DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 19 <-- 19 --> PDF |
\/.1. Prof. IVAN SOKUĆ, Zagreb: ´ , BILJNI SVIET PODRAVSKIH PlESAKA DIE PFLANZENVVELT DES SANDBODENGEBIETE S »PODRAVSKI PIESCI« IN KROATIE]< UVOD. Tek pred nekih četrdeset godina upoznala se hrvatska javnost zaslugom đurđevačkih učitelja Anke i Milana Poljak a sa neobično zanimljivim Podravskim piescima. Od toga vremena posjećivali su hrvatski prirodopisci Podravske pieske i objavili nekoliko prigodnih prikaza botaničkog, petrografskog, geoložkog i gospodarskog značaja. Iako su sva ta iztraživanja doniela vrlo zanimljive rezultate, ona nisu ni izdaleka razjasnila najrazličitija prirodoznanstvena pitanja ovog sasvim osebujnog područja Hrvatske. Osim posve teoretskih iztraživanja na Podravskim piescima vršena su i iztraživanja šumsko-uzgojnog značaja, koja su pokazala vrlo dobre rezultate obzirom na povezivanje i pošumljivanje znatnih površina piesaka. U želji, da se ovi najznatniji živi piesci Hrvatske svestrano obrade potaknuo me je ... učitelj proi. dr. Ivo Horvat , da proučim njihovu floru i vegetaciju i ustupio mi na obradu obilni floristički material Dragutina . i r c a, koji je pohranjen u Hrvatskom herbaru mudroslovnog fakulteta hrvatskog sveučilišta u Zagrebu. Upoznavši tako floru Podravskih piesaka, započeo sam iztraživanje u proljeće god. 1939. našavši na terenu odličnog suradnika u upravitelju šumarije Đurđevačke imovne ODĆine u Đurđevcu ing. Ivi Savoru , koji već dugi niz godina proučava šumarsko-gcspodarska pitanja piesaka. On mi je ustupio svoj bogati floristički material, što ga je lično sakupio u toku 1938. godine, izlazeći na teren u svim mjesecima u godini. Uzka povezanost biljne sociologije i šumarstva došla je dc punog izražaja u našim zajedničkim iztraživanjima, kod kojih je aktivno sudjelovao i dr. Milan Anić. U toku svojih iztraživanja obišao sam čitavo pješčano područje od sela Molva na sjeverozapadu do Vukosavljevice na jugoiztoku, ali sam kod toga obratio naročit u pažnj u na Mo-lvanske i Đurđevačke pieske. Zbog ratnih prilika morao sam napustiti namjeru, da proučim i pieske od Budrovca do Spišić-Bukovice. Bilo bi vrlo koristno, da se i ti piesci, koji i onako predstavljaju dosta odvojenu cjelinu, obrade posebno. U svojim stručnim prikazima »Podravski piesci — domovina psamofita« i »Biljni pokrov Podravskih piesaka«, koji su prije dvie godine objelodanjeni u »Prirodi«, prikazao sam svoje prve rezultate, koje ovdje donosim u cielosti. Dovršujući ovu razpravu, zahvaljujem se svim onim našim stručnjacima i zavodima, koji su mi omogućili iztraživanje. U prvom redu zahvaljujem se svom cienjenom učitelju g. prof. dr. Iv i Horva t u, nadstojniku Botaničkog zavoda mudroslovnog fakulteta u Zagrebu, koji je sa zanimanjem pratio moj rad ne samo u zavodu već i na terenu, proučio moj briofitski material sa piesaka, te mi je uz to ustupio svoju bogatu literaturu o piescima iz svih krajeva svieta. Zahvaljujem se nadalje g. ing. Ivi Šavoru , upravitelju imovinskih šuma u Đurđevcu, koji mi je ustupio na obradu svoj bogati herbarski material i surađivao samnom kod rada na terenu, te mi pored toga pružio susretljivo na upotrebu stan u imovinskoj lugarnici na piescima. G. prof. dr. Fran Kuša n obradio je sa velikim zanimanjem sabrane lišajeve. G. prof. dr. Mihovil Gračani n upozorio me je na neke pedoložke probleme, a g. prof. dr. Karlo Kempn i surađivao je samnom kod izrade meteorcložkih tablica o oborinama i vjetrovima Podravine. Moj drug g. dr. Boris Vrta r pročitao je ovu razpravu te me upozorio na mnoge pojedinosti. Svima se ovom zgodom najsrdačnije zahvaljujem.* I. OBCI DIO. 1. Pregled dosadašnjih iztraživanja. Podravski piesci prostiru se desnom, hrvatskom obalom Drave na području između Koprivnice i Virovitice. Do sada su bili ti piesci vrlo slabo proučeni. Neke biljke pješčarke spominje Flor a croatica , navodeći kao njihovo jedino nala zište u Hrvatskoj »in arenosis et glareosis ad fluvium Dravum ad Bukovec, Dubrava -et Legrad«, po čemu možemo zaključiti, da su pisci tog prvog obćeg popisa hrvatske flore upoznali samo onaj dio Podravskih piesaka, koji leži oko ušća rieke Mure u Dravu. No ti piesci oko rieke Mure nisu ni iz daleka tako izraziti, kao što su to piesci na području između Koprivnice i Virovitice. Prvi opis Podravskih piesaka dali su g. 1900. đ u r đ e v a č k i učitelji Anka i Milan Poljak. Piesci su tada bili još posve pokretni, te su seljacima nanosili velike štete zatrpavajući im njive i vinograde. Još i danas pamte sta-ri Đurđevčani, kako im je piesak zatrpavao dvorišta, uništavao vrtove i prodirao u svaki kutić njihovih stanova. Uslied neprestanog kretanja pieska nisu ni putevi, koji bi vodili preko Piesaka bili stalni, već se je njihov smjer mienjao sa promjenom samog reljefa. Poljakovi iztiču, da se ti piesci ne spominju u literaturi, te da bi bilo vrlo koristno i poučno, da se potanko prouče, opišu i sa ilustracijama poprate. * Ova radnja predstavlja doktorsku disertaciju prihvaćenu ´po Mudroslovnom fakultetu Hrvatskog sveučilišta u Zagrebu 1942. god .) 205 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 20 <-- 20 --> PDF |
1 doista još iste godine posjete ovaj kraj botaničar Stjepan G j u r a š i n i zroolog August Langhofter . Poljak je tom prilikom poklonio prof. Gjurašinu svoju zbirku bilja sa piesaka.-Potaknuti uspjehom toga posjeta, svratili su se´GjurašinLanghoffer u sliedećoj godini ponovno na Pieske, a Gjurašin objavljuje nato u Glasniku hrvatskog prirodoslovnog družtva (1902) svoj prvi popis bilja sa Đurđevačkih piesaka. Od toga se doba spominje Đurđevac u stručnoj književnosti kao poznato nalazište pješčarskog bilja. Gjurašin opisuje pieske ovako: »Idući od Virja prema Đurđevcu vidimo brežuljke jasno žute boje na.kojima ćemo jedva zamietiti trag vegetacije... Ti brežuljci nemaju stalnog oblika, vjetrovi ih mienjaju. Gotovo sa svih strana omeđeni su močvarnim tlom, a između obje vrste terena većinom je oštra meda. Na mnogim se mjestima vidi, kako se piesak strmo ruši u močvarno tlo, obrastlo većinom raznim šaševima, a na mnogim mjestima oduzimlje polako teren. Veliki su dielovi pieska posve goli, bez ikakvog traga vegetacije, dok se opet na drugim mjestima, osobito zaklonjenim od vjetra, naselilo nešto bilja, koje se je znalo prilagoditi ovako lošim prilikama, kakve daje nestalno i vrlo propustno tlo, što ga tvori piesak. Ovo bilje ne čini gotovo nigdje neprekinuti pokrov, ono je tako rietko posijano, da se skoro svagdje krozanj vidi piesak. Na nekim mjestima piesak je postao tako čvrst, da se na njemu može gojiti kulturno bilje, kao što se vidi kod mjesta Molva, koje je samo sagrađeno na solidnijem piesku. I kod Đurđevca naći ćemo obrađena pieska i posijana raznim žitom, kao što ima tamo i vinograd, što ga je zemaljska vlada zasnovala, a kasnije prekupila imovna obćina đurđevačka. Ali sve tlo što ga pokrivaju kulture daleko zaostaje za neobrađenim pieskom.« Ovaj kratak opis tadanjih piesaka upravo je povjestne važnosti zakulturnu poviest Podravine. Godinu dana iza Gjurašina i Langhoffera posjetio je pieske Dragutin Hire . Hire je obišao pieske od sela Molva pa sve do "Virovitice i sabrao obilnu florističku građu. On je opisao te svoje izlete u članku »Podravina«, koji je izlazio u nastavcima u časopisu »Prosvjeta« godine 1904., te u svojem »Prirodnom zemljopisu Hrvatske « (1905.). Piesci su sa svojim neobičnim izgledom učinili na Hirca snažan utisak. On zanosno opisuje veličanstven prizor, kad vjetar digne čitave oblake pieska noseći ih daleko naokolo, te se oku pričinja, kao da gori i nebo i zemlja. On piše, da je tek jednog dana, kad ga je noć slučajno zatekla na piescima, shvatio, lutajući i gazeći piesak do koljena, zašto ga narod zove »krvavim pieskom«. Hire je dospio tek dielom obraditi građu, što ju je na piescima sabrao, spominjući neke biljke u svojoj »Reviziji hrvatske flore« (1903.—1912.). Pored botaničkih radova, važni su za nas i radovi o piescima s područja drugih prirodnih nauka. Tako su za poznavanje životnih prilika na piescima hrvatske Podravine važni radovi Sandor a (1911., 1912.), koji opisuje njihov pedoložki sastav, pa . u č a n a (1913.—1914.), koji se bavi njihovim mineralnim sastavom, dok su rad na pošumljivanju prikazali Vaclav Fuch s (1899.), Ante Mar k (1902.)-i I. Heisinge r (1918.) u svojim člancima u »Šumarskom listu«. O Podravskim piescima postojala je dakle do sadadosta oskudna literatura te je bilo od prieke potrebe, da se oni iztraže, pogotovo, jer su i same šumarske vlasti tražile, da se pošalje u Podravinu jedan botaničar, koji će izpitati za pošumljivanje toliko mjerodavan biljni pokrov piesaka. Bilo je to potrebno tim više, jer je pješčarska vegetacija ostalih dielova Panonske nizine mnogo bolje izpitana. Nadovezujući na iztraživanja Kernera (1863.), bilo je pitanje postanka, biljnogeografskih odnosa i sociologije piesaka Panonske nizine predmetom opetovanih iztraživanja Wagnera (1914.), koji opisuje pieske Deliblata u Banatu, pa Rapaicsa (1918.), zatim za nas vrlo značajna razprava Borosa (1925.), gdje je opisana vegetacija piesaka lieve, mađarske dravske bbale. U najnovije doba iztiču se naročito mnogobrojni radovi Sooa, koji već 1929. godine razpravlja o vegetaciji i postanku panonskih pusta, donoseći tom prilikom popis vrsta svoje biljnosocioložke sveze Festucion vaginatae, ne upuštajući se pri tome na podjelu te sveze na pojedine asociacije, koje je opisao tek u svojim radovima iz g. 1938. U svojoj razpravi o vegetaciji Nyirsega prikazuje sastav svojih asociacija Festucetum vaginatae i Brometum tectorum, dok je asociaciju Festuceto-Corynephoretum opisao njegov suradnik Aszod (1936.). Pieske Nagykor6sa proučio je Hargitai (1940.), dok je vegetacijske odnose piesaka na obalama Nižiderskog jezera prikazao ..... još 1934. g. Od šumarskih stručnjaka spominjem Kissa (1914.), koji se je bavio praktično i teoretski pitanjem pošumlji 206 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 21 <-- 21 --> PDF |
