DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 33     <-- 33 -->        PDF

Kad je rieč o našim šumsko-vegetacijskim odnošajima i njihovom iztraž´vanju,
ne smijemo izpustiti iz vida činjenicu, da se mnogo vr´ednih opažanja i podataka
iz toga područja nalazi u mnogim botaničkim radovima i djelima domaćih i stranih
autora, koja su objelodanjena u toku posljednjih stotinu god´na (5, 6).


Šumsku vegetaciju ilirskih zemalja južno od Save i Kupe prvi je sustavno
obradio Bec k von Mannagett a 1901. g. u djelu »Die Vegetationsverhaltnisse
der illyr´schen Lander«. Djelo je unatoč kasnijeg znatnog razvitka vegetacijskih
iztraživanja ostalo na visini i poslužit će dugo vremena kao osnova takovih iztraživanja
kod nas.


U istome pogledu od velike su važnosti i radovi o vegetacjskim iztraživanjima
od dr. L. Adamović a (1909.—1913. g.), u kojima je sadržana vrlo važna
građa za upoznavanje šumsko-vegetacijskih odnošaja mnog´h naših krajeva. Njegova
su shvaćanja pojedinih vegetacijskih jedinica u mnogom pogledu vrlo bliza
osnovnim načelima najnovije nauke o vegetaciji.


Vr-edno je spomenuti, da iz područja sastava i života naših šuma ima prilično
podataka i bilježaka u raznim godištima Šumarskog lista. Sastav i ljepotu poplavn
h šuma u međurječju Save, Drave i Dunava ovjekovječio je neumrli K o z a r a c
u svojoj »Slavonskoj šumi.«


Dosadašnjem razvitku šumsko-vegetacijskih iztraživanja kod nas osobito su
doprinieli najnovija radovi, koji se osnivaju na nauci o biljnim zadrugama ili sociologiji
bilja odBraun-Blanqueta. Ta nam nauka daje mogućnost razvrstavanja
naših šuma na posve pouzdanoj, prirodnoj osnovici. Ovdje moramo prvenstveno
spomenuti radove prof. dr. I. H o r v a t a, koji se odnose na biljno-socioložka
iztraživanja naših šuma. Tim radovima mnogo smo zaduženi, jer su nj´ma
naše šume razvrstane u veći broj posebno građenih asocijacija, koje pripadaju u
više značajnih biljnih sveza. Spomena su vriedna i ?ztraživanja dr. I. Ho r va t
i ć a, koja se odnose na šume Hrvatskog Primorja. Iz područja šumsko-vegetacijskih
iztraživanja imade i drugih novijih radova. Može se prema tome reći, da
je sociologija bilja kod nas uhvatila čvrst korien, te da u tome pogledu naša država
stoji daleko bolje, nego mnoge druge evropske države.


Poznavanju šume kao biocenoze, odnono fitocenoze dopriniet će kod nas mnogo
i Morozovljevo djelo »Nauka o šumi,«, -od kojeg je I. i II. dio preveo na i^h´)
hrvatski jezik prof. dr. J. Bale n (1940.)yOvom prilikom vriedno je iztaknuti, da
je Morozo v u svojoj nauci o šumi dao-´^posve nove i dalekosežne smjernice u
razvitku šumarstva. Morozo v gleda na šumu kao na zajednicu drveća, u kojoj
se odvija uzajamno djelovanje jedne biljke na drugu, kao i njihovo djelovanje na
okolinu, a pri tom se izaziva cieli niz pojava, kojih nema kod biljaka, što rastu
pojedinačno. Morozo v je živo izticao potrebu poznavanja građe i života šumskih
zajednica, smatrajući to osnovom za valjano šumsko gospodarstvo (9).


Savezno sa onim, što je dosad kod nas urađeno na području razdiobe šuma na
biljne zadruge (5, 7), kao i inače na području razprostranjenosti i sastava šuma,
možemo naše šume razdieliti kako sliedi:


I. SUME UNUTRAŠNJEG DIELA NASE DRŽAVE.
a) Nizinske šume/Nizinske šume nalaze se u području riečnih dolina, t. j . na
aluvijalnim naplavima. One su izvrgnute poplavama. Čine ih hrast lužnjak, nizinski
briest, bieli jasen, crna joha, te vrbe i topole. Poznata slavonska hrastova šuma
pripada zadruzi Querceto-Genistetum elatae Horv., a šumice crne johe zadruzi
Alnus qlutinosa-Carex hrizoides Horv. Vrbove i topolove šume pripadaju biljnoj
svezi Populion, koja još nije iztražena.


b) Šume brežuljaka i nižeg gorja. Brežuljci i niža gorja, kao i podnožja naših
gora obrasli su često šumama hrasta kitniaka i običnog graba, odnosno šumama
zadruge Querceto-Carpinetu7n croaticum Horv. Imamo ih u Slavoniji, srednjoj Hrvatskoj
i sjevernoj Bosni, kao i po okrajcima krških polja u Lici, Bosni i Hercegovini.
One pripadaju biljnoj svezi bukove šume, t. j . svezi Fagion silvaticae Pawl.


Na jače utjecanim terenima razvile su se ovdje acidifilne hrastove šume. U
uvalama i po osojnim padinama javlja se bukva.


U iztočnim krajevima Hrvatske, gdje dolaze do izražaia veće ljetne suše, raste
na sličnim terenima šuma sladuna i cera, t. j . šumska zadruga Quercetuni confertae-
cerris Rudski.


c) Šume brda i sredogorja. Naša sredogorja i donji poias naših planina pokriti
su pretežno t. zv. brdskom bukovom šumom, koja pripada zadruzi Fagetum sil


303