DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1943 str. 33 <-- 33 --> PDF |
/c7"? naoj i/^Cl< DRAGUTINU VESELIJU O NJEGOVOM UMIROVLJENJU Iza tridesetšest godina djelatne službe umirovljen je po vlastitoj molbi šumarski savjetnik Dragutin Veseli (Karl Ritter voii Wessely), upravitelj državns lugarsk^ škole -´ Sarajevu. Naša država gubi u njemu jednoga od svojih najsavjestnijih činovnika, čiji je rad bio neobično plodan i koristan. Rođen je 8. svibnja 1886. god. u Nevesinja. Nižu gimnaziju i šumarsko odjeljenje tehničke srednje škole svršio je u Sarajevu i položio je državni izpit za samostalno vođenje šumarskog gospodarstvo u Beču. Stupio je u državnu šumarsku službu 3. studenoga 1906. god. i dodieljen je na rad šumariji u Nemiloj. Zbog svoje osobite sposobnosti za konceptualnu službu premješten je još kao vrlo mlad činovnik god. 1912. šumarskogospodarskom odsjeku tadašnje zemaljske vlade u Sarajevu. God. 1920. prešao je u nastavničku službu i tako je došao na položaj, za koji je imao neobičnu volju i prirođenu nadarenost. Bio je profesor, a od god. 1927. 1 upravitelj šumarske, kasnije lugarske škole u Sarajevu i na tome je položaju radio sve do svoga umirovljenja. D. Veseli odgojio je dva pokoljenja učenika šumarske škole i petnaest pokoljenja absolve- nata tečajeva za šumarsko-tehničku pomoćnu službu, ukupno 592 učenika. Upodpunio je i proširio obsežne školske zbirke i velikim je marom sam izrađivao posebne modele za nastavu, pa ova naša škola može danas u tome pogledu da stane u bok kao ravna sa sličnim Školama Zapadne Europe. Radeći tokom zadnjih dvadeset godina sa odrastlim ljudima, koji su imali kao prednaobrazbu obično samo pučko učilište, prilagodio je način piedavanja sposobnostima svojih učenika, pa je, i kraj tako težklh uvjeta, postigao zamjerne uspjehe u solidnoj stručnoj naobrazbi učenika. Jedan od najtežih problema u rješavanju ove zadaće bio je nedostatak prikladnih poučnika. Veseli je međutim taj problem riešlo tako, da je u vlastitoj nakladi izdao niz poučnika — katekizama, u kojima je obrađeno šumarsko bilinstvo, uzgajanje, zaštita i uporaba šuma, drvomjerstvo, zemljomjerstvo, pa lov i ribolov. Tako je stvorio ne samo prikladne poučnike za svoje učenike, nego i priručnike za studente, a i za šumare - praktičare. Izdavanje ovih poučnika podpomognuto je po bivšem družtvu šumarsko-tehničkog osoblja u Bosni i Hercegovini kao izdavača stručnog časopisa Bosanski, odnosno Praktički šumar, koji je izlazio od 1923. do 1931. godine pod uredništvom Dragutina Veselija. Većina klišeja u poučnicima izrađena je bila za ovaj list, a poslije su ustupljeni Veseliju za njegove knjige. Pored toga Veseli je priredio hrvatsko izdanje Hufnagelovog Praktičkog uređivanja šuma, a kao spomen izdanje Saveza lovačkih družtava o godišnjici Nezavisne Države Hrvatske izdaje se Veselijev lovački poučnlk. Veseli bio je sve od godine 1913. (dakle još u vrie´me urednika Bogoslava Kosovića) suradnik našega zagrebaĆKog šumarskog lista. Napisao je tamo," između ostaloga, obsežnu razpravu o kađenju ćumura (paljenju drvenoga uglja), a kasnije je izdao i posebne razprave o tome predmetu, o poviesti šuma Bosne i Hercegovine, o sušenju naših crnogorskih šuma, o sistematici i nazivlju našega šumskog drveća i grmlja i o osnovima obćega bilinstva. Kako se vidi, on je u pravome smislu enciklopedista na području šumarstva i njegovih po- DBAGUTIN VESELI moćnih znanosti i nauka i posjeduje osobiti dar, da izabere ono najvažnije i najpotrebnije, pa da to prikaže kratko i jasno, čime omogućava čitaocima, da se, uz malo samo truda, upute u sve, što im je u praksi potrebno. Od god. 1936. do 1941. on je stručni savjetnik i suradnik saveza lovačkih udruženja na području Bosne 1 Hercegovine, a u godinama 1939. do 1941. i uređnii^ Lovačkoga Usta. Na tome položaju je pokazao, da se i u ovim našim krajevima, koji, uz sporadične iznimke, uobće nisu imali lovačkih stručnih pisaca, može izdavati list, koji je po svome obsegu, sadržaju i opremi već u prvo vrieme svoga izlaženja bio ravan najboljim, najbolje obskrb- Ijenim i najstarijim časopisima te vrsti u državi. Nasliedivši upraviteljstvo škole god. 1927. od dotadašnjega ravnatelja ing. Ferdinanda HoUa, on je preuzeo školsku plohu za pošum- Ijavanje krša Grdanj, na sjeveru Sarajeva, koja je tada obuhvatala 6 ha, i proširio ju je na peterostruku površinu, na kojoj danas učenici mogu pratiti razvoj radova oko pošum- Ijavanja krša od zasađene biljke do 40 godišnjega stabla. Učenici su pod njegovim vodstvom u tome školskom nasadu (kulturi) sami podigli dvie vrlo liepe kućice i dva kamena spomenika, čime su se ne samo praktično vježbali u tim poslovima, nego su i školi ostavili vriedne plodove svoga rada. Sve ovo, što se je tek u najzbijenijemu oblikvi moglo prikazati u ovo nekoliko redaka, pruža sliku o obsežnosti i plodnosti tridesetšestgodišnjega rada ovoga našega neobično vriednog i nadarenog nastavnika, uz koju je nepotreban svaki daljnji komentar, želimo mu, da još mnogo godina proživi u zadovoljstvu sa svojom porodicom i ne samo da se nadamo, nego već i vidimo, da nije odložio pero, niti se je okanio predavanja, jer sprema nova izdanja svojih knjiga i predaje kao honorarni nastavnik u srednjoj tehničkoj školi, na kojoj je i ranije kao takav radio devet godina, jer je naučan na intenzivni rad, bez kojega, mislimo, da Se neće osjećati zadovoljnim sve dok ga sile služe. Ing. Salih Onianović 63 |