vanja piesaka, zatim Magyara (1933., 193G.), koji osniva pošumljivanje piesaka na temeljitom poznavanju biljne sociologije piesaka. Pitanjerti pošumljivanja piesaka Panonske nizine bave se i neki hrvatski iztraživači, tako se na pošumljivanje Deliblatskih i Podravskih piesaka osvrću u novije doba dr. J. . a 1 e n (1926.) i dr. A. P e t r a č i ć (1931.). 2. Prostiranje, postanak i sastav Podravskih piesaka. Podravski piesci pružaju se desnom, hrvatskom obalom Drave na području, koje leži između sela Molva kod Koprivnice i Spišić-Bukovice nedaleko Virovitice. Njihovom sjevernom granicom smatra se kanal Bistra kod sela Molva. Južno od tog kanala piesak leži na površini, a na sjevernoj strani kanala pokriven je slojem mulja. Pješčani bedem, na kome leži veći dio sela Molve, pruža se prema JJI u obliku dugačka hrbta, koji postrance lagano pada u obližnje močvare t. zv. bereke. Prekinut kod sela Kalinovca uzkom prugom polja, taj se hrbat nastavlja u Smjeru Jelačićevbg (Ferdinandovca). Nadmorslca visina iznosi kod Molva 139 m, na zapadnom rubu imovinske šume 134 m, na Kališćančišu kod Đurđevca 135 m, a Kloštarski su piesci 130 m povrh morske gladine. Ti se piesci dižu svega 10—20 m povrh močvarnog tla, koje ih okružuje, dok je visinska razlika između pojedinih uzvišen ja i udolina na samim piescima oko 5 m. Južna pruga piesaka, koja se pruža od Budrovca do Spišić-Bukovice pokrivena je praporom. Taj je dio Podravskih piesalca manje poznat, dapače mještani ga i ne zovu piescima. Pješčana podloga može se ustanoviti na mjestima, gdje je pokrov prapora skinut. Ta su mjesta obično podpuno obrasla, biljnim pokrovom. SI. 1. Danas ima živog, pokretnog pieska još samo u pješčanim grlima, koja su nalcnadno stvorena djelovanjem vjetra te ih zovemo i z p u s i m a. Ta su mjesta najvažnija za proučavanje vegetacije pokretnih piesaka, te ćemo se na njih češće osvrtati. Izpusi predstavljaju vrlo zanimljivu geomorfoložku pojavu. Oni nastaju razaranjem najviših, vjetru najjače izloženih sipina, te označavaju najviša mjesta na piescima (Molvanski brieg, izpuh na imovinskim piescima, Minov kut kod Kloštra). Na takvim izloženim mjestima, koja su uslied paše, gaženja, požara ili bilo kojeg drugog razloga ogoljela, vjetar malo po malo razpiruje piesak, zatrpavajući obližnje zemljište. Sa nastupom jakih vjetrova nastaje sve veća udubina, koja naskoro poprima oblik kotla, ponajčešće sa jednim sjeverozapadnim i jednim jugoiztočnim otvorom, iz čega se jasno vidi, da ga je oblikovao jaki zimski sjeverozapadnjak (vidi križaljku najjačih vjetrova). Dok je sjeverozapadnjak dao izpusima prvi izgled, to ih jaki i vrlo česti jugozapadnjak proširuje. Taj vjetar odnosi piesak s jugozapadnog ruba izpuha, te ga tjera po ravnom dnu izpuha i slaže ga nato na suprotnoj strani u obliku nove sipine, koja naglo raste zatrpavajući susjedne, već obrasle dielove pieska. To se skidanje pješčanog pokrova zaustavlja teli kad je skinut sav gornji sloj pieska, te je na površinu izbio odporniji mjestanac, koji je na našem prerezu (si. 1.) prikazan gotovo vodoravnom crtom. Tako vjetar skida sloj pieska povrh mjestanca i odkriva ovaj neplodni sloj, na kome ne može uzpievati gotovo nikakvo bilje. Na taj način nastaju sve veće površine gola, neplodna pieska, koji je nepogodan za bilo kakvu kulturu. Dok je dno izpuha redovito podpuno golo, njegovi su rubovi obično više ili manje obrasli. Jugozapadni je rub izložen udaru vjetra, koji odnosi piesak, te je obrastao takvim biljlcama, koje se svojim busenima uspješno opiru vjetru pridržavajući vrlo gustim i čupavim korjenjem svako pješčano zrno, dok se biljke, koje se bore protiv jakog zatrpavanja probijaju kroz svježe nasuti piesak pomoću svojih dugih izdanaka. Pojedini se dielovi piesaka zovu prema obližnjim selima. Molvansk i piesc i leže između sela Molve i imovinske šume. Oni su većim đielom obrađeni, ,207 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 22 <-- 22 --> PDF |
ili su pak obrasli bagremom, a ima na njima i pašnjaka. Braunov o je veliki posebnički posjed, koji se pruža zapadno od imovinske šume, a južno od Molvanskih piesaka. Prostrani bagremovi, topolovi, jablanovi i borovi gajevi tog posjeda zaštićuju polja heljde, kukuruza, raži i drugog kulturnog bilja. Močvarna vegetacija razvila se nasred tog posjeda uz jednu baru. Od kote 134 do puta Đurđevac—Jelačićevo pokriva pieske imovinsk a šuma , koju izgrađuju u njezinom zapadnom dielu borovi, dok je iztočni dio te šume izgrađen od bagrema. Imovinski m piescim a zovu se još nepošumljeni dielovi imovinskog posjeda između Đurđevca i Kalinovca. Južno od puta Đurđevac—Kalinovac leži Đurđevačk i obćinski pašnjak. Dalje prema iZtoku leže Kalinovački, pa Kloštarski piesci (Minov Kut). Manjih područja piesaka ima kod Budrovca, Sirove Katalene, Veselog Briega, Kozarevca, Turnašice i Vukosavljevice, pa te pieske, kao manje značajne nisam po drobnije proučavao, već sam to područje prošao tek na brzinu, kako bi upodpunio svoje znanje o njihovom prostiranju. Naprotiv, Molvanski, Đurđevački, Kalinovački, pa i Kloštarski piesci iztraženi su dosta podrobno, kako u florističkom tako i u bilj nogeografskom pogledu. Pitanjem postanka Podravskih piesaka bavilo se do danas ne koliko autora. Dok je Miso Kišpati ć mislio (1901.), da bi ovi piesci mogli potje cali s Moslavačke gore, utvrdio je Fran Kuča n (1913.—1914.), da oni potječu iz alpskih kristaliničnih škriljevaca odakle ih je doniela Drava. Proučavajući mineralni sastav piesaka utvrdio je Kučan, da mnogi minerali, koji se nalaze u sastavu naših piesaka uobće ne dolaze na Moslavačkoj gori, dok se mineralni sastav stiena iz gor njeg toka rieke Drave podpuno podudara sa sastavom piesaka iz Podravine. Krajem terciara povlačilo se pontsko more iz Panonske nizine ostavljajući iza sebe gola pješčana žala, naročito na onim dielovima obale, gdje su ležala ušća pojedinih rieka, kao što je to bilo na području današnje Podravine slučaj sa ušćem rieke -Drave. Piesak tih žala djelovanjem je vjetra naskoro pokrenut, te su se razvili živi piesci, kao što se to vrlo često događa na mnogim niskim primorjima. Na Podravske pieske nastavljaju se sjeverno od Drave piesci Somogy-a, koji tvore s piescima Podravine izvjestnu geografsku cjelinu te imaju ne samo isti po stanak već i isti geoložki sastav. Najviši brežuljci Somočke nizine izdižu se tek oko 20 metara iznad razine rieke Drave odnosno razine Blatnog jezera. Loczy i Balogg smatrali su (vidi Boros 1925.), da ta nizina predstavlja nastavak Velike panonske ni zine (Alfolda), dok Boros drži, da je ona nezavisna cjelina eolskog postanka i znatno plićeg diluvialnog pokrova. Na pontskim glinama leže diluvialni piesci, koji mje stimice tvore sipine (»bucke«). U tim piescima ima uloženih slojeva gline i prapora. U glini našla je po Borosu J. Muranyi neke okamine: Fruticola hispida, Striatella striata, Pupilla higranata (!), Lucena ohloga. Diluvialne okamine nađene su i u glini briega Zakany na piescima Somogy-a i to vrste: Lucena ohlonga var. elongata, Neritostoma putris, Conulus julvus, Vallonia tenuilahris, Fruticola hispida, Vitrea crystallina, Pupilla muscorum var. elongata, Orcula dolium i Planorbis rotundaius. Proučavajući uzorke pieska iz različitih krajeva Hrvatske izpitao je Kučan (1913.—1914.) i dva Kišpatićeva uzorka s Podravskih piesaka. Prvi je uzorak potjecao iz samog sela Đurđevac, a izvađen je iz tanke naslage smeđeg pieska. Taj je piesak bio tako sitan, da se prostim okom nisu mogli razlikovati pojedini sastojci. U tom je piesku bilo mnogo kremena, muskovita, granata, klorita, a često još i biotita i coizita. Naprotiv sadržavao je taj uzorak malo flogopita, plagioklasa, distena i kordierita. Kučan donosi sliedeću kemijsku analizu tog uzorka: SiO., 82,42«/o MgO 0,72«/o .1,0. ...../. Na^O tragovi FeaOj 6,68»/o K2O MnO tragovi Gubitak CaO l,57»/o žarenjem l,77«/o Drugi je uzorak sabrao Kišpatić na »Piescima« kod Đurđevca. Taj je piesak bio sivo smeđe boje i krupnijih zrna te se prostim okom mogao zapaziti kremen i po koji listić muskovita. U tom je uzorku bilo najviše kremena, pa vapnenca, muskovita, granata, epidota, dok je plagioklasa, biotita, coizita, klinocoizita, klorita. amfibola, distena, apatita, cirkona, turmalina, titanita i rutila bilo tek malo. Osim toga u tom je uzorku bila primješana znatna količina organske tvari. 208 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 23 <-- 23 --> PDF |
