DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1943 str. 29 <-- 29 --> PDF |
n´šta, a u prvom redu tla, najbolje odrazuje na prizemnom rašću, te da na tlu izvjestne kakvoće mogu nastati i podjednako građene sastojine. Razdioba šuma na osnovi prizemnog rašća razvila se prvenstveno u sjevernim zemljama. Tipologija šuma izgrađena je neovisno i u raznim smjerovima u Finskoj i u Rusiji. U Srednjoj i Južnoj Europi pokazala se u tome pogledu prikladnijom nauka o biljnim zajednicama ili sociologija bilja od B r a u n - B 1 a n q,u e t a. a) Finska tipologija. FJnsku tipologiju izgradio je Cajande r na načelu, da se pojedina tipična šumska zajednica nalazi uviek samo na staništu određene kakvoće, kao i da je ona sastavljena od istog sitnog rašća. Prizemno rašće smatra se ondje toliko značajnim za prosuđ vanje kakvoće staništa, da se prema njemu, bez obzira na drveće, mogu razvrstati šume u tipove i bonitete. Prema Cajander u istome tipu pripadaju sve sastojine, koje su u dobi svoje zrelosti ili blizu te dobi — predpostavivši da su normalnog obrasta — istog sastava u sloju prizemnog rašća. Trajne razlike u sustavu nizkog rašća upućuju na drugi tip, a manje bitne razlike omogućuju razlučivanje na podtipove. Dakako, da nizko rašće ima biti odražaj više-manje normalnih´ staništnih odnošaja, a ne i promjena, koje su kod toga nastale jačim antropozooičkim djelovanjem (11). Staništa, koja su pokrita šumom istog tipa, smatraju se bioložki podjednakima. Savezno s time provedena je u Finskoj t. zv. bioložka razdioba šumskih staništa. Ona je, kako v dimo, provedena na osnovi prizemnog rašća, a bez obzira na sloj drveća. Tako istom tipu pripadaju sve smrekove, borove ili brezove sastojine, ako je pod njima jednako prizemno rašće. Cajande r (11) je razdielio finske šume u tri skupine: U kserofilnim šumama ima obilno lišajeva; u njima dominira bor. U mezofilnim šumama prevladavaju mahovi; te šume čine pretežno smreka, bor i breza. U higrofilnim šumama bujno rastu trave i džbunje; te šume čine smreka i listače. U Finskoj je utvrđeno, da — obćen to uzeto — Asperula-Impatiens-tip i Oxalis-tip odgovaraju najboljim, Oxalis-Myrtillus-tip, Myrtillus-tip i si. srednjem, a Calluna-tip i Cladoniatip lošim bonitetnim razredima. Prema Rubner u (11) u Finskoj se šumsko-taksacijski podatci, i to broj stabala i zbroj temeljn ca na jedinici površine, pa srednja sastojinska visina i drvna masa, vrlo dobro podudaraju s tipom šume određenim po C a j a n d e r o v o j tipologiji. Tako je nađeno, da u 100-god. borovoj sastojini ima na ha u Vaccinium Myrtillus-tipu 472 m^ Vaccinium vitis idaea-tipu 351 m^ Calluna-tipu 222 m^ i Cladonia-tipu 114 m´^ drvne mase. Utvrđeno je nadalje, da između tla i pojedinog tipa šume postoji također čvrsta povezanost. Nađeno je, da u raznim tipovima postoje velike razlike gledom na sadržaj dušika i vapna u tlu, kao i znatne razlike gledom na koncentraciju vodikovih iona u tlu. Utvrđeno je, da pH za OxalisMajanthemum- tip iznosi oko 5,2, a za Cladonia-tip oko 3,6. Iz ovoga V dimo, da Cajanderov a nauka o tipovima šuma omogućuje do bru razdiobu šumskih područja, kao i bonitiranje išumskih sastojina. Dakako, da je odatle šumarska praksa u Finskoj dobila vel ku pomoć. Ondje se prema tome može bonitirati šumske sastojine na brzu ruku, t. j . samo na osnovi prizemnog rašća, a bez taksacijskih, pedoložkih, klimatsk h i drugih podataka. Cajanderov a tipologija postigla je u Finskoj vrlo dobre uspjehe. Ondje se, međutim, radi o prilično jednoličnim, staništnm i sastojinskim odnošajima. Tlo je na prostranim kompleksima podjednake građe. Broj šumskog drveća raz mjerno je malen, a njegova su bioložka svojstva prilično podjednaka. Isti postupak primienjen je uspješno i u Sjevernoj Švedskoj , jer su i ta mošnje stan štne i sastojinske prilike više manje jednolične. I ondje se dobro po dudaraju tipovi šuma utvrđeni na osnovi prizemnog rašća sa tipovima utvrđenim na osnovi taksacijsk h izmjera. Drugčije ta stvar stoji u južnije smj ešteniim zemljama, gdje se Cajande rov a tipologija, obzirom na njene praktične prednosti, pokušala također primje njivati u šumarskoj praksi. Iztraživanja te vrste vršio je u Njemačkoj C a j a n- de r od 19´04.—1907. g. Rezultati su bili u glavnom informativne prirode. Točnija iztraž vanja proveli su u tome smjeru Kot z 1929. g. i Mer z 1931. g. Odatle se došlo do zaključka, da bi se Cajanderov a tipologija mogla i u Njemačkoj us pješno primjenjivati, ali s a m o u sr ed og o r j i m a, i to na terenima jedno lični h geoložkih i sastojinskih odnošaja (11). 299 |