DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1943 str. 3 <-- 3 --> PDF |
HRVATSKI ŠUMARSKI LIST GODINA 67. LIPANJ 1943. Ing. PAVAO FUKAREK (Nevesinje): PLANINSKI JAVOR (ACER HELDBEICHII ..... SSP VISIANI NYM ...) Med ju naše šumsko drveće, koje je malo iztraženo a i malo poznato što više i širem krugu šumara, spada i planinski javor. Javori su doduše vrste drveća u našim šumama, koje dolaze u vrlo ograničenim količinama i većinom uprskani u sastojinama, ali njihova važnost ipak nije neznatna, a naročito kao indikatora tla. Naš planinski javor ističe se izmedju ostalih javorai svojih srodnika nekim naročitim osobinama. Planinski javor raste na visokim planinama, zadovoljan je s plitkim i izpranim zemljištem, odporan protiv mraza i studeni, a uz to zadovoljan s razmjerno malo svietla, pa raste i izpod dosta gustih krošanja drugog drveća. Zbog svojih osobina dolazi u obzir za pošumljavanja visokih planinskih predjela, dok po svom uzrastu, lišću i boji spada medju one vrste drveća, koja se mogu uzgajati u ukrasne svrhe. Sve me je to ponukalo, da upoznam našu javnost u ovom informativnom prikazu s tim javorom. 1. Planinski ili grčki javor nalazi se prv i pu t opisa n u Boissierovoj knjizi »Diagnoses plantarum orientalium no var um«, tiskane 1856. godine. To su drvo pronašh grčki botaničari Orphanides u planinskim šumama Kyelene blizu Flamburice (u današnjoj Grčkoj) i Heldreic h na planini Parnasu u jelovoj regiji iznad Radove u blizini Karkarije. Oba ova botaničara poslali su grančice i listove pronadjenog, do tada još nepoznatog drveta, na proučavanje poznatom naučenjaku Boissier u u Ženevu, koji utvrdjuje novu vrstu imenujući je po njenim prvim pronalazačima Acer Heldreichii Orph. i objavljuje njezin opis. Nekoliko godina iza toga nalazi talijanski botaničar Visian i (2) u Srbiji takodjer jedan novi njemu do tada nepoznati javor i daje mu naziv Ace r A n acropteru m Vis. Kasnijim istraživanjem ustanovljeno je, da se ovo drvo nešto malo razlikuje od onoga što su ga već pronašli Orphanides i Heldreich. Ova dva drveta pokazala su se, da su dvie varijacije jedne te iste botaničke vrste. Dr. Panči ć (4) nalazi iza toga obje ove varijacijej)remda ih loš označuje posebnim imenima, na više raznih mjesta u Srbiji i Crnoj Gori. Botaničar N . m a n (5) naziva javor što ga je Visiani pronašao sa imenom Acer Visiani Nym, a posebno opisuje vrstu A. Heldreichii. Pravo mjesto novoga javora daje ... (6) u svojoj monografiji porodice javora uz jasan i točan opis ove vrste. ... uzima, da vrsta Acer Heldreichii Orph. ima dvie varijacije, od kojih se jedna var. Eu-Heldreichii ... razlikuje u prvom redu manjim listovima (5—8 cm) od druge var. macropterum (Vis.) ... koja ima mnogo veće listove (13—14 cm). Prva varijacija raste u meridionalnoj, a druga u barealnoj regiji Balkanskog poluotoka. Izmedju ostalih mišljenja navodimo još .. Maly i A. ....... .. . a 1 . smatra, da je za praktičnu upotrebu najpogodniii naziv Acer Visiani Nym. pod kojim se ima smatrati kontinentalna forma ovog drveta, koja raste u našim šumama. Maly razlikuje prema obliku plodova dvie varijacije: var. vulgaris Maly f.itrichocarpum sa plodovima čija su krila razmaknuta i var. Pančić čiia se krila u gornjoj polovini ploda dodiruju. Ova posljednja variiacija je primierak koga je našao Visiani i čiju je sliku objavio o svom prvom radu . a . e k (14) razlikuje isto tako ii65 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1943 str. 4 <-- 4 --> PDF |