činjenicu, da se na Piescima izmjenjuje material sa različitom veličinom zrna zapazio je i Sando r (1911.—1912.). On tumači postanak odjeljenih predjela na Piescima, sad sa krupnijim sad sa sitnijim materialom pomoću djelovanja vjetra. Vjetar diže samo sitniji piesak, dok, onaj krupniji ostaje na dnu dolova. Vjetar nemože podizati krupniji piesak sa tih dolova, pa je na taj način onemogućeno njegovo daljne razorno djelovanje. Sandor donosi sliedeću mehaničku analizu pieska iz Podravine: promjer zrnaca: na vrhu sipine: na dnu sipine: 2—7 mm 0.00"/o 5,84´´/o 1—2 mm 0,02»/o 10,76«/o 0.5—1 mm 2,84"/o ll,24´´/o i.spod 0,5 mm gV.HVo 72,16»/o Praha i mulja ima oko l,5´´/o, a glinenih čestica jedva P/o. Na položitim mjestima imaju piesci često i do lO^/o glinenih čestica, pa su toliko povezani, da se mogu obrađivati. Prema Sandoru piesci imaju sliedeća fizička svojstva: Specifična težina 2,68—2,76 Volumna težina 1,514—1,415 Poroznost ...´. . 48—68"/o Kapacitet za vodu (po .....1?..) .. . .. . . . 24,1% Kapacitet za uzduli 13,7"/o Relativna prcpustljivost za vodu . 3875 Higrosl Higroskopičnost na humoznim piescima . .. . . . . . ´ l,25´´/o Kapilarno uzdizanje 24 cm Vlaga neobrasla piesl^a 24 sata poslije kiše iznosi: na površini 0,65´´/. 0,05 m . . . . . . 5,58´´/i) 0,10 m 4,78»/o 0,20 m 4,20Vc Naprotiv je vlaga u vinogradu 16 sati poslije kiše bila na površini u količini od ll,33´´/o, a u dvadesetgodišnjem boriku bilo je na površini odmah nakon kiše samo 7,6°/o vlage. Na osnovu ovih iztraživanja zaključuje Sandor, da su fizikalna svojstva piesaka Vrlo nepovoljna za gospodarstvo. Hranljivost piesaka vrlo je različita, te zavisi o njihovom kemijskom sastavu. Ona je to manja, što više kremena se nalazi u piesku. Za gospodarstvo su dakle pogodni vapneni, tinjčasti i glinenčasti piesci. Oslanjajući se na Kučanove podatke o mineralnom sastavu piesaka naši piesci idu obzirom na gospodarsku vriednost među lošije vrste piesaka, jer sadrže mnogo kremena, a koristni minerali kao tinjac, glinenac i vapnenac pojavljuju se tek na pojedinim mjestima u većoj količini. Humus se vrlo težko može nagomilati na piescima u većoj količini, jer se prije toga oksidira. On može postati ponekad koban i za samu vegetaciju. Prema Albertu i Koenu (1926.) slaže se naime taj grubi humus na površini pješčanih zrna u obliku tanke kožice, od koje piesak dobija tamniju boju. Ta kožica onemogućava kvašenje pieska. Ona će nestati, ako nakvasimo piesak u amoniaku ili u H^Og (S´/r). Taj nestanak može se promatrati pod mikroskopom. Nije dakle toliko važna samokoličinahumusa, već je važnije u kakvom se obliku taj humu s nalaz i u tlu . Na mjestima, koja se stalno obrađuju, količina se humusa znatno uvećala. Od svih načina gnojenja tla, na piescima je pokazalo najbolje rezultate gnojenje sa t. zv. zelenim gnoj em. Na piescima razlikujemo tri različita sloja: površinski, srednji i donji sloj. Prema Sandoru površinski je sloj pieska suh kroz naiveći dio godine, a izpod njega leži deblji ili tanji sloj svjetlo s^vog izpranog pieska (slojevi A, i Aj). Nato sliedi čvršći, mrko smeđi mjestanac COrtstein) ili B-sloj, pa zatim podinski ili C-sloj. Tlo takva sastava zove se podzol ili ABC-tlo, jer ima tri sloja. Sloj A je sloj izpiranja, sloj . je sloj taloženja onih tvari, koje su izprane iz sloja A, dok je sloj C nepromjenjena podina. Izpiranje je zahvatilo sve koloidne sastavine tla, djelomice i koloidne raztvore, koji su se također počeli kretati na niže. Došavši u dubljjnu još neizpranih piesaka t. j . u t. zv. zonu trošenja, ovi su koloidi prešli ponovo u čvrsti oblik, taložeći s # i sljenljujući pješčana zrna, oni stvaraju mjestanac. On ne leži svagdje u jednakoj dubljini. Na nekim je mjestima skinut sav piesak povrh mjestanca, te strši ovaj u obliku ploča iznad površme. 209 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Mjestanac je skoro neprobojan za korjenje i vodu, pa može, naročito u hladnijim podnebljima, postati koban za razvoj vegetacije. Takva mjesta, na kojim izbija mjestanac na površ´nu, lako ćemo zapaziti u imovinskoj šumi, jer su tamo nasadi bora vrlo´ prorieđeni i slabi, a često su ta mjesta i podpuno gola. Kalcijski se karbonat slaže tek u sloiu C, i to ili u obliku tankih uloženih sloieva ili uz korjenje bilja, stvarajući značajne vapnene tokove u debljini 3—5 cm. Korjenje, koje se često nemože osloboditi tog ovoia, ugiba. Griiss (1913.) misli, da su uzrokom stvaranja tih ovo´ja posebne gljivice, koje žive na samom korjenju te stvairajući encime obaraju kalcijski karbonat. Volk ......) na.slućuie, da je ugibanje drveća na piescima često u vezi sa blizinom sloja C, u kome se kalcijski karbonat taloži. Treitz (1927.) je ustanovio za pieske Somogy-a, da su siromašni na vaonu te da su u tom pogledu srodniji vrištinama Sjeverne Njemačke, nego piescima Velike panonske nizine. (Alfolda). Značajno je za pieske, da vrlo lako propuštaju vodu. Ipak leži temeljna voda na Podravskim piescima većinom na dubini od 3 i pol metra, a negdie još bliže površini (po Sandoru). Kako se piesak brzo osuši, vlaga, koja leži izpod zaštitnog, suhog površinskog sloja nemože se dalie izparivati, jer je prekinuta veza između nje i atmosfere. Mitscherlich (1927.) je dokazao, da grubo, neobraslo pješčano tlo izpari tri puta manje vlage, nego polje posijano sa zobi. Sandor (1911.—1912.) misli, da su b e r e c i, t. j . vlažna polja i močvare, koji okružuiu pieske, nastali za .^.... vlažnih perioda uslied izdizanja nivoa osnovne vode. Fini mulj splavljen sa pješčanih sipina pomješao se sa močvarnim detritusom stvorivši tako crnu bercčku zemlju. 3. Podnebne prilike Podravskih piesaka. Pored tla i podnebne su prilike od velikog značaja za razvitak vegetacije, te ćemo se ovdje ukratko osvrnuti na podatke, štcrnam ih pružaju u tom pogledu najbliže meteoroložke postale. Dok se đurđevačka kišomierna postaja, koja nam je poslužila za izračunavanje količin e oborina , nalazi u neposrednoj blizini tih piesaka, leži meteoroložka postaia višeg reda u nešto udalieniioi Koprivnici. Prema podatcima kišomjerne postaje u Đurđevcu za godine 1893.—1910. dao je Sandor (1911.—1912.) prvi kratki prikaz o količinama oborina, što ih primaju Podravski piesci. Služeći se još neobjelodanienim izvještajima same postaje našao ie Sandor, da glavni oborinski maksimum pada u mjesec listopad, a sporedni u kolovoz. Mi smo se oslonili na podatke o oborinama iz g. 1893.—1910. što ih za Đurđevac navodi S k r eb .930.), zatim na godišnja izvješća Geofizičkog zavoda u Zagrebu za godine 1914.—1922., te konačno na mjesečne izvieštaje same postaje Đurđevac za godine 1.934.—1939.. dakle svega na podatke iz 33 godine. Prema našem računu primaiu Podravski piesci sliedeće količine oborina u prosieku (prvi broj označuje srednju mjesečnu množinu oborina, a drugi pokazuje koliko postotaka od godišnje množine padne u pojedinim mjesecima): I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. Godišnje 5.38. 39.7fi 5fiR? 71 .5R Rfi.43 8. 76 8?-06 78.97 71.97 96.27 69.06 61,8.5 858.72 mm 6,1% 6,5 ?4 8,3% 10.0% 10,4"/» 9.6% 9.1% 8,3% 12,2% 7,9% 7,l"/o 100"/o Naša križaljka pokazuje, da glavnigodišnji maksimum obori n-a pada u listopad, kao što je to našao i Sandor, dok se drugi, sporedni maksimum javlja u svibnju i lipnju, za razliku od Sandorovog sporednom oborinskog maksimuma u mjesecu kolovozu. Najmanje padne oborina u zimskim mjesecima, kao što ie to ustanovio i Sandor. Znatna je srednja godišnja količina oborina u Đurđevcu, koja iznosi 858.72 mm. naročito ako je uzporedimo sa sredniom podišnjom količinom oborina ostalih dielova Panonske nizine, a posebice Alfolda. koji često ne nrimi niti 500 mm godišnie. Podravski se piesci razlikuiu od alfoldskih piesaka dakle ne samo obzirom na sastav tla, već i obzirom na količinu primljenih oborina. Pored količine oborina za nas je od naročite važnosti poznavanj e glav ni h vietrova . Nas zanimaju u nrvom redu iaki vjetrovi, koji moeu pokretati nie^^ak. Prema križalici, što je po Sokolowu (1894.) donosi .Sandor (1912.), vjetar, koii ima brzinu od 10 metara u i^kundi, može pomaknuti na ravnom tlu sa miesta pieščana zrna u nromierii od 0.5—1 mi-n, dok tai isti vjetar odnosi sitnili piesak ..1. daleko. U našoj je križaljci uveden samo broj vjetrova, koji su puhali u raz 210 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 25 <-- 25 --> PDF |
