DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 3 <-- 3 --> PDF |
^ HRVATSKI ŠUMARSKI LIST GODINA 67. SRPANJ—KOLOVOZ 1943. Prof. ing. STANKO FLOGL, Zagreb: O NASADIMA UZ CESTE (BEPFLANZUNG DER STRASSEN) O nasadima uz cestu djelomično bilo je već govora u ovom listu*. No kako nasadi niesu od interesa samo za one koji ih podižu i uzdržavaju, nego i za one, koji ceste grade, koji se cestama služe, konačno i za one, kojima su od bilo kakove koristi, ne će biti na odmet, ako se kaže još koja rieč i to pitanje osvietli po mogućnosti sa sviju strana. I to s tim više, što se je u zadnja dva desetljeća mnogo razpravljalo i pisalo o tome posvuda po svietu, što su kod razpravljanja ovog pitanja sudjelovali svi interesirani krugovi, i konačno, što je to pitanje razčišćeno i sazrelo toliko, da se danas već mogu podati pouzdane smjernice, kojih se valja držati kod ozelenjivahja javnih prometnih površina. Najprije želimo naglasiti, da pod nasadom ne razumievamo samo drvored, nego uobće rukom čovjeka posađenu i njegovanu floru u svim oblicima i asociacijama, u kojima dolazi u obzir kod cesta: od sitne trave do granatog debla, od džbuna i živice do gaja i drvoreda. Zatim ćemo odmah i dodati: takovi nasadi uz ceste isto su tako stari kao i same ceste. Građevinari upotrebljavahu već davno,_ a upotrebljavaju još i danas busen, pleter, grmlje i drveće u svrhu učvršćenja i osiguranja cestovnog tiela od nepoželjenih deformacija. Kako naime buse n ......... prenaglo izsušenje, spriečava stvaranje pukotina, podržava koheziju, dakle koči izobličenje tla, to čini vrlo dobar pokrov, kojim se pokrivaju bokovi cesta na nasipu ili njihove strane u usjeku, da se obrane od štetnog utjecaja oborina i atmosferilija. Na kosinu plodnog tla sije se busen neposredno, a sterilna podloga obloži se sa plodnim tlom prije busanja. Siju se pak — već prema tlu i klimi — biljke, koje se brzo razprostranjuju, a imaju i duboko korienje kao: djetelina (lucerna), pirevina, zob, ali i druge trave. Istodobno obično se sije sjeme raznih biljaka. Nikne, uspieva i razprostranjuje se te, potiskuje ostale ona, kojoj tlo i klima prija najbolje. Iz tratine u obliku kvadrata izsječenim busenicama oblaže se pak tlo, koje traži zaštitu u što kraćem roku. Pleterom ili popletom učvršćuje se tlo, koje se brzo razpada pod djelovanjem atmosferilija i onda lako odlama i osipa. Pleter se plete u uzporednim i poradi odvodnje nješto nagnutim redovima, . u jako. nagnutim redovima, koji se ukrštavaju tako, da čine mrežu romba. Pleterom opletena površina obloži se sa plodnim tlom i pobusi. U tu svrhu upotrebljava se živo kolje i pruće od vrbovine ili jalševine, a plete se obično zimi ili u rano proljeće, da poslije ozeleni. Pleter od suhog kolja i priića samo je od privremenog značenja; kad iztrune, zamieni ga posijani busen. Isto tako od davnine upotrebljavaju građevinari grmeć e i drveć e za učvršćenje ugroženog cestovnog tiela, osobito na mjestima, nezgodnim za busanje. Na relativno suhom tlu sadi se bagrem, breza, javor, mlieč, jasen i omorika, a na relativno vlažnom tlu: vrba, joha, briest, hrast, srebrolisnati javor, a prema tlu i klimi još i žukva, ariš i bor. Grmenje i drveće svojim korienjem doduše učvršćuje tlo, no i duže zadržava vlagu u njem, koja može prodrieti i duboko u tlo te izazvati nepoželjena izobličenja. Poradi toga nije svako podneblje, svako mjesto, ni svako tlo zgodno za ovaj način učvršćenja, nego samo mjesta izložena suncu i zraku * Ing. A, Horvat: Osnivanje drvoreda. (Hrvatski šumarski list, br, 1. 1943.). 189 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 4 <-- 4 --> PDF |
pod toplijim podnebljem, pa tlo, koje se samo po sebi brže suši, a dovoljno je i plodno. Presuhom tlu drveće i dobro dolazi, jer duže podržaje vlagu u njem. U ovim slučajevima upotrebio je građevinar nasad poput ostalog građevnog materijala u građevno-konstruktivne svrhe. No on ubraja nasad i među t. zv. spo redne naprave ceste te ga i kao takovog izkorišćuje. Sporedne naprave u gradovima i naseljima posve se razlikuju od takovih naprava izvan gradova i naselja. Pritom ne smije se misliti, sudeći po imenu, da se tu radi o kakvom nevažnom priboru ceste. Nasuprot, te naprave tek daju cesti punu vriednost solidno dovršene građevine. Nasad kao sporedna naprava ima svrhu ograditi prostor, izdignuti \. cestu iz okolice, služiti kao putokaz, odieliti kolnik od hodnika, od puta za dvokolice, od grabe ili jarka uz cestu i t. d. Nasad, osobito u obliku drvoreda, dobro dolazi i onima, koji se cestama služe. Jer putovati, pješačiti ili voziti u vrieme žegđ u sjeni drvoreda, pa u svako doba uz manje prašine, a sa više svježeg zraka, udobnije je nego na goloj cesti. Drveće smanjuje žestinu vjetra (osobito gusti red jablana), a u nevrieme daje sklonište čovjeku i životinji. Drvored, dapače i pojedinačna stabla, olakšavaju orientaciju, osobito izvan naseljenih mjesta, na raspućima, u pustom kraju, pogotovo u tami, u magli, u noći i u zimi, kad snieg zavije put, pa u vrieme povodnje´. U tu svrhu odavna sadilo se uz ceste drveće kao: hrast, lipa, jablan, briest, javor, divlji kesten, breza, jasen, vrba, joha, topola i si. u obliku drvoreda, gajića, pa i pojedinačnih stabala. Kao naseljena mjesta, tako i mreža željeznica, cestai svakovrsnih drugih putova smanjuje kulturno tlo i to e tim većma, što je napučenost veća, a mreža gušća. Naselja, pruge i putovi odstranjuju sa površine zemlje šumsko i poljsko drveće, voćke i svu ostalu za život čovjeka potrebnu floru, a skućuje i mogućnost uspievanja za život čovjeka potrebnoj fauni. Nasadi uz cestu imaju nadoknaditi taj gubitak. U tom smjeru mnogo se je činilo već i prije, po zdravom nagonu, a danas nastoji se postići još i više, sviestno, od prieke potrebe. Poradi toga nije se uzgajalo i ne uzgaja se uz ceste samo šumsko i poljsko drveće, nego odavna već i voćke kao: jabuka,^kruška, trešnja, višnja, šljiva, orah, pitomi kesten, dud, lieska, ogrozd, oskuruša, mušmula i si. osobito u zemljama, u koje se mnogo uvozi voće, pa u krajevima, u kojima je nastala veća potražnja za kojim plodom u posebne svrhe (na pr. dud za svilarstvo). Njemačka je domovina drvoreda voćaka. Plantaža drveća uz ceste u Njemačkoj bi´ojila je god. 1928. oko 56 miljuna stabala, a od toga bila je okruglo jedna četvrtina, dakle oko 14 miijuna stabala voćaka, što čini cea IC/o ukupnog broja voćaka u Njemačkoj. Unatoč tome uvozilo se u tu zemlju godišnje oko 900.000 tona voća u to doba sa troškom okruglo od pol miljarde RM. Polovica od toga odpadalo je na južno voće, a polovica na voće, koje uspieva i u Njemačkoj. Za tu zemlju ne može biti dakle svejedno, da li se, u kojoj se mjeri sade i kako se njeguju voćke uz ceste! Obzirom pak na faunu drveće je od koristi i od potrebe, jer daje ne samo sklonište, nego i stalnu nastambu osobito pticama, prirodnim zatiračima mnogih štetnika i uzročnika raznih bolesti. Kad se je pročulo u Njemačkoj prilikom gradnje novih pruga za samovoze, da će biti razstavljeni kolnici na njima, za jedan i drugi smjer vožnje, sa trakom tratine, džbunova i živice, a i kosine da će biti ozelenjene, udruženi tamošnji pčelari podigoše dobro obrazloženi zahtjev, da se pritom u prvom redu uzmu u obzir biljke, grmeće i drveće, koje pogoduje pčelarstvu. Jer pčele ne proizvode samo vosak i med, nego i oplođuju kulturne biljke Rod od 20.000 pčela radilica može oploditi oko 20 miljuna cvietova. U tome i leži njihova velika gospodarska vriednost. Broj za pčelarstvo zgodnih biljaka je velik. U obliku živice mogu se obrezivati, pa opet cvatu: biserak (symphoricarpus racemosus), iva (salix caprea), crni glog, komorač, nepravi jasmin (Philadelphus coronarius), lieska i kalina (liguster), a od drveća, koje se sadi uz ceste, pčele rado posjećuju: lipu, bagrem, javor i voćke. ^ ´ ^ ´ Konačno dobro zasnovani, zasađeni, uređeni i njegovani nasadi, liepo poredani drvoredi ugodno se doimaju, djeluju estetski. Osobito u proljeće, kad drveće cvate, pa u jesen, kad lišće mienja boju. Visokodrveće sa liepim krošnjama sposobnije je da podigne estetsko djelovanje. Francuska je domovina liepih drvoreda. U tom i leži draž putovanja po velikim francuskim cestama, od kojih mnoge imaju izgled i djeluju poput park-aleja. Ceste u talijanskoj Rivieri obilno su ukrašene uzornim nasadima cvieća i drveća, koji mjestimično poprimaju i dimenzije parkova, a i svud drugud po srednjoj Europi, osobito u krajevima od značenja za križam, uzgajaju 190 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 5 <-- 5 --> PDF |
