DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1943 str. 23     <-- 23 -->        PDF

suši. Nakon nekoliko dana sposoban je ocjedak za odpremu. Taj ocjedak, koji še
zove extracto comun i extracto ordinario, sadrži težko topive treslovine i netreslovine,
koje se talože i otežavaju štavljenje. Zato se ocjedci obično sulfitiraju natrijevim
sulfitom ili natrijevim bisulfitom. Tada se težko topive treslovine lako raztope
i u hladnoj vodi. Nesulfitirani ocjedci daju koži mnogo veću težinu nego sulfitirani,
koji kože brzo proštave, ali od kojih koža ostaje prazna. Uz stručnu preradu
daje 100 t dobrog drveta 27—28 t prirodnog ili 30—31 t sulfitiranog tvrdog ocjedka
sa 23— 24^/0 vode. Sastav ocjedka vidi se iz donje skrižaljke:


Vrsta ocjedaka 0 Bć Tresl. Nelresl. Netop. Voda Pepeo


tekući ocjedak, neprepariran 22,5 35,0 3,0 3,0 590 0,5


tekući ocjedak, siabo sulfitiran 2Z,5 3t),0 3,8 0,2 60,0 1,5


tekući ocjedak, srednje sulfitiran 23,0 35.t) 4,4 0,0 60,0 2,5


tekući ocjedak, srednje sulfitiran 27,5 42,0 5,8 0,0 52,2 3.0


tekući ocjedak, jako sulfitiran


(Mimosa D.) 27.0 37,0 85 0,0 54,5 6,0


tvrdi, obični, argent. ocjedak — 65,0 4,7 8,3 22,0 0,7


tvrdi, sulfit., agent, ocjedak — 69,5 8.5 0,0 22,0 5,5


tvrdi´, nesull, hladno-topivi


ocjedak (Triumph) 77,0 6,0 0,0 17,0 2,0


1
Za štavljenje koža se danas riedko upotrebljavaju sami odcjedci quebracha,
pogotovo ne prirodni ili neprerađeni, jer daju koži crvenkastu boju, koja osim toga
postaje na zraku sve tamnija, nadalje jer zlo štave izpunjavajući samo vanjske
slojeve kože i ostavljajući sredinu neproštavljenu. Obično se mieša sa štavilima,
koja su bogata šećerima, jer ih quebracho nema, pa zato i ne prelazi u kiselo
vrienje. Naročito se quebrachu rado dodaju dividivi i mirobalame, koji ublažuju
crvenu boju quebracha.


U Argentini i Paraguayu postoje mnogobrojne tvornice ocjedaka iz quebracha,´
koji se riekama Rio Paraquay i Paranon izvoze do Buenos Airesa, gdje je glavno
središte trgovine sa quebrachom. Uvozne luke u Europi su Hamburg, Rotterdam,
Antwerpen, Le Havre, Bordeaux, Marseille, a u Americi New York. Drvo se šalje u
europske tvornice ocjedaka i u tvornice koža u trupcima, ili već usitnjeno u vrećama
od 75 kg.


Ciena drvetu iznosila je 1929. godine tipo exportacion, t. j . za trupce velikih
zdravih stabala po toni cif Hamburg 6,50 .L, a tipo fabrica 5,15 L t. j . za trupce od
pretežno zdravih stabala, među kojima se nalaze i trupci od sušika, napadnutih stabala,
izvala i nešto natrulog drveta.


Ocjedci u tvrdom stanju dolaze u Južnoj Americi u trgovinu u vrećama od 50
kg bruto težine. Razlikuju se uglavnome dvije vrste i to prirodni, toplotopivi pod
imenom ordinario i comun i suftitirani hladnotopivi. Garantira se obično sadržaj
od 63—64´´/o treslovine. Najstarija marka sulfitiranog ocjedka je corona (crown).


Ciena ocjedcima topivim u toploj vodi iznašala je po toni cif Hamburg u godini
1913. — 15L, u godini 1926. — 17 L, dok se je u godini 1928. popela na 24 L, na
kojoj se je visini držala do kraja 1930., kada je ciena pala na 22 L. Ocjedci topivi
u hladnoj vodi skuplji su za okruglo 1 L. U New Yorku stajao je koncem 1930. godine
tvrdi u toploj vodi topivi ocjedak 4y2 c po lb (0,45 kg), a u hladnoj vodi.
topiv 4V8 c, dok je tekući ocjedak u tenkovima stajao 3 c po lb, a u buradima 3,5 c.


Vlastita potreba u zemljama proizvodnje nije velika, te pošto sav izvoz ide
preko Buenos Airesa, može se uzeti, da je izvoz jednak proizvodnji, osobito u normalno
doba. Prvi izvoz ocjedaka u godini 1895. iznosio je 402 t. U godini 1915.
dotigao je izvoz odnosno proizvodnja prvi put 100.000 t, a u godini 1919. 140.000 t.
Za vrieme rata podigle su se zbog povećane potrebe na koži mnoge nove tvornice,
koje su bile vrlo dobro zaposlene. Proizvodnja je osobito poskočila posUje rata naročito
od 1923. do 1927. godine. Najviše je proizvedeno u godini 1925. — 281.000 t.
Od tada počela je proizvodnja padati, tako da je u 1930. godini izkorišćena samo
polovina kapaciteta svih tvornica. Godišnja proizvodnja ocjedaka iznosila je godine
1929. u argentinskim i paraguayskim tvornicama po njihovim kapacitetima


361.000 t, dok je izvoz iznosio samo 151.000 t, što znači, da je stvarno izvezeno samo
41,8´´/o ukupne kapacitete. Izvoz drveta po količini bio je veći od izvoza ocjedaka,
osobito ja naglo skočio u godini 1909. i 19i0., jer su. europske i američke tvornice
85