dva subspeciesa vrste A. Heldreichii i to Eu-Heldreichii prema Pax-u i Visiani prema Nymanu. Za prvi subspecies za koga smo utvrdili da spada u meridionalnu regiju navodi da dolazi i u subalpskim šumama Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije. Prema ostalom drži se Malyeve podjele. Takodjer iBec k (13) uzima podatke o ovom drvetu iz radova .. Malya. — Iz svega toga izlazi da je stručni naziv za ovo drvo Acer Heldreichi i Orph . Vrstu sačinjavaju dvie varijacije odnosno dva subspeciesa: Eu- Heldreichii ... i Visiani Nym. Hrvatski narodni naziv prema Maly-u bio bi m 1 j e č a c, kako ga zove sviet na Jahorini planini. U ostalim krajevima njegovog razprostranjenja nisam mogao zabilježiti posebno ime, a niti narod pravi razliku izmedju njegagorskog javora. Pančić bilježi ime planinski javor želeći time iztaknuti razliku izmedju ovog javora i gorskog (A. Pseudo-platanus), koji je razprostranjen u nešto nižim gorskim predjelima. Prema .... (6) ovaj javor spada u grupu Spicata (cvjetovi u klasu) zajedno sa A. tataricum, A. ginnala. A. pilosum. A. pseudo-platanus, A. apicatum i A. macrophyllum. Po rodbinskim vezama najbliže stoji našem gorskom javoru od kojeg se razlikuje gradjom svojih listova i položajem cvjetova. 2. Planinski javor kao drvo naraste prosječno do 20 metara visine. Na povoljnim staništima mogu njegovi neki primjerci doseći i visinu do 25 metara. Rastom je nalik na gorski javor s kojim većinom dolazi u istim staništima, tako da je težko ove dvie vrste iz veće daljine medjusobno razlikovati. Stablo mu na slobodnom položaju razvija vrlo snažnu krošnju, a u gušćem sklopu u zasjeni razvijaju mu se i donje grane nesmetano. Rietko se može naći stablo pravo i bez grana. Uslied toga što podnosi jače zasjenu nego druge vrste ostaju mu donje potištene grane, pod krošnjom još dugo vremena zelene. Često nalazimo primjerke sa stablom razvijenim u dva diela tzv. »gačnjake«. U visokoj planinskoj zoni, u zoni nizke bukove subalpinske šume, uslied pritiska sniega, nailazimo i na nizke primjerke ovoga drveta sa sabljasto razvijenim stablom. Na planini Jahorini dolazi i u obliku nizkih korienovih izdanaka. Kor a drveta jednaka je onoj kod gorskog" javora, a od nje se neznatno razlikuje nešto tanrmijom smeđjom bojom, i većim ljuskama. Grančic e su mu gole, isprva crvenkaste ili smedje zelene kasnije poprimaju smedje crvenkastu do crvenkasto ljubičastu boju. Lenticele na mladim graničicama su prilično velike i ističu se svojom zagasitom bielom bojom. Pupov i su šiljasti, sjajni, iste boje kao i grančice, pokriveni preraslim ljuskama. U proljeće mladi izbo j ci okruženi su sa četiri svjetlo crvene produžena 3—4 cm. duga polistka, nepravilnog oblika. Ovi se palistići drže uz izbojak vrlo kratko vrieme, zatim odpađaju. Po ovim svjetlo crveno obojenim palistićinia možemo u rano proljeće ovo drvo lahko prepoznati. Crvena boja upadljivo se iztiče iz svježe zelene okoline. Listov i izbijaju nešto kasnije nego kod gorskog javora. Na planini Jahorini, prema opažanjima u proljeće 1940. godine zakašnjenja traje oko 25 dana. U kultiu*ama ovo drvo zadržava tu osobinu kasnijeg listanja, i lista 2—3 nedjelje kasnije od gorskog javora. Prema