DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1943 str. 19 <-- 19 --> PDF |
PREGLED NEKOLIKO MISU O PROMICBI ŠUMARSTVA Vrieđnost promlčbe za napredak našeg šumarstva ne može se osporiti, kao što se ne smije ni precieniti njezin utjecaj. Naime utjecaj promičbe može se .... uzporeditl s novoposadjenom šumom: Kao što jedna posadjena biljka, jedno stablo ili i nekoliko stabala, ne čini šumu, tako ni jedno ili nekoliko održanih, predavanja, napisanih članaka ili iznietih slika ne će polučiti onaj učln, koji je predpostavljeh u času pristupa promičbe. Kako trebaju proći godine i godine, da se iz posadjene biljke može nazrieti šuma, a nakon toga opet godine i godine, da se ono pojedino stabalje razvije u skladnu zajednicu odrasle šume, tako je i s promičbom. Tek množtvo prikazivanja bilo kojim sredstvom (govor, tisak, svjetlopis, slikopis i dr.), od čega, će znatan dio uloženog rada imati i značaj pripreme tla za sjetvu, urodit će željenim, plodom. Da promičba poluči koristnost ne smije ići putem neposrednog poučavanja ili što više dociranja. Ponekad će trebati upotriebiti i ove puteve, ali glavni mora biti nastojanje upoznati sviet sa šumom kao živim organizmom i kao vrelom, iz kojeg se crpi drvo kao glavni njezin proizvod. Sviest o vrieđnosti šume podići će i povesti pravim putem i poznavanje upotrebe drveta u našem životu i povezanost čovječjeg napredka s đrvetom. Prvenstveni cilj promičbe treba dakle biti stvaranj a psihoze o pravom značenju šume, a koja se može postići samo neprekinutim, ali nenametljivim, radom. Ta se psihoza mora postići i medju gradjanstvom i medju seljačtvom, a prvenstveno medju onima, koji po svojem zvanju i položaju predstavljaju njegovu elitu. Ta psihoza doduše ne će podpuno ukloniti sve čine štetne za šiunu i šumsko gospodarstvo, ali će ih svesti na najmanju mjeru, koji će biti posljedica ili prieke nužde, a time donekle ujedno i opravdano, ili zlonamjerno i iz oblesti, Uzgajanje guma a što prelazi u područje kriminaliteta, što se mora represivnim kaznama sprečavati. Promičbi šumarstva treba dakle biti prva zadaća izmieniti današnje gledanje šume novim, koje će se temeljiti na poznavanju šume kao prirodne tvorevine i kao gospodarskog objekta . Za postignuće ovog cilja postoje mnogi putevi: počam od osobnog dodira u svakdanjim susretima pri vršenju svoje dužnosti, preko govora (predavanja) do tiskopisa, kao i ostalim sredstvima današnjice (slikopis, radio). Sva ova sredstva stoje danas šumaru na razpolaganju, samo ih treba upotriebiti. Bilježeći nedavno stogodišnjicu Gospodar sko g list a (šumarski list. br. 4.) naglašena je spremnost uredničtva, da objavljuje čltinke iz područja šumarstva i preniet je poziv i molba njegovog urednika za. tu suradnju. Gospodarski dnevnik Gospodarstvo od početka travnja o. g. uveo je stalnu tjednu stranicu za »šumarstvo i drvarstvo«, a ni druge novine ne odbijaju suradnju iz područja šumarstva. Pobudom izvanstručnih krugova održana su u posliednje vrieme u Zagrebu i dva predavEmja*), što nam također pokazuje svestrano zanimanje za šumaxstvo. Na hrvatskom je šumaru, da se ovim pozivima odazove i da omogući i nestručnjacima i najširoj javnosti pogled u — tajne šume! Ing. O. Piškorlć, tajnik Hrvatskog šumarskog đružtva * To su predavanja održana po Ing. S. Frančiškoviću tokom mjeseca svibnja o. g., a na poziv Građjanskog pododbora Matice Hrvatske, te Stožera ustaške mladeži i to za đake viših razreda zagrebačkih gimnazija. NEKI ZANIMLJIVI ŠUMSKO-UZGOJNI PODATCI IZ DJELA DR. .. .. MVLLERA: AUFBAU, WUCHS UND VERJtJNGUNG SUDOSTEUROPAISCHER URVVALDER U četvrtom ovogodišnjem broju šumarskog