DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1943 str. 26 <-- 26 --> PDF |
zavoda za istraživanje tvorina; Rumunj ska : prof. dr. D r a c e a, ravnatelj zavoda za šumske pokuse; Slovačka: ing. B i n d e r, ravnatelj šuma; švedska : prof. dr. ing. D:´. h. c. H a g g 1 u n đ, profesor visoke tehničke škole u Stockholmu; švicarska: Winkolm a n n, ravnatelj šuma i predsjednik saveza za šumsko gospodarstvo. Međunarodna središnjica za šumarstvo bila je na tom zasjedanju zastupana po svom predsjedniku baronu K. von Waldbott-u, pođpredsjedniku F. A 1 p e r s - u, državnom tajniku za šumarstvo Reich-a i ravnatelju ureda prof. dr. J. K 6 s 11 e r - u. Nakon otvaranja zasjedanja i pozdravnih govora održan je niz predavanja. Tako je prof. dr. K 6 s 11 e r održao predavanje: O značenju međunarodne sarađnje na području upotrebe drveta; prof. dr. L e v o n: O istraživanju drveta u Finskoj; dr. Golay : O sastavu i organizacije povjerenstva za upotrebu drveta; prof. dv. ing. Kollmann : O organizaciji i rezultatima istraživanja drveta u Njemačkoj. Nakon toga Kn.iiževnost su prof. dr. Hagglund, prof. dr. Sala, prof. Campredon i ravnatelj Winkelmann izvjestili učesnike zasjedanja o stanju i rezultatima iztraživanja drveta u švedskoj, Italiji, Francuskoj 1 švicarskoj. Na zasjedanju je zaključeno da se odmah pristupi rješavanju sliedećih pitanja: a) klasifikacija piljenog drveta; b) normiranje proba za Istraživanja drveta; c) racionalna upotreba i iskoriščavanje gorivog drveta; d) kemijsko iskorišćavanje gorivog drveta listača (uključivo i pougljavanje); e) iztraživanje upliva neprave srži bukovine na tehnološka svojstvaf) iztraživanje upliva uzgojnih mjera na proizvodnju celuloznog drveta. Nakon završetka zasjedanja učesnici su pod vodstvom prof. ing. Kollmann-a pregledali državni zavod za istraživanje drveta u Eberswalde- u. Izvještaj sa ovog zasjedanja kao i tekst održanih predavanja bit će objavljen u 8. broju edicije CIS-a Sliva orbis. I. H-t. INTERSYLVA II. GODIŠTE BROJ 3. Ti´eći broj drugog godišta časopisa Međunarodne središnjice za šumarstvo I n t e r- s y 1 V a donosi četiri članka s čijim sadržajem je vriedno upoznati 1 hrvatske šumare. Sadržaje članaka iznosimo redom, kako su tiskani u Intersylvi. 1. Člankom prof. Waltera W i 11 i c h - a : O mogućnosti pošumljen ja ze n)- Ijišta formacije Old-Red-Sandstone u Irskoj (Ueber die Moglichkeit einer Aufforstung von Boden der Old-Red- Sandstone-Formation in Irland) upoznajemo se s pošumljavanjem goleti na »zelenom otoku < — u Irskoj. Zemljišta formacije »Old-Ređ-Sandstone« geoložki pripadaju Devonu odnosno t. zv. mlađim gromačama. Prostiru se na južnom I jugozapadnom dielu Irske. Podpuno su neplodna pa se već dulje vrieme radi na njihovoj melioraciji. Prema današnjem stanju poks,zuju ova tla ekstremni podzolni profil, pa je veliki dio pokušaja pošumljenja ostao bez uzpjeha. Za razliku od analogne formacije na englezkoj obali, koja je u najvećem dielu maritimnog podrietla i bogata na mineralnim hr;inivima, ova formacija u Irskoj predstavlja jezersku sedimentaciju (»the sediment of lakes «), vrlo siromašnu na vapnu a razmjerno bogatu na kremenu. Podneblje je vlažno s hladnim ljetom i potom nepovoljno za raztvorbu vegetabilnog detritusa. Posljedica je toga stvaranje debelog humoznog zapravo tresetnog