se i njeguju se nasadi uz ceste. Ljepota uspjelih nasada ne može se doduše procieniti, ali i ona diže vriednost ceste, te posredno donosi korist. Od kolike je pak važnosti i vriednosti nasad za fizičko i duševno stanje čovjeka u nastavanom prostoru, u gradovima, poznato je svakome, tko prati novija nastojanja oko ozelenjivanja naseljenih mjesta. Među ostalim u tom pogledu kao uzoran primjer može poslužiti gradić Vreewyk, južno od Rotterdama, koji je složen od ulica, svakovrsnog zelenila i drveća poput kakvog vrta. Kako rekosmo, ceste zapremaju velike površine, prolaze svuda i prodiru svakamo. Poradi toga nasadi uz nje, sa svojim mnogostranim utjecajem na prirodu i potrebe čovjeka ne mogu biti samo cesto-građevno ili javno-prometno pitanje, nego .su i od općeg narodno-gospodarskog značenja. U početku, kad se je pojavio samovo z na cesti, pitanje nasada nije još ulazilo u razpravu. Nego poslije i postepeno, kako je samovoz preotimao mah, kako je stao voziti u sve većem broju, sa sve većom brzinom, kako je potiskivao i gotovo iztisnuo glavno prijašnje prometno sredstvo: kola sa živom spregom. Najprije se je izkusilo, da samovoz razvija prašinu i stvara blato u obilnoj mjeri; da razara u ono doba vrlo proširene i za one prilike vrlo dobre kolnike makadame i chaussee u vrlo kratko vrieme. Prema tome trebalo je najprije doskočiti ovome zlu. To se je pak moglo postići samo pronalaženjem i izgrađivanjem boljih i odpornijih kolnika od tadašnjih makadama i chaussea. Tako nastadoše i po cestama proširivahu se sve više odporniji kolnici: uz razne već odprije poznate, no sad usavršene tarace od umjetnog i naravnog kamena, još i brojne nove konstrukcije, izrađene u glavnom od usitnjenog kamena, a povezane bitumenom, katranom, cementom ili vodenim staklom. Zatim se je opazilo, da su ceste postale pretiesne, da ih treba proširiti, te odieliti promet od prometa na njima, isto tako nije više ni linija prijašnje ceste odgovarala potrebama motoriziranog prometa na svakom mjestu, nego ju je trebalo mjestimično izpraviti. Konačno se je uvidjelo, da je za daleki i brzi motorizirani promet najbolje, da se iz temelja izgrade zasebni novi putovi: pruge (drumovi) za samovoze (Autobahnen). Izpočetka bijahu dakle građevinari podpuno zaokupljeni riešavanjem čisto građevno-tehničkih zadaća te rekonstruiranjem donjeg i gornjeg stroja prijašnjih cesta prema novim potrebama. Izkustvo o utjecaju nasada na ove rekonstrukcije još je manjkalo. No kako su te adaptacije i novogradnje tražile uz ostale i vanredne financijske napore kao od pojedinih samoupravnih tiela, tako i od države kao cjeline, obraćala se sve veća pažnja uzdržavanju i obrani rekonstruiranih i novih putova od svih mogućih štetnih utjecaja, osobito obrani kolnika, hjihovog najskupocienijeg diela. I opazilo se ne samo, da nasadi mogu štetno djelovati na nje, .nego da je motorizirani promet iz temelja promienio odnos nasada, osobito drvoreda prema cesti. Mnogo, što je prije bilo od koristi, postalo je na uštrb ceste i prometa na njoj. ´ Drveće, posađeno na cesti, suzuje prometnu površinu, smanjuje slobodan prostor (krošnje), oduzima svietlo i slabi promaju. Kapljice kiše i rosa s lišća kvase kolnik, podržavaju vlagu na njem te koče sušenje, a razni odpadci onečišćuju kolnik, osobito u vrieme cvietanja, kad se drveće triebi od cvieća, u jesen kad gubi lišće, kad odpada plod, pa u svako doba, kad se ruši suvad, napose s nekih listača u poodmakloj dobi. Sve je to od štetnog utjecaja, osobito na kolnik povezan sa bitumenom. Korienje stabala može da prodre neočekivano daleko u cestovno tielo, ondje se proširiti, navlažiti i zadržavati vlagu, gdjekad i zabrtviti podzemne cievi (tajače). Obori li se stablo, ne može se bez štete i troška izvući korienje doprlo pod kolnik. Vozač motora doduše također cieni sjenu, ali ona mu može biti i na smetnju, jer slabi jakost i prekida jednoličnost razsvjete. Sjena ga može zavesti i u bludnju, osobito ako ima oblik mrlja, jer mu dočarava kojekakve zapreke. Listinac, suvad i odpali plod čine kolnik klizkim osobito u vlažno doba. Drveće treba njegovati: podrezivati, poduzimati zaštitne mjere proti štetočincima, štititi i liečiti od bolesti; ako su voćke, stručno postupati sa plodom još na stablu, obrati plod i spremati ga poslije berbe. Sve te radnje iziskuju duži boravak radnika, sprava i naprava (ljestve) na cesti, a sve to smeta prometu. » Za motorizirani promet od najvećeg je značenja sloboda n vidik , jednako napried kao i na strane. Cesta i njezine krajine po stranama treba da su pregledne, da vozač uoči zapreku za vremena, smanji brzinu ili zaustavi motor. Za kočenje pak potrebna dužina puta raste sa brzinom motora. U prvom redu potreban je svakako dalek vidi k napried . Taj je vidik od tolikog značenja za moto 191 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 6 <-- 6 --> PDF |
rizirani promet, da je trebalo prema prije mnogo povećati polumjer krivosti linije ceste kao na lomovima trase, tako i na lomovima gradiante. A i u usjeku, u oštroj zavojnici, na nutarnjoj strani, potrebno je izvoditi kosine, ako su visoke, sa blažim nagibom prema prije, da se osigura slobodan vidik barem do 100 m napried. Nalazi li se odprije kakav objekt na takovom mjestu, koji zastire vidik (zgrada, ograda i si.) treba ga odstraniti. Samo se po sebi razumije, da se ne može na takovim mjestima podizati ni njegovati drveće, grmlje i si., koje bi također zastiralo vidik. Nasuprot sve ovo, ako postoji, treba da izčezne sa takovih mjesta, osobito na slobodnim potezima cesta izvan naselja, u ravnici i u humlju, gdje se vozi velikom brzinom. No ni vidik na obje strane sa ceste na krajinu, nije manje važan. Nesreće lako nastaju od životinja i od ljudi, koji ulaze sa strane neoprezno u prometni prostor, osobito u okolici naseljenih mjesta. Sa strane ugroženi su samovozi i sa, drugim putovima svake vrsti. A takovih križanja može biti mnogo, osobito na starijim cestama. Zato se ne uklanj a šum a na izvjestnu širinu lievo i desno od ceste samo poradi obaranja stabala, samo poradi odvodnje i podržavanja ceste u suhom stanju, nego baš i poradi slobodnog vidika na strane. Iz istog razloga kao u šumi, pogibeljna su križanja svake ruke, koja se nalaze u usjecima, pa križanja tik iza nadvožnjaka, dakle križanja, koja zaklanjaj. nadvožnjaci sa svojim nasipima i zidovima. Takova križanja treba smjestiti ili premjestiti na kakov pregledniji položaj izvan usjeka, dotično odmaknuti od nadvožnjaka daleko barem toliko, koliko je potrebno, da vozač dospije pregledati krajinu još prije križanja i udesiti vožnju prema potrebi. Dužinu slobodnog vidika na krajinu pred takovim mjestima pr?)cienjuju također sa barem 100 m. Na toj dužini ne mogu se naravno ni uzgajati nasadi, koji bi zastirali vidik. Kako je i u koliko je u gradovima i naseljenim mjestima (pa i izvan ovih u bregovima) dozvoljena brzina gibanja manja, tako i u toliko najzad opisane prilike manje smetaju i ugrožavaju motorizirani promet. Poradi toga razlikovat će se i mjere sigurnosti u tom pogledu na cestama unutar i izvan naseljenih mjesta. Konačno nasadi su bili pretreseni i sa strane troškova. Drveće, pa i nasad uobće, izim vlastite materijalne i estetske vriednosti, može doduše da odbacuje kakav godišnji, sad veći, sad manji dohodak. Tako na pr. kažu, u provinciji Hannover uz ceste prije svjetskog rata uzgajane voćke (većinom jabuke) donosile su čisti godišnji prihod od 45,6 Pf. po stablu. Kako je takovih stabala bilo oko 190.000, godišnje čisti dobitak od njih nije bio malen. Poslije svjetskog rata, iako su jedni dokazivali, drugi su osporavali rentabilnost uzgajanja voćaka. To je razumljivo. U jednu ruku težko je točn o razlučiti troškove uzdržavanja voćaka od troškova uzdržavanja cesta, u drugu ruku ta je rentabilnost relativna: izvan svake sumnje u oskudno ili u ratno doba uz malu ili gotovo nikakovu ponudu, problematična pak u mirno doba uz obilnu ponudu voća. Isto tako stoji p. p. sa dohodcima od tratina´ i si. S druge strane neosporno je, da su nasadi velika briga. Osobito voćke. Dobava sadnica, kolja, sadnja, kljaštrenje, profilaktične mjere, njegovanje, postupanje sa plodom, na drvu, za vrieme i poslije berbe, obnavljanje, osobito iza kakvog elementarnog opustošenja i t. d., skopčano je sa nemalim godišnjim poslovima.i novčanim izdatcima. No voćke bar donose plod. Za ostalo pak drveće, bez korisnog ploda, kažu, da je obzirom na te troškove, upravo »Geldfresser«: godišnje proždire silan novac (u Njemačkoj god. 1930. cea 0,4 RM po stablu), a onečišćuju i oštećuju kolnik. Osim toga svakako jedno i drugo drveće povećaje troškove izgradnje i uzdržavanja cesta, jer zbog njih treba odkupiti, izgraditi i u redu držati širi prostor. Briga oko nasada bila je prije izključivo, a i sad povjerena je u najviše slučajeva cestograđevnim Vlastima. Sav rad oko nasada (izim možda berbe voća, koja se obično izdaje u zakup) izvršuje cestarsko osoblje (u Njemačkoj prema u tu svrhu izrađenom naputku: Grundsatze fiir planmassige Bau m p f 1 e- g e e i n e r S t r a s s e n v e r w a 11 u n g). To je opterećenje, koje ih koči u izvršivanju ostalih poslova i dužnosti, a ne zadire ni strogo u njihovu struku. Nasad ima smisla i dolazi do svog punog izražaja samo onda, kad je brižno njegovan i stručno uzgajan. Neuspjeli ili zakržljali nasad ne samo da nije od koristi, nego i nagrđuje cestu i krajolik. Stručno uzgajanje, brižno njegovanje i obnavljanje nasada skopčano je pak sa godišnjim izdatcima, koji se svagda ni ne mogu predvidjeti, kao što se ni ne mogu predvidjeti nepovoljni utjecaji hirovite prirode. Kako ima cesta mnogo i posvuda, za njihovo uzdržavanje godišnje potreban novac odmjeren je obično oskudno. Nasadi smanjuju dakle ta sredstva još i više na račun 192 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 7 <-- 7 --> PDF |