lista iz MuUerova djela »Aufbau, Wuchs und Verjungung Sud-osteuropaischer Urvvalder« đoniet je prikaz o prirodnom toku obnove požarom uništene prašume. U tom djelu nadalje ZEmimiva su izlaganja i opažanja o pojedinim vrstama šumskog drveća, što je od interesa i za hrvatske šumare pa iznosimo pregled piščevih opELŽanja o tim pojedinimi vrstama. BIELI BOR — PINUS SILVESTRIS Ova vrst drva čini glavni dio sastojina u rodopskom masivu u visinskoj regiji izmedju 1500—1700 m. Tu pridolazi u čistim kao i mješovitim sastojinama sa smrekom. U Pirin planini formacija bielog bora leži izmedju 1500— 1600 m, a u Rili planini izmedju 1600—1700 m. nadmorske´visine. — Bieli bor zauzimlje u regiji četinjastih vrsta drveća oko tri četvrtine površine. Njegove su sastojine prašumskog karaktera a sastavljene su većinom od svjetlo zahtjevajućih vrsta drveća ali su gustoga sklopa, tako da se pod njihovim krošnjama zbog pomanjkanja potrebnog minimalnog intenziteta, svjetla ne može razviti nikakav pomladak. Rodopski bieli bor spada po rasi medju vrste visinskih borova koje imaju visoko postavljenu, malu šiljastu krošnju sa tankim granama. — Ali i medju njima postoje razlike te jedni imaju koru svietlo bakrenaste boje sa drvetom bolje kvalitete dok je drvo onih kojima je kora sive boje lošije kvalitete. — Stabla su liepog uzrasta — punodrvna do najveće mjere, te preko 20 metara čista od grana. Godovi su vrlo uski, tako je na pr. na jednom presjeku od 37 cm promjera nabrojano 291 god. I biel je uska — prosječno 3 cm, — te je drvo tih borova vrlo dobre kakvoće. Te gotovo jednako stare sastojine bielog bora, rasprostrte na velikim površinama, nastale su naravnim pomladjenjem nakon što su stare sastojine uništene požarom. Nakon 3—5 godina a u pojedinim slučajevima već se i nakon dvie godine javlja na garištima gust borov pomladak, koji obično nikne iz sjemena kojeg vjetar nanese sa stabala preostalih iza požara na hrptovima visokih brda. Na paljevinama preostala rietka borova stabla obično obilno rode sjemenom i brzo zašume velike površine. 181 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1943 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Prirodni tok pomladjenja velikih golih površina odredjen je prema piščevom razlaganju brojem, stanjem i razmještajem borovih stabala, koja su nakon požara preostala na gorlštu pa se to pomladjenje zbiva na dva načina. Kod prvo g načina površina se pomladjuje naletom sjemena sa stabala, preostalih nakon požara na hrbtovima brda, naletom sjemena sa strane iz medjašnih borovih sastojina i prašuma, pomladjenjem pod zastorom krošanja stabala koja su iza požara preostala na čitavoj površini jednolično raspodjeljena, kao i svim mogućim drugim kombinacijama koje stvara priroda. Takovo pomladjenje uspieva u najkraće vrieme uz predpostavku, da je na tlu dobrog fizikalnog stanja ostao pogodno rasporedjen dovoljan broj sjemenjaka, te da pomladna površina ne siže izvan radiusa naleta borovog sjemena. Prirodno zašumljenje površine zbiva se na ovaj način najednom i potpuno, a nastala mlada sastojina jednako je stara i gustog obrasta. — Kod drugo g načina prirodnog pošumljenja uzdiže se nova borova sastojina u dvie generacije. — Taj slučaj nastupa onda kada je nakon požara na velikim površinama paljevina ili pokraj njih preostao tek neznatan broj sjemenjaka uslied čega se u prvoj fazi postiglo tek djelomično zašumljenje. Pomladak se razpršio po čitavoj površini tako, da zbog rietkog sklopa i nepošumljenih manjih površina prvu generaciju borova čine krošnjata stabla koja rano rode sjemenom, za 8—9 godina javljaju se prvi češeri. Tih je godina