DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1943 str. 14 <-- 14 --> PDF |
nju voćaka i u voćarstvu uobće. Ekonomski gospodariti sa voćkama ne može se bez stručnog znanja, bez dovoljno truda i pažnje. Treba poznati´okolicu, vrlo promien- Ijivo tlo duž ceste, klimu i prijašnju floru. Tlo, koje je rodilo više generacija iste vrste, izcrpilo se. Treba dakle mienjati vrste, te izpitati i njihovu seksualnu afinost; upotriebit prvorazredne sadnice i poznavati ih po izboju, vremenu cvietanja i zorenja. Zbrka u, vrstama komplicira postupak sa tlom, obranu od štetočinaca i organizaciju rada, osobito oko voća prije, za vrieme i poslije berbe. Dok su u Njemačkoj u nekom kotaru (Sensburg) od 100 voćaka uz ceste nabrojili 80 raznih vrsta, Amerika sadi samo 6 do 8 vrsta jabuka. Saditi treba voćke planski, jednu vrst iza druge vrsti, redom" kako dozrievaju, da se mogu i racionalno obrati jedna iza druge. Ali zato, ako je sve u redu, dohodak od voćaka može biti vrlo velik, osobito od jabuka. Seoski narod i cestarsko osoblje redovno nema dovoljnog znanja o svemu tome. Ne koriste ni štampani naputci, ni javni oglasi, ni službene naredbe. N^jbolie djeluje dobar primjer, uspiešno izvršeno dielo. To nak može dati i učiniti jedino u toj struci teoretski i praktički izobraženi činovnik, kojemu će biti povjeren uzeoj voćaka uz ceste. Ali ne samo to. Njegova dužnost će biti i obdržavanje voćarskih tečajeva, davanje usmenih i pismenih savjeta, već prema prilikama i potrebi. U njegov djelokrug ući će i zaštita prirode i prirodnih spomenika. U niem^čkim kotarima, u kojima se voćke uzgaiaju, to ie već i sprovedeno fKreisobstbeamter). Za olakšanje poslova na, terenu, takovom činovniku stavljeno je na razpoloženje i po koje motorno vozilo. Nego podpuna i prava slika o sadnii i uzgoju nasada uz javne ceste i putove izlazi tek, kad se u punoi mieri uvaži i treći, možda i najbitniii čimbenik: oko lica , kojom cesta prolazi. Plastika tla, vode i vodotoci, obraslo i neobraslo tlo glavni su elementi svakog krajolika. Obraslo tlo može biti livada, pašnjak, poliodjelsko i šumsko tlo. Na livadama. pašnJ4cima i poljodielskom tlu tu i tamo može da raste i poljsko drveće, pojedinačno stablo ili grupa stabala, koji gajić ili grmlje, šibljaci, šikare i živice, a može Ipiti i bez svega toga. Na šumskom tlu nalaze se pak — od oskudne vrištine do samonikle prašume, od sitnogorice do umjetno uzgojene i dozrele sastojine — svi mogući oblici šumske flore, u cjelovitim, ili u razkidanim nrostorima. Neobraslo tlo može biti golo kamenito, močvarno, napušteno rudničko ili bilo s kojeg razloga za obrađivanje neoodesno tlo. Svi ti elementi nalaze se poredani u prirodi u raznoličnim kombinacijama. No i tlo samo po sebi razlikuje se geoložki i pedoložki, a i rastlinstvo ie raznovrsno pod utiecajem razne klime i raznop podneblia. Kako se posvuda nalaze posiiana još i diela čovječie ruke u nairazličitiiim oblicima materiialne kulture: vrtovi, voćpiaci, zgrade, naselja, industrije, gradovi, pa svakovrsni putovi i to u bezbroj kombinaciia sa prije spomenutim prirodnim elementima, izlazi: svaka okolica ima nešto svoie, osobito i posebno, što ju obilježuje, PO čemu se razlikuie krajolik od kraiolika. Cesta izsradnjom po-taie sastavni dio okolice, elemenat, koii poput ostalih utječe na kraiolik. Ona može u skladu sa ostalim elementima još bolje i liepše izdignuti krajolik, ali ga može nezgodnim zahvatom i oboriti, dapače razoriti do estetske bezvriednosti. U prvom slučaiu cesta je prirodno učlaniena u svoju okolicu, sa ostalim elementima čini skladnu cjelinu, pa odgovara li ioš i namienjenoi svrsi u punoj mjeri´ odlikuje se obilježjem podpunog kulturnog djela. U drugom slučaju, kad se izgradnjom nepovoljno poremeti ili dapače posve razbije sklad, koga su prije činili prirodno povezani elementi, cesta nije prirodno učlaniena u svoju okolicu, ne odlikuje se obilježjem podpunog kulturnog djela, iako odgovara namienjenoj svrsi u punoj mieri. U širokoj ravnici, čudili bismo se cesti, koja bi vijugala amo tamo poput zmije, kao što bismo se i čudili cesti, koja bi si uporno krčila put u ukočenom pravcu u bregovima, kroz slomljene obrise i vijugave linije, koje tamo vladaju. Dok u gorskom kraju veće zemljoradnje nipošto ne udaraju u oči, u ravnici svakako nas bodu u oči. Cesta može pogoršati prijašnje stanje i na druge načine. Može fatalno razciepiti poljodjelske i šumske cjeline, gospodarstva i pogone, unakaziti prirodnu plastiku; zastrieti za okolicu karakteristične vidike i t. d. Ima i sitnica na oko, ali — vidjet ćemo — opet utječu na lice kraja. Pogoršanje krajolika lahko nastupa, kad se osniva i gradi cesta samo sa gledišta potreba tehničko-prometne i komercijalne naravi. Ima li se pak pred očima, da izgraditi cestu znači ujedno i riešiti kulturnu zadaću, t. j . ima li se i osjećaj odgovornost: prema prirodi i krajoliku okolice, ispada sasvirn drugčije! No u tu svrhu potrebno je prije svega upoznati se sa svim već ( spomenutim elementima, koji sačinjavaju konkretnu okolicu, te stalno imati pred očima vladajuće oblike i sliku kraja, zatim tek osnovati i prilagoditi liniju, a svaku 200 |