DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1943 str. 16     <-- 16 -->        PDF

gori pripadaju hladnijem Castanetumu. Inače se njegova tamošnja staništa, a to
u glavnom vriedi i za druga njegova staništa u unutrašnjem dielu Hrvatske, nalaze
u toplijem Fagetumu. Međutim ni Pavariev a razdioba nije u šumskovegetacijskom
pogledu zadovoljavala, jer ni njome nije povučena jasnija granica
između kestena, listopadnih hrastova, graba i dr.


Pravo mjesto kestenovih šuma sa šumsko-vegetacijskog gledišta, kao i njegov
odnos prema ostalim šumskim zajednicama, riešila je istom biljna sociologija od
Braun-Blanqueta.


Prema iztraživanja prof. dr. I. Horvat a kestenove šume kod nas pripadaju
svezi Quercion´´roboris-sessiliflorae, kamo je Braun-Blanquet
1932. g. uvrstio hrastove šume na kiseloj podlozi. Ovamo pripadaju acidifilne hrastove
šume u Zapadnoj i Srednjoj Evropi, u kojima od prirode raste osim kitnjaka
i lužnjak. Prema tome naziv te sveze nije za naše prilike najzgodniji. Lužnjak
imade kod nas posve jasno određeno mjesto, i to u poplavnim područjima, a nema
ga u acidifilnim šumama, koje pripadaju spomenutoj svezi. Međutim, obzirom na
ostale značajke te sveze obuhvata ona i naše acidifilne hrastove, a isto tako i kestenove
šume.


Iz dosadašnjih iztraživanja naših kestenovih šuma utvrđeno je, da su one u
biljnosocioložkom pogledu podjednake acidifilnim kitnjakovim šumama (3). U sloju
drveća raste u njima osim kestena kitnjak i bukva. Vriedno je spomenuti, da se u
kestenovim i kitnjakovim acidifilnim šumama dobro pomlađuje bukva, ali da joj
je vitalitet mnogo slabiji, nego što je to u pravim bukovim šumama. Prema tome
bukva u acidifilnim šumama ne pripada zadruzi Fagetum silvaticae.


U sloju grmlja u našim kestenovim i kitnjakovim acidifilnim šumama nalazi
se osim kestena, kitnjaka i bukve češće i borovica. Dosta su stalni, ali vrlo slabog
vitaliteta, crni jasen, brekinja i šumska jabuka. Značajno je, da je u tipičnim kestenovim
šumama sloj grmlja redovno slabo razvijen.


U takvim šumama vrlo je dobro razvijen sloj nizkog rašća, kao i sloj mahova.
U sloju nizkog rašća najčešći su: Vaccinium myrtillus, Calluna vulgaris, Genista
germanica, G. tinctoria, Cytisus supinus, Hieracium murorum, H. umbellatum, Meiampyrum
vulgatum, Potentilla erecta, Luzula nemorosa, L. campestris, L. Forsteri,
Festuca heterophylla i dr. Mahovi često pokrivaju preko SO^/o površine. Od njih su
najčešći: Polytrichum attenuatum, Hypnum cupressiformae,. Leucobrium glaucum,
Dicranum scoparium i dr.


Tipično građene kestenove šume odlikuju se pretežno acidifilnom florom. Međutim
u našim šumama nalazi se kadšto kesten i u šumi kitnjaka i običnog graba.
U tome slučaju prati ga acidifilna i neutrofilna flora.´ U takvim šumama učestvuje
obilnije flora, koja pripada šumi kitnjaka i običnog graba. Ma da je broj neutrofilnih
vrsta u takvim slučajevima prilično visok, stepen njihovog zastora razmjerno
je malen (1). U tipičnim kestenovim šumama pretežu acidifilne vrste i po broju,
a pogotovu po stepenu zastora.


Naše kestenove šume čine posebnu zadrugu, koja je prilično srodna sa zadrugom
Quercetum medioeuropaeum, ataje razprostranjena u Zapadnoj
i Srednjoj Evropi (3). Ona je s biljnosocioložkog gledišta točnije iztražena u Srednjoj
i Zapadnoj Francuzkoj, Sjeverozapadnoj Njemačkoj, Vogezima, Juri, Sjevernoj
Švicarskoj, Wiirtembergu i Schwarzwaldu. Srodna zadruga postoji i u .Češkoj.


Prema prof. dr. I. H o r v a t u (3) postoji znatan broj vrsta, koje su zajedničke
u našim kestenovim šumama i u šumskoj zadruzi Quercetum medioeuropaeum. Od
vrsta, koje rastu u našim kestenicima, a kojih nema-u acidifilnim šumama Sjeverne
Švicarske, spominju se: Castanea sativa, Fraxinus ornus, Hieracium murorum,
Luzula Forsteri, Cytisus supinus i Galium vernum. Značajno je, da od srednjoi
zapadnoevropskih vrsta ne rastu u našim acidifilnim šumama: Stachys officinalis,
Hypericum pulchrum, a Teucrium scorodonia kod nas se vrlo rieđko nalazi.


Ma da su naše acidifilne kestenove i kitnjakove šume vrlo srodne sa zadrugom
Quercetum medioeuropaeum, ipak između tih šumskih zajednica postoje znatnije
razlike. Radi toga je prof. dr. I. H o r v a t uvrstio naše acidifilne kestenove i kitnjakove
šume u samostalnu asocijaciju, nazvavši je 1938. godine novim imenom:
Querce,.to-Castanetum croaticum.


Kestenove šume obilnije su razprostranjene i inače u Južnoj Evropi, kako smo
to prikazali na drugom mje.stu (2). God. 1941. objelodanio je W. Liidi u Ziirichu
podatke o kestenovim šumama na području Tesserete u kantonu Tessin u Južnoj
Švicarskoj. Time je dan važan prilog sociologiji kestenovih šuma na južnim pa


258 ´