dovelo do olakšanja u španjolskom uvozu drveta. Za taj je podhvat odlučan turnus od 20 godina. C. H. Bornebusch (Kopenhagen): Danska proreda, njezin utjecaj na oblik 1 vrieđnostni prirast bukove šume. Već se dajiski ministar C. D. F. gi-of Reventlow početkom 19. stoljeća bavio s važnoSću prorede za rentabilnost šumskog gospodarstva. Od njega potječe 1 naročiti način njege sastojlna, koja je nastojanjem najodllčnljih danskih stručnjaka dovela do značajne jake prorede, posebno prilagođene danskom vjetrovitom podneblju i tamošnjim bukovim šumama a poznate u nauci pod imenom »danske prorede «. U koliko unatoč stoljetnom izkustvu još 1 danas postoje izvjestna razmimolaženja o načinu proređivanja, to se ona imaju svesti ne toliko na potežkoće objektivnog prosuđivanja koliko na raznolikost gospodarskih shvatsinja. Veliki je manjak u tome, što nauka razpolaže s tek nekoliko poredbenih pokusa (tako za bukvu samo s dva) a i ti omogućuju jedino uzporedbu između obične jake prorede i snage prirašćlvanja posve neproređene bukove sastojlne. Stoga se uloga proređivanja u konkretnim šumama mora prosuđivati bez izravnog uzpoređivanja. Proređivanje je nema sumnje vrlo komplicirani postupak, pa je i sama definicija vrlo težka. Najvažniji su elementi proređivanja: doba početnog zahvata i frekvencija prorednih sjekova, konkretni broj stabala i kružna ploha, sastojinskl oblik prema slojevima krošanja, stanje podstojnih vrsta, mienjanje intensiteta prorede, svrha poduzetih mjera i selekcioniranje. Sam je način proređivanja vrlo odlučan za gotovo sve faktore kvalitete i kvantitete bilo kod pojedinog stabla ili čitave sastojlne. Autor vrlo izcrplvo obrađuje razvitak pojedinih najvažnijih činilaca, pri čemu za svoje izvode upotrebljava obilnu numeričku građu iz danskUi pokusnih ploha. Osobito se bavi s čišćenjem stabala od grana, gromadnim 1 vriednostima prirastom. Posebnu važnost polaže na sam intenzitet prorede, dok način Izvađanja ovisi o genetskim sposobnostima sastojlne i gospodarskom nazoru. Obćenlto se pravilo za proredu ne može postaviti, te i nadalje ostaje vještina, čiji se osnovi mogu naučiti samo u samoj šumi. Giovannl Sala (Flrenza): šumarski visokoškolski studij u Italiji. Da bi se moglo razumjeti današnje stanje šumarskog akademskog studija u Italiji, potrebno je baciti kratak pogled u sam njegov poviestnl ra.zvitak. Odmah se nakon narodnog ujedinjenja pojavio pokret, da se šumarske nauke što jače populariziraju te da dođu u okvir strogo racionalnog učenja i praktičnih vježbi. U tom se smislu najprije u pojedinim velikim talijanskim gradovima održavaju odmah iza ujedinjenja pojedini tečajevi za šumarsku naobrazbu. To potraja sve do 1869. godine, kad je Vallombrosa izabrana za sjedište šumarskog studija u državi. Tamo je osnivanje nastavnog zavoda nailazilo na mnogobrojne ozbiljne potežkoće, pa je tek 1883. godine uređeno naukovanje u trajanju od 4 godine. Godina 1913. donosi važne promjene, jer unapried moraju slušači jednu godinu studirati u Firenzi. Kako je u Italiji u gospodarskim naukama glavno težište postavljeno na poljodjelske pripreme šumarskih tehničara dovela do prienosa spomenutog zavoda iz Vallombrose u Flrenzu, koji tamo dobiva nov značaj pod imenom »Istituto Superlore Nazlonale Forestale«. Tako se konačno ra.zvlo viši akademski šumarski zavod sa zadatkom, da absolventima poljodjelskih i tehničkih visokih škola pruži mogućnost speclalizacije u šumarstvu. Godine 1924. preobražava se ovaj zavod u »Istituto Superlore Agrario e Forestale«, u kojem je još jače naglašen pravac poljodjelskog obrazovanja. Nakon četiri godine agronomskog studija dolazi još jedna godina za višu šumarsku naobrazbu. Reforma nije uspjela, jer se u toku jedne godine ne mogu posvršavatl sve važnije stručne discipline. Radi toga je god. 1926. osnivanje šumarske milicije donielo ponovne reforme u ovom pogledu. Te se godine ujedinjuje šumarski visokoškolski studij s vojničkom naobrazbom. U nsistojanju, da se provede dobro promišljena sinteza obaju naukovnih područja, prikupljena su mnoga Izkustva i 1937. godine dolazi do novog rješenja, osnutka samostalne visoke škole pod imenom »Accademia Militare Forestale«. U vezi s osnivanjem 1 ustrojstvom ove škole Izsnosi autor podatke o njezinom sjedištu, nastavnoj osnovi i pojedinim predmetima te napokon i o ciljevima, koji se novo uredjenlm studijem žele postići. Walter Schaedelin (Ziirich): šumsko gospodarstvo i teorija Čistog prihoda. Razprava obrađuje protivnosti, koje su nastale između šumskog gospodarstva 1 nauke o čistom zemljlštnom prihodu kao tekovine glavničarskog gospodarskog sustava. Polaznu točku za autorova razmatranja čine švicarske planinske šume a donekle 1 šume u sredogorjuhumlju. Napadna rezerviranost šumarskih praktičara prema teoriji čistoga prihoda, koju su negda prihvatili najprlznatiji teoretici, ima razne uzroke. Ti uzroci dolaze prije svega iz osvjedočenja, da ova teorija ima mnogo bitnih 318 |