DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9/1943 str. 16 <-- 16 --> PDF |
gori pripadaju hladnijem Castanetumu. Inače se njegova tamošnja staništa, a to u glavnom vriedi i za druga njegova staništa u unutrašnjem dielu Hrvatske, nalaze u toplijem Fagetumu. Međutim ni Pavariev a razdioba nije u šumskovegetacijskom pogledu zadovoljavala, jer ni njome nije povučena jasnija granica između kestena, listopadnih hrastova, graba i dr. Pravo mjesto kestenovih šuma sa šumsko-vegetacijskog gledišta, kao i njegov odnos prema ostalim šumskim zajednicama, riešila je istom biljna sociologija od Braun-Blanqueta. Prema iztraživanja prof. dr. I. Horvat a kestenove šume kod nas pripadaju svezi Quercion´´roboris-sessiliflorae, kamo je Braun-Blanquet 1932. g. uvrstio hrastove šume na kiseloj podlozi. Ovamo pripadaju acidifilne hrastove šume u Zapadnoj i Srednjoj Evropi, u kojima od prirode raste osim kitnjaka i lužnjak. Prema tome naziv te sveze nije za naše prilike najzgodniji. Lužnjak imade kod nas posve jasno određeno mjesto, i to u poplavnim područjima, a nema ga u acidifilnim šumama, koje pripadaju spomenutoj svezi. Međutim, obzirom na ostale značajke te sveze obuhvata ona i naše acidifilne hrastove, a isto tako i kestenove šume. Iz dosadašnjih iztraživanja naših kestenovih šuma utvrđeno je, da su one u biljnosocioložkom pogledu podjednake acidifilnim kitnjakovim šumama (3). U sloju drveća raste u njima osim kestena kitnjak i bukva. Vriedno je spomenuti, da se u kestenovim i kitnjakovim acidifilnim šumama dobro pomlađuje bukva, ali da joj je vitalitet mnogo slabiji, nego što je to u pravim bukovim šumama. Prema tome bukva u acidifilnim šumama ne pripada zadruzi Fagetum silvaticae. U sloju grmlja u našim kestenovim i kitnjakovim acidifilnim šumama nalazi se osim kestena, kitnjaka i bukve češće i borovica. Dosta su stalni, ali vrlo slabog vitaliteta, crni jasen, brekinja i šumska jabuka. Značajno je, da je u tipičnim kestenovim šumama sloj grmlja redovno slabo razvijen. U takvim šumama vrlo je dobro razvijen sloj nizkog rašća, kao i sloj mahova. U sloju nizkog rašća najčešći su: Vaccinium myrtillus, Calluna vulgaris, Genista germanica, G. tinctoria, Cytisus supinus, Hieracium murorum, H. umbellatum, Meiampyrum vulgatum, Potentilla erecta, Luzula nemorosa, L. campestris, L. Forsteri, Festuca heterophylla i dr. Mahovi često pokrivaju preko SO^/o površine. Od njih su najčešći: Polytrichum attenuatum, Hypnum cupressiformae,. Leucobrium glaucum, Dicranum scoparium i dr. Tipično građene kestenove šume odlikuju se pretežno acidifilnom florom. Međutim u našim šumama nalazi se kadšto kesten i u šumi kitnjaka i običnog graba. U tome slučaju prati ga acidifilna i neutrofilna flora.´ U takvim šumama učestvuje obilnije flora, koja pripada šumi kitnjaka i običnog graba. Ma da je broj neutrofilnih vrsta u takvim slučajevima prilično visok, stepen njihovog zastora razmjerno je malen (1). U tipičnim kestenovim šumama pretežu acidifilne vrste i po broju, a pogotovu po stepenu zastora. Naše kestenove šume čine posebnu zadrugu, koja je prilično srodna sa zadrugom Quercetum medioeuropaeum, ataje razprostranjena u Zapadnoj i Srednjoj Evropi (3). Ona je s biljnosocioložkog gledišta točnije iztražena u Srednjoj i Zapadnoj Francuzkoj, Sjeverozapadnoj Njemačkoj, Vogezima, Juri, Sjevernoj Švicarskoj, Wiirtembergu i Schwarzwaldu. Srodna zadruga postoji i u .Češkoj. Prema prof. dr. I. H o r v a t u (3) postoji znatan broj vrsta, koje su zajedničke u našim kestenovim šumama i u šumskoj zadruzi Quercetum medioeuropaeum. Od vrsta, koje rastu u našim kestenicima, a kojih nema-u acidifilnim šumama Sjeverne Švicarske, spominju se: Castanea sativa, Fraxinus ornus, Hieracium murorum, Luzula Forsteri, Cytisus supinus i Galium vernum. Značajno je, da od srednjoi zapadnoevropskih vrsta ne rastu u našim acidifilnim šumama: Stachys officinalis, Hypericum pulchrum, a Teucrium scorodonia kod nas se vrlo rieđko nalazi. Ma da su naše acidifilne kestenove i kitnjakove šume vrlo srodne sa zadrugom Quercetum medioeuropaeum, ipak između tih šumskih zajednica postoje znatnije razlike. Radi toga je prof. dr. I. H o r v a t uvrstio naše acidifilne kestenove i kitnjakove šume u samostalnu asocijaciju, nazvavši je 1938. godine novim imenom: Querce,.to-Castanetum croaticum. Kestenove šume obilnije su razprostranjene i inače u Južnoj Evropi, kako smo to prikazali na drugom mje.stu (2). God. 1941. objelodanio je W. Liidi u Ziirichu podatke o kestenovim šumama na području Tesserete u kantonu Tessin u Južnoj Švicarskoj. Time je dan važan prilog sociologiji kestenovih šuma na južnim pa 258 ´ |