DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1943 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Vatnog docentđ. ria šopronjskom sveučilištu s naslovom; NOVE ZAKONSKE MJERE ZA PODIZANJE PROIZVODNE SPOSOBNOSTI PRIVATNOG ŠUMSKOG POSJEDA (Neue gesetzliche Massnahmen zur Steigerung der Leistungen des Privatwaldes). U novije su vrieme počele države poklanjati sve veću pažnju posebničkom šumskom posjedu, pa je već zauzelo maha obćenito uvjerenje, da u gospodarenju s privatnim šumama moraju biti u prvom redu mjerodavni obći interesi a tek iza toga koristi posebnika. Ovakovo je naziranje našlo već i odjeka u zakonodavstvima nekih država: tako u Italiji u zakonu od 30. prosinca 1923., te u mađarskom zakonu br. IV. od 1935. godine. U vezi s ovim ciljevima suvremenog zakonodavstva autor analizira pojedine zakonske propise 23 država obzirom na: a) čuvanje površina šuma; b) čuvanje šumskog zemljišta; c) stručno gospodarenje; d) sastav i izvađanje uredajnih elaborata; e) zaposlenje kvalificiranog osoblja; f) uzgoj prikladnih vrsta drveća; g) upotrebu selekcioniranog sjemenja; h) uvećanje šumske površine putem pošumljivanja golog tla; 1) ustrojstvo stručne uprave; j) uređenje vlastničkih i servitutnih prava; k) spriečavanje diobe šuma i 1) komasiranje šumskog zemljišta. Na koncu razprave autor sažeto formulira dva suvremena zadatka, koji se postavljaju na privatni šumski posjed: 1. da njegovom proizvodnjom rukovode obći državni interesi i 2. da se njegova proizvodna sposobnost podigne na najveći mogući stepen. Da posebnička šuma može udovoljiti ovim zahtjevima, nije dostatno, da se na nju primjene jednaki propisi i zakonske mjere, koji danas vriede samo za državni šumski posjed. Kod privatnog je šumskog posjeda gotovo svagdje provedena unifikacija šumskog gospodarstva s drvnim veleobrtom, pa se njegova proizvodna sposobnost mora pro . matrati sasvim s drugog gledišta nego kod državnih šuma, gdje je šumski veleobrt odieljen od stručnog šumskog gospodarenja. Prema tome i mjere državne intervencije moraju biti dobro promišljene, da ne bi izazvale protivni učinak. U svakom slučaju ovakove mjere moraju u najmanju ruku osposobiti privatni šumski posjed, da uobće može koristiti obćim državnim interesima a ne da budu smetnje njegovoj dosadanjoj proizvodnoj sposobnosti. 6. Ulogu šume u zaštiti prirodnih ljepota obrađuje Dr. Reino Kalliol a (Helsinki) u članku: Zaštita prirode u Finskoj s naročitim osvrtom na šumu (Naturschutz in Pinnland unter besonderer ..riicksichtigung der Walder). Među prvim borcima rzaštite prirode zauzima posebno mjesto slavni arktički iztraživač i veliki sin finskoga naroda A. E. Nordenskiold. On je jedan od pobornika, čijim se naporima ima zahvaliti, da se pod konac XIX. stoljeća javljaju pokreti za čuvanje prirodnih ljepota, što je praktički dovelo do osnivanja narodnih perivoja (Nationalparken) u mnogim nordijskim zemljama. U toj se akciji Finska pojavljuje dosta kasno, jer ova »zemlj9. šuma« još uviek obiluje mnogim nedirnutim predjelima, u kojima je još podpuno sačuvano praiskonsko prirodno stanje. Međutim razvojem prometa postaju i finske prašume sve rjeđe, nepristupni predjeli otvaraju svoje prostore svjetskoj trgovini, pa se u najnovije vrieme i u Finskoj postavlja pitanje očuvanja prirodnih ljepota. Došlo je vrieme, kada je finska država po riečima slavnog NordenskiSlda pozvana, da kasnijim pokoljenjima sačuva barem »jedan pojam nedirnute prirode, s kojom su