troškova uzdržavanja za promet kud i kamo važnijih dielova cesta, kao što su na pr. kolnik i objekti. Iz tih razloga cestograđevne vlasti i njihovi organi niesu bili uviek skloni nasadima. I to s tim manje, što se mogu zamieniti, u koliko su za .motoj-izirani promet -od koristi, sa boljim i jeftinijim napravama, koje nemaju mana nasada. Na cestama u sjedinjenim državama Amerike nema drvoreda. Zamienjuju ih stupovi brzojava ili brzoglasa, oličeni bielom bojom 2 m iznad tla. No to ima i svoj posebni razlog. Ogromna industrija jeftinih samovoza potakla je izgradnju guste mreže novih putova, podesnih za samovoze, još u vrieme, u koje mreža putova u Americi daleko nije dosegla gustoće postojećih cesta u Evropi. Amerićani nisu trebali poput Evropljana u najvećoj česti adaptirati baštinjene ceste u drumove podesne za samovoze, nego su u tu svrhu odmah gradili nove ceste i to, kako samovozima nije trebalo, bez drvoreda i nasada Poradi postojećih drvoreda i nasada i njihovog šireg značenja u Europi moralo se postupiti opreznije, te preizpitati svaku akciju, koja je išla za promjenom prijašnjeg stanja obzirom na njezino djelovanje u budućnosti. Zato se nisu u Europi nikad i nigdje potpuno zabacili nasadi uz ceste, nego se je nastojalo postići sklad između potrebe moderne ceste i prometa na njoj s jedne strane, pa estetske i gospodarske vriednosti nasada s druge strane. U tom su ipak bili svi složni, da se kod riešavanja ovog pitanja imaju uzeti u obzir potrebe modernih cesta i motoriziranog prometa na prvom mjestu. Kako je samovoz ponlavio gotovo sve ceste, nije ni čudo, da je nastalo i pitanje, treba li postupiti posvuda jednako, ili razlikovati cestu od ceste? Tako na pr. treći Landstrassenkursus des Deutschen Landkreistages postavio je pitanje: može li cesta imati svoj karakter? Odgovor je glasio: »Da bude svrsi shodna, cesta može i mora imati svoj karakter. Ona ima biti prometna žila za brzi promet bez ikakvog dodatka, koji bi ga smetao. Ona ima biti poslovna cesta za sve ili samo za određene načine prometa,nja, sa gustim ili polaganijim prometom, ili ulica za stanovanje bez tranzitnog prometa, po mogućnosti i bez teškog prometa. Ceste sa alejama neka njeguju drveće, turističke ceste neka pružaju i otvafaiu liepe vidike. Itd.« U ostalom, svakomu udara u oči bitna razlika između intravilanskih i ekstravilanskih cesta. Zapaža se i daljna razlika, u plavnom u skladu sa gornjim odgovorom, kao među cestama (ulicama"! unutar gradova i naseljenih mjesta, tako i među cestama (putovima) izvan takovih mjesta. Ta razlika postojala je već i prije. Prema toj razlici i značenju za promet bili su podijeljeni svi putovi, napose mreža ekstravilanskih putova u svim kulturnim državama. Pripadnost, dohodak, pravo i dužnost uzdržavanja putova, te dužnost proširivanja njihovih mreža bila je podie- Ijena med državnom vlasti i ostalim- javnim i privatnim samoupravnim tielima u raznim državama različito, već prema stanju i historijskom razvitku prilika u njima. Kao prvorazredne među ekstravilanskim cestama izticahu se pak uviek i posvuda ceste, s kojima neposredno upravljaše državna vlast (državne ceste) ili javna tiela iza državne vlasti sa najširom samoupravorn (zemaljske, provincijske, okružne ceste itd.). Doba samovoza u glavnom nije promienilo tu razdiobu. Ali je to doba potiskivalo ingerenciju nad svim javnim putovima državi sve više u ruke, te pod pritiskom naglog porasta motorizacije i s njom povezanih neodlozivih potr-felDa prometa, izazvalo hitne i opsežne radnje od dalekosežnog značenja za savremeni socialan i kulturan život. Državna vlast najprije preuređuje upravu cesta tamo, gdje je bila zamršena, nesuvremena, neopravdana i neracionalna; zatim sama pregrađuje javne ceste — osobito one prvorazredne — u sve većem opsegu. Tako su nastale i prve prvorazredne moderne ceste za samovoze (Autostrassen, autostrade), a nedugo iza njih iz temelja na novo izgrađene prug e za samovoz e (Autobahnen). Već prvorazredne cest e za samovoze uređene su i utvrđene su sa najmodernijom tehnikom tako, da udovoljavaju potrebama današnjeg prometa u punoj mjeri. No karakteriše ih još uviek samo jedan kolnik, na kome je dopušteno prometati izim samovoza — i drugim vozilima u najviše slučajeva. Prug e za samovoze ili pruge za daleki promet su pak podpuni novum sa cestograđevnog gledišta, jer daleko nadmašuju sve dosad učinjeno na tom polju: svojom grandioznošću u liniji, u objektima i izmjerama, te reformatorskim značenjem u izgrađivanju putova uobće. Karakteriše ih u glavnom: dva zasebna i razstavljena kolnika za jedan i drugi smjer vožnje; križanja sa ostalim prugama, cestama i putovima izključivo u prostoru; mimoilaženje i obilaženje naseljenih mjesta; dozvoljen 193 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 8 <-- 8 --> PDF |
pristup na nje samo na nariedko smještenim i na osobit način uređenim priključcima i konačno izim »amovoza zabrana vožnje svim ostalim vozilima. Jasno je onda i zašto su se te dosad neviđene i gigantske pruge morale graditi iz temelja, jer samo na taj način mogle su savršeno udovoljiti postavljenom cilju, t. j . omogućiti samovozima sigurnu i neograničenu vožnju, najkraćim putem, uz povoljnu, dakle i uz najveću brzinu, u najdaljnje krajeve. -No u tom smjeru trebalo je poboljšati i Sive ostale ceste, izvan i unutar naselia, jedne u većoj, druge u manioj mjeri, a neke barem u toliko, da se sprieći obilno stvaranje blata i prašine. Kako su i ti putovi bili i ostali povezani sa prvorazrednim cestama i prugama za samovoze, ne samo sa priključcima, nego i sa svim ostalim potrebama modernog prometa, ingerencija državne vlasti sve se više proširivala i na ove. Sve to dolazi do izražaia u zakonima, naredbama i propisima, koii se odnose na izgradnju i uzdržavanje javnih putova, a javljaju se privremeno i po potrebi u skladu sa stečenim izkustvom, u vodećim državama prije, a drugdje poslije. Općenito, može se reći, ti zakoni, naredbe i propisi ne izključuju nasade ni u kojem slučaju, niti ih uklaniaiu odanle, gdje za nje ima dovoljno životnog prostora, a nisu na štetu ni putu ni prometu. Nasuprot usklađuiu se sve više sa danas priznatim shvaćaniem i peslom: Nije dovoljno da cesta kao jedno od najvažniiih kulturnih dobara podpuno odgovara samo namienienoj svrsi. t. j. daie produkt samo hladnog razuma i današnje materiialne kulture, nego ie potrebno, da ie ujedno i produkt stvaralačkog duha i kulture uobće, t. j. da je i umjetničko djelo, izrađeno u savršenom skladu sa prirodom oko nje. Cesta treba da je ne samo produkt, nego i nosač podpune kultur e. danas isto tako, kao što je to i bila u sva vremena. Za polučenje tog cilja potrebno je, da se već linija ceste oblikuje, objekti osnuju, a građevni materijal izabere u skladu sa okolicom. S tim opravdanije i potrebnije je, da se tako postupa i sa nasadima uz cestu. Rečeni zakoni, naredbe i propisi ostavljaju prilično slobodne ruke u posliedniem pogledu; većim dielom su negativne naravi, u koliko govore o nasadima. .. i. iztiču ono, što se ne može dozvolit obzirom na cestu i promet, a stvaralačkom daru osnivača i izvađača prepuštaju ono, što se može i mora učiniti, da se postigne podpuno kulturno dielo. Kad se dakle unotrebb´avaiu nasadi kao sredstvo za nolučenie tog ideala, prema izloženom ne će biti dovolino uzeti u obzir samo potrebe ceste i prometa na njoj. nego će bit nužno u punoj mieri uvažiti i utiecaj okolice. Jer sve troje zaiedno: cesta, nasad i okolica treba da čini skladnu c i e 1 i n u. U početku niie se uzimala u obzir okolica kod izbora nasada. Barem ne sviestno. Kako su ipak mnogi priedlozi, mišljenja i riešenia o nasadima iz te dobe takove naravi, da se mogu primieniti bez promjene i onda, kad se uzme u obzir i okolica, iznosimo ih naiprije. Počiniemo sa drvoredom i to uz ekstravilanske ceste. Prije opisanim lošim stranama pridolazi još i ova: Jednoličnost pravilno poredanih stabala do bezkonačno.sti uz brzu vožnju jednako zamara vozača kao i monotonost bezkonačne stepe. Drvored djeluje poput guste kulise, a struianje zraka uza nj izvodi neugodno^ šuštanje. Opravdano ie dakle, da se prekine drvored i ondje, gdie se mož e fna pr. da se otvori liep izgledi, a ne samo tamo, gdie se mor a prekinuti. Drvored pak mladih stabala, kod koieg se još nisu razvile krošnje i sklopila poput krova, svojom sjenom, koja se pravilno izmienjuje sa svietlom, uznemiruiu vozača. Poradi toga i poradi već opisanih loših utjecaja na kolnik i promet, stavlja se drvored danas izvan ceste, po mogućnosti daleko onkraj cestovnog