urod sjemena još neznatan aU već između 16 i 19 god. znade: biti potpun tako, da se u toj drugoj fazi prirodnog pošumljenja, uzrastom druge generacije borova, čitava površina stare paljevine potpuno zašuml. Pošto razlike u godinama izmedju prve i druge generacije nijesu velike (12—20 god.) to je čitava sastojina približno jednaka stara, tek joj je sklop nešto rjeđi od sklopa sastojina nastalih na prvi način. Ove dvie generacije borova mogu se unutar sastojine razlikovati sve do 25 godina starosti, kasnije te razlike sve više izčezavaju — dok se konačno nakon 45 godina posve ne izgube i ne mogu se opaziti, jer su sve krošnje u jednoj etaži, a i debljine stabala su približno jednake. Ustanovljeno je, da su na ovaj drugi način zašumljene u rodopskom gorju nakon katastrofalnih požara suvisle od 20 pa sve do 300 ha velike površine, te da je taj pomladni tip tamo pretežan, dok se manje površine zašumljuju na prvi način. Istražujuć činjenicu, da se bieli bor vrlo lako pomlađuje na velikim šumskim požarom ogoljelim površinama rodopskih planina, došao je pisac do ovih opažanja i zaključaka: Prirodnom pomlađenju bielog bora u rodopskim planinama osobito pogoduje rani i obilni urod sjemena, povoljna klima, kao i stanje tla nakon šumskog požara, koji se može smatrati jednim od glavnih uzroka uspješnog prirodnog pomlađenja ove vrste drveta. U širokom području rodopskih planina iztraživač nije naišao nijednom na prirodni borov pomladak, koji bi nikao na humusu nastalom trulenjem drva, dok je na golom mineralnom tlu pokrivenom prahom od pepela borovo sjeme redovno bujno proklijalo. — Ovu je istu pojavu opazio i Tkatčenko u šumama sjeverne Rusije. Površno promatranje prašinastog drvnog humusa na koji se nailazi u već odraslim mladim borovim sa&tojinama dovelo bi do krivog zaključka, jer se borov pomladak nije razvio na tom humusu. li Na paljevinama palo je borovo sjeme na pepelom pokriveno mineralno tlo među ostatke izgorjele drvne mase koji su garištu naJcon požara ostali ležati. Borovo je sjeme odma h prokUjalo, te se na tom tlu razvio bujni borov ^ prirodni pomladak, dok se na garištu preostala drvna mEisa tek kasnij e razpala i pretvorila u drvni humus, koji je tada pokrio čitavu površinu, tako, da izgleda, kao da je mlada sastojina nikla na tom kasnije nastalom drvnom humusu. Pepel djeluje na paljevinikasnije povoljno na razvoj mladih biljaka, jer se na njoj ne može gotovo 3 godine nakon po. žara zakorjeniti vriesak — korov od kojega prieti mladim borovim biljkama stalna opasnost ugušenja. Opaženo je i kod šumskih požara u Finskoj, da oni na dulje vrieme iskorjenjuju i jako otežavaju širenje vrieska. Istraživač nadalje opaža, da požar ne pogoršava fizikalno i kemijsko stanje tla u rodopskim planinama već da naprotiv to tlo postaje pogodno za razvoj borovog pomlatka. Na temelju svih tih činjenica pisac stvara zaključak da šumski požar kao katastrofa i pustošenje — protivno očekivanju jača čistu borovu prirodnu šumu, u njezinoj sposobnosti održanja i osposobljava ju, da uspješno potiskuje druge biljne. formacije. CRNI BOB — PINUS LABICIO var. austrlaca Ta vrsta nije tako raspostranjena u tom području kao bieli bor, te pridolazi u srednjim i južnim Kodopama kao i Pirin planini u čistim sastojlnama na većim površinama pretežno na vapnenom tlu u nadmorskoj visini od 800 odnosno 900 do 1200 metara. U tim oko 200 god. starim sastojlnama, mjestimično prorieđenim od požara, nema pomlađka, niti srednjodobnih stabala; velika čistoća stabala od grana dokazuje, da su u mladosti te sastojine bile vrlo guste. Debljine stabala kreću se u prsnom promjeru od 50—70 cm, a