sloja na ogromnim prostorima, prozvanim »mountain or heath-peat«. Horizont izpiranja (horizon of edolcoration) dopire do 25 cm dubine. Sliedeči, snažno sgusnuti horizont (congensenđ horizon) debljine oko 40 cm bogatiji je na sitnim česticama od navedenog sloja izpiranja. Tek izpod ovog horizonta dolazimo na mjestanac (The hard pan, Ortstein) debljine 7—10 cm, koji uslied svoje vanredne tvrdoće zaustavlja daljnje propadanje čestica, pa se ona slažu iznad njega. Mjestanac djeluje kao oklopna ploča i oštro dieli gornje horizonte od mineralne podloge. Tabele u tekstu pod br. 1—4 prikazuju rezultate fizikalne i kemijske analize za tipični profil ovog zemljišta. Nažalost nijesu još izvršena iztraživanja o bioložkom stanju, ali nema sumnje, da će i to stanje biti u svakom pogledu nepovoljno. Zemljište je podvrgnuto vrlo jakom procesu raztvorbe. Uvjeti su izbrane, kako to pokazuju izpitivanja o razdiobi sorpcionih kompleksa, vjerojatno vrlo nepovoljni. Ipak sama ova okolnost nije dovoljna, da objasni dosadanji podpuni neuzpjeh borovih kultura. Zapravo odlučnu ulogu u tome vrše nepovoljne fizikalne oseblne ovih degradiranih zemljišta i to upravo zbog nepropustnostl mjestanca, koji -je uzrok periodičnim zamočvarenjima. Nepropustnost je mjestanca zajedno s periodičkim zamočvarenjima uzrokom abnormalno plitkom razvoju borovog korienja, koje prodire najviše 5—10 cm u dubinu. Razumljivo je, da biljke s ovakovim korienjem jedva životare i predstavljaju u svakom pogledu zakržljavjele individue, koji prije ili kasnije moraju uginuti. Svakako je prvi uvjet uzpješne melioracije probijanje odnosno odstranjivanje mjestanca, da bi se omogućio porozitet a s njim i prodiranje korienja u niže slojeve tla. Autor navodi radove na melioraciji jako podzoliranih zemljišta u Danskoj, Holandiji i zapadnoj Njemačkoj, gdje se poboljšavanje zemljišta provelo na taj način, da se horizont izpiranja nakon odstranjenja mjestanca izpromiešao s horizontom prikupljanja. Tek nakon toga je izvršeno mineralno gnojenje i to prije svega vapnom, kako bi se mogli stvoriti bazama zasićeni .soipcionl kompleksi. U Trpkoj je međutim nemoguće odstranjenje mjestanca, jer leži suviše duboko, a krševiti opet teien spriečava mehaničku obradu. Ipak bi se donekle i ovo tlo moglo poboljšati, da se makar 1 napusti odstranjenje duboko postavljenog mjestanca, pa da se melioracija ograniči na miešanje dvaju gornjih horizonata i na gnojenje vapnom. Ali to je moguće samo tamo, gdje se nalaze jake tresetne naslage i gdje se rr.ji´stance nalazi naročito duboko. I tako bi Se unatoč malog prostora za razvoj korienja moglo i ovo tlo učiniti korlstnim. Naravno, da je ovakova melioracija za šumarstvo preskupa, pa u obzir dolazi upotreba tla samo za svrhe poljskog gospodarstva. Inače prema cianašnjen. stanju mogu donekle uzpievati Pi- nus contoita, montana a možda i larlcio. 2. Karl O r t h u članku šumarska naobrazba u Njemačkoj (Die Aus56 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1943 str. 27 <-- 27 --> PDF |