jarka. Leži li cesta na visokom nasipu, uputno je urediti zaseban tavanić na boku nasipa, da se na nj može smjestiti i uzgojiti drvored kako treba. Na rubove ceste pak na vrhu nasipa stručno i koristno postavljaju se samo kolobrani. Po noviiim propisima u Francuzkoj sade se drvoredi izvan ceste, na posebnom traku zemljišta. U Americi primakla su se stabla rubu ceste, u koliko se ostavljaju ili sade. najbliže 1.5 m. U Švicarskoj (kanton Bern1. gdje su ceste uže, dozvoljeno je primaknuti stabla rubu ceste u pravilu najbliže 3.0 m; prolazi li pak cesta nasječenim strmim obronkom, dozvoljeno je podignuti drvored na nizbrdnoj strani i na samom rubu ceste, ako se kljaštre krošnje tako, da je prostor nad cestom uz deblo 4,0 m visoko prost od granja i lišća. (Širina samovoza računa se 3,3 m, a visina sa 3,80 m). U jačem usjeku, kroz koji prolazi cesta, drvoredu nema mjesta; zamienit ga može tratina i nizko grmeće, .194 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Drvored zavisi i o širini ceste. Prije se je računalo 2,5 m širine ceste po jednom kolovozu: po 1,0 m najmanje za pješačke putove na jednoj i drugoj strani ceste, a 2 do 3 m najmanje za takav put samo na jednoj strani ceste. Širina, koturaškog puta uzimala se u račun sa 1 do 2 m, a, prostor za drvored sa 0,8 .. Najmanja širina ceste za dva kolovoza iznosila je dakle 5 m. Naše bivše »zemaljske ceste« u užoj Hrvatskoj izgrađene su sa tolikom širinom. Dodaju li se pak putovi za pješake, pa još i prostori za drvorede na jednoj i drugoj strani, proširuje se cesta na 7 do 8,6 m. Naše bivše »državne ceste« u užoj Hrvatskoj široke su 8 do 10, a iznimno 6 m. Drvoredi, u koliko su se uzgajali, bili su podignuti uz rubove na samoj cesti ili najviše 0,3 izvan ceste, da bi pješaci i kola imali korist od njihove sjene. Prostor, određen za drvorede izkorišćivao se i za slaganje tucanog kamena ili sličnog tvoriva, potrebnog za obnavljanje utrenika. No bolje spremao se i sprema se takav materijal na posebnim prostorima, izvan svih prometnih površina ceste. Danas se obćenito računa širina jednog kolovoza najmanje sa 3 m, a kod pruga za samovoze, radi velike brzine, još i više (do 3,75 m). U Švicarskoj (Bern) gdje se zbog teške plastike tla vrlo štedi sa prostorom, u najnovije doba širina kolnika za dva kolovoza normalno je propisana sa 6 m; kod spojnih i važnijih gorskih cesta sa 5,5 m, a kod sporednih cesta sa 4,5 m; za tri kolovoza ta je širina odmjerena samo sa 7,5 m. Najmanja širina puta za dvokolice i hodnika za pješake obćenito navodi se danas ista kao i prije. Nego širina traka za drvored čini se, da je sa 0,8 m pre si. 1. Razpored prometnih površina i nasada na cesti po prof. Knippingu-u. uzko odmjerena, jer kad drvo odeblja, ne može se u druge svrhe izkoristiti cea 1,2 m široki trak tla. Kako se je prije obično stavljalo drveće na rubove ceste, razmak dvostrukog drvoreda bio je jednak širini ceste. Da se kolnik zaštiti od nepovoljnog utjecaja, suglasno se danas navodi 10 m (rjeđe 8 m) kao najmanji razmak dvostrukog drvoreda. Još bolje: da razmak drvoreda nije manji od razmaka stabala u drvoredu. Prema tome moći će se danas uzgajati dvostruki drvored na samoj površini cesta barem 10 m širokih, a kod užih od ovih, u koliko dvostruki drvored uobće dolazi u obzir, na prostoru onkraj cestovnih graba i to tako, da razmak drvoreda opet mjeri najmanje 10 m. Da se izkoristi, uputno je saditi drvored na površini dovoljno širokih cesta tako, da ujedno dieli prostor, na pr. hodnik za pješake od puta za dvokolice. Stabla dvostrukog drvoreda mogu stajati sučelice ili tako, da se stablo jednog drvoreda sučeljuje sa prazninom drugog drvoreda. Prema tome udešen je i razmak stabala u istom drvoredu. Taj razmak mjerio je prije 6 do 10 m: kod voćaka manje, kod šumskog drveća više. Danas je obično povećan. Kod jednostrukog drvoreda predlažu minimum sa 15, a maksimum sa 20 m; kod dvostrukog drvoreda može se još povećati taj razmak na 25 do 30 m, ako stoji stablo jednog drvoreda sučelice praznini drugog drvoreda. Poveća li se pak razmak stabala istog drvoreda preko 30 m, ne djeluje više poput aleje. Drvored gubi na vriednosti i kao putokaz. Vrši li drvored i službu kolobrana, na pr. na vanjskom rubu ceste u zavojici, unutar većeg razmaka stabala, može se ugraditi još po koji kolobran. Ove mjere moći će se ublažiti na sporednim cestama drugog i nižeg razreda, već prema potrebi i prilikama (aleje za osjenjivanje). Napose moći će se obnavljati postojeći drvoredi u dojakošnjem stanju, na dosadašnji način na cestama nižeg razreda, ako nisu na štetu kolniku, a ne narušuju ni sklad sa okolicom. Uz ove opazke o drvoredima, iz rečenog prielaznog doba od poučnog značenja i vriedan opisivanja je konkretan primjer riešenja pitanja cielokupnog nasada: uz novosagrađenu cestu Adorf—Flechtdorf, u kotaru Korbach, prije slobodne državice W a 1 d e c k. Nastojalo se je izraditi tu cestu prema potrebama mo 195 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 10 <-- 10 --> PDF |
dernog motoriziranog prometa u svakom pogledu i poradi toga uz ovako postavljene uvjete: " 1. Dovoljan pregled. Dakle linija po mogućnosti u pravcu, blage krivulje, sigurnost od priljevnog prometa. Kao nasad ne dolazi u obzir drveće, koje bujnim krošnjama sužuje prometni prostor ili spriečava potreban izgled na strane. 2. Osiguranje samovoza od prometa, koji štetno djeluje na nj. Dakle odstranjenje sa kolnika pješačkog, koturaškog, a prema potrebi i prometa sa živom spregom. Logično kao nasad ne dolazi u obzir drveće, koji poradi njege ili izkorišćenja traži duži boravak sprava, naprava i radničtva na kolniku. 3 1 1 1 1 51 II ^ 2 ´-si^ jff»\ ..}»>..1^.. gi-.´, 5 -l/oi-^<,J^i- Sl. 2. Prvorazredna cesta za samovoze u Nizozemskoj. 3. Jednolično vriedan i dovoljno rapav kolnik na svakom mjestu. Nasad dakle nć smije smetiti kolnik odpadcima, ni lišćem, ni plodom, ni suvarcima. 4. Jednolična razsvjeta kolnika. Ne dolazi dakle u obzir drveće, koje svojom sjenom (napose mrljastom sjenom) ugrožuju sigurnost vožnje. 5. Osiguranje samovoza od pogibeljnih utjecaja sa strane. .. j . od ljudi i životinja, koji neoprezno dolaze na kolnik, a i od nezgodnih, neelastičnih objekata i naprava na stranama ceste, na koje lako naleti zalutali samovoz i ondje se unesreći. Osnivač nasada došao je do zaključka, da ovi uslovi bez daljnjeg izključuju listače, u koliko svojim visokim i granatim rastom pogoduju razsipanju listinca po kolniku; među ovima u prvom redu voćke, poradi njege, berbe, odpalog ploda itd. Listača mogla bi se upotriebiti jedino kao sitnogorica, u obliku nizkog grma, živice, jer na taj način ne proizvodi mnogo lišća, dakle ni znatno ne ugrožuje kolnik. Za nasad uz cestu ne preostaju onda nego četinjače, koje se mogu uzgajati i kao stabla i obrezivati poput živice. Ljudima i životinjama nedozvoljen prilaz na kolnik najbolje će spriečiti živica, podignuta po stranama uz cestu, i to obrezana tako, da ne zastire vidik na krajinu (nad kolnikom najviše 1,2 m). U tu svrhu poslužit će četinjače kao: picea excelsa, picea alba, thuja occidentalis, pinus montana uncinata, SI. 6. Pruga za samovoze po prof. W. Geissler-u. a i druge, koje poput ovih podnose obrezivanje. Poznato je iz izkustva, do nesreće najčešće dolazi tako, da samovoz skrene sa kolnika na stranu (obično uslied zatajenja kočnice ili uslied klizkosti kolnika), naleti na kakav tvrd predmet (stup, stablo i si.) i ondje se izvrne. Neprobojan i elastičan grm, podignut namjesto takvog tvrdog predmeta, poništit će živu silu samovoza za cielo sa manje nesreće. Na vanjskom rubu ceste u zavojici i na sličnim pogibeljnim mjestima svrsi shodno podignut će se dakle živica. U tu svrhu od konifera najzgodnija bila bi picea excelsa. No kako nakon 10 do 18 god. odeblja i otvrdne toliko, da postaje opasna i za samovoz, bolje od konifera vršit će službu na takovom mjestu grm ili živica od listača kao što su: prunus spinosa, crataegus, car pinus, ligustrum vulgare, ribes alpinum, comus sanguinea, cydonia japonica, svmphoricarpus orbienlatus. To se drveće izpreplete u neprobojnu stienu, koja odlično zaustavlja i brza kola. U većoj mjeri moći će se još upotriebiti živica da noću, gdjetreba, zasjeni blieštanje ili izvor svietlosti, 196 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 11 <-- 11 --> PDF |
