DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1943 str. 22     <-- 22 -->        PDF

rovina. U uglu kace ili u sredini jedne njene strane nalazi se drvena ciev, koja


dolje siže do između oba dna, a gore prelazi u ciev za pretakanje raztopine u drugu


kacu, gdje se može zatvoriti drvenim klinom. Izpod šupljikavoga dna nalazi se


mnogo puta savijeni parni grijač (Dampfheizschlange) oa oakra ili mjedi. Na dnu


kace nalazi se čep odnosno slavina, kroz koju se može raztopina odtočiti. Posuda


se može drvenim poklopcem i zatvoriti.


Zatvoreni bakreni ekstraktori su u osnovi isto tako uređeni kao i najjedno


stavniji drveni. Pojedinosti su samo usavršavane, pa su zato eicstraktora različito


konstruirani. U duguljasti okrugli bakreni kazan sa promjerom 0,82—1,75 m, visi


nom 1,62—5,0 m i sadržajem VUO—12.0001, sipa se oaozgo usitnjena sirovina kroz


otvor, koji se može čvrsto zatvoriti. Izluzeni materijal može se dolje kroz poseban


otvor izvaditi. 1 taj se otvor dakako može čvrsto zatvoriti. Voda dolazi u svaki


kazan odozgo, tako da može prolaziti kroz .. usitnjeni materijal. Dolje u kazanu


nalazi se ukoso položeno sito, koje odvaja raztopinu od usitnjene sirovine. Ova


raztopina odnosno ekstrakt može se posebnim cievima odvesti u druge dituzere,


a isto tako može se posebnim slavinama odtočiti. Kad raztopina prelazi iz jednog


difuzera u drugi, prolazi ona kroz dobro izolovani predgrijac. Ako nema predgri


jača onda se raztopma mora zagrijavati grijačima, Koji su smješteni izpod sitastog


dieia. U gornji dio kazana vodi posebna ciev sa zgusnutim zrakom za pretakanje


raztopina iz kazana u kazan. Osim toga su kazani snabdjeveni još sigurnostnim


ventilima, manometrima, termometrima, tako da se toplina i tlak u posudama (ka


zanima) mogu mjeriti i regulirati.


Da se prema gore izloženim načelima dobiju što više koncentrirane raztopine,


sdruži se, kako je već spomenuto, više posuda u bateriju. Cim je broj posuda u


jednoj bateriji veći, tim je iziuženje bolje. Praktički se je pokazalo, da je najbo


lje uzeti 6—10 posuda za jednu bateriju, ali se broj posuda u jednoj bateriji kreće


između 4 i 12. Sve posude moraju biti jednake veličine i među sobom spojene


cievima, pa i posljednja posuda mora biti spojena sa prvom, tako da svaka posuda


može biti i prva i posljednja, što je potrebno za kontinuirani rad. Ekstrakt se uviek


odtoči iz one posude, koja je posljednja punjena sirovinom, a svježa se voda ulieva


u onu posudu, koju treba prvu izprazniti. Kaztopina iz ove posude pretisne se u


sliedeću posudu komprimiranim zrakom, za koji postoje posebne cievi. Cesto se to


pretiskivanje raztopine iz jedne posude u drugu vrši parom. Kod otvorenih posuda


se raztopina ili prepumpa ili pretače iz posude u posudu.


Baterije sa zatvorenim difuzerima su mnogo složenije (kompliciranije) građene,
pa su i skuplje od baterija sa otvorenim aifuzerima, ali zato pružaju cio niz
prednosti. Ako se luži u zatvorenim posudama, dobiju se svjetlije raztopine, jer
raztopine ne dolaze u neposredni doticaj sa zrakom, pa ne mogu tako lako oksidirati.
Zatvorene posude trebaju manje pare, jer se ova nigdje ne pušta neizkorišćena.
Željena toplina se u zatvorenim posudama može lakše postići i ravnati
nego u otvorenim. U zatvorenim posudama može se raztopina kod svake temperature
protisnuti zrakom ili parom iz jedne posude u drugu, dok se u otvorenim
posudama mora raztopina prepumpati. Vruće se raztopine međutim vrlo teško daju
prepumpati, te se obično moraju prije ohladiti, što je opet vezano sa gubitkom
topline. Pretiskivanje raztopina sa zrakom je bolje, nego sa kondenziranom parom,
jer se raztopine zrakom ne raztanje, niti se mogu pregrijati kao parom, a pregrijane
raztopine se lakše raztvaraju. Osim toga se sa zatvorenim posudama mnogo
brže i sigurnije radi, jer se temperatura može lako održati na potrebnoj visini.


Rad oko luženja u jednostavnim otvorenim drvenim kacama odvija se po sistemu
pretakanja (tjberlaufsistem) na sliedeći način. 4 kace napune se usitnjenom
sirovinom. Onda se voda pusti u prvu kacu I, dok sva sirovina nije potopljena, a
voda se popela do blizu gornjeg ruba drvene cievi za pretakanje. Voda se u kaci I
ostavlja preko dana ili preko noći. Tada se opet pusti voda u kacu I, uslied čega
se rastopina penje kroz drvenu ciev (Pfaffe) i pretoči se kroz ciev za pretakanje u
posudu II. U kacu I lieva se toliko vode, dok se kaca II ne napuni raztopinom iz
kace I. Sada se svježa sirovina u kaci II izlužuje u raztopini iz kace I, a djelomice
već izlužena sirovina u kaci I se dalje izlužuje u svježoj vodi. Nakon izvjestnog
vremena pusti se opet svježa voda u kacu I, koja raztopinu potiskuje na gore opisan
način iz kace I u kacu II, a onu iz II u III. U kaci III se raztopina iz kace II
i OŠ jače obogaćuje sa treslovinom, a isto tako u kaci II ona liz kace I, dok se u
kaci I sirovina ponovno izlužuje u svježoj vodi. Proces izlužavanja se završava u
kaci IV, te se zato već prilično koncentrirana raztopina iz kace III mora pretočiti
u kacu IV i to opet tako, da se ponovno pusti svježa voda u kacu I, koja raztopinu


148