visine od 16—22 m. Stabla uzrasla u čistim sastojinEuna crnog bora su deblja i kraća od onih uzrasUh u čistim sastojlnama bielog bora. Prirodno pomlađenje crnog bora ne teče tako brzo kao kod bielog bora iz razloga, što crni bor ne rodi sa sjemenom tako rano i u tako velikoj količini kao bieli bor, kao 1 zbog tog što sjeme crnog bora ima manji radius rasprostranjenja nego sjeme bielog bora. (100 zrna crnog bora imaju prosječnu težinu 1,95 gr a 100 zrna bielog bora prosječno je težko samo 0.35 gr.). Istražujuć prirodno pomlađenje crnog bora pisac ustanovljuje, da njegovo sjeme ne klija na gorištima pa stoga i nema njegovog prirodnog pomladka na površinama preko kojih je prošao šumski požar. BIELA MUBA — (molika) — PINUS PEUCE Na Pirin planini u visinskom pojasu između 1600 i 1900 m, te na Rili planini između 1700 i 2200 m nadmorske visine, nalaze se na velikim površinama čiste sastojine biele mure 1 to isključivo na podlozi pragorja t. j . na slllkatnom tlu. Na vapnenom tlu nailazi se samo na mješovite sastojine ove vrsti. Na Rili planini nalazi se biela mura u svom optimumu te je tamo zaposjela sjeverne 1 sjeveroistočne strane. Njezine gusto sklopljene sastojine prašum skog karaktera prosječno su 200 god. stare- Pojedina stabla su u prsnoj visini debela i preko 1 metar, a visoka do 50 metara, dok prosječna stabla s prsnim promjerima od 40— 60 cm imaju prosječne visine od 27 do 34 m. / čistoća od grana je kod ovih stabala vrlo veli 182 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1943 str. 21 <-- 21 --> PDF |
ka. Obćenito je prirast u debljinu u kasnijim godinama vrlo malen (do 0.85 m/m godišnje). Rast biele mure na Pirin planini slabiji je od ovog na Rili planini. Ima mnogo rašljsistih stabala, excentričnog rasta. Prosječne visine stabala sežu od 20—25 m dok prosječni prsni promjer iznašaju 30—60 cm. Čistoća od grana u starim čistim sastojinama je slaba do srednja — iznimku čine stara u bukovim sastojinama primješana stabla. Uzrok tomu su vjerojatno požari kaji su te sastojine prerano proriedUi, jer je kod sadanjih m.ladih sastojina koji još dosad nisu od požara stradale — čistoća od grana vrlo dobra. Drvo od blele m.ure ima veliku blieđo crvenu jezgru i uzku biel, ono je teže i trajnije od jelovog i smrekovog drveta. To čvrsto, smolom impregnirano drvo ima na drvnom tržištu veliku vriednost. Dade se dobro upotriebiti u . gradjevne svrhe, za pokućstvo kao i za muzičke instrumente, jer ima uske godove pa je vrlo dobro »rezonanc« drvo. Kora se na stablima biele mure obrazuje za 10—20 god. kasnije nego kod bielog bora. Mlada stabalca imaju tek tanku gumi sličnu epidermu, dok kod starih stabala znade kora biti i; do 2,5 cm debela. ZaJiimljivo je i osebujno da osamljena stabla biele mure imaju točno na južnoj strani — duž čitavog debla oštro istaknutu crvenkastu liniju. Ta je crta nastala stalnim zažarivanjem osjetljive kore vrućim zrakama podnevnog sunca, te može poslužiti kao najtočniji kompas. I ako drvo biele mure sadržaje mnogo lagane i tekuće smole, ipak se ta smola ne može sabirati, jer kod malo više temperature brzo hlapi. Zbog velikog sadržaja na smoli i terpentinskim uljima kao i zbog tanke i nježne epiderme mladih stabala — mlade su sastojine biele mure jako izvrgnute opa;snosti od požara. Prizemni im požar naaaša veliku štetu, jer oštećuje i stara stabla unatoč njihove debele kore iz razloga, što ta stabla u svojim donjim dielovima obiluju na smoli. Taj požar proređuje stare sastojine i uništava sav prirodni pomladak, te se lako pretvori u požar stabala čitave sastojine. Događa se i to da se prizemnim požarom donji dielovi stabala