koji smeta: danju, da sakrije štogod, što se ne želi pokazati. Živica se može oblikovati po volji i obrezivati po potrebi: poput nizkog kraćeg ili dužeg ogradnog zida, poput kratke i visoke stiene, poput stupa itd. Poradi toga ona je važan nasadni element. Ali ne će se moći podpuno mimoići ni visoko drveće. Kao putokaz, osobito noću i u magli, ono ima prednost pred živicom, dapače i pred stupcem i kolobranom, koga lako zamete snieg. Ono je i sposobnije potaknuti estetske osjećaje. U obzir mogu doći, kaže osnivač, samo konifere i to one piramidalnog rasta. Dok se živica može postaviti i na rub ceste, stablo .samo onkraj cestovne grabe. Misao, da se zamiene listače sa crnogoricom, naići će na odpor kod ljudi, koji ne poznaju djelovanje četinjača, a ne mogu se odreći listača. No sa gledišta prometne sigurnosti crnogorica ima prednost. Bielogorica u cvatu zaista je prekrasna; ali gola, bez lišća, nije prijatna, djeluje mrtvo. Crnogorica doduše ne djeluje nikad snažno poput bielogoriee; ali ona je zelena i zimi. Nekad se je putovalo zimi manje; danas podjednako, ljeti i zimi. Nekad nije se mislilo na turizam; danas mu se obraća ne mala SI. 4. pažnja. Sa množinom svojih vrsta crnogorica pruža velik izbor, a poradi mogućnosti raznolikog oblikovanja: kao živica, pojedinačno stablo, grupa, drvored i t. d., može izazvati i snažno estetsko djelovanje. Pri tom nije na smetnju prometu, ne šteti kolnik, a nije ni skupa poput bielogoricer Po ovim i ovako obrazloženim principima doista su i izvedeni nasadi na toj cesti. Poput ogradnog zidića pravilno obrezana živica od thuje prekinuta je u pravilnim razmacima. Na vanjskoj strani, u blažim krivuljama, umetnuta je u prekide poput visokog stupa obrezana živica od četiri thuje ili na isti način obrezano pojedinačno stablo thuje, chamaecyparisa i sličnog drveća (si. 4.). Na opasnim mjestima u jačim zavojicama principielno zasađeno je zaštitno grmeće ili živica od listača sa svrhom, da u nezgodi poništi živu silu samovoza (si. 5.). Kao putokaz služi drvored pojedinačnih stabala pice-e, abies-a, i t. d., u većim razmacima, ili su ta stabla postavljena kod rečenih prekida živice i z v.a n SI. 5. ceste. Na početku krivulje, postavljeno je visoko drvo ili drveće, također izvan ceste, da već izdaleka upozori vozača na opreznu vožnju. Nutarnja strana ceste u zavojici ograđena je samo sa nizkom živicom na prekid, ili nije ozelenjena nikako, da ne zastire vidik. Iz istog razloga nema nasada ni na jednoj ni na drugoj strani ceste u izvjesnoj udaljenosti od križanja sa kojim drugim putom. Nego samo stablo ili grupa stabala, podignuta pokraj ceste u primjerenoj udaljenosti pred križanjem, ima da upozori vozača na opreznu vožnju. Na ovako rešenje pitanja nasada imamo primietiti samo ovo: Cesta Adorf— Flechtdorf prolazi bregovitim, gorovitim/ krajem. Vjerojatno je, da ovako uređeni 197 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 12 <-- 12 --> PDF |
nasadi dobro pristaju onom krajoliku i da je izabrano drveće prirodno pridruženo tamošnjoj flori, dakle, da na ovaj način ozelenjena cesta čini podpun sklad sa krajinom, kojom prolazi. No osnivač pošao je svakako predaleko, kad je u svom obrazloženju generalizirao, jer ovo i ovakovo riešenje za cielo ne bi pristajalo u svaku okolicu, niti bi činilo skladnu cjelinu sa svakim krajolikom. I na Sumatri ima dobro izgrađenih cesta za samovoze, ali su proviđene sa nasadima tropske flore. Kako živica, osobito na obim stranama, otegoćuje sušenje kolnika, jer zadržava vlagu i spriečava strujanje zraka, ne će se moći posaditi u pravilu ni na svako mjesto, ni na rub ceste, nego i onkraj cestovne grabe, ili izostaviti uobće, već prema mjestimičnim prilikama ceste: položaju, tlu i mogućnosti odvodnje. U naseljenim mjestima i u gradovima drvored ne pristaje u svaku ulicu. Računa li se širina kolnika najmanje sa 5,5 m ili bolje sa 6 m (dvostruki kolovoz), širina hodnika sa drvoredom najmanje 4 m (Din propisuje 6 m), a bez drvoreda najmanje 1,5 m, na cesti (ulici) širokoj najmanje 1,5 + 5.5 + 4,0 = 11 m mogao bi se postaviti jednostruki drvored. Dvostruki drvored mogao bi se staviti u toliko široku ulicu samo u slučaju, ako postoje vrtovi (cvjetnjaci) pred kućama uz onaj uzki hodnik. Ali onda treba staviti drvored u vrtove uz taj uzki hodnik. Na hodnik uži od 4 m ne može se postaviti drvored. U pravilu treba da je hodnik odie- Ijen od kolnika sa ivičnim kartienom. a drvored (sredina stabla) da je udaljen od ruba tog kamena barem 1 m, bolje 1,2. Najmanja širina pak ulice, u koju bi se mogao postaviti dvostruki drvored mjeri analogno: 4 + 6 + 4 = 14 m. U glavnim ulicama, u zavojici na unutarnjoj strani, izostavlja se drvored. U zavojicama polumiera r <^ 300 ra stabla sa promjerom od 40 do 50 cm treba da su razmaknuta na dvostruku normalnu udaljenost. Nije potrebno povećati normalan razmak stabala u zavojicama polumiera r < 100 m, jer je smaniena dozvoljena brzina vožnje na takovim mjestima. U zavojicama polumjera r > 300 m drvored dopušta dovolian pregled te ne zastire vidik ni uz normalan razmak stabala. Na križanju prvo stablo treba da je udaljeno barem 12 m od sjecišta linija ivičnog kamenja ulica, koje se križaju, poradi luka, u kom prelaze ivični kameni iz jedne ulice u drugu. Stablo treba da ie slobodno od granja 2,0 do 2,5 m visoko nad hodnikom, a 4,0 do 4,5 m nad kolnikom. Potrebna iama za stablo mjeri 1,2 m u šir. i 1,8 m u duž. Pokazalo se, da ie toliki prostor dovoljan za zalievanje i za zračenie. Ako se još i pošljunči cieli 1,2 široki trak hodnika, namienjen drvoredu, stabla će uspievati još bolje. Os kanala i os drvoreda treba da su razmaknute 2,5 m, a os plinovoda i os drvoreda po mogućnosti još i više. Sjena posliepodne je važnija. Zato za iednostruki drvored dolaze u obzir sjevero-iztočna, iztočna ili jugoiztočna strana ulice. Kako drvored stoji mnogo novaca ne stavlja se u svaku ulicu samo zato, jer je dovoljno široka, nego u ulice za stanovanje, u ulice sa iakim pješačkim prometom (promenade), pa U ulice, koie dovode do velikih ozelenjenih ploha, do parkova, do prirodno ozelenjene periferiie i si. Tamo pak. gdie se postavlja, treba izkoristiti drvored kao među ili ogradu: da dieli ,hodnik od puta za koturaše ili da naglasi liniju i smjer T^rometa, koii niie svagdie nflglašen sam po sebi (na pr. na velikim trgovima). Drvored može također da dieli tranzitni promet od lokalnog prometa. Kako ie drvored najpotrebniii pješaku, manje kolima, a najmanje samovozu, na ekstravilanskim cestama postupa se još opreznije. Uz prug e za samo voz e ne podižu se drvoredi uobće. Svako drvo drvoreda zastire vidik. Brzo i sigurno vozi se samo, ako se vidi na daleko. Onda se može uživati u krajoliku i bez zamora. To ne znači, da se uz takove pruge ne sadi drveće uobće. Ono se podiže kao- pojedinačno stablo, gruna stabala, iU kao grmlie na zgodnim mj-estima izvan pruga: stabla osobito na početku i na kraiu zavoiica, pred većim mostovima i obiektima kao signali za opreznu vožniu: zatim u obliku gaia ili šumice na parkiranim mjestima uz prugu, u većim i velikim razmacima, već prema potrebi i prilikama, no vazda u skladu sa okolicom. Posljednja mjesta služe uiedno samovozima za mienianie smjera ili za prekidanje vožnje, za odmaranie itd. Amerika, rekosmo u pravilu ne pozna drvoreda. Ipak se i tamo štede stabla, koja su se slučajno našla uz cestu, ako su zdrava. Svi zvani i nezvani sviestni su tamo značenju takovih stabala za okolicu i za putnika. Oni prekidaju monotonost kulturnih stepa na ugodan način i odmore živce. Na prvorazrednim cestama za samovoze mogu se podizati i podižu se drvoredi sa povećanim razmacima stabala, osobito ako služe mješovitom prometu; ali u svakom slučaju i tako, da ne prodiru u prostor namienjen samovozima. U krivuljama najbolje je izostavit drvored. Na cestama nižeg razreda mogu se dapače podnieti i drvoredi postavljeni na dojakošnji način. Drvored ne pristaje 198 I |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 13 <-- 13 --> PDF |
i.z cestu uz koju stoje stupovi sri razn´m vodovima. Stupci ili koloorani ria´bo´jc ybrul)liuju Cdstu na takovim ces.tari\a — no no na vff^iUgačkim r)´)tezima. Prola/i li cesta kroz šumu, treba ju izkrčiti u najmanjoj širini od 3 do 4 m na svakoj strani ceste (u Švicarskoj ta je širina odmjerena sa 6 m). Na toj krčevini ne mogu se podizati drvoredi, jer u prirodnoj nepravilnosti poredana stabla u šumi ne podnose ukočenost pravilno poredanih stabala u drvoredu. Svrsishodno zamienit ć^ ga rubno kamenje ili kolobrani. Isto tako nema smisla u naseljenim mjestima staviti drvored na hodnik, koji prolazi uz iavne, drvećem ozelenjene veće novrćine (parkove), pak još i tako, da zasjenjuju kolnik. Predugačke aleje zamaraju. Drvored zgodno svršava u gruni stabala. Na nasipu, na vanjskoj strani u zavojici, pa i na drugim mjestima, na kojima je potrebna ograda, na mjesto živice ili grmlja, ako koči sušenje ceste, izim kakove umietne ograde može doći u obzir i drvored. Sigurnosti prometa dobro će poslužiti u takovom slučaju bieli nalič na stablima, a osim toga i još bolje, pred stabla smještena odbojna naprava. Takove naprave ili »o d b o j n e ograde « upotrebijavaiu se danas već često i uspješno namjesto nasada, osobito u zavojicama. Na cesti Ziirich—"VVinterthur takove naprave sastoje od 30 cm visokog i 2 do 3 mm jakog čeličnog lima, koji je montiran 30 cm visoko nad tlom na čelične konzole, a ove na stupove od drva, željezobetona ili od profilovanog čelika. Snažna čelična pera na krajevima drže tai lim u spremnom stanju. Sade li samovoz sa kolnika te točkom udari o tai lim, ovaj nešto popusti, a