DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1943 str. 19     <-- 19 -->        PDF

u koritu. Prenosne vrpce, napravljene od konoplje, pamuka, gume, ili kože, idu
preko dva valjka, od kojih jedan služi za pogon, a drugi za napinjanje vrpce.
Vrpce nose na sebi usitnjeni materijal, dok ga postavljena zaprieka ne zaustavi
i ne skine na mjestu upotrebe. Cesto lopatice pričvršćene na lancu bez kraja i
konca pred sobom guraju usitnjenu sirovinu žliebom do nekog određenog otvora
(Kratzertransporteur). Usitnjeni materijal može se prenositi drvenim ili limenim
žliebovima, koji se brzo tamo amo pomiču i tako materijal napried pokreću (Schiittelrinne).
U novije vrieme se vrši pneumatički transport, za koji je potreban ekshaustor,
recipient i filter. Za suhi materijal mogu se upotriebiti svi gore spomenuti
načini prenosa, dok se za upotrebijeni već ekstrahirani materijal ne mogu dakako
upotriebiti prenosne vrpce.


2. Ekstrakcija usitnjenog materijala. Da bi se iz sirovina za štavljenje mogli
napraviti ocjedci, mora se treslovina iz njih izdvojiti. To se postizava izluživanjem
treslovina, koja se osniva na ozmozi. Svaka životinjska i biljna stanica obkoljena
je opnom (membranom), koje imaju to svojstvo, da propuštaju raztopine,
kao da su šupljikave. Ako se biljne stanice zagnjure u vodu, prodre voda kroz opnu
u unutrašnjost stanice i raztopi treslovinu u njoj, tako da se u stanici stvgri prilično
jaka raztopina treslovine. Raztopina u stanici struji neprestano kroz opnu u vodu,
koja je oko stanice, a voda opet struji neprestano u stanicu i to traje tako dugo,
dok voda oko stanice ne sadrži isto toliko topivih tvari, koliko ih ima u stanici. Odlijemo
li raztopinu izvan stanice, koja sada već sadržava jedan dio treslovine, i
koja je prije bila u stanici, i nalijemo li oko stanice opet čiste vode, počinje proces
izmjene tekućina kroz opnu stanica (ozmoza) iznova i traje opet tako dugo,
dok se sadržaj raztopine izvan stanica ne izjednači sa onim u stanicama, t. j . dok
se koncentracija obih tekućina ne izjednači. Taj proces ozmoze možemo opetovati,
koliko puta želimo i na taj način gotovo posve ekstrahirati lako topivu treslovinu.
Ako uzmemo, da je prvobitni sadržaj stanice topivim tvarima jednak 1 ili lOO^/o,
i da se oko stanice nalazi ista količina vode kao u stanicama, iznosio bi sadržaj topivih
tvari u stanici nakon prve ekstrakcije još samo .2 ili SO^/o, nakon druge
ekstrakcije samo još % ili ŽS^/o, nakon treće V^ ili ISjS^/o, nakon četvrte Vi« ili
6,25´´/o, a nakon deseta ´I´"" . 0,0976"/o. Praktički može se rad završiti već nakon
šeste ekstrakcije, jer stanice sadržavaju tada još samo ´/«« ili IjSe^/o prvobitne količine
topivih tvari.


U praksi se međutim izluživanje ili ekstrakcija topivih tvari ne odvija tako
gladko, kako je to gore skicirano. Za izluživanje potrebne su mnoge veće količine
vode odnosno mnogo češća izmjena vode. Teoretski bi se moglo uzeti, da se stanice
najprije napune vodom, i da za to vrieme nikakve topive tvari iz stanica ne prelaze
u vodu. U stvari počinje izmjena tekućina onoga časa, kada se stanice biljaka obkole
vodom. Kada bacimo trieslo u vodu, možemo već nakon nekoliko trenutaka
ustanoviti prisutnost treslovine u vodi, koja doduše može doći u vodu i iz raztrganih
stanica, ali jedan dio prelazi sigurno i ozmozom iz čitavih stanica.


Dovodi li se sirovina za štavljenje u doticaj sa uviek novim količinama vode,
moraju dakle nakon nekog vremena uslied ozmotskog procesa, kako je gore izloženo,
topivi sastojci sirovine biti izcrpljeni. Ali ako u raztopinu, koja je već iz sirovine
izvukla topive sastojke, metnemo novu još ne izluženu sirovinu, prima raztopina
iz sirovine opet i dalje topive sastojke i postaje još više koncentrirana. Na
osnovu ovih činjenica može se racionalnim postupkom sirovina za štavljenje s jedne
strane potpuno izcrpiti (izlužiti), a s druge strane mogu se dobiti jako koncentrirane
raztopine: ekstrakti.


Iz ovih razloga se praktički izlužuje sirovina za štavljenje na taj način, da se
više posuda za ekstrakciju veže zajedno u jednu bateriju, a raztopina se iz jedne
posude pusti i kroz sve druge posude većinom po principu protustruje. Raztopina,
koja je prošla već kroz sve druge posude i na tom putu se već jako obogatila treslovinom,
pušta se naime u posudu, koja je tek napunjena sirovinom, dok najviše
izlužena posuda dobiva svježu vodu, a nakon dovoljnog izluženja se izpražnjuje.
Kod ovakve ekstrakcije se sadržaj treslovine u sirovini pojedinih posuda smanjuje
u smjeru prema posudi, koja je napunjena čistom vodom i koja neposredno stoji
pred izpražnjivanjem, obratno postaje raztopina sve bogatija treslovinom u smjeru
od posude, koja je napunjena čistom vodom prema posudi, koja je tek napunjena
sirovinom.


Kada se koža učinja trieslom, raztopi se treslovina u vodi, ali se ponovno taloži
na razrieđena vlakanca kože. Voda, koja sada opet ima manju koncentraciju,


145