tome lista u nižim planinskim predjelima koncem mjeseca svibnja, a u većoj nadmorskoj visini zakasni još za nekoliko dana. Zbog ove osobine ovo drvo je manje osjetljivo na kasne proljetne mrazove. Cvjet a istovremeno s listanjem ili nešto malo kasnije. Cvietovi stoje na vrhu izbojka koji je isprva tamno zelene boje. Glavna i najupadljivija razlika, po kojoj se odmah može prepoznati ovo drvo, su duboko, gotovo do baze urezani listovi. List je tim dubokim urezima podjeljen na tri, češće pet lapova. Već i Boissier (3) ističe da su listovi ovoga drveta slični listovima divlje loze (Amphelopsis hederacea) Lapovi listova su produljeni pri vrhu nešto zašiljeni, jednostruko nazubljeni, postepeno se sužuju spram baze. Strane lapova su ravne, bez zubaca. S donje strane uz nervaturu listova su obrasli čupercima sitnih sjajno žutosmedjih dlačica. Pokraj ovih iztaknutih razlika listovi medjusobno prilično variraju. Medju listovima nalazimo često i takve oblike koji prividno izgledaju slični onima gorskog javora, pošto su urezi prikriveni preraslim proširenim lapovima. Medju varijacijam a treba zabilje 166 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1943 str. 5 <-- 5 --> PDF |
žiti i var. Maly (12) kod koje su listovi manje urezani, većinom tupasti, a vrh srednjeg lapa nešto širi i tupast. Veličina listova iznosi kod var. Eu-Heldreichii (...) oko 5—8 cm. Listovi su odozdo plavkasto zelene boje. Kod varijacije macropterum (Vis) [A. .. sep. Visiani (Nym) Maly] listovi su 13—14 cm. veliki, jednako dugi i široki, rjedje ovalnog oblika. Boja listova kod ove varijacije je s gornje strane žuto zelene, a s druge strane bliedo zelena. Prema Schenck u (17) postoji još jedna varijacija ovog drveta var. — purpuratum Schwe. sa crvenkasto obojenom donjom stranom listova. Ovu varijaciju nalazimo kao ukrasno drvo uvrštenu u popisu biljaka i drveća rasadnika .. A. Hesse ("VVeiner an d. Ems). Sjeme toga drveta dobio je rasadnik od dendrologa Schwerina, ali nije poznato kako je ovaj do njega došao. SI. 1. Cvjetovi i IlSće planinskog javora Grozdaste cvasti ovoga javora za vrieme cvjetanja stoje uspravno za razliku od onih gorskih javora koji su odmah u početku cvjetanja obješene. Cvasti se kasnije usUed težine plodova saviju. Cvietov i (kruna i vjenčić su jednobojni) su svjetlo zelene boje. Lapovi ovalni, nešto produljeni. Prašnice dlakave. Plodov i su razne veličine i oblika. Obično su po dva zajedno, rjedje se dešava da se na jednoj stopci nalaze tri zajedno. Takovi plodovi zakržljaju. Cesto nalazimo i slučajeve gdje od dva ploda na jednoj stapci jedan zakržlja i ne dozrije. Kod var. eu-Heldreichii ... plodovi su manji (sa krilašcem iznose 2—3 najviše 5 cm.) Druga varijacija (Visiani Nym) ima nešto veće cvjetove pa takodjer i plodove (4—6 cm.) Krila plodova su smedje crvene boje (crveno smedja nervatura na žuto smedjoj podlozi) pri bazi uz plod sužena i prema vrhu se postepeno proširuje. Prema obliku tih krila razUkujemo formu trichocarpum (Maly) kod koje su ona razmaknuta pod oštrim kutem. Vanjski rubovi su ravni i glatki. Druga forma Pančić .. ima krila čiji su vanjski rubovi zaokruženi, a vrhovi se medjusobno prehvaćaju. 3. Ovo drvo dolazi u planinskim šimaskim predjelima u nadmorskoj visini od kojih 1000 metara. Vrlo riedko nalazimo pojedine primjerke toga drveta u nižim predjelima. Dolazi u glavnom u gusto sklopljenim bukovim šumama u družtvu sa 167 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1943 str. 6 <-- 6 --> PDF |
