DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1943 str. 22 <-- 22 --> PDF |
rovina. U uglu kace ili u sredini jedne njene strane nalazi se drvena ciev, koja dolje siže do između oba dna, a gore prelazi u ciev za pretakanje raztopine u drugu kacu, gdje se može zatvoriti drvenim klinom. Izpod šupljikavoga dna nalazi se mnogo puta savijeni parni grijač (Dampfheizschlange) oa oakra ili mjedi. Na dnu kace nalazi se čep odnosno slavina, kroz koju se može raztopina odtočiti. Posuda se može drvenim poklopcem i zatvoriti. Zatvoreni bakreni ekstraktori su u osnovi isto tako uređeni kao i najjedno stavniji drveni. Pojedinosti su samo usavršavane, pa su zato eicstraktora različito konstruirani. U duguljasti okrugli bakreni kazan sa promjerom 0,82—1,75 m, visi nom 1,62—5,0 m i sadržajem VUO—12.0001, sipa se oaozgo usitnjena sirovina kroz otvor, koji se može čvrsto zatvoriti. Izluzeni materijal može se dolje kroz poseban otvor izvaditi. 1 taj se otvor dakako može čvrsto zatvoriti. Voda dolazi u svaki kazan odozgo, tako da može prolaziti kroz .. usitnjeni materijal. Dolje u kazanu nalazi se ukoso položeno sito, koje odvaja raztopinu od usitnjene sirovine. Ova raztopina odnosno ekstrakt može se posebnim cievima odvesti u druge dituzere, a isto tako može se posebnim slavinama odtočiti. Kad raztopina prelazi iz jednog difuzera u drugi, prolazi ona kroz dobro izolovani predgrijac. Ako nema predgri jača onda se raztopma mora zagrijavati grijačima, Koji su smješteni izpod sitastog dieia. U gornji dio kazana vodi posebna ciev sa zgusnutim zrakom za pretakanje raztopina iz kazana u kazan. Osim toga su kazani snabdjeveni još sigurnostnim ventilima, manometrima, termometrima, tako da se toplina i tlak u posudama (ka zanima) mogu mjeriti i regulirati. Da se prema gore izloženim načelima dobiju što više koncentrirane raztopine, sdruži se, kako je već spomenuto, više posuda u bateriju. Cim je broj posuda u jednoj bateriji veći, tim je iziuženje bolje. Praktički se je pokazalo, da je najbo lje uzeti 6—10 posuda za jednu bateriju, ali se broj posuda u jednoj bateriji kreće između 4 i 12. Sve posude moraju biti jednake veličine i među sobom spojene cievima, pa i posljednja posuda mora biti spojena sa prvom, tako da svaka posuda može biti i prva i posljednja, što je potrebno za kontinuirani rad. Ekstrakt se uviek odtoči iz one posude, koja je posljednja punjena sirovinom, a svježa se voda ulieva u onu posudu, koju treba prvu izprazniti. Kaztopina iz ove posude pretisne se u sliedeću posudu komprimiranim zrakom, za koji postoje posebne cievi. Cesto se to pretiskivanje raztopine iz jedne posude u drugu vrši parom. Kod otvorenih posuda se raztopina ili prepumpa ili pretače iz posude u posudu. Baterije sa zatvorenim difuzerima su mnogo složenije (kompliciranije) građene, pa su i skuplje od baterija sa otvorenim aifuzerima, ali zato pružaju cio niz prednosti. Ako se luži u zatvorenim posudama, dobiju se svjetlije raztopine, jer raztopine ne dolaze u neposredni doticaj sa zrakom, pa ne mogu tako lako oksidirati. Zatvorene posude trebaju manje pare, jer se ova nigdje ne pušta neizkorišćena. Željena toplina se u zatvorenim posudama može lakše postići i ravnati nego u otvorenim. U zatvorenim posudama može se raztopina kod svake temperature protisnuti zrakom ili parom iz jedne posude u drugu, dok se u otvorenim posudama mora raztopina prepumpati. Vruće se raztopine međutim vrlo teško daju prepumpati, te se obično moraju prije ohladiti, što je opet vezano sa gubitkom topline. Pretiskivanje raztopina sa zrakom je bolje, nego sa kondenziranom parom, jer se raztopine zrakom ne raztanje, niti se mogu pregrijati kao parom, a pregrijane raztopine se lakše raztvaraju. Osim toga se sa zatvorenim posudama mnogo brže i sigurnije radi, jer se temperatura može lako održati na potrebnoj visini. Rad oko luženja u jednostavnim otvorenim drvenim kacama odvija se po sistemu pretakanja (tjberlaufsistem) na sliedeći način. 4 kace napune se usitnjenom sirovinom. Onda se voda pusti u prvu kacu I, dok sva sirovina nije potopljena, a voda se popela do blizu gornjeg ruba drvene cievi za pretakanje. Voda se u kaci I ostavlja preko dana ili preko noći. Tada se opet pusti voda u kacu I, uslied čega se rastopina penje kroz drvenu ciev (Pfaffe) i pretoči se kroz ciev za pretakanje u posudu II. U kacu I lieva se toliko vode, dok se kaca II ne napuni raztopinom iz kace I. Sada se svježa sirovina u kaci II izlužuje u raztopini iz kace I, a djelomice već izlužena sirovina u kaci I se dalje izlužuje u svježoj vodi. Nakon izvjestnog vremena pusti se opet svježa voda u kacu I, koja raztopinu potiskuje na gore opisan način iz kace I u kacu II, a onu iz II u III. U kaci III se raztopina iz kace II i OŠ jače obogaćuje sa treslovinom, a isto tako u kaci II ona liz kace I, dok se u kaci I sirovina ponovno izlužuje u svježoj vodi. Proces izlužavanja se završava u kaci IV, te se zato već prilično koncentrirana raztopina iz kace III mora pretočiti u kacu IV i to opet tako, da se ponovno pusti svježa voda u kacu I, koja raztopinu 148 |