bildung fiir den Forstdienst in deutschen Reich) prikazao je posljednje razdoblje šuinars.´ te naobra,^be u Ajemačkoj. Kako je danas 1 kod nas nr, driL:vi:oiii ledu isto pitanje, zanimivo je bai.-i´.i pogled na njegovo rješenje u Ni´ii´iačkoj U Njemačkoj trebalo je izvršiti unificiranje šumarske naobrazbe, jer je ova bila različita prema pojedinim bivšim pokrajinama (vojvodstvima, kraljevstvima). To je izvršeno u razdoblju od 1937. do 1940. godine, u kojem je razdoblju Reichsforstamt za područje čitavog Reicha nove unificirane propise o šumarskoj pređnaobrazbi raznih stupnjeva na osnovi zakona od 3. srpnja 1934. (Gesetz zur Ueberleitung des Forst- und Jagdwesens auf das Reich) i uredbe od 28. veljače 1939. (Verordnung iiber die Vorbildung und die Laufbahnen der deutschen Beamten). Tečaj studija za vodeću šumarsku službu (Hohere Forstdienst) reguliran je uredbom od 11. listopada 1937. (Verordnung iiber die Ausbildung fiir den hoheren Forstdienst). Na njoj se bazira nastavna osnova, izpiti i priprava za vodeću šumarsku službu. Program je sliedeći: Nakon položenog izpita zrelosti te obavljene radne i vojničke službe ulazi kandidat u pripravni studij (Vorstudium) u trajanju od 3 semestra, nakon čega sliedi prvi izpit (Vorpriifung), koji obuhvata svega 12 disciplina. Pripravnom se naukovanju dodaje praksa (die praktische Lehrzeit) kod naročitih šumarija (Ausbildungsfor.stamt) pa tek tada slušač dolazi na čisto stručni studij (Fachstudium) u trajanju od 4 semestra. Zaključnim se izpitom (Hochschulschlusspriifung), koji isto tako obuhvata 12 stručnih disciplina stiče akademski stepen »Diplom Forstvvirt«. Iza zaključnog izpita sliedi vježbenička služba (Vorbereitungsdienst) u trajanju od 2i/´! godine, nakon koje je vježbenik (Forstreferendar) dužan položiti praktični izpit, koji odgovara našemu izpitu za samostalno vođenje šumskog gospodarstva (die grosse forstliche Staatsprufung) i nakon uzpješno položenog izpita postaje pristav (Forstassessor). Izobrazba pomoćnog šumarskog osoblja (gehobener Forstdienst) uređena je propisima posebnog zakona od 26. kolovoza 1938. (Wehrmacht- Fiirsorge- und Versorgungsgesetz) i uredbe od 20. rujna 1939. (Verordnung uber die Ausbildung fur den gehobenen Forstdienst). Prema propisima je 50% svih položaja u ovoj službi rezervirano za pripadnike vojne sile. Program je sliedeći: Nakon navršenih 6 razreda srednje ili njoj ravne stručne škole sliedi praktično naukovanje u trajanju od dvije godine, zatim drž. častna radna služba i vojni rok u kadru te napokon jedna godina obuke u šumarskoj ili vojnoj stručnoj školi (Heeresfachschule fiir Forstwirtschaft). Iza ove spremo kandidat se podvrgava konačnom izpitu (Hilfsforsterprufung) a nakon tri godine vježbeničke službe posebnom praktičnom izpitu, koji mu daje kvalifikaciju »Reichsforstera«. Izobrazba se lugarskog osoblja (der mit ´ tlere Forstdienst) osniva također na propisima navedenog zakona od 26. kolovoza 1938. U ovoj se službi 90% svih mjesta rezervira za pripadnike vojne sile. Obuka se vrši prema posebnim propisima od 18. srpnja 1940. (Verordnung iiber die Ausbildung fiir mittleren Forstdienst) i 12. studenog 1940 (Ausbildungsvorschriften fiir den mittleren Forstdienst). U obzir za naukovanje dolaze kvalificirani šumski radnici, koji su iza navršene pučke škole bili 2 godine zaposleni kao pomoćni radnici i imaju poseban izpit. Iza toga sliedi pripravna služba, koja traje dvije godine. Ovamo spada ne samo praktični rad nego i obuka u radnom logoru te četveromjesečna obuka u lugarskoj školi. Na koncu kandidat polaže poseban izpit, koji ga osposobljava za vršenje lugarske službe (Forstwartspriifung). 