jelom, jasenom, briestom, rjedje sa smrčom. Najčešće ga nalazimo u družtvu sa gorskim javorom. U visinskom dopiranju doseže do granica zadruge planinskog bora-klekovine. Ovdje ga nalazimo u družtvu i sa eudemium Rhamnus fallax i Sorbus ancuparia. Predpostavlja vlažne i zaklonjene položaje uz potoke, izvore i vlažne jaruge. Ovdje ga nalazimo vrlo često kao snažno i visoko drvo. Ekpoziciju ne bira. Dolazi na svim padinama planina u kojima je rašireno, medjutim ipak na sjevernim i sjeveroistočnim stranama nalazi svoje optimalne uvjete. Pretežno nalazi se pojedinačno i u manjim grupama. Nije točno, da nigdje ne tvori večih sastoj i n a. Pod Plečima izmedju Tisovog Brda i kote 1764 u Carevoj Gori kod Foče nalazimo ga kao dominantnu vrstu u sastojini, koju uz njega tvore još bukva, brie^t i gorski javor. Ova sastojina nalazi se na sjeveroinstočnoj ekspoziciji na jednoj nešto strmijoj padini. Tlo je tu prilično plitko, mjestimično izbijaju veći blokovi kamenja, izmedju kojih izbijaju manji izvori. Tlo je uslied toga prilično vlažno, pokriveno florom paprati i pomlatka javora i bukve. Ova sastojina vrlo je zanimljiv objekat za proučavanje, pa bi se trebala na neki način izdvojiti i sačuvati od uništenja. I Černjavsk i (18) opisuje jednu takovu gotovo čistu sastojinu, planinskog javora na Crvenoj Steni (1700 m) iznad Biogradskog jezera u planini ...lasici kod Kolašina. Ova sastojina nalazi se na jednoj strmoj (45") padini nadm. visine 1500—^1600 m, na gotovo golom ilovastom tlu. Zastor sloja drveća iznosi 7/10. Bukva dolazi u smjesi samo pojedinačno u malom broju i rietko je većih dimenzija. Stabla planinskog javora naprotiv visoka su preko 20 m, a u promjeru dosežu debljinu od pola metra. Sloj nizkog rašća u ovoj sastojini pokriva samo 1/10 površine i sastoji se iz Polystichum dilatatum i nekih mahova. Strmost terena i dnevni prolaz stoke na pojila razara površinski sloj zemlje te je tako ovaj dio´šume vrlo slabo obrastao. U šumarskom pogledu ovo drvo ističe se svojom osobinom, da podnosi zasjenu u mnogo većoj mjeri nego gorski javor. Iz toga razloga dobro se podmladjuje i pod gustim zastorom krošanja. Kasnije izbijanje listova čini ovo drvo odpornim protiv kasnih mrazora. Time to drvo postaje prikladno za pošumljavanje viših planinskih šumskih predjela. Neugodnu osobinu, koja je u vezi sa kasnim izbijanjem hšća, (skraćena vegetacijska perioda) ima to drvo, u tome, što vrlo sporo raste i prirašćuje. U rasadniku Lugarske škole u Sarajevu nalaze se uzgojene 8 godina stare biljke planinskog javora, koje su visoke svega 50—60 cm. U isto vrieme posadjeni gorski javor uzrastao je u veliku visinu. Jedna vrlo zanimljiva pojava na ovom drvetu, je obilje prizemnih izbojaka kod starih visokih stabala. Ova se pojava može promatrati gotovo na svim takvim stablima u šumskom području Maglić i Zelen Gora. Stara stabla pokazuju pri bazi debla, što je zanimljivo uviek sa strane okrenute brdu, neka nepravilna zadebljanja iz kojih izbija obilje mladica. Na gorskom javoru koji raste u susjedstvu nema ove pojave, čini se, ali još nije utvrdjeno, da je ovo drvo nešto osjetljivije spram udaracfa. Pomenute kvrge nastaju vjerojatno oštećivanjem kod prolaza stoke, koja u tim šumama pase. Kao reakcija stvaraju se latentni pupovi, koji kasnije izbijaju kao mladice. Ovi izbojci redovno su u sredini ljeta bez hšća, jer ih stoka sasvim popase. 