DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1943 str. 15 <-- 15 --> PDF |
šuma moglo bi se godišnje dobiti oko 450.000 t l?;ore sa sadržajem od 30.000—35.000 t čiste treslovine, a uz to još i 120.000 t brezovog bielog pluta sa oko 30.000 t katranovog ulja za. mašćenje koža. 12. Johova kora. U podunavskim zemljama, osobito u Rumuniji, upotrebljava se kora od biele i crne johe (Alnus inča na i Alnus glutinosa)za štavljenje koža. Zbog pomanjkanja štavila se danas i u nas forsira izkorišćavanje johove kore. Kora biele johe je u prvoj godini zelenkasta, onda postaje kao čokolada smeđa, a u starosti razvija pločastu mrtvu koru, dok je kora crne johe izpočetka svietlo sivosmeđa, kasnije sjajna srebrnosiva. U starosti izpuca kora crne johe, ali ne tvori pravu mrtvu koru. Kora može biti do 5 crn debela. Sadržaj treslovine je u jedne i u druge vrste prilično jednak, te iznosi 9—16´´/o. Sto je stablo starije, to je kora siromašnija treslovinama. Mlade kore i kore sa grana su bogatije treslovinama. One imaju 14—le^/o treslovine. Drvo ima mali postotak treslovine, ali su zato plodovi bogati, jer sadrže do IG^/o treslovine. U Rumuniji se još i danas plodovi upotrebljavaju za štavljenje koža za podplate. Inače daje kora mladih stabala po Eitneru izvrsno štavilo za gornje kože. Uza sva dobra svojstva johove kore ima ona samo lokalnu važnost. U veleobrt nije ušla, jer je ima malo, i jer sadržava mnogo boja, koje se lako tope u vodi i daju koži intenzivno žutu boju. Ipak je kožari u Srbiji i Turskoj u malom obrtu često upotrebljavaju kao štavilo koža za opanke. Ni plodovi ne mogu doći do veće važnosti, jer ih premalo ima. Johova kora i drvo iz Bukovine sadržava uz IS^/o vode u: 10-tbj godini ..../. treslovine u kori, 0,85"/o treslovine u drvetu 30-toj „ 9,13«/o ^ „ „ „ l,20«/o „ „ „ 40-toj „ 5,540/0 „ „ „ l,280/o Ima još ogroman broj sirovina za štavila širom cieloga svieta sa manjim ili većim kadkada sa vrlo visokim postotkom treslovine u drvetu, korienju, plodovima. Ušću, kori i t. d., ali su višemanje samo lokalnog značenja. Iz opisa pojedinih biljnih sirovina za štavila vidi se, kako se je proizvodnja štavila u posljednjim desetljećima iz godine u godini sve više razvijala, kako su pojedina štavila,´ koja su do sada imala samo posve lokalno značenje, postala predmetom svjetske trgovine, vidi se nadalje, koliku važnost imaju štavila u priradu i svjetskoj trgovini i koliku ogromnu vriednost ona predstavljaju. Poznavanje pojedinih štavila, koja su predmetom svjetske trgovine, poznavanje količine i načina njihove proizvodnje kao i načina prerade i trgovine s njima, doprinieti će sigurno ne samo pravoj ocjeni važnosti štavila uobće, nego i pravoj ocjeni važnosti naših domaćih štavila i pravoj ocjeni potrebe sustavnog podizanja prćiz-; vodnje naših štavila, koja daleko zaostaje za onim, što bi naša Država mogla dati i mogla učiniti na tom polju. Ne radi se samo .0 torte, da se podmiri vlastita potreba štavila u miru i u ratu, nego još više o tome, da se naša prirodna bogatstva izkoriste u punoj mjeri na korist i šumarstva kao i na korist obćenitosti, mjesto da neizkorišćena trunu po šumama. I ne samo to. Važnost štavila u svjetskoj trgovini i priradu treba da nas poduči, da naša prirodna bogatstva povećamo, gdje je god to moguće, proširivanjem površina za umjetno uzgajanje u prvom redu naših domaćih sirovina za proizvodnju štavila, a onda i uzgajanjem taTcvim sirovinama, koje bi se preniele iz drugih krajeva, a koje bi našle kod nas povoljne uvjete za uspješno razvijanje, što bi predhodno trebalo svestrano stručno proučiti. Tako na pr. trebal o bi na svaki način povećati proizvodnju domaće rujevine (Rhus cotinus) stručno provedenim rezanjem stabala i mladica, racionalnim trganjem lišća, pa čak i osnivanjem novih nasada. Možda bi se u neke krajeve južne Dalmacije i Hercegovine mogao prenieti sicilijanski ruj (Rhus coriaria), pa u povoljnim položajima podići nasade toga ruja, koji je mnogo bogatiji treslovinama od našega domaćeg ruja. Možda bi se granica prirodnog prostiranja onih maloazijskih i grčkih zimzelenih hrastova, koji daju valonee, to vrlo cienjeno štavilo, mogla proširiti do u južnu Dalmaciju i Hercegovinu, čime bi se s jedne strane obogatili jednom novom sirovinom za štavila, a s druge strane bi se siromašnom pučanstvu našeg krša otvorilo novo polje zarade. Sigurno bi se sustavnim izpitivanjem našle u susjednim zemljama i druge sirovine za štavila, koja bi u nas mogla dobro uspjevati. 109 |