tako pouglje, da malo jači vjetar sva taJtova stabla povalja. Na velikim površineima požarom uništenih sastojina biele mure ne diže se odmah prirodni pomladak kao kod bielog bora, već te površine dulje vremena »miruju«. Sjemenke biele mure još su teže od onih bieloga i crnoga bora; 100 njenih svježih sjemenaka važu 3,95 grama pa se težina sjemenaka crnoga bora prema težini sjemenaka biele mure odnose kao 1 : 2 dočlm se težina sjemenaka bielog bora prema težini sjemenaka biele mure odnosi kao 1 : 11. Ipak je radius prirodnog razprostranjenja blele mure veći nego što . bi se to na temelju težine sjemenaka moglo zaključiti iz razloga, što se čiste sEistojine ovog bora nalaze na velikim površinama strmih položaja tako, da strmost terena mnogo doprinaša povećanju radiusa razprostranjenja. Prema piščevim opEižanjima razprostranjenju sjemena biele mure mnogo pomaže i sojka. (Tannenhaher), koja živi u velikim jatima u starim sastojinama ovoga bora. Ta ptica otkida sa starih stabala češere i ođnaša ih daleko na susjedne gole površine, gdje sjedne na kakovo uzvišeno mjesto — obično na panj — te tamo svojim oštrim kljunom raskida češer i zoblje sjeme, koje se oko panja do 2 metra daleko rasiplje. (Takav način prirodnog ras prostranjenje zove se prema Senvauđeru synroički). Sjeme biele miure ne klija na tek nastalim paljevinama tako brzo kao ono bielog bora — klice su njezine osjetljive prema pepelu i ne uspievaju dobro na golom mineralnom tlu, već im za klijanje najbolje odgovara blago humozno tlo. U tom se biela mura donekle približava smreki i jeli. Za uzpješno prirodno pomlađenje biele mure važno je, da nakon požara na paljevini preostala drvna masa što prije sagnjije. Prirodno pomlađenje ovih sastojina zbiva se ili istovremeno na čitavoj pomladnoj površini, ili pak u dvije etape t. j . primarno ili sekundarno, kako je to opisano kod bielog bora. CRNA MURA (Munika) — PINUS LEUCODERMIS Crnom murom naziva se zato, što su joj iglice tamno zelene boje, dok ju zbog srebrenasto biele boje kore nazivaju i bjelokori bor. Ta je vrsta bora prema Adamoviću, relikt iz doba mladog tercijara, pliocena, te pridolazi u Pirin planini na izrazito vapnenom tlu. Uz izuzetak da je Pinus leucodermis dvoigličavi bor, a Pinus cembra peteroigličavi — ove su se dvie vrste po mnogome vrlo slične — pogotovo, što se tiče njihovog rasta, pa ono što je limba na Alpajma, to je crna mura na Balkanu. Ovdje se staništa crne mure (munike) ili bjelokorog bora nalaze na Pirin planini u visinskom pojasu između 1400 do 2000 m. Crna mura dolazi vrlo rietko u čistim gusto sklopljenim sastojinama, ali se vrlo često nalaze njezine rietko sklopljene sastojine na strmim obroncima gdje zapremaju velike površine. Pojedina osamljena stabla razviju krošnju širokog oblika a u zoni klekovine niskog je rasta poput grma. Njezine su česte sastojine približno jednako stsire — one su Ili vrlo stare ili mlade, dok srednjodobnih nema. Crna mura vezana je na vapneno tlo još više nego crni bor, te se većina njezinog staništa u Pirin gorju nalazi na pravom kristaliničnom vapnu. Stoga istraživač nazivlje crnu muru »drvetom kamene pustinje.