4. Najsjevernija staništa ovoga javora nalaze se na planini Jahorini kod Sarajeva. Ovdje prema Maly-u (19) dolazi na sjevernim padinama Jahorine i Ravne planine. U najnovije vrieme pronadjeno je jedno stablo ovoga javora nešto sjevernije na Mjedeničkom Ždrijelu na planini Romaniji. Ovo drvo su našh članovi sekcije za taksaciju Direkcije šuma u Sarajevu (Ing. Vasiljević) no stanište nije još pobliže istraženo *. Najzapadnije zabilježeno stanište nalazi se na planini Bjelasici kod Gacka u Hercegovini (Murbeck 11 vidi i Maly 37). Prema izjavi šimi. savjetnika Kneževića dolazi to drvo i na Veležu kod Mostara. Najistočnija staništa nalaze se na bugarskim planinama. *) Prema usmenom saopćenju g. Maly-a, a prema izjavi pok. šum. savjetnika Miklau-a raste to drvo i na mjestu Javorje u Konjuh planini kod Klađnja. Ovo je stanište također nevjerovatno, jer prema izjavi šumarskih stručnjaka, koji dobro poznaju planinu Konjuh na navedenom mjestu rastu samo obični g-orski javori. / 168 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1943 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Admović (11) označuje u helenskoj zoni najjužnije dopiranje vrste Acer Heldreichii. Ova bi staništa bila ona u kojima su Heldreichii i Orphanides prvi put odkrili ovo drvo. Prema jednom popisu staništa ovog drveta, kojega sam dobio od .. Soške izgleda da južna varijacija (A. Heldreichii) dopire do planine Jablanice iznad Ohridskog jezera, a dalje na sjever proteže se areal kontinentalne varizacije (A. Visiani). Botaničar Hir e (9) piše da je našao kod Latinovca u Požeškoj doHni jedan javor kome lišće nalikuje na Acer Heldreichii, samo mu je naličje »pusteno«. Ovaj javor nije mogao točno odrediti, jer kako piše, nije imao materijala za uzporedbu. Kasnije, koliko mi je poznato, nije više ništa pisao o tom zanimljivom javoru. Sasvim je izključeno da je on stvarno našao pravi planinski javor. Vjerojatno je našao neku drugu vrstu, možda gorski javor, kome su listovi bili jače usječeni. U Bosn i rast e u velikom broju na planini Jahorini (vidi Maly). Na toj planini dolazi na Velikom i Malom Javorniku, u Gnjilim Barama, izpod Repušnog Dola, u Kasidolina (F. HoU prema Bečku 13) uz Bistricu na Ravnoj planini. Na obližnoj planini Kleku našao ga je Fiala (prema Bečku 13). U Hercegovin i su mu poznata staništa na planini Bjelasici kod Gacka gdje prema Murbeck u (7) dolazi u predalpskim šumama u visini od 1500 do 1600 metara. U planini MagUću na Prijevoru kod Suhe spominje jedno njegovo stanište već i Rohlena (kod Bečka 13). U susjednoj planini Zelen Gori označuje ga Maly (11) da dolazi u mješo\atoj šumi štabrovača između Husad planine i Ravne Gore kod Jeleća (1380 m). U ovom području osim na spomenutim staništima dolazi na bezbroj drugih mjesta. Ona se nalaze u planini Maglicu na Crvenim prljagama, ispod Haluga, na Makazama, Tunjemiru, na čairu Osoje (jedno osamljeno stablo), zatim u Ždrijelu, na Kobilj vodi i pod Pogledalnica. U predjelu Suhe Gore blizu Agića Ravni i ispod Ravne Stijene na Vučevu. U šumama planine Volujka dolazi ovaj javor iznad Kita blizu Poljane. U području Zelen Gore (Careve Gore) najljepši