dobiju od sedam godina, a imali su brzinu od 10 m u sekundi ili više (Beaufort . i više) i to prema podatC´ma meteoroložke postaje u Koprivnici (IĐSO.—1936.). I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. Godiš N 13 28 — 1 — — — 1 4 — 1 48 NE 15 23 U 4 1 9 — 1 1 7 7 6 85 E 1 3 1 — 3 4 1 2 1 — 1 — 17 SE 2 3 1 2 4 1 2 1 — 4 3 3 26 S — 4 3 1 3 3 1 15 SW 18 31 30 46 34 21 14 12 27 37 20 6 296 W 5 2 . 4 6 4 1 6 6 5 3 1 — 43 NW 12 10 18 12 10 6 7 14 7 ?3 6 5 130 66 104 68 71 60 45 30 36 42 78 38 22 660 Križaljka pokazuje, da su jaki vjetrovi najčešći u mjesecu veljači, zatim u 1 i s t o p a d.u i travnju, dok prosinac i srpanj imaju najmanje jakih vjetrova. Za razvoj naše pješčane vegetacije nadasve je povoljno, da su upravo mjeseci, kad se najjače razvija biljni pokrov, siromašni jakim vjetrovima. Od svih je vjetrova najčešći jugozapadnjak, koji je još posebice čest u travnju i listopadu. Mnogo je rjeđi sjeverozapadnjak, a još rjeđi zimski sjeveroiztočnjak i sjevernjak. Vjetrovi ostalih smjerova daleko zaostaju iza navedenih, dok su jaki iztočni i južni vjetrovi vrlo rietki. Stalnost i snaga pojedinih vjetrova izražena je u smjeru, kojim se pružaju pješčane sipine na Podravskim piescima. One teku okomito na smjer jakog sjeverozapadnjaka i jugozapadnjaka, pružajući se u uzporednim nizovima od sjevera prema jugu, a sa svojim blaže nagnutim stranama okrenute su prema zapadu odakle su sjeverozapadnjak i jugozapadnjak donosili piesak kod izgrađivanja tih sipina. Premda ie najveći dio pifesaka danas podpuno smiren, ipak se može naći još i pokretna pieska na već opisanim izpusima. Vjetar diže piesak sa dna izpiiha te ga ponovo slaže na njegovu rubu. Tako ostavlja snažni jugozapadnjak svoj piesak na .susjednom t. j . sjeveroiztočnom rubu izpuha, dok sjeverozapadnjak, koji nije tako čest, podiže znatno nižu .=ipinu na jugoiztočnom rubu. te prema tome visina takva nasipa zavisi od jačine odgovarajućeg vjetra. Tako prikazuju izpusi svojim značajnim oblikom odnos pojedinih vjetrova Podravine. 4. Životne prilike i prilagodbe biljaka na pieske. Već smo spomenuli, da su životne ...... na piescima vrlo nepovoljne za razvoj vegetacije. Samo se mali broj biljaka mogao prilagoditi na tako posebni način života, pa te biljke zovemo pješčarkama ili psamofitima. One se odlikuju cielim nizom značajnih prilagodbi. Udar je pieska pokrenutog vjetrom tako jak, da bilje sa velikim i nježnim listovima nemože na piescima uspievati. Osim toga vode biljke, SI. 2. b) a) Prerez lista gladlce (Corynephorus canescens). b) Prerez lista panonske vlasulje (Festuca vaginata). Ove dvle značajne trave imaju dugo, uzko, poput žlieba smotano lišće, kako bi smanjile prejako Izparivanje. Izpod pokožice leži sloj vrlo čvrstih stanica, koje daju listu takvu čvrstoću, da izgledaju poput bodljika. Vide se žile, koje leže u staničju, u kojem se stvara škrob i kojim biljka diše. Unutrašnja površina lista pokrivena je dlakama, kako bi se provjetravanje što više spriečilo 1 vlaga sačuvala. Izvana ima gladica sitne kukice, a bradica voštanu prevlaku. 211 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 26 <-- 26 --> PDF |
koje rastu na pokretnom piesku, neprestanu borbu protiv zatrpavanja odnosno odkrivanja svojih organa. Biljke, koje rastu na mjestima najjačeg zatrpavanja imaju sposobnost brzog rasta, pa neprestano prorašćuju piesak, koji ih pokriva. Druge opet, koje se bore protiv odnošenja pieska zgurile su se u gusto busenje ili su pak složile svoje listove u prilegnutu ružicu, a neke opet pružaju mnogobrojne vrieže, ne bi li zadržale piesak u kome su se ukorienile. Razlika između dnevne i noćne temperature, pa velika nestašica vode, očituju se u sklerofilnom značaju bilja i visokim osmotskim vriednostima njihovih stanica (Volk 1931.). To sklerofilno bilje odlikuje se malim listovima, koji su uzto često još i smotani, pokriveni voskom, dlakama ili pretvoreni u trnje, a često imaju pače i eterična ulja, koja bi imala služiti smanjenju izparivanja. Zaštiti od užarena pieska služi obojak (tunika) ovijajući onaj dio stabljike, koji leži u dodiru sa vrelim pieskom. Da bi se zaštitili od prejakog osvjetljenja stavljaju mnogi psamofiti svoje listove u okomit položaj. Takvi se listovi odlikuju izolateralnom građom. Radi oskudne mineralne hrane bilje je piesaka većinom kržljavo i skromnih zahtjeva. Volk (1931.) prikazao je za slične pieske u području gornjeg toka rieke Rajne zanimljivu činjenicu, da na istoj plohi mogu rasti biljke vrlo različitih zahtjeva obzirom na vapno, kao na pr. kalcifilni Eryngium campestre uz acidifilni Filago arvensis ili Corynephorus canesc^ns. Takve vrste naziva AUorge (1922.) edafski komplementarnim vrstama. Na prostranim površinama piesaka postoji suparničtvo među pojedinim biljka- S. 3. Biljke Piesaka obzirom ma samo u gornjem sloju tla. Mnogo je značajnije, podpomaganje i dopunjavanje između pojedinih vrsta. To se očituje u prvom redu u zaštiti, koju pružaju stabilne višegodišnjice slabašnim proljetnim jednogodišnjim vrstama, koje bi bez ^njihove zaštite morale uginuti. Priloženi prerez (si. 3.) prikazuje razpored pojedinih biljaka obzi rom na rast i položaj kor jenja u tlu. Cim ugrije u proljeće sunce cvatu i donose plod male vrste, koje su se ukorjenile u rahlom površinskom sloju pieska. Taj je sloj vlažan samo u proljeće, pa se one kasnije ne bi mogle na njemu 212 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 27 <-- 27 --> PDF |
razvijati. Zatim se postepeno javljaju druge, mahom višegodišnje biljke. One zavise to manje od vlage površinskih slojeva, što im korjenje leži dublje u piesku, tako da na piescima nalazimo bilje u cvatnji ne samo čitavog ljeta, već i za vrieme jeseni. Naš je prerez izrađen na osnovu promatranja korjenih sustava pojedinih vrsta, a Tezultati našeg opažanja upoređeni su sa rezultatima opažanja drugih autora, u prvom redu preciznim mjerenjima Volka (1931.). U prerezu poredane su sve važnije vrste, koje izgrađuju vegetaciju naših piesaka i to onim redom, u kojem smo ih promatrali na rubu velikog izpuha na imovinskim piescima. U prerezu su prikazane samo na jednom mjestu i one vrste, koje bi prema naravnim odnosima u terenu morale biti prikazane na više mjesta, što smo učinili iz praktičnih razloga. Vrste su razpoređene u prerezu ovim redom. Tragopogon brevirostris "16. Plantago indica Tortula ruralis 17. Tunica saxifragaCynodon dactylon 18. Centaurea ....... Corispermum nitidum 19. Teucrium chamaedrysFestuca vaginata 20. Kochia arenaria Potentilla arenaria 21. Linaria genistifolia 7. Cetraria aculeata 22. Bromus tectorum 8. Trifolmm arvense 23. Thymus serpyllum ssp. serpyllum 9. Anthemis rutKenica 2lf. Corynephorus canescens 10. Jasipne montana 25. Alyssum montanum 11. ......... veronense 26. Vicia lathyroides 12. Cladonia rangiformis 27. Anemone nigricans 1,1. Brigeron canađensis 28. Hieracium echioides .. Cladonia foliacea 29. Artemisia campestris 15. Silene otites na rast i položaj korienja u tlu. Upoznavši tako naše najznačajnije ijješčarke, prikazat ćemo, kako su se pojedine od tih biljaka prilagodile na neobičrie životne prilike piesaka. Te se prilagodbe očituju: 1. posebnim načinom rasta: a) sa rizomima ili korjenim pupovima kod vrsta: ...... acetosella, Teucrium chamaedrys, Euphorbia cyparissias, Sedum acre, Sedum holoniense, ..... hirta. b) sa busenima kod: Corynephorus canescens, Festuca vaginata, Thymus serpyllum i Tunica saociftaga. 213 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 28 <-- 28 --> PDF |
c) prostiranjem same biljke po površini tla bez stvaranja adventivnog korjenja: Cerastium semidecandrum, Convolvulus arvensis. d) vriežama: Sedum acre, Sedum holoniense, Potentilla arenaria. 2. posebnim položajem listova: a) složenih u ružicu (rozetu) i prileglih uz tlo:Hypochoeris radicata, Hieracium pilosella, Plantago lanceolata. b) u okoimitom položaju: većina vrsta sa piesaka. 3. posebnim izgledom listova: a) malenim listovima: Artemisia campestris, Tunica saxifraga, Centaurea rhenana, Kochia arenaria, Corispermum nitidum, SalSola kali, Cytisus scopariiis. b) smotanim ili brazdastim listovima: Corynephorus canescens, Festuca vagi- nata, Kochia arenaria. c) mesnatim (sukulentnim) listovima: Sedum - vrste. d) trnovitim listovima: Eryngium campestre. 4. na ročitim pokrovom biljnih organa: a) od Voska: Festuca vaginata, Silene otites, Linaria genistifolia, Tragopogonhrevirostris, AlUum sphaerocephalum, Salsola kali, Eryngium campestre. b) sa vunastim dlakama: Anemone nigricans, Artemisia campestris, Centaur ea rhenana, Anthemis ruthenica. c) sa štitastim dlakama: Cerastium semidecandrum. d) sa bodljikavim dlakama: Echium vulgare, Hieracium echioides, OnoSma are narium. e) žljezdastim dlakama: Cerastium semidecandrum. 5. n a ro č i t i m 1 u č e V i n a m a: a) eteričnim uljima: Thymus serpyllum, Peucedanumoreoselinum. b) mliečnim sokom: Euphorhia cyparissias, Tragopogon hrev.irostris. 