kad se vraća u prvašnji položaj uslied elastičnog uređaja odbaci točak i samovoz natrag na kolnik. Broj vrst a drveća , koje se može saditi i njegovati uz ceste je velik. Ima ga nizkop. osrednieg ili visokog rasta: sa malom, osrednjom ili sa velikom krošniom. Jedno drveće treba stalno kliaštriti i nodrezivati da poprimi i zadrži želieni oblik, druso onet ne treba. Nije lako odabrati pravu vrstu, koja će godinama naibolie odgovarati postavljenim zahtjevima. Neka se ne izbire ono, što je jeftino 1. donosi korist, nePo ono. što na i bol je odgovara tlu, klimi i okolici. Uostalom odlučuje stručniak. Obzirom na moderne ceste i motorizirani promet traži se u glavnom: da drveće ne smeta i ne ugrožava promet, da ne šteti kolnik i da ne smaniuie neophodno potrebna sredstva za uzdržavanie ceste. Poradi toga izkliučeno ie kao nasad drveće sa tvrdim plodom, napose takve voćke, a ne prenoruča se ni drveće sa velikim lišćem, ni trnovito drveće (robinia, gleditschia, glog i si.), posliednje poradi ozlieda. koie lako i često nastaiu od odpadaka i kod obrezivania U Americi nigdje se ne vide konifere, dapače ni na visinama, gdie sii samonikle. U koliko se uobće sadi drveće uz ceste, sade se posvuda i samo listače. Liepo razviiena krošnja u gornioi visini listače dielnie liepše. daje boliu sienu i zaštitu od dolie u šir, a gore u šiliak Diramidalno izrasle četiniače. Listača dieluie toplo. » četiniača hladno. Ali izim Porskih kraieva i na mediteranu, uz ostalu zimzelenu floru, držimo, za nasad mogla bi se uspiešno unotriebiti i po koja tamošnia konifera. Kad ie vrlo oštra zima god. 1928./29. gotovo podpuno uništila drvorede voćaka u obim Sleziia^ria, a bilo ie ih ondie uz javne ce.ste i nutove vrlo mnogo, nastala ie zabuna: ne toliko noradi časovite štete koliko poradi izostanka trainog i nemalog doViodka od tih voćaka i u budućnosti. Među ostalim činbenicima bio ie i ovai do- gađai, koii je pospješio riešenie prometno-tehničkog pitania u Niemaf^koi: da li ie sadnia i njegovanje voćaka uz javne ceste opravdana još i danas, u doba samovoza? SP´S´PZ niemačkih družtava za vrtliarstvo i voćarstvo uputio ie god. 1930. svim mierodavnim družtvima samovoza, svim nadležnim i zanimanim iavnim oblastima okružnicu sa konkretno stiliziranim pitaniima u tom predmetu. Odgovori glasili su u kor i s t takovih drvoreda, a priopćeni ,su i pretresem su bili u časopisu »D i e G a rtenbauwirtschaft « iz onog doba. No nisu se pustile s vida ni potrebe motoriziranog prometa. Na svim velikim cestama tranzitnog značenia, sa jakim prometom, na cestama u neposrednoj blizini gradova, kao i u gradovima, voćkama nema miesta. Tu voćku treba da ustupi mjesto šumskom i drugom drveću. Ali i kod preostalih javnih putova i cesta, prije nego se stavi voćka na rub ceste, brižno treba izpitati prilike, ne dopu.štaiu li možda sadnju drvoreda izvan ceste, onkraj cestovnog jarka? Izim naročitih prilika i potreba u Njemačkoi — samoodržania i narodnog zdravlja — u korist voćaka odlučili su još i ovi razlozi šireg značenja: Rentabilnost takovih drvoreda ne može se poreći ni onda, kad se čine pogrieške kod sadnje, kod uzgoja, pa izkusi i razočaranje od krađa. Voćke vrlo pogoduju pčelarstvu, daju zaštitu pticama, te osobito poljepšavaju krajolik. Ne rastu visoko, ne zasjenjuju toliko, niti se razkorienjuju široko poput šumskog drveća. Osim toga takovi nasadi potiču na odgajanje i daju priliku za podučavanje naroda u uzgaja 199 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 14 <-- 14 --> PDF |
nju voćaka i u voćarstvu uobće. Ekonomski gospodariti sa voćkama ne može se bez stručnog znanja, bez dovoljno truda i pažnje. Treba poznati´okolicu, vrlo promien- Ijivo tlo duž ceste, klimu i prijašnju floru. Tlo, koje je rodilo više generacija iste vrste, izcrpilo se. Treba dakle mienjati vrste, te izpitati i njihovu seksualnu afinost; upotriebit prvorazredne sadnice i poznavati ih po izboju, vremenu cvietanja i zorenja. Zbrka u, vrstama komplicira postupak sa tlom, obranu od štetočinaca i organizaciju rada, osobito oko voća prije, za vrieme i poslije berbe. Dok su u Njemačkoj u nekom kotaru (Sensburg) od 100 voćaka uz ceste nabrojili 80 raznih vrsta, Amerika sadi samo 6 do 8 vrsta jabuka. Saditi treba voćke planski, jednu vrst iza druge vrsti, redom" kako dozrievaju, da se mogu i racionalno obrati jedna iza druge. Ali zato, ako je sve u redu, dohodak od voćaka može biti vrlo velik, osobito od jabuka. Seoski narod i cestarsko osoblje redovno nema dovoljnog znanja o svemu tome. Ne koriste ni štampani naputci, ni javni oglasi, ni službene naredbe. N^jbolie djeluje dobar primjer, uspiešno izvršeno dielo. To nak može dati i učiniti jedino u toj struci teoretski i praktički izobraženi činovnik, kojemu će biti povjeren uzeoj voćaka uz ceste. Ali ne samo to. Njegova dužnost će biti i obdržavanje voćarskih tečajeva, davanje usmenih i pismenih savjeta, već prema prilikama i potrebi. U njegov djelokrug ući će i zaštita prirode i prirodnih spomenika. U niem^čkim kotarima, u kojima se voćke uzgaiaju, to ie već i sprovedeno fKreisobstbeamter). Za olakšanje poslova na, terenu, takovom činovniku stavljeno je na razpoloženje i po koje motorno vozilo. Nego podpuna i prava slika o sadnii i uzgoju nasada uz javne ceste i putove izlazi tek, kad se u punoi mieri uvaži i treći, možda i najbitniii čimbenik: oko lica , kojom cesta prolazi. Plastika tla, vode i vodotoci, obraslo i neobraslo tlo glavni su elementi svakog krajolika. Obraslo tlo može biti livada, pašnjak, poliodjelsko i šumsko tlo. Na livadama. pašnJ4cima i poljodielskom tlu tu i tamo može da raste i poljsko drveće, pojedinačno stablo ili grupa stabala, koji gajić ili grmlje, šibljaci, šikare i živice, a može Ipiti i bez svega toga. Na šumskom tlu nalaze se pak — od oskudne vrištine do samonikle prašume, od sitnogorice do umjetno uzgojene i dozrele sastojine — svi mogući oblici šumske flore, u cjelovitim, ili u razkidanim nrostorima. Neobraslo tlo može biti golo kamenito, močvarno, napušteno rudničko ili bilo s kojeg razloga za obrađivanje neoodesno tlo. Svi ti elementi nalaze se poredani u prirodi u raznoličnim kombinacijama. No i tlo samo po sebi razlikuje se geoložki i pedoložki, a i rastlinstvo ie raznovrsno pod utiecajem razne klime i raznop podneblia. Kako se posvuda nalaze posiiana još i diela čovječie ruke u nairazličitiiim oblicima materiialne kulture: vrtovi, voćpiaci, zgrade, naselja, industrije, gradovi, pa svakovrsni putovi i to u bezbroj kombinaciia sa prije spomenutim prirodnim elementima, izlazi: svaka okolica ima nešto svoie, osobito i posebno, što ju obilježuje, PO čemu se razlikuie krajolik od kraiolika. Cesta izsradnjom po-taie sastavni dio okolice, elemenat, koii poput ostalih utječe na kraiolik. Ona može u skladu sa ostalim elementima još bolje i liepše izdignuti krajolik, ali ga može nezgodnim zahvatom i oboriti, dapače razoriti do estetske bezvriednosti. U prvom slučaiu cesta je prirodno učlaniena u svoju okolicu, sa ostalim elementima čini skladnu cjelinu, pa odgovara li ioš i namienjenoi svrsi u punoj mjeri´ odlikuje se obilježjem podpunog kulturnog djela. U drugom slučaju, kad se izgradnjom nepovoljno poremeti ili dapače posve razbije sklad, koga su prije činili prirodno povezani elementi, cesta nije prirodno učlaniena u svoju okolicu, ne odlikuje se obilježjem podpunog kulturnog djela, iako odgovara namienjenoj svrsi u punoj mieri. U širokoj ravnici, čudili bismo se cesti, koja bi vijugala amo tamo poput zmije, kao što bismo se i čudili cesti, koja bi si uporno krčila put u ukočenom pravcu u bregovima, kroz slomljene obrise i vijugave linije, koje tamo vladaju. Dok u gorskom kraju veće zemljoradnje nipošto ne udaraju u oči, u ravnici svakako nas bodu u oči. Cesta može pogoršati prijašnje stanje i na druge načine. Može fatalno razciepiti poljodjelske i šumske cjeline, gospodarstva i pogone, unakaziti prirodnu plastiku; zastrieti za okolicu karakteristične vidike i t. d. Ima i sitnica na oko, ali — vidjet ćemo — opet utječu na lice kraja. Pogoršanje krajolika lahko nastupa, kad se osniva i gradi cesta samo sa gledišta potreba tehničko-prometne i komercijalne naravi. Ima li se pak pred očima, da izgraditi cestu znači ujedno i riešiti kulturnu zadaću, t. j . ima li se i osjećaj odgovornost: prema prirodi i krajoliku okolice, ispada sasvirn drugčije! No u tu svrhu potrebno je prije svega upoznati se sa svim već ( spomenutim elementima, koji sačinjavaju konkretnu okolicu, te stalno imati pred očima vladajuće oblike i sliku kraja, zatim tek osnovati i prilagoditi liniju, a svaku 200 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 15 <-- 15 --> PDF |
