DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1943 str. 8 <-- 8 --> PDF |
qinata, te gomilice majčine dušice (Thymus serpijllum). Ova tri različita lišajska ifacijesa razvijaju se na tlu, na kome se je nagomilao šumski humus, a taj se u našem slučaju sastoji iz iglica bora. Staro je, ali podpuno neosnovano mišljenje, da lišajevi i mahovi vrše prvo naseljavanje golih piesaka, koji bi tobože pripravljali teren za razvitak višeg bilja, kao što se to na pr. događa kod obraštivanja stiena. To se je mišljenje dugo prenosilo iz knjige u knjigu, bez da bi se izpitala opravdanost te tvrdnje, dok nisu J uraszekova (1927.); Tuxen (1928.) i Behman (1930.) ustanovili, da lišajevi i mahovi ne mogu osvajati gole pieske, već da to čini više bilje i to u sjeverozapadnoj Njemačkoj u prvom redu vrste Corynephorus canescens i Carex arenaria. Ta se uloga može pripisati i travama naših piesaka, kao što smo to malo prije iztakli kod opisa pojedinih lišajskih facijesa. Prema mišljenju Behmana imaju lišaji sposobnost razgrađivanja grubog šumskog humusa, koji je vrlo nepovoljan za razvoj višeg bilja, jer pogoduje smanjenju vlažnosti tla, smanjenju prozračivanja i osiromašenju mikroflore. Razgrađujući taj humus lišajevi omogućuju ponovo naseljavanje višeg bilja u času, kad je taj humus dovoljno razoren. Ovi lišajski facijesi ne predstavljaju dakle neki početni stadij, kao što se je to nekad smatralo, već su oni svjedokom vrlo dugog razvoja vegetacije na plohama, koje oni pokrivaju. No, na proplancima šuma razvija se biljni pokrov višeg bilja, kao što nam to prikazuje snimka br. 25. Pored vrlo obilnog pojavljivanja velikog broja vrsta naše zadruge iztiču se ti proplanci obiljem vrste Hieracium echioides, po kojoj je facijes dobio ime. Lišajevi su ovdje znatno potisnuti, što je miožda u vezi sa sabiranjem šumske stelje sa takvih ploha. Na nešto humoznijim tlima naših piesaka razvio se facijes vrste Potentilla arenaria. Ovaj značajni facijes pokriva znatne površine piesaka, te se već iz daljine iztiče svojom intenzivnijom zelenom bojom. Pored Thymusa, koji je podpuno povezao tlo, razvio se naročito mah Tortula, dok lišajeva udbće nema. Pomanjkanjem lišaja i obilnim nastupanjem mahova odlikuje se i facijes značajne pješčarke Koeleria glauca, koja se naselila na nekim plohama Braunovih piesaka. Facijesi vrsta Potentilla arenaria i Koeleria glauca odlikuju se pomanjkanjem lišajeva, što nas podsjeća na sličan razvoj pašnjaka. Premda su dakle ta dva facijesa razvijena na području branjevina, ipak nas nedostatak lišaja navodi na mišljenje, da se ti facijesi razvijaju pod utjecajem paše. >wp>r«"i-f-^ Znatan je dio piesaka pokriven facijesom velikog dubačca (Teucrium chamaedrys). To je relativno najobrasliji dio zadruge; lišajevi i mahovi su znatno potisnuti, a na njihovo mjesto stupa više bilje. Da su te plohe nešto obilnije vapnom zaključujemo ne samo pojavljivanjem vrste Teucrium cham,aedrys, već i slabim razvojem lišaja, koji označuju ne samo humozno već i izprano tlo. U snimci br. 32. prikazan je posebni »suhsterilni« facijes, koji tvori prelaz k trećoj, sterilnoj subasociaciji. Taj se facijes razvija u dolinama, u kojima niie mjestanac izbio na samu površinu, ali se nalazi blizu nje, pa se ovdje nije mogla razviti trava Corynephorus canescens, koja traži dobro prozračeno tlo. Pojavljivanje lišajeva Cladonia rangiformis i Diploschistes scrupisus potaklo nas je, da ovaj facijes ipak uvrstimo u tipičnu subasociaciju naše zadruge. 3. subasociacija: C or y n eph or et o-F e stu c etum vaainatae cr oaticum st eril e. Dok se tipična subasociacija naše zadruge odlikuje uz obilni razvitak vrste Corynephorus canescens napose snažnim poiavliivanjem mahova i lišajeva, to se ovi gotovo podpuno gube u trećoj subasociaciji. Ona je za razliku od početne subasociacije izrazito neplodna, pa je zato zovemo sterilnom, a nastava mjesta, gdje je izbio na površinu tvrdi i neplodni sloj mjestanca, koji otežava razvitak biljnog pokrova. Na takvom grubom i sterilnom piesku gubi se cieli niz vrsta, koie su u drugim subasociacijama obilno razvite. Na takvim plohama nema vrsta Corynephorus canescens, Linaria genistifolia, Artemisia campestris, Trifolium arvense, Centaurea rhenana, Hypericum veronense, Erigeron canadensismnogih drugih vrsta naše zadruge. Ta je subasociacija razvijena u tri facijesa. Faciies vrste Onosma arenarium razvio se na pokretnom piesku dna izpuha, u koliko takva mjesta nisu podpuno gola. Sloj miestanca predstavlja zapreku svakom kultiviranju tla, pa i pošumljivanju. Đurđevačka šumska uprava dala je za pokus preorati neka od tih mjesta, a sam sloj miestanca razbijan je tom prilikom, ali ^je taj pokušaj ostao bez uspjeha, jer je posađeni bagrem naskoro uginuo. Ta su mjesta danas obrasla posebnim facijesom naše zadruge koje? razpoznajemo po vrsti Salsola kali. Dok se je taj facijes razvio na preoranim mjestima takvih neplodnih piesaka, razvio 250 |