3. Zaštita prirode i čuvanje ljepote krajobraza ima u šumarstvu duboko opravdanje s gledišta gospodarskog i kulturnog. Njihovi zahtjevi i potrebe ne stoje u protivnosti s načelima šumskog gospodarstva, jer ono prema današnjim stručnim nazorima mora u svim svojim poslovima sliediti prirodu. Jedan je od glavnih zadataka šumarstva u ovom pravcu zaštita i njega ljepote krajobraza, koja se očituje u mjerama čuvanja i estetskog oblikovanja krajine. Sredstva su za postignuće postavljene svrhe dana u odabiranju a) vrste uzgoja, b) načina sječe, c) načina pomlađenja i d) vrste drveta. O toj temi piše Richard I m m e 1 u članku Zaštita prirode i njega krajobraza u šumarstvu (Naturschutz und Landschaftsflege in der Forstvvirtschaft), dajući ova temeljna načela; Treba se kloniti čistih sječa i uzgoja jednolikih shematičnih kultura, jer djeluju monotono i umanjuju karakter krajine. Kod tog treba uvažiti, da čiste i mješovite sastojine jače utječu na ljepotu kraja što su više raznodobnije. Zato s ovog gledišta ima preborno gospodarenje prednost pred svim ostalima tipovima. Upravo prebornoj šumi odgovara umjetnička predočba šume iz doba romanticizma. Ovoj s.e važnosti prebora približuju oni gospodarski tipovi, koji imaju za konačni cilj pomoću dugačkih pomladnih razdoblja stvoriti trajnu šumu (Dauervvald) pa kod toga izbjegavaju prekidanja sklopa i stvaranja progala. Posebnu važnost ima za ljepotu kraja gospodarenje u pričuvcima u koliko ima dobar podrast. Vrlo je važno, da se u interesu ljepote kraja podržavaju pojedinačna stabla, koja daju naročitu draž svojoj okolini. Ne moraju to uviek biti t. ZV. »Tausendjahrlge Eichen« ili »Riesentannen «, jer će u danorh slučaju jednaku ako ne možda i jaču impresiju Izvesti kakova gušasta (kropfige) lipa ili deformirani (formschlechte schirmkronige) bor. Uzporedno s navedenim treba paziti na ljepotu kraja kod izgradnje šumskih prometala a naročito kod uređenja šumskih rubova odnosno međe sa zemljištem druge vrste težatbe. šumske se ceste i putevi u unutrašnjosti Sume ne smiju izvađati tako, da arhitektonski djeluju individualno pa da se oštro odvajaju od ostale šumske cjeline. Te se građevine moraju uzkladiti s obćim dojmovima šume. Napose treba izbjegavati ravne pravce kod puteva i prosjeka a pogotovo stvaranje pravokutnih figura taksacione podjele, koje su i inače u današnjem zališnom gospodarenju posve nepotrebne. Što se pak tiče uređenja šumskih rubova, valja napomenuti, da je međa šume važnija za ljepotu kraja nego šumska prometala. Tu se moramo držati direktivo: stepenasta kompaktnost, florističko bogatstvo i izjednačeno vođenje linija. Mimo estetskih prednosti ovakav rub šume ima veliku važnost kao zaštita ptica i sklonište divljači. Kako vidimo, oblikovanje se krajobraza osniva u šumarstvu na izrazito prirodnim elementima a tek posredno na utjecaju čovjekovo umjetničke djelatnosti. Ali razumljivo, da se ni ovaj zahvat ne smije podcjenjivati. On dola/ci do izražaja kod gradnja šumarija, lugarnica i skloništa, zatim kod izgradnje prometnih objekata (viadukti, mostovi), tehničkih naprava (pregrade, drenaže) i lovnih građevina. U pi-avilu sve ovakove građevine djeluju negativno na ljepotu okoliša, pogotovo ako su izgrađene u betonu i kamenu. Tu vriedi načelo, da ova 57 |