stvar, koja se kani ili mora dodati cesti, preispitati i obzirom na njezino djelovanje na krajolik. Tako pak raditi znači već arhitektonski oblikovati krajolik, t. j . raditi stvaralački, umjetnički. U naprednim državama obraća se već danas velika pažnja odgoju tehničkog pomladka u tom smjeru. Nego da se vratimo na stvar. Prirodnu vezu ceste sa okolicom čine nasadi podignuti uz nju. Da budu pak u skladu sa okolicom potrebno je, da su prirodn o asociirani samonikloj flori okolice. Gdje se ova nije razvila u svim tamo mogućim vrstama, bilo s kojeg razloga, ili je već djelomično uništena, na izbor vrste drveća, koje će se upotriebit kao nasad, utječe uz tlo — po svojim geoložkim, pedoložkim, hidrografskim i plastičkim karakteristikama — još oborine, klima i podneblje. Kako je potrebafi i uži izbor, a osim toga još i izkustvo o tlima, o bilinogojstvu, o djelovanju biljke na biljku i o utjecaju biljke na vanjski sviet kao u tehničko-gospodarskom, tako i u krajinsko-estetskom pogledu, u konkretnom slučaju redovno ne će biti u stanju riešiti ovo pitanje samo građevinar. Nasuprot će biti potrebna suradnja svih stručnjaka zelene boje. Dalnje je važno pitanje, u kojem obliku, da se uzgajaju nasadi i kako da se porazmjeste uz cestu? I u tom pitanju priroda pokazuje najizpravniji put. U prirodi,nalazimo ševar i džbun, šiprag i šikaru, šib i šibljak, drvce i grmenje, drveće i gaj, dub i dubravu, stablo i šumu, sad u većim sad u manjim razmacima, sad na većim sad na manjirn prostorima i sve to poj-edano — ne u pravilnim figurama i linijama — nego širom i nasumce u ijubkoj prirodnoj nepravilnosti. Kako ovakav oblik i razpored nasada bolje od drvoreda pogoduje i zahtjevu modernog prometa obzirom na vidik i preglednost krajine, u tom pogledu biti će također najbolje: proučavati i oponašati prirodu . Poradi toga stoji danas većina mjerodavnih na stajalištu, da nije više na mjestu ograditi cestu za brzi promet bilo kakovom kontinuiranom ograaom, dakle niti sa drvoredom, nego da se sa drvećem obilježe samo mjesta, koja dolaze u obzir iz tehničko-prometnih razloga i mjesta, koja valja na taj način naglasiti iz krajinsko- estetskih uzroka; da se ostali nasadi podižu samo u obliku, u kojem su kao sporedne naprave od koristi, ili barem niesu na štetu ni cesti ni prometu. Poradi toga nema drvoreda uz pruge za samovoze; poradi toga bolje nego u pravilnom drvoredu postavljaju se pojedinačna stabla ili grupe, gajići stabala i uz ostale ceste za samovoze: u nepravilnim razmacima, na rečenim iztaknutim hijestima (kao signali za opreznu vožnju ili na zgodnim mjestima za krajolik). P r os tor, a ne linija ili ploha mjerodavna je pozadina za moderne nasade. Uza sve to mogu se uspješno upotriebiti i živica i drvored, umjetni oblici nasada u liniji ili u plosi, kod oblikovanja krajolika tamo, gdje su na mjestu. U tom pogledu ne mogu se postaviti krute norme, jer upravo podržavanje krajolika u prirodnom skladu, kao i usavršenje tog sklada, je stvaralački posao. Osim toga nasadi imaju i druge još kulturne zadatke, koji se mogu razlikovati, kao što se i razlikuju gospodarske prilike krajeva, kojima ceste prolaze. Namjesto norma bolje će možda poslužiti nekoliko sličica. Mnoge od današnjih šuma su t, z. »čiste sastojine« uzgojene tako po hladnom razumu, poradi bolje rentabilnosti. Pokazalo se međutim, da su u razmjerno kratko vrieme izcrpile tlo, a i razbolilo se i njihovo drveće, poradi istovrsnosti. Osim toga takova »patvorena šuma« nikad ne djeluje na vanjski sviet, niti može nadomjestiti pravu mješovitu i potrajnu šumu, prirodno asociiranih raznih vrsta drveća i druge flore. Zbog toga nastoji u novije doba, osobito u Njemačkoj, u domovini čistih sastojina, da se te »patvorene šume« pretvorene u »prave šume«. Cesta, koja prolazi kroz takovu šumu, ili se je dotiče, pruža priliku za to. Uz cestu, na rubovima šume, napose u prosjekama, mogu se uzgojiti i stvoriti pojasi mješovite šume, a majčica priroda pobrinut će se već za daljnje proširenje tog pojasa u unutrašnjost sastojina. Na šumu nadovezuju se obično čistina, pa opet dalje koja manja šumica, još dalje koji gaj, dok ne prevlada poljodjelsko tlo. Prolazi li cesta ovakovim krajem, na kraći m čistinama među gajom, šumicom i šumom nema mjesta drvoredu. Tu su na mjestu samo kolobrani na rubovima ceste. U koliko je bilo potrebno i dovoljno za krajolik stvorila je već priroda. Na oduljii m takovim cestovnim potezima moglo bi se možda upotriebiti kao nasad drveće tamošnjih šuma, no samo tu i tamo uz cestu i to u obliku grmlja ili sitnogorice. Uopće u okolici, koju je priroda obilno obdarila sa florom, osobito sa drvećem, oprezno treba postupiti i dobro promisliti, da li je potrebno dodati još štogod i u kojem, obliku? 201 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 16 <-- 16 --> PDF |
Na poljodjelskom tlu, rekli smo nalazi se razsijano, sad u većoj, sad u manjoj mjeri i poljsko drveće u raznim oblicima. Da se postigne ravnoteža između potreba faune i flore, i njihovog uzajamnog djelovanja, sa šireg gospodarskog gledišta, to je drveće prava blagodat. No ima i poljodjelskih krajeva, u kojima nema sveg tog na daleko i široko. To su t. zv. »kulturne stepe«. Pašnjaci, livade i polja bez drveća i stabala, najblaže rečeno, posve su negospodarska obzirom na poljoprivredu, stočarstvo i povrtljarstvo. Čovjek i životinja treb a sve to za uspješno napredovanje. Prolazi li cesta ovakovom »stepom« prekinut će monotoniju, estetski podignuti krajolik, a i povećati gospodarsku vriednost »stepe« sa svojim nasadima. Tu su na mjestu i drvoredi, na cestama nižeg razreda dapače i drvoredi voćaka , jer dižu cestu iz one pustoši. Na taj, način cesta zavlada »stepom«. Kako ni žica nije nikakav nadomjestak za živicu, koja sputava vjetar i sakriva ptice — to poljsko redarstvo — u takovom kraju bolje je upotriebiti i uzgajati živicu na mjesto žice kao ogradu na svakom mjestu uz cestu, gdje se prilika pruži. Pritom \.. valja postupiti odviše »planski«.Na pr., da se na istom potezu između dva susjedna naseljena mjesta uzgaja drvored jedne te iste vrsti stabala, na slidećem takovom potezu opet druge vrsti, kako je bilo jednom zgodom predloženo, a drugom zgodom i učinjeno u Švicarskoj. Na potezu ceste Chan-Ziirich, naskroz su podignuti crvenolisnati javori, iako taj potez presieca otvorena polja, zatvorene voćnjake, pa i šume i močvarno tlo. Ako stoji u svim ovim parcialno tako različitim krajevima isti crvenolisnati javor, razbija nastrojenje i značaj krajolika. Po položaju strano, drvo nema smisla. Poradi toga nema ni smisla postavljati drvored pod svaku cienu, a za vrst drva u drvoredu ne mogu biti mjerodavna naseljena mjesta kao međe, nego tlo, krajolik i gospodarske potrebe kraja. ^ No ima i pravih stepa, krajeva sa neobrađenim i pustim tlom, estetski bezvriednog oblika. Prolazi li cesta ovakovim krajem, ne ostaje samo produkt, nego može postati i faktor kulture u punom smislu te rieči. Treba ju samo urediti kao jezgru, polaznu točku i predložak pun poticaja za daljnje kulturno obliko sa nasadima podignutima na povoljnimmjestima uz cestu, u obliku malih plantaža: šumica, gajića, grupa drveća, pojedinačnih stabala itd. Liepom plastikom obdareni, no pusti naši kršni krajevi, kao i mnogo pohađani, ali slabo ozelenjeni naši primorski krajevi daju dovoljno prilika za takav rad. U umjetnom obliku živice često se upotrebljavaju nasadi na prugama za samovoze. Živica brani prilaz sa strana na pruge ljudima i životinjama. Na prostoru pak, ozelenjenom tratinom,´koji dieli oba kolnika, živica ima i zadaću smanjiti zasliepujuće djelovanje razsvjete samovoza, koji dolazi suprotnim smjerom. U Americi razlikuju se u glavnom tri tipa cesta za samovoze. Najviše cesta čini prvi tip, kod kojeg se nije obaziralo na krajolik, nego se je išlo samo za tim, da cesta kolikogod je moguće najbolje udovolji namienj.enoj svrsi. Strane uz cestu ostale su posve slobodne. Nije se postavila ni živica ni grmeće, da se ne koči sušenje kolnika i da se održi kolnik uviek i čistom stanju, prost od lišća i sličnih odpadaka. Na taj način ostale su te ceste i slabo obranjene sa strane. Taj manjak pokazuju i ostale tamošnje ceste. No nije se´ diralo u sporadična liepa i zdrava stabla, na koje bi cesta slučajno naišla, tobož poradi toga, što bi svojim krošnjama suživala prostor, svojim lišćem smetila kolnik ili svojim sjenama uznemirivala vozača. Vriednost ovakovih pojedinačnih ili grupa stabala uz ceste znali su tamo uviek cieniti, kao obzirom na monotoniju putovanja, koju prekidaju, tako i obzirom na njihovo značenje za okolicu. Drugi tip su t. z. »parkway« — ceste, koje su izrađene i uređene u skladu sa okolicom, te pružaju putniku i liepe vidike, bogate na promjenama. Uz cestu, tri kolovoza široku (cea 9 m), na jednoj i drugoj strani teče po jedan okruglo 4 m široki trak zemlje, proviđen sa nasadima. Tlo na njem ozelenjeno je sa tvrdim travama, a nasađeno je sa nizkim drvećem, puzavim grmećem, džbunovima, ili je ukrašeno sa poljskim cviećem. Postavljeno je tu i tamo po koje stablo, rado takovo, koje, liepo cvate ili donosi plod. Strano drveće vidi se iznimno i vrlo riedko. U pravilu nasad je prema tlu i položaju prirodan, u skladu sa okolicom. Brigu oko ovih nasada vodi cestograđevna uprava. U mnogim državicama dodieljen je dapače oestogradevnoj upravi posebni odjel (Roadside Developmen, u državici Massachussett) koje je zadaća ne samo njegovati i obnavljati ove nasade, nego i ozelenjivati pokose nasipa i usjeka i na taj način čuvati ih od izobličenja; taj odjel vodi brigu i o krajoliku, uklanja što ga nagrđuje, dodaje što ga diže, te otvara nove i liepe vidike, gdje se pruži prilika za to. Svako diranje nasada u području 202 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 17 <-- 17 --> PDF |
