DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 21     <-- 21 -->        PDF

vanja piesaka, zatim Magyara (1933., 193G.), koji osniva pošumljivanje piesaka na
temeljitom poznavanju biljne sociologije piesaka.


Pitanjerti pošumljivanja piesaka Panonske nizine bave se i neki hrvatski iztraživači,
tako se na pošumljivanje Deliblatskih i Podravskih piesaka osvrću u novije
doba dr. J. . a 1 e n (1926.) i dr. A. P e t r a č i ć (1931.).


2. Prostiranje, postanak i sastav Podravskih piesaka.
Podravski piesci pružaju se desnom, hrvatskom obalom Drave na području,
koje leži između sela Molva kod Koprivnice i Spišić-Bukovice nedaleko Virovitice.
Njihovom sjevernom granicom smatra se kanal Bistra kod sela Molva. Južno od tog
kanala piesak leži na površini, a na sjevernoj strani kanala pokriven je slojem mulja.
Pješčani bedem, na kome leži veći dio sela Molve, pruža se prema JJI u obliku
dugačka hrbta, koji postrance lagano pada u obližnje močvare t. zv. bereke. Prekinut
kod sela Kalinovca uzkom prugom polja, taj se hrbat nastavlja u Smjeru Jelačićevbg
(Ferdinandovca). Nadmorslca visina iznosi kod Molva 139 m, na zapadnom
rubu imovinske šume 134 m, na Kališćančišu kod Đurđevca 135 m, a Kloštarski su
piesci 130 m povrh morske gladine. Ti se piesci dižu svega 10—20 m povrh močvarnog
tla, koje ih okružuje, dok je visinska razlika između pojedinih uzvišen ja i udolina
na samim piescima oko 5 m.


Južna pruga piesaka, koja se pruža od Budrovca do Spišić-Bukovice pokrivena
je praporom. Taj je dio Podravskih piesalca manje poznat, dapače mještani ga i ne
zovu piescima. Pješčana podloga može se ustanoviti na mjestima, gdje je pokrov
prapora skinut. Ta su mjesta obično podpuno obrasla, biljnim pokrovom.


SI. 1.


Danas ima živog, pokretnog pieska još samo u pješčanim
grlima, koja su nalcnadno stvorena djelovanjem vjetra te
ih zovemo i z p u s i m a. Ta su mjesta najvažnija za proučavanje vegetacije pokretnih
piesaka, te ćemo se na njih češće osvrtati.


Izpusi predstavljaju vrlo zanimljivu geomorfoložku pojavu. Oni nastaju razaranjem
najviših, vjetru najjače izloženih sipina, te označavaju najviša mjesta na
piescima (Molvanski brieg, izpuh na imovinskim piescima, Minov kut kod Kloštra).
Na takvim izloženim mjestima, koja su uslied paše, gaženja, požara ili bilo kojeg
drugog razloga ogoljela, vjetar malo po malo razpiruje piesak, zatrpavajući obližnje
zemljište. Sa nastupom jakih vjetrova nastaje sve veća udubina, koja naskoro poprima
oblik kotla, ponajčešće sa jednim sjeverozapadnim i jednim jugoiztočnim
otvorom, iz čega se jasno vidi, da ga je oblikovao jaki zimski sjeverozapadnjak
(vidi križaljku najjačih vjetrova). Dok je sjeverozapadnjak dao izpusima prvi izgled,
to ih jaki i vrlo česti jugozapadnjak proširuje. Taj vjetar odnosi piesak s jugozapadnog
ruba izpuha, te ga tjera po ravnom dnu izpuha i slaže ga nato na suprotnoj
strani u obliku nove sipine, koja naglo raste zatrpavajući susjedne, već
obrasle dielove pieska. To se skidanje pješčanog pokrova zaustavlja teli kad je skinut
sav gornji sloj pieska, te je na površinu izbio odporniji mjestanac, koji je na našem
prerezu (si. 1.) prikazan gotovo vodoravnom crtom. Tako vjetar skida sloj
pieska povrh mjestanca i odkriva ovaj neplodni sloj, na kome ne može uzpievati
gotovo nikakvo bilje. Na taj način nastaju sve veće površine gola, neplodna pieska,
koji je nepogodan za bilo kakvu kulturu. Dok je dno izpuha redovito podpuno golo,
njegovi su rubovi obično više ili manje obrasli. Jugozapadni je rub izložen udaru
vjetra, koji odnosi piesak, te je obrastao takvim biljlcama, koje se svojim busenima
uspješno opiru vjetru pridržavajući vrlo gustim i čupavim korjenjem svako pješčano
zrno, dok se biljke, koje se bore protiv jakog zatrpavanja probijaju kroz svježe
nasuti piesak pomoću svojih dugih izdanaka.


Pojedini se dielovi piesaka zovu prema obližnjim selima. Molvansk i
piesc i leže između sela Molve i imovinske šume. Oni su većim đielom obrađeni,


,207