DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1943 str. 17 <-- 17 --> PDF |
hrastove kore opada od godine 1900. iz godine u godinu, zbog malog postotka treslovine. Hrastova kora ne može konkurirati sa prekomorskim štavilima i ocjedcima ni po količini treslovine ni po cienama. Gdjegod je moguće hrastovu koru zamieniti sa jeftinijim štavilom, bit će hrastova kora sama od sebe iztisnuta. Zato se proizvodnja hrastove kore i smanjuje, a, u buduće treba računati sa još većim smanjenjem a uporedo s tim sa još većim povećanjem ciena. Kako proizvodnja hrastove kore naglo pada, vidi se najbolje iz sliedećih primjera. U god. 1925. potrošio je njemački kožarski veleobrt okruglo 60.000 t hrastove kore, a pošto je 22.000 t kore uvezeno, znači, da je njemačka proizvodnja kore iznosila samo 38:000 t. U godini 1928. potrošila je Njemačka svega 44.000 t, dok je svega uvezeno 22.000 t. Iz toga sliedi, da se je proizvodnja smanjila, i da je pala na 22.000 t. Isti se takav nazadak u produkciji opaža i u drugim zemljama. Francuzka je god. 1900. proizvodila 300.000 t hrastove kore, a god. 1925. pala je proizvodnja na 50.000 t. Sume guIjače se više ne rentiraju. Hrastovo drvo ne upotrebljava se neposredno kao trieslo, kao hrastova kora, zbog malog postotka treslovine, nego se hrastovo drvo ukoliko se ne upotrebljava za tehničku preradu, prerađuje u ocjedke. Tvornice za proizvodnju ocjedaka iz hrastovog drveta su riedko samostalne, nego su obično vezane uz velike pilane, da se što racionalnije izkoristi svo drvo. Prva tvornica za proizvodnju ocjedaka od hrastovog drveta podignuta je u našoj državi 1883. u Županji. U sliedećim godinama podignute su dalje tvornice u Belišću, Hrv. Mitrovici, Sisku i Našicama. Sada je za proizvodnju ocjedaka najvažnija Hrvatska, Francuzka, Švedska, U. S. A. i Rusija za vlastitu potrebu. Za vrieme rata bilo je hrastovo drvo i u Njemačkoj najvažnija sirovina za proizvodnju ocjedaka, ali je poslije rata proizvodnja opet popustila. Za izluživanje je najsposobnije staro drvo bez kore i bieli, ali se sada upotrebljava svo,drvo, koje se na pilani ne može preraditi u tehničko drvo, a osim toga i svi pilanski odpadci, pilotina, kao i jače grane i panjevina. Pošto su stara stabla, koja su sadržavala do lO^/o treslovine, u velikoj mjeri već izkorišćena, to je veleobrt pribjegao sada i drvetu mlađih stabala, koja prosječno sadržava samo e^/o treslovine, 2´´/o netreslovina, 57´´/o netopivih tvari i 35´´/o vode. Mlađa stabla daju istina manje ocjedaka, ali su ocjedci svjetliji. Drvo, koje ima manje od S´/o treslovina, se ne izlužuje, jer se izkorišćavanje drveta koje je tako siromašno treslovinama više ne rentira. Sa drveta, koje je određeno za izluživanje, odstrani se najprije kora, jer ocjedku daje tamnu boju, i biel zbog malog postotka treslovine. Onda se drvo sa čeone strane usitnjuje u 5—7 mm veliko iver je i sipa u difuzere, koji troše na svaki m´ sadržine SOO—350 kg iverja. Izluživanje se vrši obično u otvorenim kacama, rjeđe u zatvorenim baterijama. Pri izluživanju igra toplina i vrieme trajanja iziuživanja veoma veliku ulogu. Ako se izluživanje vrši pod pritiskom povećava se postotak netreslovina, a ujedno smanjuje postotak treslovine. Od 100 dielova treslovine odpada 27 dielova na netreslovine, ako se luži u otvorenim kacama, a 52 diela, ako se luži pod pritiskom. U novije doba proizveli su Pavlović i Karatajev i u zatvorenim baterijama pod pritiskom ocjedke povoljnog sastava. Njihov se postupak sastoji u tome, da se toplina pri izluživanju postepeno povisuje, a vrieme iziuživanja srazmjerno skrati. Od cielog sadržaja treslovine u sirovini izluži se prosječno 75**/o. Ocjedci dobiveni iz baterija imaju gustoću od 2—3" Be. Kakvoća ocjedaka ovisi uglavnom od topline i vremena iziuživanja, dok sadržaj netopivih tvari ovisi više od načina bistrenja. (Klarung.) Sada se ocjedci obično bistre po Gondolovom postupku sa razrieđenom goveđom krvi, koja pri zgrušavanju povlači sobom kao talog sve težko topive i suspendirane tvari. Ako u ocjedku ima previše krvi, povuče kadkad krv sobom i treslovinu, zato se krvi smije samo toliko umiešati, koliko je potrebno za bistrenje. Kada se je krvni talog staložio na dnu, ocjedi se bistra raztopina i tek onda se dalje ukuhava (ugušćuje), dok se mulj sa dna posebno pomoću filterpreša ili centrifuganjem ocjedi i onda upotrebljava kao gnojivo, jer sadržava mnogo dušika. Za bistrenje upotrebljavaju se često i olovne soli, osobito olovni nitrati, od kojih raztopina postaje svietla i dobij a žutu boju. Olovne soli vežu i treslovine pa zato treba također sa olovnim solima oprezno postupati. Pročišćene i izbistrene raztopine ukuhavaju se u posebnim aparatima na 25—30´´ Bć. Ovako ukuhani ocjedci skupljaju se u posebnim posudama, gdje se izjednače postotci treslovine. Pošto ovakvi ocjedci u toplini lako provriju, dodaje im se 0,3—0,4"/n |