DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1943 str. 17 <-- 17 --> PDF |
dinama Alpa. Lud i je točnije iztraživao kestenike u području Tesserete, koje leži u dolini Cassarate, sjeverno od Lugana. Ondje kesten tvori šume sve do kojih 1000 metara nadmorske visine. Raste u čistim sastojinama ili sa bukvom. Ćini odrasle sastojine ili sitne panjače (10—15 g.). Raste na podlozi silikata (gnajs). U spomenutoj radnji izneseni su zanimljivi podatci iz pedoložkih i biljnosocioložkih odnošaja južnošvicarskih kestenovih suma. Tako je iztaknuto, da kesten na južnim padinama Alpa, prema navodima više autora, rasre u glavnom na silikatnim tlima. Ima ga ponegaje i na vapnenastim, a rjeđe na dolomitnim tlima. Spomenuto je i poznato mišljenje A. Engler a iz 1901. g. o sklonosti kestena na tla sa obilno Kremene kiseline, odnosno kanjevih soli. U šumsko-vegetacijskom pogledu nije se u Južnoj Švicarskoj sve do novijeg vremena pridavala kestenovim šumama veća važnost, jer su postojala mišljenja, da je kesten na južnim padinama Alpa umjetno unesen, l´og mišljenja bio je i En gler 1901. g., a zastupao ga je i J aggli još 1928. g. V^iše autora (Bettelini 1904., Brockmann-Jerosch 1910., b a r 1914.) smatrali su ipak tamošnji kesten autohtonim. To pitanje razčišćeno je istom 1931. g., kad je P. Kelle r na osnovi peludne analize utvrdio, da se kesten u Sottoceneri naselio kratko vrieme iza bukve, vjerojatno u neolitikumu. Kesten je postojao u neolitikumu u Coldrerio, a u brončanom dobu bilo ga je u Varese. Tim iztraživanjima pokazalo se, da se kesten za dobe mješovitih hrastovih šuma sve više povećavao. yažno je prema tome da se kesten na mnogim današnjim južnoalpskim staništima održao od najdavnijih vremena. Dakako, da je on umjetno dosta proširen, i to na štetu hrasta i Dukve. Šumsko-vegetacijska pripadnost kestena u Južnoj Švicarskoj nije bila jasna sve do najnovijeg vremena. Zanimljiv je Liidi-e v navod, prema kojemu En g 1 e r 1901. g. nije bio na čistu o tome, da kesten tvori poseban tip šume, a J a g g 1 i je još 1928. g. bio mišljenja, da su kestenove šume u florističkom pogledu slabo značajne i što više nesamostalne, t. j . da one nisu nikakve bioložke jedinice, jer da u njima nema značajnih zadružnih biljaka. Iz biljnosocioložkih iztraživanja L ii dl-a (16 snimaka) vidimo, da u južnošvicarskim kestenovim šumama u sloju drveća prevladava Castanea sativa, a, u nekoliko snimaka Fagus silvatica i Quercus pubescens. Osim tih vrsta spominju se u tome sloju: Betula verrucosa, Quercus sessiliflora, Q. pedunculata, Q. Cerris, Alnus glutinosa, Populus tremula i dr. U sloju grmlja (asimilacioni organi 0,80 do 4 m visoko) zabilježeni su; Castanea sativa. Betula verrucosa, Juniperus communts, Populus tremula, Sarothamnus scoparius, Alnus glutinosa, Khamnus frangula, Corylus avellana, Mespilus germanica, 1^´agus silvatica, Prunus avium, Sorbus aucuparia, Fraxinus excelsior i dr. U sloju prizemnog rašća najčešći su: Pteridium aquilinum, Luzula nivea, L. pilosa, Festuca ovina ssp. capillata, F. heterophylla, Molinia coerulea, Deschampsia flexuosa, Anthoxanthum odoratum, ´Carex pilulifera, Vaccinium myrtillus, Calluna vulgaris, Teucrium scorodonia, Melampyrum pratense, Hieracium murorum ssp. tenuiflorum, H. umbelatum i dr. U odnosnim snimkama konstantne i dominantne vrste pretežno su acidifilnog karaktera, a tek su neke indiferentne Tlo je na izpitivanim plohama imalo pH od 4,31 do 7,57. Ono je smeđe boje, degradirano i podzolasto. U pogledu određivanja šumsko-vegetacijskih odnošaja južno-švicarskih kestenovih šuma zadavala je i ondje izvjestne potežkoće primjesa bukve u tim šumama. Jedno vrieme tumačilo se, da je kesten onamo umjetno unesen i proširen na području bukve. U Tesserete raste bukva dosta često unutar pojasa kestena. Raste zajedno s kestenom ili inače na kiselim tlima, te je u tome slučaju prate acidifilne biljke: Luzula nivea, Molinia coerulea i Vaccinium myrtillus. I prema Liidi-u takve se bukove šume znatno razlikuju od tipičnih bukovih šuma iz zadruge Fagetum silvaticae. Značajno je, da su kestenove šume bilo čiste ili u primjesi s hrastom i bukvom dosta razprostranjene po brežuljcima i bregovima južnog podnožja Alpa. Takvih šuma ima često i na Apeninskom poluotoku. Ima ih na više mjesta u Toskani, u Apuanskim Alpama, kao i inače na sjevernim Apeninima. Prema L ii d i - u takove šume čine zasebne "biljnosocioložke cjeline, te se imaju smatrati klimaksom vegetacije u tim područjima. Kestenove šume u Južnoj Švicarskoj uključio je i L ii d i u svezu Q u e r c i o n roboris-sessiliflorae i našao, da su one također vrlo srodne sa šumskom zadrugom Quercetum međioeuropaeum, tedase razhkuju pridolazkom nekih vrsta, kojih nema u spomenutoj zadruzi. Takvi su: Castanea sativa, Festuca « 259 |