DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 30 <-- 30 --> PDF |
b) Ruska tipologija. Od interesa je spomenuti ovdje i rusku tipologiju, kojoj je začetnik G. F. M or 0 z o V (1867.—1920. g.). Nauku o tipovima šuma u Rusiji produb o je S u k a č e v. Tim pitanjima bavi seiKriidener, pa Hartmann i dr. U ruskoj tipologiji traži se u svrhu određivanja tipa šume točna analiza svih staništnih činbenika. Izpituju se geomorfoložki, klimatski i edafski odnosaji. Provode se zat m taksacijske izmjere sastojina i proučava se sastav nizkog rašća. Ruska tipologija shvaća šumu kao biljnu zajednicu, koja je nastala pod određenim bioložkim osobinama sredine. U šumi su biljke udružene po stalnim zakonima, koji proiztiču iz klimatsk h, edafskih i biljnogeografskih odnošaja. Radi toga ruska tipologija pridaje osobitu važnost staništu. Ondje se ne uzima u obzir važnost prizemnog rašća izravno, nego ono dolazi do izražaja izpitivanjem edafskih i sastojinskih odnošaja. Ruska je tipologija prema tome mnogo složenija od finske tipologije. Na nejednoličnim tlima daje ona znatno bolje rezultate od finske tipologije. Po svojim nazorima ona je mnogo bliža sociologiji bilja od Braun-Blanqueta . Dobre rezultate daje u područjima jednoličnih geoložk´h prilika (9, 11). c) Du Rietzova sociologija bilja. Ni finska ni>ruska tipologija ne daju povoljne uspjehe tamo, gdje se radi o većem broju vrsta šumskog drveća, gdje postoje veće bioložke razlike pojedinog drveća, kao i gdje su staništni odnošaji, naročito edafske prilike, razndličniji. Gledom na to tražilo se, kako bi se obzirom na praktične potrebe vegetacija takvih krajeva mogla što jednostavnije prikazati. Savezno s time biljnosoc oložka škola Šveđanina D u R.ietz a (Upsala) određuje biljne zadruge prema učešću vrsta, koje se nalaze u 90—lOO^/o snimaka. Prema toj školi proučavanja se vrše na plohama, koje su vrlo malene (nekoliko m´). Tu je bitno, da se stalnost ili konstantnost vrsta određuje uzporedbom velikog broja kvadrat čnih snimaka jednake veličine. Ovdje prema tome dolazi u obzir kvantitativno učešće vrsta, bez obzira na užu bioložku povezanost tih vrsta sa dotičnom zadrugom. Tom metodom dobiva se velik i nepregledan broj asocijacija, radi čega je ona nepraktična (4). d) Sociologija bilja od Braun-BIanqueta. Dr. J. Braun-Blanquet , ravnatelj Međunarodne stanice za iztraživanje vegetacije Mediterana i Alpa u Montpellieru, udario je prije par deteljeća temelje novoj nauci o biljnim zajednicama, koja je do danas pokazala znatne uspjehe. On je zapazio, da u svakoj tipično razvijenoj biljnoj zadruzi ima b Ijaka, koje su s njome čvrsto vezane. U drugim zadrugama takovog bilja ili nema, ili je ono slabijeg vitaliteta. Došao je na sretnu msao, da se baš takvo bilje uzme za osnovu kod razdiobe biljnih zadruga. Biljke, koje su strogo vezane na izvjestnu zadrugu, zovemo u smislu te nauke značajnim ili svojstvenim biljkama. U svakoj tipičnoj šumskoj zajednici nalaze se značajne vrste u svim slojevima, dakle u sloju drveća, grmlja i prizemnog rašća. Značajno bilje može biti izključ vo vezano na izvjesnu zadrugu, t. j . nigdje drugdje ga nema osim u takvoj zadruzi. Neke od takvih vrsta mogu biti prilično stalno vezane na dotičnu zadrugu, ah ih ima i u drugim zadrugama, a neke se mogu nalaziti u više zadruga,, ali im osobito pogoduju neke zadruge. Vrste bilja, koje dolazi u biljnim zadrugama bez ikakve pravilnosti i reda, te nemaju nikakve čvršće povezanosti sa zadrugom, zovemo pratilicama. U biljnim zadrugama može biti i t. zv. slučajnih vrsta, t. j . vrsta iz drug h zadruga, odnosno vrsta koje su ili relikti iz ranijih, ili pioniri budućih zadruga (1, 2, 4). Za izpravno shvaćanje pojedinih zadruga od osobite su važnosti jedino zna čajn e vrste biljaka. One su najbolje mjerilo za razdiobu biljnih zadruga, a uje-´ dno najbolji pokazivač njihovih staništnih i razvojnih odnošaja. U najpovoljn jim životnim prilikama zadruge nalazi se i najveći broj značajnih vrsta. U sociologiji blja osnovnu jedinicu kod razdiobe biljnih zadruga zovemo asocijacijom . Ona se odlikuje svojim stalnim biljnim sastavom i istim nasljednim svojstvima. Ovdje je asocijacija ono, što je u obćoj botanici vrsta (species). Prema tome vegetaciju uobće, dakle: livade, pašnjake, šume, vrištine, kamenjare i dr., dielimo u prvom redu na asocijacije, a te nazivljemo tako, da korienu najznačajnije biljke dodamo nastavak »-etum«(2). Iz rečenoga izgledalo bi, da je rad b Ijne sociologije vrlo jednostavan. Međutim, unutar jedne te iste šumske zajednice može postojati više asocijacija, a unu 300 |