« Na oblik 1 rast toga drveta mnogo uplivlju vanjske okolnosti i utjecaji — osobito snieg i vjetar. Zbog stalnog pritiska sniega stvaraju se često grmoliki oblici, dok je rašljavost mnogih stabala posljedica sniegoloma. Krošnja drveta vrlo se često završava tipičnim rodinim gniezdom. ; Crna mura naraste u debljinu u prsnom promjeru najviše 30—40 cm, a u visinu do 20 metara. Drvo tog bora sadržaje mnogo težke smole, koja ne hlapi kao ona kod biele mure. To je drvo vrlo trajno, tvrđo, težko i žilavo. I ako drvo crne mure sadržaje mnogo smole, ipak se rietko nailazi na njezine požarom jako oštećene ili uništene sastojine. Uzrok tomu jest taj što je njeno stanište goli kamen vapnenac na kojemu se ne nalazi ni najtanji sloj humusa, a uz to manjka i svaka vegetacija na tlu, tako da u tim sastojinama nema suhog i upaljivog materijala iz kojega bi se mogao razviti prizemni požar. Kako u njima nema trave, to nerna ni paše blaga, pa je opasnost od požara potpuno smanjena. Crna mura rodi umjereno sjemenom počam od 20 do 25 godine, pa se i ona može izvan svog radiusa razprostranjenja sjemena pomladjivati. Stotinu svježih zrnaca .... mure teže 2,10 g. Dok kod biele mure sjeme prije početka klijanja preleži najmanje godinu dana na substratu nastale truleži, to kod crne mure klijanje sjciriena poćlmlje na čitavoj površini — 183 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1943 str. 22 <-- 22 --> PDF |
odmah nakon što se trulež stvorila, a đa to sjeme prije klijanja ne preleži. Crna mura drži čvrsto svoja ekstremno edafska staništa. Njezin prirodni podmladak uspleva slabo svagdje tamo, gdje je čovjek vr-. šio eksploataciju, jer je na tun mjestima drvna masa starih stabala Izvezena pa na tlu nema one podloge drvne truleži kojom je uvjetovana optimalna kiijavost sjemenaka ove vrste bora. Crna mura otporna je protiv vjetru i mrazu, ona treba više svietla od biele mure i borovca, ali ipak manje od crnog bora. Zbog visokog brdskog staništa čistih sastojina crne i clele mure, kao i zbog drveta punog smole onemogućen je svaki primarni napadaj štetnih kukaca i gljiva na stabla tih sastojlna. X saru prizemni šumski požar u koliko se kad pojavi djeluje u tim sastojlnama kao đesinfektor protiv štetnih gusjenica, kukaca i gljiva, jer takav požar uništava sva njihova legla u tlu. Na otpornost ovih sastojlna protiv napadaja kukaca i gljiva utječu 1 velike krošnje stabala koje omogućuju jaču ishranu, te intenzivniju cirkulaciju sokova, kao i to što stabla nisu gusto uzrasla, pa je Izmjena zraka u sastojlnama stalno u toku. SMREKA — PICEA EXOELSA Medju najbolje smreke u Bugarskoj spadaju one na Ptrin planini koja tamo pridolazi u visinskoj regiji u čistim formacijama. Tu smreka postizava visine od 35—40 m. U Rodopsklm planinama pridolazi smreka izmješana sa nešto jele u visinama od 1700 do 1900 m, gdje je zaposjela samo najviše vrhunce. Rletko se ovdje nailazi na njene čiste sastojine. Smreke ima i na Rili planini u visinskom pojasu izmedju 1500 i 1800 m nadmor. visine gdje sa jelom tvori mješovite sastojine. Smreka je u Rodopama razmjerno slabo zastupana. — Po mišljenju Istraživača njezina je staništa ovdje zauzeo bleli bor iz razloga što veliki požari, koji ovdje povremeno haraju njejjine sastojine Izkorjenjuju, te pogoduju razprostranjenja borovih sastojlna. Zbog visokog položaja i suhe klime godovi su vrlo uski, pa nije rledko, da se nadju 2, 3 i 4 goda na jedan milimetar. Uslied toga su i stabla slabijih dimenzija; tako je na pr. za jedno stablo od 22 cm prsnog promjera ustanovljena starost od 100 godina. — Rodopska se smreka vrlo kasno počimlje čistiti od grana, a često ostaje do zemlje granata. Vrlo se često nailazi na mnogostruke Izbojke iz jedne te iste žile, dok se mnoga stabla u visini od 3—4 metra ovako slično razgranjuju. Nailazi se na sastojine u kojima je i do 70 posto stabala ovako uzraslo. Prirodno pomladjenje čistih smrekovih sastojlna teče mnogo polaganijim tempom nego što se to zbiva kod prirodnog pomladjenja borovih prašuma. Dobrom razvoju prirodnog smrekovog podmladka osobito pogodjuje drvna trulež, pa se zato na