6. posebnom tvorevinom: ovoj em (tunikom) oko dna stabljike: Tunica saxif raga, Koeleriu glauca. Zanimljivo je pitanje, kojim sistematskim svojtama pripadaju naše podravske pješčarke. Od onih 130 vrsta, koje rastu na samom piesku, samo je njih petdeset pravih pješčarki, dok su druge samo pratilice te osebujne vegetacije. Na piescima raste 10 vrsta lobodnjača, 10 oštrolistki, pa zatim dvadesetak vrsta iz porodice trava. Mahunarke su na piescima od reda malene biljke (9 različitih vrsta), a samo jedna od njih je grm, ali sa sklerofilnim organima (Cytisus scoparius). Porodica karamfiljača zastupljena je sa 16 patuljastih jednogodišnjica, dok su vrlo dobro prilagođ, ene glavočike zastupljene sa tridesetak različitih vrsta. II. DIO. FLORA PODRAVSKIH PIESAKA. U ovom popisu, kao i u ostalim dielovima razprave, u prvom sam se redu služio nomenklaturom i sistematskim poređajem, koje upotrebljava Fritsc h u svojoj knjizi: »Exkursionsflora fiir Osterreich«, a vrste, koje ovo djelo ne spominje nazivam prema terminologiji Hegijevog djela »Illustrierte Flora von Mitteleuropa« iJavorkine »Magyar Flor a«-e. U popisu je navedeno 297 različitih vrsta i odlika, koje su do danas nađene na Podravskim piescima. Sav do sada sakupljeni material pohranjen je u Hrvatskom herbaru mudroslovnog fakulteta sveučilišta u Zagrebu. %,,-4 Kratice: Fl. ... Giinther .... von Managetta: Flora Bosne, Hercegovine i Novopazarskog Sandžaka. Fl. ... Schlosser J. et Vukotinović L.: Flora croatica. Fl. Vel. Degen A.: Flora velebitica. Gjš. Gjurašin S.: Biljke s Đurđevačkih piesaka. .. ´ Hire Dragutin. .. Pr. Rossi Ljudevit: Pregled flore Hrvatskog Primorja. .. Herb. Hrvatski herbarij mudroslovnog fakulteta sveučilišta u Zagrebu. J. Hrv. Rossi Lj.: Građa za floru Južne Hrvatske. Prodr. ..... A.: Prodromus florae peninsulae balcanicae. Mag. fl. Javorka S.: Magyar flora. Rev. Revizija hrvatske flore. S. Soklić Ivan. ^ , š. Šavor Ivo. :~ - ,..,; t" ´ .,..-. U. Ungerer Ljerka. ,´ ´ ´ 214 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 29 <-- 29 --> PDF |
1. Popis nađenog bilja, . L i c h e n e s. ....... rufesćens (Weis.) Humb. Imovinski piesci. (S.)-Cetraria aculeata (SchreK) Tli. Pr. Imovinski p ´ Cladonia mitis Sanost. Imovinski piesci. (S.). Cladonia foliacea var. convoluta. Imovinski piesci. (S.). Cladonia rangiformis Hoffm. Imovinski piesci. (S.). Diploschistes scrupisus (Schreb.) Vorm. Imovinski piesci. (S.). Bryophyta. Ceratodon purpureus (L.) Brid. Podravski piesci. (S.). Tortella inclinata (Hedw. fil.) Limpr. Podravski piesci. (S.). Tortula ruralis (L.) Ehr. Podravski piesci. (S.). Racomitrium canescens (Timm.) Brid. Podravski piesci. (S.). ..... sp. Imovinski piesci. (S.). Homalothecium sericeum (L.) Bryol. europ. Podravski piesci. (S.). Polytrichum piliferum Schreb. Podravski piesci. (^.-). P t e r i đ o p h . t a. Pteridium aguilinum (L.) Kuhn. U jednoj dolinici između Molva i Đurđevca vrlo brojna. (Gjš.). Polypodium vulgare L. U borovoj imovinskoj šumi. (S.). Eguisetum arvense L. Đurđevac. (..). Anthophyta. Coniferae. Pinus silvestris L. Šumice od velikih stabala prema đurđevačkim konacima. (Gjš.). Imovinska šuma. (S.). Pinus nigra Arnold ssp. austriaca Hoss. Imovinska šuma. (S.). . Juniperus communis L. Đurđevački piesci. (Gjš.). TJrticaceae. Urtica urens L. U imovinskoj šumi izpod bagrema. (S.). - Chenopo ..... acetostella L. var. angustifoUa Koch. Obično od Molva do Đurđevca. (Gjš.). ..... acetosella L. Đurđevac. Pokriva male prostore po jamama i vinogradima. (..). Đurđe vački piesci. (š.). Imovinska lugarnica. Đurđevac. Kloštar. Imovinski piesci. (S.). Rumex acetosella L. var. angustifoUa Koch. Obično od Molva do Đurđevca. (Gjš.). .......... .lapathifoUum L. Obrađeni piesci u Đurđevcu. (..). Polygonuniminus Huds. Bara na Braunovu. (S.). ......... arenarium W. .. Obično. (Gjš.), Pješčani obronci u Đurđevcu. (..). Imovinski piesci. (S.). U Hrvatskoj još: Piesci i pješčenjaci uz Dravu kod Bukovca, Legrada i Dubrave. (FI. cr.). ......... sagittatum Gilib. Đurđevački piesci. (Š.). Sije se po piescima ili kao žito ili kao ze leno gnojivo. (S.). 1 Polycnemuin sp. Molve. (..). Chenopodium foetidum Schrad. ? črešnjevica. (..). Chenopodium glaucum Li. Imovinska lugarnica. (S.). Chenopodium album L. Đurđevački piesci. (Gjš.). Đurđevac. (..). Corispermum nitidum Kit. Đurđevac. (..). U Hrvatskoj još: Piesci i suha mjesta uz Dravu kod Dubrave, Legrada i Drnja. (Fl. cr.). Kochia arenaria (G. .. Sch.) Roth. Đurđevački piesci. (Gjš.). Đurđevac. (..). živi piesak u Đurđevcu. (U.). Braunovo. Molvanski i Imovinski piesci. (S.). U Hrvatskoj još: Pješc^anl humci kod Zagreba. Piesci jjz Savu kod Rugvica. Pješčenjaci kod Zemuna. (Fl. cr.). Kochia prostrata (L.) Schrad. Imovinska lugarnica. (S.). U Hrvatskoj još: Petrovaradinska tvr đava. Pješčani obronci u Slankamenu i kod Zemuna. (FI. cr.). Sriem. (Rev.). Salsola kali L. Kališćančiš. (S.). U Hrvatskoj još: Sriem. Primorje do Mostara. (Fl. cr. Fl. ...). Salsola kali L. var. Tragus L. Obično kod Đurđevca. (Gjš.). , Amaranthaceae. Amaranthus retroflexus L. črešnjevica. (..). Portulacaceae. Portulaca oleracea lu. Đurđevački piesci. (Gjš.). Đurđevac. (..). Đurđevački piesci. (š.). Molvanski piesci. (S.). CaryophyUaceae. ^ Spergularia rubra CL.) Presi. Molve. (..). ^.´Mt^´^^J´ .´´´"´ Herniaria hiršuta L. Đurđevac. (..). .;,;/-´-. i. Stellaria aquatica (L.). Scop. Đurđevački piesci. (Š.). Stellaria media CL.). Vili. Đurđevački piesci. (Š). Bagremik kod imovinske lugarnice. (S.). Cerastium semiđecandrum L. Đurđevački piesci. (§.. živi piesci kod Đurđevca. (..). Imovinska lugarnica. Imovinski piesci. Kalinovac. Kloštar. (S.). Cerastium viscosum L. Đurđevački piesci. (š.). 215 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Cerastium. caespitosum Gilib. Đurđevački piesci. (š.). Moenchia mantica (L.) Bartl. Imovinski i Kloštarski piesci. (S.)- Holosteum umbellatum L. Jugozapadni dio Đurđsvačkih piesaka. (..). Arenaria serpylUfolia L. Đurđevac. Molve. (..). Đurđevački piesci. (Š.). Imovinski piesci. (S.). Minuartia viscosa (Schreb.) Schinz et Thell. Po ugarima na Braunovu sa arenarijom. (..). U Hrvatskoj još: Razštrkana po poljima i brežuljcima Hrvatske. (Mag-. fl.). Dalmacija. (Prodr,). Scleranthus annuus L. Đurđevački piesci. (Š.). Kloštarski piesci. (S.). Scleranthus perennis L. Đurđevački piesci. (š.). Đurđevački piesci obilno. (..). Agrostemma githago L. Đurđevac. Vukosavljevica. (..). ^ Silene conica L. Đurđevac. Kalinovac. (..). Đurđevački piesci. (Š.). Imovinski piesci. (S.). Silene vulgaris (Mncli.) Garcke. Kraj crkve u Molvama. (..). Đurđevački piesci. (š.). Braunovo. (S.). Silene otites (L.). Wib. Đurđevački piesci. (Gjš.). Đurđevac. (..). Đurđevački piesci. (Š.). Mol vanski piesci. Braunovo. Imovinski piesci. (S.). Lychms flos cucuU L. Đurđevac. (..). Melandryum, album (Mili.) Garcke. Đurđevački piesci. (.. š.). Imovinska lugarnica. (S.). Kohlrauschia proUfera (L.) Ktli. Vukosavljevica. (..). Đurđevački piesci. (Š.). Imovinska lugar nica. (S.). Tunica saxifraga (L.) Scop. Đurđevac. Vukosavljevica. Drugdje po piescima. (..). Đurđevački piesci. (U. Š.). Kališćančiš. Imovinska lugarnica. (S.). Dianthus armeria L. Vukosavljevica. (..) Saponaria offlcinalis L. Đurđevački piesci. (.. š.). Ranunculaceae. Anemone nigricans (Stork.) Fr. Đurđevac. (..). Imovinski i Kloštarski piesci. (S.). U Hrvatskojjoš: Pješčani humci u Vinici kod Varaždina. Čerevič u Sriemu. Fl. cr.). Kod Karlovca. (Rev.). Ranunculus flammula L. ssp. flammula (L.) Schinz et Keller. Đurđevac. Crešnjevica. (..). Uz baru u Braunovu. (S.). Ranunculus bulbosus L. Đurđevački piesci. (S.). Kloštarski i imovinski piesci. (S.). Ranunculus acer L. Vrlo kržljavi primjerak kod Đurđevca. (Gjš.). Ranunculus repens L. Đurđevac. (..). Uz baru na Braunovu. (S.). Papaveraceae. Chelidonium majus L. Đurđevački piesci. (Š.). Bagremik kod lugarnice. (S.). Papaver rhoeas L. Đui;đevački piesci. (Š.). Papaver ........ L. Đurđevački piesci. (Š.). Cruclferae. Lepidiuni droba L. ssp. chalepense (L.) Thell. Đurđevac. (..). Sisymbrium sopMa L. živice, živi piesak i uz puteve u Đurđevcu. (..) Đurđevački piesci. (Š.). Brdssica campestris L. Kloštar. (S.). Brassica napus L. Đurđevac (..). Roripa silvestris (L.). Bess. Vinogradi kod črešnjevice. (..). Đurđevački piesci. (Š.). Cardamine Mrsuta L. Đurđevački piesci. (Š.). Imovinska šuma. (S.). Capsella bursa pastoris (L.) Med. Piesak i živice kod Đurđevca. (..). Đurđevački piesci. (š.). Đurđevac. Kloštarski piesci. (S.). Draba verna L. ssp. Ozanoni Jordan. Đurđevački piesci na hiljade. (..). Imovinska lugarnica. (S.). Arabidopsis Thaliana (L.) Heynh. Uz tipični oblik i forma pustila (Petit) Briquet. Đurđevački piesci. (š.). Imovinska lugarnica, (š.). Arabis glabra (L.) Bernh. Kališćančiš. (S.). Arabis Mrsuta (L.). Scop. Đurđevački piesci. (..). Alyssum montanum L. Đurđevački piesci. (š.). Kloštarski, Molvanski i Imovinski piesci. (S.). Berteroa incana (L.) DC .