DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1943 str. 33     <-- 33 -->        PDF

/c7"?


naoj i/^Cl<


DRAGUTINU VESELIJU O NJEGOVOM UMIROVLJENJU


Iza tridesetšest godina djelatne službe umirovljen
je po vlastitoj molbi šumarski savjetnik
Dragutin Veseli (Karl Ritter voii
Wessely), upravitelj državns lugarsk^ škole -´
Sarajevu. Naša država gubi u njemu jednoga
od svojih najsavjestnijih činovnika, čiji je rad
bio neobično plodan i koristan.


Rođen je 8. svibnja 1886. god. u Nevesinja.
Nižu gimnaziju i šumarsko odjeljenje tehničke
srednje škole svršio je u Sarajevu i položio je
državni izpit za samostalno vođenje šumarskog
gospodarstvo u Beču.


Stupio je u državnu šumarsku službu 3.
studenoga 1906. god. i dodieljen je na rad šumariji
u Nemiloj. Zbog svoje osobite sposobnosti
za konceptualnu službu premješten je još
kao vrlo mlad činovnik god. 1912. šumarskogospodarskom
odsjeku tadašnje zemaljske vlade
u Sarajevu. God. 1920. prešao je u nastavničku
službu i tako je došao na položaj, za
koji je imao neobičnu volju i prirođenu nadarenost.
Bio je profesor, a od god. 1927. 1
upravitelj šumarske, kasnije lugarske škole u
Sarajevu i na tome je položaju radio sve do
svoga umirovljenja.


D. Veseli odgojio je dva pokoljenja učenika
šumarske škole i petnaest pokoljenja absolve-
nata tečajeva za šumarsko-tehničku pomoćnu
službu, ukupno 592 učenika. Upodpunio je i
proširio obsežne školske zbirke i velikim je
marom sam izrađivao posebne modele za nastavu,
pa ova naša škola može danas u tome
pogledu da stane u bok kao ravna sa sličnim
Školama Zapadne Europe.
Radeći tokom zadnjih dvadeset godina sa
odrastlim ljudima, koji su imali kao prednaobrazbu
obično samo pučko učilište, prilagodio
je način piedavanja sposobnostima svojih učenika,
pa je, i kraj tako težklh uvjeta, postigao
zamjerne uspjehe u solidnoj stručnoj naobrazbi
učenika. Jedan od najtežih problema u rješavanju
ove zadaće bio je nedostatak prikladnih
poučnika. Veseli je međutim taj problem riešlo
tako, da je u vlastitoj nakladi izdao niz poučnika
— katekizama, u kojima je obrađeno šumarsko
bilinstvo, uzgajanje, zaštita i uporaba
šuma, drvomjerstvo, zemljomjerstvo, pa lov i
ribolov. Tako je stvorio ne samo prikladne
poučnike za svoje učenike, nego i priručnike
za studente, a i za šumare - praktičare. Izdavanje
ovih poučnika podpomognuto je po bivšem
družtvu šumarsko-tehničkog osoblja u Bosni i
Hercegovini kao izdavača stručnog časopisa
Bosanski, odnosno Praktički šumar, koji je
izlazio od 1923. do 1931. godine pod uredništvom
Dragutina Veselija. Većina klišeja u
poučnicima izrađena je bila za ovaj list, a poslije
su ustupljeni Veseliju za njegove knjige.
Pored toga Veseli je priredio hrvatsko izdanje
Hufnagelovog Praktičkog uređivanja šuma, a
kao spomen izdanje Saveza lovačkih družtava


o godišnjici Nezavisne Države Hrvatske izdaje
se Veselijev lovački poučnlk.
Veseli bio je sve od godine 1913. (dakle još
u vrie´me urednika Bogoslava Kosovića) suradnik
našega zagrebaĆKog šumarskog lista. Napisao
je tamo," između ostaloga, obsežnu razpravu
o kađenju ćumura (paljenju drvenoga
uglja), a kasnije je izdao i posebne razprave


o tome predmetu, o poviesti šuma Bosne i
Hercegovine, o sušenju naših crnogorskih šuma,
o sistematici i nazivlju našega šumskog
drveća i grmlja i o osnovima obćega bilinstva.
Kako se vidi, on je u pravome smislu enciklopedista
na području šumarstva i njegovih po-
DBAGUTIN VESELI


moćnih znanosti i nauka i posjeduje osobiti
dar, da izabere ono najvažnije i najpotrebnije,
pa da to prikaže kratko i jasno, čime omogućava
čitaocima, da se, uz malo samo truda,
upute u sve, što im je u praksi potrebno.


Od god. 1936. do 1941. on je stručni savjetnik
i suradnik saveza lovačkih udruženja na
području Bosne 1 Hercegovine, a u godinama
1939. do 1941. i uređnii^ Lovačkoga Usta. Na
tome položaju je pokazao, da se i u ovim našim
krajevima, koji, uz sporadične iznimke,
uobće nisu imali lovačkih stručnih pisaca, može
izdavati list, koji je po svome obsegu, sadržaju
i opremi već u prvo vrieme svoga izlaženja
bio ravan najboljim, najbolje obskrb-
Ijenim i najstarijim časopisima te vrsti u
državi.


Nasliedivši upraviteljstvo škole god. 1927.
od dotadašnjega ravnatelja ing. Ferdinanda
HoUa, on je preuzeo školsku plohu za pošum-
Ijavanje krša Grdanj, na sjeveru Sarajeva,
koja je tada obuhvatala 6 ha, i proširio ju je
na peterostruku površinu, na kojoj danas učenici
mogu pratiti razvoj radova oko pošum-
Ijavanja krša od zasađene biljke do 40 godišnjega
stabla. Učenici su pod njegovim vodstvom
u tome školskom nasadu (kulturi) sami
podigli dvie vrlo liepe kućice i dva kamena
spomenika, čime su se ne samo praktično
vježbali u tim poslovima, nego su i školi ostavili
vriedne plodove svoga rada.


Sve ovo, što se je tek u najzbijenijemu
oblikvi moglo prikazati u ovo nekoliko redaka,
pruža sliku o obsežnosti i plodnosti tridesetšestgodišnjega
rada ovoga našega neobično
vriednog i nadarenog nastavnika, uz koju je
nepotreban svaki daljnji komentar, želimo mu,
da još mnogo godina proživi u zadovoljstvu sa
svojom porodicom i ne samo da se nadamo,
nego već i vidimo, da nije odložio pero, niti se
je okanio predavanja, jer sprema nova izdanja
svojih knjiga i predaje kao honorarni nastavnik
u srednjoj tehničkoj školi, na kojoj je i ranije
kao takav radio devet godina, jer je
naučan na intenzivni rad, bez kojega, mislimo,
da Se neće osjećati zadovoljnim sve dok ga
sile služe.


Ing. Salih Onianović


63