primjerci nalaze se između Gornjih i Doljnjih Bara u mješovitoj šumi oko potoka Kotača. Obilno dolazi na Boščijoj Glavi na Javorku i Nabojni. Na Tisovom Brdu nalazi se već spomenuta sastojina. Na strmim sjevernim i sjeveroistočnim stranama Pleće nalazimo nekoliko grupa stabala u visini od 1300—1400 metara. Na Ozrenu dolazi i na južnoj ekspoziciji kao liepo razvijeno drvo. Na Planiku i Treskavcu i konačno na Kmuru kod Foče nalaze se još nekoliko staništa. U sjevernom dielu ove planine u slivovima Otješe Vrbniče i Govze sasvim sigurno nalaze se još mnoga neiztražena staništa. Vjerojatno će se naći i neka njegova staništa na Radomišlje planini u blizini staništa Pančićeve omorike. ZUSAMMEN FASSUNG In dieser Abfassung stellt đer Verfasser den hlstorischen Lauf der Entdeckung unđ đes Bestehens des Ahorns Acer Heldrelchi dar. Besonders beschreibt der Verfasser des Vorkommen diese Ahorns im siidostlichen Kroatlen sowie selne vvaldbaulichen Besonđerheiten. Zu điesen Besonđerheiten gehort auch seine natUrliche Verbreitung langst der oberen VValdgrenze, als auch seine Fahigkeit eine langjahrige Beschirmung Uberstanđiger Baume zu vertragen. LITERATURA Ovdje se navode samo ona upotrebljena djela, koja se spominju u samoj radnji. 1. Boissier E.: Diagnoses plantorum orientallum novarum — Lipsiae 1856. str. 71. 2. Visiani R.: Plantarum serbicarum pesutas — Mem. đell´ Ist. bot. Ven. IX. 1860. 3. Boissier E.: Flora orientalis Vol. I./— Genevae 1867. str. 949. 4. Pančić Dr. J.: šumsko drveće i šiblje u Srbiji — Glasnik srpskog učenog đružtva XX 1871. str. 151. 5. Nyman C: Conspectus florae Europae Br. I. — 1878. str. 135. 6. ... F.: Monographie der Gattung Acer — Engl. bot. Jahrbuch Bd VIII. 1886. str. 224. 169 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1943 str. 8 <-- 8 --> PDF |
7. .... Dr. G. et Szyszlowlcz Dr. J.: Plantae a Dr. Szuszilowitz in itlnere ... Cemagoram et in Albania adjecente anno 1886. lectae — Rospr. i Spraw. Wyđz. matem. przyr. Akad. Umijel. Krakow Tom. XIV. 1888. str. 79. 8. Murbeck J.: Beitrage zur Kenntnis der Flora von Siidbosnien und d. Hercegovina — Lund 1891. str. 151. 9. Hire D.: Nekoje šumsko drveće i grmlje: javori, — šiimarski List 1889. sv. 2. str. 81. 10. Dorfler I.: Herbarium normale XLVII. — 1906. str. 188. 11. Ađamović ..: Die Pflanzengeographischen Stellung und Gliederung der Balkaninsel — Denkschr. d. .. Akademie d. Wiss. Math. — natw. kl. Bd LXXX. 1907. str. 433. 12. Maly ..: Prilozi za floru Bosne i Hercegovine I. II. — Glasnik zem. muzeja u .. i .. XXIX. 1917. str.´ 115. 13. .... Dr. G.: Flora Bosne, Hercegovine i bivšeg Sandžaka. — Glasnik zem. muzeja .. i .. 1922. str. 443. 14. ..... A.: Prođromus Florae peninsulae Balcanicae — 1924. str. 602. 15. Maly ..: Prilozi za floru Bosne i Hercegovine. — Glasnik zem. muzeja u .. i .. XL. sv. 1. str. 107. 16. Maly ..: Materialien zu G. v. .... s Flora des ehemaligen Bosnien und Hercegovina — Glasnik zen;i. muzeja u .. i .. 1933. str. 72. 17. Schenck C. A.: Fremđlanđische Wald- und Parkbaume Bd III. str. 5. i 12. 18. černjavski P.: Zur Kenntnis der Glasiation und des Buchenwaldes bei Biogradsko jezero — Buli. du Jardln botanique de 1, Universite de Belgrad Tom. IV. Nr. 1. 1936. 19. Maly ..: Die Ravna planina (Jahorina) bei Pale II. dio — Glasnik zem. muzeja u .. i .. 1938. str. 12. 170 |