Đurđevački piesci. (Gjš.). Obrastao piesak kod Đurđevca. (..). Đurđe vački piesci. (š.). Imovinska lugarnica. (S.). Crassulaceae. Sedum ....... (L.) Krock. Imovinska šuma. (S.). ´ Sedum acre L. Pitomaca. (..). Đurđevački piesci. (Š.). Sedum boloniense Lois. Đurđevački piesci. (U. Š.). Rosaceae. Rubus caesius L. Đurđevac. (..). Fotentilla reptans L. Đurđevački piesci. (Š.). * Potentilla ..... Wib. Đurđevački piesci. (Š.). Imovinski piesci. (S.). Potentilla argentea L. Đurđevački piesci (Gjš. š.). Đurđevac. Molve (..). Imovinski i Koštarski piesci. (S.). Potentilla arenaria Borkh. Molve. Đurđevac. Pavlovac. (..). Imovinska lugarnica. Kališćančiš. (S.). U Hrvatskoj još: Ivančica, Markuševac. (Rev.). Srebrenica. Travnik. Janković. Pakla revo. šupljica. Brdo Kuk kod Bučića. I među Travnika i Vranđuka. Oko Sarajeva. Trebević. Han Jagodina kod Dobrinja. (Fl. ...). Crataegus m,onogyna Jacq. Đurđevac. (..). ........... ....................... .. Oenista sagittalis L. Đurđevac. Molve. .. (..). Đurđevački pisci. (š.). Cytisus scoparius (L.) Lk. Đurđevački piesci. (Gjš.). Đurđevac. (..). Đurđevački piesci. (Š.). Imovinsk ImovinskImovinski ii i ii Kloštarsk KloštarskKloštarski ii piesci piescipiesci. .. (S.). )lve (I 216 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Cytisus ratisbonensis Schaeff. ssp. biflorus (L´Herit. em. Koch) Gams. Lugarnica. (..). Kloštarski piesci. (S.). Nova vrsta za Hrvatsku. Hirčev primjerak je tipičan za podvrstu biflorus, dok je moj pomalo dlakav i na gornjoj strani listova. Medicago lupuUna L. Đurđevac. (..). Medicago minima (L.) Desr. Đurđevački piesci. (Š.). Molvanski piesci. (S.). Trifolium pratense L. Đurđevački piesci. (Š.). TrifoUum incarnatum L. Đurđevac. (..). Kloštarski i Molvanski piesci. (S.). Trifolium arvense L. Đurđevački piesci. (Gjš.). Đurđevački piesci. Mnogobrojno i značajno! (..). Đurđevački piesci. (U. š.). Obično na Podravskim plescima. (S.). Trifolium repens L. Đurđevački piesci. (Gjš.). TJ velikim hrpama na vlažnim livadama. Đurđevački piesci. (..). Đurđevački piesci. (š.). Uz baru na Braunovu. (S.). Trifolium campestre Schreb. Đurđevac. (..). Đurđevački piesci. (š.). Kallnovlčki i Đurđevački piesci. (S.). Lotus corniculatus L. Molvanski i Đurđevački piesci. (..). Đurđevački piesci. (Š.). Vukosavlje vica. Kališćančiš. Uz baru na Braunovu .(S.). Robinia pseudacacia L. Đurđevački piesci. (š.). Sadi se po svim Podravskim plescima. (S.). Astragalus onobr´ychis,L,. Đurđevac. (..). Coronilla varia L. Molve. (..). Đurđevački piesci. (š.). Uz baru na Braunovu. (S.). Vicia hirsuta (L.). Gray. Mnogo oko lugarnice 1 u susjednom dolu Semerajevu. (..). Kališćančiš. Kloštarski piesci. (S.). Vicia villosa Roth ssp. eu-vilosa Cavillier. Molve. Kalinovac. Đurđevac. Sva nalazišta na živom piesku. (..). Brezik uz baru na Braunovu. (S.). Vicia lathyroides L.^ Đurđevac. (..). Đurđevački piesci. (š.). Lugarnica. Molvanski, Imovinski i Kloštarski piesci. (S.). Vicia grandiflora Scop. Među usjevima i na piesku kod Đurđevca. (..). Đurđevački piesci, (š.). Lugarnica. Kloštarski piesci. (S.). Geranlaceae. Geranium robertianum L. Đurđevački piesci. (Š.). Geranium pyrenaicum Burm. Đurđevački piesci (Š.). Kloštarski piesci. (S.). Erodium cicutarium (L.) L´Her. Đurđevac. Molve. (..). Đurđevački piesci. (Š.). Imovinska lugar nica. (S.). Euphorbiaceae. Euphorbia cpparissias L. Đurđevački piesci. (š.). Na čitavom području. (S.). * Euphorbia esula L. Brezik uz baru na Braunovu. (S.). Vitaceae. Vitis vinifera L. Sadi se na čitavom području. (S.). ( Malvaceae. Abutilon avicennae Adans. Vukosavljevica. (..). Malva neglecta Wallr. Molvanski piesci. (..). Malva alcea L. Đurđevac. (..). Imovinska lugarnica. (S.). Hibiscus trionum L. Napušteno polje na Molvanskim plescima. (S.). Gutlferae. Hypericum perforatum L. van veronense (Schrank.) ..... Đurđevački piesci. (Gjš.) Kalinovac. Đurđevac. (..). Čistina u borovoj šumi na Đurđevačkim plescima. (U.). Đurđevački piesci. (Š.). Na čitavom području. (S.). ´ , / ´ Clsta«eae. Helianthemum ovatum (Viv.) Đun. Vukosavljevica. (..). Violaceae. Viola Kitaibeliana R. et Sch. Đurđevac. (..). Kališćančiš. (S.). U Hrvatskoj je do sada nisu lučili od šire vrste V. arvensis ....... Viola arvensis ....... Đurđevački piesci. (U.). Đurđevački piesci. (š.). Kališćančiš. (S.). - Oenotheraceae. Epilobium, lanceolatum Seb. et .. Đurđevački piesci. (š.). Oenothera biennis L. Đurđevački piesci. (..). Đurđevački i Molvanski piesci. (S.). UmbelUferae. ........ campestre L. Đurđevački piesci. (Gjš.). Đurđevac. Kalinovac. Vukosavljevica. (..). Imo vinski piesci. (S.). ^ , Pimpinella saxifraga L. ssp. eu-saxifraga Thellung. Vukosavljevica. (..). Seseli annuum L. Đurđevac. (..). Peucedanum oreoselinum (L.) Mnch. Đurđevački piesci. črešnjevlca. (..). Đurđevački piesci. (š.). Lugarnica. (S.). Daucus carota L. ssp. carota (L.) Thellung. Đurđevački piesci. (š.). Livada uz berek na Braunovu. (S.). Pirolaceae. , Pirola chlorantha Sw. Đurđevački piesci. (š.). Ascleplađacea*. Asclepias syriaca L. Imovinska lugarnica. (S.). 217 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Convolvula Convolvulus arvensis L,. ĐurđevačM piesci. (Gjš.). Đurđevac. Molve. (..). Đurđevački piesci. (Š.).- Molvanski brieg. Imovinska lugarnica. (S.). Borraginaceae. Cynoglossum officinale L. Đurđevački piesci. (Gjš.). Anchusa officinalis L. Đurđevac. Kalinovac. Molve. (..). Đurđevački piesci. (g.). Kloštarski 1 Molvanski piesci. (S.). Anchusa Barrelieri (Ali.) Vitm.? Đurđevački, piesci. (š.). Imovinski piesci. (S.). Myosotis scorpioides L. ssp. laxa Gray. Uz baru na Braunovu. (S.). Myosotis micrantha Pali. Đurđevac. (..). Đurđevački piesci. (š.). Imovinska lugarnica. Kloštarski i Imovinski piesci. (S.). Myosotis arvensis (L.) ... Đurđevački < piesci. (Š.). Kloštarski piesci. (S.). Myosotis ..... Hoffm. f. stricta Gaudin. Molvanski piesci. (S.). Myosotis lutea (Cavanilles) Persoon. var. versicolor Pers. Thell. Đurđevački piesci. (Š.). Lithospermum arvense L. Đurđevački piesci. (š). Imovinska lugarnica. (S.). Onosma arenarium W. .. Đurđevački piesci. (Gjš.). Đurđevac. Molve. Kalinovac. (..). Đurđe vački piesci. (Š.). U Hrvatskoj još; Samobor. Zemun. (Fl. cr.). Rieka. (.. Pr.). Grižane. (J. Hrv.). Sv. šimun. (Hirčev herbarium). Onosma tridentinuin Wttst. var. eu-tridentinum Br. BI. Đurđevački piesci. (U.). Imovinski piesci. (S.). ..... vulgare L. Đurđevački piesci. (Gjš. ..) Đurđevački piesci. (Š.). Labiatae. Ajuga genevensis L. var. arida (Fries.) Briq. Đurđevački piesci. (Gjš.). Hrpimice po živom piesku, u pješčanim dolinama, uz vinograde. Đurđevac. Molve. Kraljeva jama. Iza Gorica. Kalinovac. (..). Đurđevački piesci. (Š). Kloštarski i Imovinski piesci. (S.). Teucrium chamaedrys L. subvar. villosum Hire. U velikim hrpama oko borika, po Đurđevačkim piescima na hiljade. (..). Đurđevački piesci. (U. š.) Na čitavom području. (S.). Scutellaria galericulata L. Uz baru na Braunovu. (S.). Glechoma hederacea L. Đurđevački piesci. (Š.). Prunellu´Vulgaris L. Đurđevački piesci. (Š.). Braunovo. (S.). Galeopsis putescens Bess. Đurđevac, črešnjevica. (..). Lamium purpureum L. Đurđevački piesci. (š.). Bagremik kod imovinske lugarnice. (S.). Stachys recta L. Đurđevački piesci. (Gjš.). Kraljeva jama. Gorice. Kalinovac. (..). Đurđevački ^ piesci. (š.) Imovinski i Molvanski piesci. (S.). Salvia pratensis L. Đurđevac. (..). Đurđevački piesci. (Š.). Kloštarski piesci. Vukosavljevica. (S.). Satureia vulgaris (L.) Fr. var. plumosa (Sieber) Hegi. Đurđevački piesci (š.) Groblje u Molvama. (S.). Thymus ........!^. ssp. serpyllum (L. em. Fries.) Briq. em. Lyka. Đurđevac. (..). Đurđevački piesci. (š.). Imovinska lugarnica. Đurđevački pašnjak. Imovinski piesci. (S.). Nova podvrsta za Hrvatsku. Thymus serpyllum L. ssp. rigidus (Wimm. et Grab) Lyka t. linearifoUus Wimm. et Grab. Đurđevac. Molve. (..). Mentha pulegium L. Braunovo (S.). Solanaceae. Solanum dulcamara L. Đurđevački piesci. (š.). Kališćančiš. (S.). Scrophulariaceae. Verbascum lychmtis L.´Kraljeva jama. (..). Đurđevački piesci. (Š.). Kloštarski piesci. (S.). Linaria genistifolia (L.) Mili. var. angustifolia Schur. Đurđevac. (..). Đurđevački piesci. (U. š.). Raširena na piescima. (S.). Novi varietet za Hrvatsku. Limaria italica Trev. Obično kod Đurđevca. (Gjš.). Linaria vulgaris Mili. Đurđevački piesci. (.. š.). Veronica Dillenii Cr. Živi pješčani obronci kod Đurđevca, Braunovog i Kalinovca. (..). Đurđe vački piesci. (š.). Kalinovac. (S.). , Veronica chamaedrys L. Imovinski piesci. (S.). Veronica serpyUifolia L. Vlažne livade kod Đurđevca. Molve. (..). Veronica arvensis L. Đurđevac. (..). , .. Veronica Tournefortii Gmel. Imovinska lugarnica. (S.). Veronica hederaefoUa. L. U živicama pieska sa AUiaria i Lamium purpureum kod Đurđevca. (..). Đurđevački piesci. (š,). Bagremik kod imovinske lugarnice. (S.). Odontites serotina Rchb. Ledine i piesak kod črešnjevice. (..), Alectorolophus crista galli (L.) .. .. Važne livade kod Molva. (..). Orobanchaceae. Orobanche Teucrii F. Schultz. Đurđevački piesci. (Gjš.). Orobanche alba Steph. Đurđevački piesci. Sa Thymusom. (..). Đurđevački piesci. (Š.). Kloštarski piesci. Đurđevački pašnjak. (S.). Plantaginaceac. Plantago indica L. Svagdje obična na Đurđevačkim piescima. (Gjš.). Đurđevački piesci. (..). Čitavo područje. (S.). U Hrvaskoj još: Pašnjaci na piescima kod Kotoribe, Dubrave i Preloga. Zemun (Fl. cr.). Plantago lanceolata L. Đurđevački piesci. (Gjš. .. š.). Braunovo. Imovinski piesci. Đurđevački pašnjak. (S.). 