trulim smrekovlm i jelovim kladama nailazi na najljepši takav podmladak. Ova obća pojava, da smreka i jela kllju u prašumi na truleži nastaloj od drveta srušenih stabala, poznata je i ustanovljena za čitavu sjevernu polutku zemlje. Po Čermaku je drvna trulež pogodna za klijanje i rast smrekovog i jelovog pođmladka iz razloga što ta trulež nikada ne presuši, te što su u njoj koncentrirana za rast potrebna mineralna hraniva, kao i zato što u takovoj truleži ima dovoljno zraka. Dok se za bieli bor ustanovilo, da najbolje klija na golona mineralnom tlu, ili na mineral nom tlu pokrivenom sa pepelom, jer mu za klijanje sjemena alkalični spojevi prijaju, to za smreku vriedi obratno t. j . ona ne podna ša koncetraclju alkallja. Zato se na paljevinama pokrivenim pepe lom ne nailazi na prirodni smrekov podmladak. — Na paljevinama smrekovih sastojlna nije istraživač našao ni jednu smrekovu biljku, makar što je na njima bilo više stabala sa mnogo češera i sjemena. Ova je pojava tako očita i izrazita, da se smreka i jela mogu svrstati među vrste koje optimalno kllju na drvnoj truleži i humusa koji je nastao iz te truleži, dok je bleli bor tipična vrsta koja klije na garlštima pokrivenim pepelom, kao i na golom mineralnom tlu. TBEPETLiJIKA — POPULUS TREMULA U prirodnoj šumi rodopskih planina ima ova listača važnu ulogu, te često dolazi na paljevinama u zajednici sa biellm borom. Pretežno pridolazi na velikim površinama, u čistim jednako starim sastojlnama. U čistim sastojlnama trepetljike uzrasltm u povoljnim prilikama stabla su prosječno 12 — 15 m visoka, dok su u prsnom promjeru 25 — 40 cm debela. Te se sastojine zbog svog brzog rasta rano sklapaju, ali već u dobi letvenjaka počinje Izumiranje njihovih stabala. Pod krošnjama sastojine trepetljike vrlo dobro uspleva smrekov podmladak, dok se borov podmladak pod njima slabo razvija. Mnoge gljivice 1 Buprestldi uzrokom su naglog propadanja čitavih mladih sastojina trepetljlka. Nakon obamlranja takove sastojine obično se diže bujna smrekova sastojina. — Zbog tanke kore stradava trepetljlka mnogo od požara, ali se na paljevinama opet lako 1 brzo pomladjuje. Izbojna je snaga iz korjena trepetljike trajna i jaka tako, đa i 10—15 godina nakon uništenja stare sastojine izbijaju iz žllja snažni Izbojci. Ova se pojava opazila u slučaju, kada je smreka prerasla i ugušila prvotnu nadstojnu sastojlnu trepetljike, pa kada je nakon 10—15 god. tu smrekovu sastojlnu požar posve uništio, najednom su na čitavoj površini paljevine iz korienja trepetljike potjerali novi Izbojci. — Ovdje se vjerojatno radi o latentnoj snazi Izbijanja iz korjena trepetljike, koja traje i do 20 godina. Slična je pojava opažena i kod breze. — Obje ove vrste imaju važnu ulogu kod prirodnog pomladjlvanja požarom nastallh golih površina; one su u prirodnoj šumi uplivan faktor kod izmjene vrsta drveća kao i sredstva za regeneriranje tla. Ove su vrste osobito potrebne za uspješno pomladjivanje smrekove sastojine na velikim paljevinama na kojima isprva neutraliziranjem tla stvaraju povoljne uvjete za klijanje smrekovog sjemenja, dok kasnije pod njihovim rletkim krošnjama uživaju mlade smrekove biljke svletlo u intenzitetu koji im najbolje pogoduje. — Na taj način trepetljlka 1 breza pomažu uzrastu čistih smrekovih sastojina. BUKVA — FAGUS SILVATICA Formacije bukve koje pridolaze na Rodopama 1 Plrinu u´ visinskom pojasu izmedju 1200 i 1300 m. nadmorske visine slabog su rasta, te zaostaju za rastom crnogoričnih vrsta drveća tih zona. Na Rodopama nailazi se na bukvu samo na okrajnim brdima u mješovitim sastojlnama, gdje joj je´ rast vrlo slab, jer na nju 184 |