ceste dozvoljenoije samo uz znanje i odobrenje tog odjela. Treću grupu cesta čine pruge za samovoze (Long Island, Washington — Mount Vernon Memorial Parkway i dr.). Osnovali, gradili i uredili su ove pruge građevni inžinjeri u zajednici sa stručnjacima za oblikovanje krajolika i sa stručnjacima za uređivanje prometa. Za razliku prema Evropi ove pruge imaju po dva razstavljena kolnika samo na važnim čvorištima, na priključcima, na križanjima it.d., a uostalom ^rho jedan kolnik, naravno podieljen u dva diela, za jedan i drugi smjer vožnje. Zeleni trak koji dieli one razstavljene kolnike bitno se ne razlikuje po nasadima od trakova po stranama pruge. Na zelenoj podlozi trave, među bokore i nizko drveće raznog oblika tu i tamo postavljena su i stabla listača pojedinačno ili u grupama. Živica manjka i ovdje. Razlog leži u disciplini Američana. Kad se približava jedan samovoz u susret drugomu, utrnu svietla, ne čekajući jedan, da to učini drugi. Upotrebljeni su samo nasadi, koji pristaju tamošnjem bilinskom carstvu, a učlanjeni su u krajolik sa toliko smisla kao za okoliš tako i za potrebe ceste i prometa, da mogu poslužiti samo kao primjer. j Još nekoliko zaključnih napomena! Bilinsko oblikovanje krajolika, pa uspievanje podignutih nasada u velike zavisi o plodnosti tla uz cestu. Kod gradnja cesta i njezinih objekata pokreću se velike mase raznih tala, a među njima također sad veće sad manje mase plodnog tla. Pritom se obično događa, da se ugradi pokrenuto plodno tlo tako, da ostaje neizkorišćeno kao takovo. Događa se i to, da se ne odstranjuje plodno tlo sa gradilišta, nego se prekrije sa nasipom; dapače i to, da se upropasti u većim količinama kod radnja privremenog značenja. Kako je pokopano plodno tlo nedostižno, a ne može se ni stvoriti ni kupiti u većim količinama, samo odatle već izlazi: kod zemljoradnja sviju vrsta potrebno je po mogućnosti sačuvati plodno tlo, te sa puno smisla opet upotriebiti kao takovo. Tko je izkusio nestašicu plodnog tla, osobito kod sadnja sadnica ili kod potrebe hitnog busanja većih površina, neće se složiti s time, niti dopustiti, da se nenadoknadivo plodno tlo ponovno ne privede svojoj svrsi. U tom pogledu i za našu državu, sa mnogo postotaka pasivnih krajeva, u koje također zalaze ceste, interesantan je: Runderlass des Reichsministers fiir Ernahrung und Landwirtschaft von 16. X. 1939 iiberden Schutz der Muttererde, a glasi u glavnom dielu ovako: »Rastenje kulturnih biljaka temelji se na plodnosti tla. Plodn o tl o (Muttererde), t. j . najjgornji sloj zemlje, prožet zrakom i vodom, a oživljen bakterijama, ne stoji neograničeno na razpoloženju, jer nastaje u većim vremenskim prostorima. Kakvoća i množina plodnog tla bitno utječe na gospodarski uspjeh poljodjelskog tla. Međutim često se i ne misli na čuvanje tog tla, unatoč njegovom značenju za prehranu, nego se izmieša ili pokopa sa masama jalovih tala. Plodno tlo moći će se ponovno privezti svojoj svrsi jedino, ako se odieli od drugih tala i zasebno spremi. Čini li se tako, može poslužiti za pokrivanje površina slabo ili nikako rodne zemlje. Svuda dakle, gdje postoji opravdana bojazan, da bi se moglo upropastiti mnogo plodnog tla, potrebno je izpitati mjere, koje treba poduzeti, da se to ne dogodi, nego da se plodno tlo opet privede svojoj svrsi. Najprije neka se izkoristi za potrebe onog područja. U koliko to nije potrebno ili moguće, neka se ustupi susjednim područjima za poboljšanje kulturnog tla, ako se može urediti pitanje troška transporta. U nuždi neka se spremi na zgodno mjesto, da se olakša njegova ponovna upotreba itd.« Ovako bi valjalo postupiti sa plodnim tlom i kod gradnja naših cesta, da postanu i faktorim a kulture u slabo rodnim krajevima. Nadalje se često događa kođ gradnja, da se sve radnje ne dovrše uredno i podpuno. Tako se gdjekad ostavljaju pokosi nasipa i usjeka nezaštićeni, banketi i rubovi ceste neizravnani, neupotrebljena zemlja, suvišan kamen i si. ma bilo gdje na cesti ili uz nju, tlo oko zidova, mostova i drugih objekata neuređeno itd. Isto tako gdjekad se bez prave potrebe odstrane ili osakate zdrava i liepa stabla, značajna za krajolik, ili se učine slična opustošenja na okolišnoj flori. To su sitnice´ na oko. No kao što sitnice mogu izdignuti krajolik (na pr. samo jedno liepo stablo na pravom mjestu), tako ga mogu i unakaziti. Uredno dovršena gradnja bolje služi namienjenoj svrsi, a izdiže krajolik, jer donosi red, a red ljepotu. Jednako kao za cestu vriedi to i za svaku poljsku ili šumsku stazu. Još od većeg značenja su nasadi, kad se radi o uređenju krajolika kakovog većeg ili velikog gospodarskog područja, koje se može sastojati od pašnjaka, livada, polja, voćnjaka i si., a nalaze se na njem gospodarske, stanbene, nastavne i druge 203 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 18 <-- 18 --> PDF |
zgrade, pa još i staze, putovi i ceste u razne potrebe i svrhe. Ne možemo se ovdje upustiti u pojedinosti, nego kao primjer tek navodimo uzorno uređenje nasada na području Trakehnenske ergele u. Iztočnoj Prusiji, koje zaprema površinu od 25.000 pruskih jutara (= 6383 ha). Za uspješno oblikovanje krajolika u velikim potezima u najviše slučajeva ne dostaje suradnja dosad obično poznatih stručnjaka. To se je opazilo osobito u Americi, koja je u početku na veliko gradila ceste bez obzira na krajolik. Ubrzo se je uvidjelo, da su potrebni i posebni stručnjaci, t. z. arhitekti krajolika. Isto tako se je izkusilo, da za osnivanje i provedbu, za uzdržavanje i obnavljanje provedenog već plana uviek nedostaju samo javne vlasti, nego da je potrebna još pomoć i suradnja u tu svrhu posebno organiziranih društava (kao što su na pr. Wonen´s garde Club, Horticultural Societies, American Society od Landscape Architects). Kako u Americi, tako slično i u ostalim naprednim državama. Sa oblikovanjem krajolika povezane su mnoge potrebe današnjeg kulturnog života. Poradi toga i nije svrha nasada ljepota samo kao takova, nego 1 j e p o t a sposobna za život. Nasadi treba da dođu do svog izražaja u punom opsegu.- Ako su tako izvedeni, dižu gospodarsku vriednost kraja, a u skladnim zvucima sa ostalim elementima, koji prirodno pripadaju kraju, oplemenjuju krajolik, djeluju na dušu, jačaju volju i bude životno veselje u čovjeka: oni niete i ljubav prema zavičaju, jer teško je lučiti sliku zavičaja od krajolika. UPOTREBLJENA LITERATURA: Dr. Ing. Herman Kruz : Baumpflege und Obstbau an deutschen Landstrassen. Strassenbau 1928. Prof. Knipping : Der Strassenkorper und die Strassendecke in technischer und wirtschaftlicher Hinsicht. Strassenbau 1928. , Becker-Schimmelpfennig : Neuzeitliche Bepflanzung von Autostrassen. Strassenbau 1930. Wackerzapp : Financierung der Landstrassen. Strassenbau 1930. Kleemann : Bestandteile der Wege. Strassenbau 1930. Polsterl ; Die Wirtschaftlichkeit der Obstpflanzungen an Strassen. Strassenbau 1931. Dr. Kurz : Lohne und Strassenunterhaltung. Strassenbau 1931. .....-Jungclaussen : Von der Bedeutung des Mutterbodens im Landstrassenbau. Stras senbau 1931. Dr. Platzmann : Freie Sicht an der Strasse. Strassenbau 1931. Kornmesser : Baumpflanzung in Stadtstrassen. Strassenbau 1931. R. Ungewitter : Probleme der Landschafterhaltung urid gestaltung beim Bau von Autgbahnen. Strassenbau 1933. Kohlsdorf : BeriickSichtigung der Bienenweide der Bepflanzung der Griinstreifen und .6schungen der Autobahnen. Strassenbau 1933. .....-Jungclassen : Stadtrandbild, Kulturbandschaft und Reichsautobahn. Strassenbau 1934. .....-Jungclassen : Reichsautobahn und heimatliche Landschaftskultur. Strassenbau 1934. .....-Jungclassen : Wirtscha±´t, Wege und Strassen in der Trakehner GestiAtlandschaft. Strassenbau 1934. Hess ; Bepflanzung der Strassen im Gelande. Strassenbau 1934. L. Weidmann : Der Randbaum in Lichte der Praxis. Schweizerische Zeitschrift fur Strassenwesen 1934. Scharrao ; Betonradfahrwege in Holand. Strassenbau 1935. Quast : Die Unterhaltung der Landstrassen II. Ordnung. Strassenbau 1935. G. Ammann : Strassenbepflanzung Uber Land. Schweizerische Zeitschrift fiir Strassenw. 1940. Waldvogel: Baum- und Strauchpflanzungen im Strassengebiet. Schweizerische Zeitschrift fiir Strassenw. 1940. Baum und Strauch an der Strasse. Sonderheft der Schriftenreihe der »Strasse«. Volk und Reich,^ Berlin. Heinicke : Die Einheit von Strasse und Landschaft. Volk und Reich, Berlin. A. Birk : Der Wegebau. Deuticke, Wien. Kur t G. Kaftan : Welt — Strassenwesen 1938. Eisner, Berlin. 204 |