218 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Rubiaceać. Galium pedemontanum AH. Imovinski piesci. (S.). Galium cruciatum (L.) Scop. Đurđevački piesci. (Š.). . Galium aparine L. Đurđevački piesci. (š.) Imovinska lugarnica. (S.). Galium Valantia Weber. Imovinska lugarnica. (S.). Galium, parisiense L. var. leiocarpum Tausch. U jednoj dolinici između Đurđevca i Molva. (Gjš.). Galium, palustre L. Uz baru na Braunovu. (S.). Galium verum, L. Đurđevački piesci. (š.). Galium silvaticum L. Đurđevački piesci. (Š.). Braunovo. (S.). Caprifoliaceae. Sambucus nigra L. Đurđevački piesci. (š.). Braunovo. (S.). Valerlanaceae. Valerianella locusta (L.) Betcke. Đurđevački piesci. (š.). Dlpsacaceae. Knautia arvensis (L.) Coult. var. polpmorpha (Schmit) Szabo. Vukosavljevica. (S.). Scabiosa ochroleuca L. Đurđevački piesci. (Š.). Braunovo. (S.). Campanulaceae. Campanula patula L. Đurđevački piesci.. (š.). Jasione m,ontana L. Đurđevački piesci. (Gjš. .. š. U.). Na čitavom području. (S.). Compositae. / Solidago serotina Ait. Imovinska lugarnica. (S.). Bellis perennis L. Đurđevački piesci. (š.). Erigeron canadensis L. Po đurđevačkim piescima na hiljade. (..). Đurđevački piesci. (U.). Na čitavom području. (S.). Erigeron annuus (L.) Pers. Uz baru na Branunovu. (S.). Filago arvensis L. Dosta obično na Đurđevačkim piescima. (Gjš.). Filago germanica L. Vukosavljevica. (S.). Filago minima (Sm.) Pers. Đurđevački piesci. (š.). Bidens cernuus L. Piesak uz potok kod Črešnjevice. (..). Anthemis ruthenica .. .. Đurđevački piesci. (Gjš.). Pokriva velike prostore na piescima. Na živim piescima leži povaljeno, a uz živice okomito. (..). Na čitavom području. (S.). Achillea collina Becker. Đurđevac. (..). Đurđevački piesci. (š.). Imovinska lugarnica. Braunovo. (S.). Achillea pannonica Scheele. Đurđevački piesci. (Gjš.). Chysanthemum leucanthemum L. Đurđevački piesci. (š.). Imovinski piesci. (S.). Artem,isia vulgaris L. Đurđevac (..). Artemisia campestris L. Đurđevački piesci. (Gjš.). Đurđevac, črešnjevica. Kraljeva jama. Kali novac. (..). Kališćančiš. Đurđevac. Imovinska lugarnica. (S.). Senecio vulgaris L. Đurđevački piesci. (š.). Imovinska šuma. (S.). Senecio jacobea L. Vukosavljevica. (S.). Carlina vulgaris L. Imovinska lugarnica. (S.). Centaurea Tauscheri Kerner: Po Gjurašinu obično kod Đurđevca. Kasnije nije nasađena. Centaurea jacea L. Črešnjevica. (..). Molvanski piesci. (S.). Centaurea rhenana Bor. Črešnjevica. Đurđevac. (..). Đurđevački piesci. (U. š.). Vrlo raširena. (S.). U Hrvatskoj još: željeznički nasip u Banji kod Karlovca. (J. Hrv.). Centaurea cyanus L. Đurđevački piesci: (š.). Kloštar. Molve. (S.). Centaurea Fritschii ...... Molvanski piesci. (S.). ´ . Lapsana communis L. Đurđevački piesci. (š.). Hypochoeris radicata L. Svračkovica. (..) Đurđevački piesci. (š.). Braunovo. Kloštarski piesci. (S.). Leontodon danubialis Jacq. Đurđevački piesci. (.. š.). Leontodon taraxacoides (Vili.) Merat. Piesci, vlažne livade i brezik kod Vukosavljevice. Đurđevac. (..). Uz baru na Braunovu. (S.). Tragopogon brevirostris DC. Đurđevac. Molve. (..). Braunovo. (S.). Nova vrsta za Hrvatsku. Tragopogon dubius Scop ssp. major (Jacq.) Vollmann. Đurđevački piesci. (Š.). Lugarnica. (S.). U Hrvatskoj još: Sv. Jelena i Toplik. čerević. Zemun. Otok Hvar. (Fl. cr.). Selište kod Drežnika. (J. Hrv.). U Hrv. Primorju dosta česta. (Hrv. Pr. Pl. cr.). Tragopogon pratensis L. ssp. eu-pratensis Tliell. Đurđevački piesci. (g.). Imovinska lugarnica. (S.). ......... obliguum (Fr.) Dahlst. Đurđevački piesci. (Š).Bagremik kod imovinske lugarnice. (S). Sonchus asper (L.) ... Đurđevački piesci. (š.). Lactuca quercina L. Đurđevački piesci. (š.). Imovinska šuma. (S,). Crepis rhoeadifoUa .. .. Đurđevački piesci. (G.I.4.). Vlažne livade i piesci. Kraljeva jama. Đur đevac. (..). Đurđevački piesci. (Š.). Braunovo. Lugarnica. Kališćančiš. (S.). Crepis capillaris (L.). Wallr. Imovinska lugarnica. Braunovo. Molve. Molvanski pjesci. (S.). Crepis tectorum L. Đurđevački piesci. (š.). Hieracium pilosella L. Đurđevački piesci. (Gjš.). Iza imovinskih vinograda kod Đurđevca pravi sa lišajevima velike pokrove po piescima i ledinama. (..). Đurđevački piesci. (š.). Kališćančiš. Kloštarski piesci. (S.). Hieracium Bauhini Bess. Đurđevački piesci. (S.). Hieracium echioides Lumn. ssp. echioides N. P. Đurđevački piesci. (š.). Braunovo. MolvansM piesci. (S). U Hrvatskoj još: Piesci u Sriemu. (Mag. fl.). 219 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Lemnaceae. Lemna minor L. U bari na Braunovu. (S.): ,-^ Gratnlneae. Koeleria glanca (Sch.). PC. Đurđevac. (..). U Hrvatskoj još pješčani humci u šestinama i Mar kuševcu. Rude kod Samobora. (Fl. cr.). , Eragrostis pilosa (L.) Beauv. Črešnjevica. (..). Eragrostis megastachya (Koel.) Lk. Đurđevac. Crešnjevica. (..). Briga media L. Đurđevački piesci (Š.). Kloštarski piesci. (S.). Cynosurus cristatiis L. Đurđevački piesci. (Š.). Vukosavljevica. (S.). Dactylis glomerata L. Đurđevački piesci. (š.). Vukosavljevica. (S.). Poa annua L. Đurđevački piesci. (Š.). Imovinski piesci. (S.). Poa pratetisis L. var. vulgaris Gaud. Imovinski piesci. (S.). Poa pratensis L. f. setacea (Hoffm.) Doli. Đurđevački piesci (š.j. Poa remota Forselles ? Đurđevački piesci. (Š.). Đurđevački piesci. (Š.). Poa compressa L. var. polynoda Asch. et Graeb. Imovinska lugarnica. (S.). Poa bulbosa L. var. vivipara. Đurđevac. Kraljeva jama. (..). Đurđevački piesci. (S.). Imovinski i Kloštarski piesci. (S.). Poa angustifolia L,. Đurđevac. (..). Đurđevački piesci. (g.). Đurđevac. Imovinski piesci. (S.). Glyceria fluitans (L.) R. Br. Brojno na vlažnim livadama. Đurđevac. (..). Pestuca vaginata W. .. Đurđevac. Molve. (..). Đurđevački piesci. (Š.). Raširena. (S.). U Hr vatskoj jedino na Podravskim piescima. Eestuca duriuscula L. BraUnovo. (S). > Vulpia myuros (L.) Gmel. Đurđevački piesci. (Š.). Đurđevac. (S.). Bromus hordeaceus L. var. leptostachys ..... Đurđevački piesci. (Š.). Bromus hordeaceus L. var. typicus ..... Đurđevac. Molve. Kalinovac. (..). Bromus hordeaceus L. var. contractus A. G. Imovinski piesci. (S.). Bromus hordeaceus L. var. nanus A. G. Đurđevački piesci. (š.). Iztočno od Đurđevca. (S.). Bromus squarrosus L. Kalinovac. (..). Đurđevački piesci. (š.). Bromus tectorum, L. Đurđevački piesci. (Gjš.). Đurđevac. Molve. Kalinovac. (..). Đurđevački piesci. (Š.). Đurđevac. Kalinovac. Kališćančiš. (S.). Bromus sterilis L. Đurđevački piesci. (Š.). ^ Lolium m,ultiflorum Lam. ssp. eaudini (Pari.) A. G. Đurđevački piesci. (š.). Lolium perenne L. Vukosavljevica. (S.). ......... repens (L.) Beauv. Đurđevački piesci._ (Š.). Vukosavljeviea. Braunovo. Kloštarski piesci. (S.). Secale cereale L. Često se sije. Cynodon dactylon (L.). Pers. Đurđevački piesci. (Gjš.). Đurđevac. Molve. (..). Raširena. (S.). Corynephorus canescens (L.) Beauv. var. typica A. G. Đurđevački piesci. (Gjš.). Đurđevac. (..). Đurđevački piesci. (š.). Raširena. (S.). U Hrvatskoj još: Kalnik. Sudovac. Psarjevo. Zagreb. Samobor. Daruvar. Stražeman. Pleternica. Požega. I drugdje u Hrvatskoj, ali vrlo riedko. (Fl. cr.). Corynephorus canescens (L.) Beauv. var. lobata A. G. Đurđevački piesci. (Š.). Holcus lanatus L. Đurđevački piesci. (Š.). Brezik na Braunovu. (S.). Aira caryophyllea L. Đurđevački piesci. (Š.). Trisefum flavescens (L.) R. et Sch. Đurđevački piesci. (Š). Agrostis alba L. Veseli Brieg kod Prugovca. (S,). Agrostis alba L. var. gigantea .... Vukosavljevica. (S.). Agrostis alba L. f. diffusa Koch. Đurđevački piesci. (š.). Molvanski piesci. (S). Agrostis canina L. var. varians A. G. Uz baru na Braunovu (S.). Agrostis canina L. var. stolonifera Blytt. Đurđevački piesci. (š.). Apera špica venti P. .. Đurđevački piesci. (š.). Molvanski piesci. Imovinska lugarnica. Vuko savljevica. (S.). Calamagrostis epigeios (L.) Roth. Đurđevački piesci. (š.). Imovinska lugarnica. Molvanski brieg. (S.). Anthoxantum odoratum L. f. umbrosum Bolle sf. laxum A. G. Đurđevafikl piesci. (Š.). Imovinska lugarnica. (S.). Anthoxanthum odoratum L. f. tenerum A. G. Molvanski piesci. (S.). . Anthoxanthum odoratum L. f. strictum A. G. Đurđevački piesci. (š.). Anthoxanthum odoratum L. f. longiaristatum Celak. Đurđevac. Kalinovac. (..). Panicum crus ... L. Braunovo. (S.). Tragus racemosus (L.) Desf. Kališćančiš. (S.). U Hrvatskoj jedino u primorskim krajevima. Ne stalna. Bileće. (Fl. ...). Setaria viridis (L.) R. et Sch. Đurđevački piesci. (Gjš.). Đurđevac. (..). Lugarnica. Imovinski piesci. (S.). Chrysopogon gryllus (L.) Trin. Đurđevački i^iesci. (š). Braunovo. (S.). Slavonija uz putevešume, ali riedko. Sriem (Fl. cr.). Banja Luka. U Hercegovini češća. (Fl. ...). U Primorju tvori zadrugu Brometo-Chrysopogonetum grglli Horvatič 1934. Juncaceae. Juncus conglomeratus L. var. tgpicus A. G. Braunovo. (.S.). Juncus conglomeratus L. f. subuliflorus A. G. Đurđevački piesci. (fi.). Luzula multiflora (Ehrh. Lej. var. typica A. G. Đurđevački piesci. (Š.). Luzula multiflora (.Ehrh.) Lej. var. pallens A. G. Đurđevački piesci. (Š.). Luzula campestris (L.) DC var. genuina Asch. Đurđevački piesci. (..). Imovinska lnjgarnica. Klo štarski piesci. (S.). 220 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 35 <-- 35 --> PDF |