pređi izdržavali prve borbe za obstanak, koja Nordijcu podržava nikad ne utaženu ljubav prema slobodi, koja je odgo´ jila junačke legije ratnika a danas predstavlja jedan orijaški muzej, u kom nordijski učenjaci i umjetnici prolaze svoje prvo naukovanje uzimajući od nje temeljni ton svojih umjetničkih stvaranja i čitavog životnog naziranja«. Polaznu točku ovog nastojanja čini finski zakon o zaštiti prirode iz 1923. godine, odakle izviru svrhe, organizacija rada, sredstva i dosadanji uspjesi ovog pokreta. Zakon razlikuje tri naročita tipa: prirodne perivoje (Naturparken) osnovane za znanstvene svrhe, narodne perivoje (Nationalparken) osnovane za turističke svrhe i prirodne spomenike (Naturdenkmaler), koji predstavljaju manje objekte bilo znanstvene bilo kulturne vriednosti. Raznolikost gospodarskog ustrojstva finske države omogućuje osnivanje prirodnih i narodnih perivoja jedino u sjevernim krajevima a vrlo riedko na finskom Jugu. Međutim ima 1 u južnoj Finskoj više manjih reservata (Ramsholm, Solbole, Framnas, Muhkuri, Vasikasaari, Paksuniemi). Obzirom pak na relief finske zemlje broj je prirodnih spomenika razmjerno malen i ograničen na pećine, ledenjake, klisuraste partije, stara stabla 1 skupine plemenitih vrsta. Kao gotovo svagdje tako su i u Finskoj svi problemi zaštite prirode tiesno povezani sa šumom i šumskim gospodarstvom. Nije nikakovo čudo, da su upravo finski šumari najveći pobornici zaštite prirodnih ljepota. U državnim šumama, koje zapremaju 37% čitavog državnog teritorija postoji danas već preko 500 šumskih reservata! Kod osnivanja ovakovih reservata u ovolikom broju nisu dakako bili odlučni samo turistički razlozi već naročito razlozi biljno-socioložkih iztraživanja, ria kom je području finsko šumarstvo steklo svjetski glas. Od zaštićenih je kompleksa spomena vriedna šuma Pyhahakki (oko 1000 ha) u Saarijavi, zatim šuma Tolvajarvi (Korpiselka) i napokon nekoji veći kompleksi u sjevernoj Finskoj kao Rokuanvaara, Paljakka, Iso- Syote, Ala-Penikha i dr. Za čuvanje i uzdržavanje reservata izdale su šumarske vlasti brojne propise i naputke već 1924. i 1925. godine. Osim toga se posebno vodi briga o estetskom utisku prilikom grad nje šumskih cesta i puteva. Izkorištavanja u reservatima nema. Nu - mimo šumarskih vlasti veliku brigu zaštiti prirode posvećuje finski zavod za šum ske pokuse, a iznad svega finska turistička družtva, čija je zasluga, da je ovaj pokret pri vukao na suradnju najšire slojeve naroda. Godine 1938. osniva se »Finsko družtvo za zaštitu prirode (Suomen Luonnonsuojeluyh distys) a godine 1941. izla.zi njegova prva pu blikacija »Finska zemlja 1« (Suomen Luonto 1). Istina, ratne su nedaće potisnule u poza dinu među ostalim i ovaj pokret, ali čim se prilike u nekoliko stabiliziraju, autor vjeruje, da će započeti posao biti nastavljen nesmanje nom energijom. Kao obično tako i ova svezka »Intersylva« sadržaje posebnu rubriku o napredku šumar stva (Forstlicher Fortschritt), gdje su u sa žetom obliku objavljene obavlesti u najnovijim događajima u šumskom gospodarstvu svih država svieta, te posebna rubrika o šumarskoj bibliografiji (Forstliches Schrifttum), u kojoj su naznačeni noviji stručni radovi međuna rodnog karaktera razpoređeni po stručnim ´disciplinama. Na koncu donosi saobčenja VI. sjednice Međunarodne središnjice za šumar stvo u Beču (prikazane u prošlom broju šu marskog lista) te opis ekskurzije predstavnika CIS-a u Slovačku. Ing. Stjepan Frančišković 157 |