........... tieleocharis palustris (L.) R. Br. Đurđevac. (..). ..... vulpina L. Đurđevac. (..). ..... ....... Schreb. Đurđevac. (..). ..... contigua ..... var. typica AG. Đurđevački piesci .(Š.). ..... leporina L. var. typica. A. G. Đurđevački piesci. (š.). ..... gracilis Curt. Đurđevački piesci. (..). ..... nitida Host. Đurđevački piesci. (S.). ..... hirta L, Đurđevački piesci. (Gjš.). Đurđevac. Kraljeva jama. Kalinovac. Molve. (..). Braunovo. Imovinski piesci. (S.). Liliaceae. Allmm sphaerocephalum L. Molvanskl piesci (S.). Muscari tenuiflorum Tauscli. Đurđevački piesci. (..). Đurđevački pašnjak. (S.). U Hrvatskoj još: Kakanj-Doboj. šulca. Jajce. (Fl. ...). Muscari comosun (L.) Mili. Đurđevački piesci. (Š.). Đurđevac. Molve. Kalinovac. (S.). Asparagus officinalis L. Đurđevac. (..). Đurđevački pašnjak. Braunovo. (S.). Orchidaceae. Orchis coriophora L. Molve. (..). 2. Biljnogeografski položaj Podravskih piesaka. Areali pojedinih podravskih pješčarki vrlo su različita oblika, budući da se na Podravskim piescima sastaju različiti florrii elementi. Napose je značajno, da pojedini predstavnici pješčane vegetacije imaj a ovdje granicu svoga dosezanja, što je u vezi sa geografskim položajem naših piesaka. Oni leže na zapadnom rubu Panonske nizine, pa se na njima sastaju florni zastupnici Srednje Evrope sa panonskom florom, -što se odrazuje u sastavu vegetacije, koja se odlikuje većim brojem značajnih vrsta. Pored obćenito razširen^h kozmopolita (Chenopodium alhum, Erigeron canadensis, Cynodon dactylon) i polukozmopolita (Convolvulus arvensis), pa vrsta, koje su razširene u holarktičkom flornom području, kao na pr. Agrostis alha, zatim vrsta koje su razširene po čitavoj Evropi (Hieracium pUosella, CerastiuTn semidecandrum, Echium vulgare, Vicia lathyroides) ili samo na njezinom južnom dielu (Stachys recta, Kohlrauschia prolifera) i napokon u našim krajevima vrlo razprostranjenog eurosibirskog flornog elementa (TrifoUum arvsnse, Euphorhia cyparissias, Plantagolanceolata, Artemisia campestris, Salsola kali, ..... hirVa), naći ćemo na našim piescima i vrste, koje su za prosuđivanje flornog značaja Podravine od posebne važnosti. Tako je vrlo važan panonski florni elemenat zastupljen sa dvjema, za naše pieske vrlo značajnim vrstama (Festuca vaginata i Linaria genistifolid var. angustifolia). Pontsko-sarmatski florni elemenat zastupaju u sastavu naše zadruge sliedeće vrste: Centaurea rhenana Corispermum nitidum Plantago indica Kochia arenaria Silene otites Koeleria glauca Scahiosa ochroleuca Anthemis ruthenica Hieracium echioides Onosma arenarium ssp. pyramidatum Tragopogon hrevirostris Potentilla arenaria Pored pravih pontskih i sarmatskih vrsta rastu na piescima vrste, koje imaju žarište svoga razš´renja pomaknuto prema jugu, pa ih zovemo pontsko - mediteranskim vrstama. Takve su vrste: Crepis rhoeadifolia, Alyssum montanum i Hypericum veronense. Od vrsta čije je mediteransko porieklo očito, spominjem vrste Tunica saodjraga i Allium sphlaerocephalum, dok su druge, kao na pr. Eryngium campestre i Teucrium chamaedrys submediteranske, t. j . imaju najjače razširenje u mediteranskim krajevima, ali se obilno pojavljuju i u srednjem dielu Evrope. Značajna vrsta Polygonum arenarium smatra se pontsko-aralokaspijskim elementom. Za razliku od mnogih drugih pješčanih područja Panonske nizine, naši se piesci odlikuju obilnim pojavljivanjem baltičkog i subatlantskog flornog elementa, koji dosižu tamo južnu granicu svojih areala. Baltički florni elemenat zastupa na našim piescima vrlo značajna majčina dušica pješčarka (Thymus ........ ssp. serpyllum), dok je subatlantski florni elemenat zastupljen vrstom Corynephorus canescens, tom najizraziti]om predstavnicom biljnog pokrova evropskih kopnenih pješčara, zatim vrstom Jasione montana, pa vjerojatno umjetno zasađenim, ali ipak vrlo značajnim zečjakom (Cytisus scoparius). /7. r 221 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Na priloženoj karti (si. 4.) prikazali smo granice dosezanja nekih, za nas naročito značajnih florističkih predstavnika. Najznačajniji predstavnik panonske flore na Podravskim piescima bez sumnje je trava Festuca vaginata. Ta vrsta raste samo u Panonskoj nizini, te je na karti prikazan cieli njezin areal. Pontsko-sarmatski florni elemenat predstavljen je na karti zapadnom granicom areala vrste Tragopogon breuirostris, subatlantski elemenat zastupljen je vrstom Corynephorus canescens, dok je dosezanje, za naše pieske tako značajnog baltičkog elementa prikazano južnom granicom areala naše značajne pješčarke Thymus serpyllum ssp. ......... Granice dosezanja pojedinih predstavnika panonskog, pontsko-sarmatskog, subatlantskog i baltičkog flornog elementa prikazuju nam, kako je zanimljiv u floris´tičkom pogledu položaj naših piesaka. Upoznavši najznačajnije predstavnike pojedinih flornih područja, osvrnut ćemo se ukratko namišljenjepojedinih autora obzirom na razširenje i podrietlo pontsko-sarmatskog, baltičkog i panonskog flornog elementa u našim krajevima. >´*^"´ Corifntpfierui cantittm ^ Jh^musserptfUum ssp. ierp^Uum. , _----- Fesluea vaginata Podravski pijesci -...´ Tragopogon brtvirosirti SI. 4. Granice dosezanja značajnih florističkih predstavnika za Pieske. Pitanjem pojavljivanja pontsko-sarmatskog flornog elementa u Hrvatskoj bavili su se Adamovi ć (1909.) i . o r v a t (1928.). Oni iztiču razliku između pontsko- sarmatskog i ilirskog flornog elementa. Kod toga razčlanjivanja naše flore smatraju oni pontskim odnosno sarmatskim onaj skup stepskih vrsta, koji ima srediste svog razširenja u Južnoj Rusiji, a u Srednju je Evropu prodro tek za vrieme suhog kseroterma Pontsko-sarmatske vrste prodrle su u Panonsku nizmu naseljujuci prostrana područja prapora, a od tamo su, šireći se uz pojedine riečne doline, doprle duboko u Alpe. Horvat (1928.) upozorava na razširenje pontskih vrsta u Koruškoj, gdje one čine odvojenu naseobinu unutar područja alpske flore. Tako su vrste Potentilla arenaria i Alyssum montanum prodirući uz rieku Dravu- doprle u Korušku preko Podravskih piesaka. Te dvie značajne pontske vrste dosižu u Koruškoj zapadnu granicu svog razširenja, dok prelazeći u ilirsko područje stvaraju vrlo često vikarirajuče vrste. . -^ — 222 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 37 <-- 37 --> PDF |
, Za razliku od doseljenih pontskih vrsta smatramo panonski florni elemenat autohtonom vegetacijom Panonske nizine. Već je Bor os (1925.) naglasio, da flora Alfolda predstavlja samo regionalni facijes srednjeevropske flore unutar Karpata. Ona je za vrieme suhog kseroterma našla utočište u Panonskom Sredogorju (florno područje matricum), da bi se njezini pojedini predstavnici sa nastupom vlažnije klime ponovo spustili u Alfold, gdje se oni danas naročito iztiču (uporedi Soo 1940.). So o smatra (vidi Tartar 1939.) panonskim flornim elementom ne samo endemične vrste Sredogorja nego i endemične vrste Alfolda i Sedmogradske kotline. Vrlo je značajno pojavljivanje baltičkog flornog elementa na zapadnom rubu Panonske nizine. Boros (1925.) smatra biljni sviet piesaka Somogy-a najjužnijim ogrankom sjeverno-njemačke i poljske flore. Ta je flora prešla iz Njemačke i Poljske u Panonsku nizinu te je prodirala preko Moravskog polja i Sokoroalje (Gyor) na jug, pa je prešavši Dravu zaustavljena tek na Podravskim piescima. Pitanje vremena te selidbe do danas još nije konačno riešeno. Klik a (1931.) misli, da se je to dogodilo za vrieme praeborealne faze. Pojavljivanje različitih flornih elemenata na našim piescima važno je za određivanje biljnogeografskog položaja same Podravine. Riekom Dravom teče prem a Braun-Blanquet u (1928.) granica ilirske i srednjeevropske florne provincije, kojoj pripada i Panonska nizina, pa bi po njemu Podravski piesci pripadali ilirskoj fl ornoj provinciji. No, pojavljivanje značajnog baltičkog flornog elementa južno od Drave, na Podravskim piescima, govori prije u prilog mišljenju, da to područje pripada panonskom sektoru srednjeevropske provincije, te da bi granica ovih dviju flornih pokrajina tekla južno od naših piesaka, možda samom Bilo gorom, koja nesum- Ijivo predstavlja sigurniju granicu no što je daje sama rjeka Drava. Bilo gora i ostalo gorje savsko-dravskog međurječja zaustavile su širenje mnogih pontskih vrsta prema jugu, što se vidi najbolje iz osebujnog sastava flore Podravskih piesaka. Mnogo je teže reći, kojem dielu panonskog flornog sektora pripada naša Podravina. S jedne strane pokazuju Podravski piesci očitu vezu sa piescima Somogy-a, dakle sa područjem, koje se prema Soou (1933., 1940.) odlikuje nastupanjem baltičkog i ilirskog flornog elementa, dok je s druge strane Podravina podpuno otvorena prema iztoku, odakle je prodirao panonski i pontski florni elemenat, koji se na našim piescima sastaje sa baltičkim i ilirskim flornim elementom, kao štO´ je to već Boros naglasio (1925.). Konačno razgraničenje tih flornih područja bit će moguće tek, kad se prouče i ostale formacije biljnog pokrova tog diela Hrvatske. (Svršit će se) 223 |