DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1943 str. 20 <-- 20 --> PDF |
1,5 cm široke. Kada se osuše savijaju se kao slovo S. Treslovinom su bogate samo mahune i to njezini vanjski dielovi. Sjemenje je siromašno treslovinom. Urod je različit, jer ovisi od starosti grma, od podneblja i sastava tla. Prosječno se godišnje ubere sa jednog grma 10—50 kg, a u najpovoljnijem slučaju do 130 kg suhog ploda. Plodovi se suše i sortiraju po veličini i po boji. Sto su mahune veće i mesna tije, to su vriednije. Dolazi u trgovinu u gustim vrećama od 40—50 kg i od 25 kg, da usitnjeni prah, koji se odvaja od mahuna, ne izpadne. Dividivi mahune se sastoje u prosjeku od: treslovine 41,5"/n, netreslovina IS.OVo, netopivog 25,4´´/o i vode 13,5´´/o. Sadržaj šećera iznosi 8.4´´/o. Cesto se od svih primjesaka očišćene mahune bez sjemena i bez dielova, koji su siromašni treslovinama, melju i onda prosijavaju. Tako samljevene mahune sadržavaju 62,2´´/o treslovine, 13,7"/o netreslovina, 13,l*´/o netopivih tvari i ll,0*/o vode, a dolaze u trgovinu pod imenom casumo. U Venezueli su neko vrieme izrađivali tablete sa SO^/o treslovine i IG^/o šećera. Zbog srazmjerno malih količina mahuna kao i zbog njihovog bogatstva treslovinama ne prave se od plodova dividivi ocjedci kao ni od šišaka ni od algarobile. Ciena je mahunama u god. 1929. bila za 100 kg cif Hamburg 13 Hol. Gul. (22 M). Proizvodnja je god. 1925. iznosila 8.400 t, kod toga odpada na Venezuelu 4.000 t, Kolumbiju 2.300 t, a na republiku San Domingo i Haiti 1.500 t. U. S. A. potrošila je god. 1925. — 3.423 t, 1927. — 1.117 t. Mnogo se izvozi i u Englezku. 4.AIgarobila. Razni grmovi, a osobito C a e s a 1 p i n i a b r e v i f o 1 i a, iz Srednje i Južne Amerike (Čile) daju vrlo dobra štavila pod imenom algarobila. To su 5 cm duge i 1,1—1,5 cm debele mahune, koje su veoma bogate treslovinama. Pri transportu se često mahune na površini ozliede, te se u staničnom tkivu vide velike ćelije izpunjene crvenožutom svietlom ma-om, koja je puna treslovine. Ova se rnasa pretvori u prah i skuplja na dnu vreća. U pojedinim dielovima mahuna nalaze se veoma različite količine treslovina. U staničnom tkivu ima 45"´/o, u prahu iz ćelija 63´´/o, a u sjemenu 5—6"/o treslovine. Prosiečni sastav štavila iznosi: treslovina 43,8"/o (35—52»/o), topive netreslovine 20,4»/o, netopivo 21,4»/o, voda 14,4"/n. Na pepeo odpada 2,5%, a na šećere 8,0"/o. Algarobila prodire brzo u kožu i čini je mekom i blagom. Svježe i dobro sačuvane mahune daju koži svietlu, žućkastu boju, dok starije ili pokvarene mahune daju koži tamniju, crnosmeđu boju. Ima slično svojstvo kao i rujevina, naime da tamno stavljene kože čini svietlijim. Ocjedci se od algarobile ne prave, nego se upotrebljava kao trieslo kao i šiške. U trgovinu dolazi u mahunama i to u vrećama od 40—50 kg. Prodaje se samo u jednoj kvaliteti. Ciena je god. 1929. iznosila cif Hamburg 14—15 L po-toni. Troši se najviše u Englezkoj i Njemačkoj. Za svjetsku trgovinu nema većeg značaja zbog malih količina. Godišnia proizvodnja iznosi samo 3.000 t. 5. Pitomi kesten (Castanea vesca) služi samo za proizvodnju ocjedaka iz drveta i kore. Na domaći kesten kao sirovinu za proizvodnju štavila upozorio je za vrieme svietskog rata Paessler, kada je prestao uvoz kestenovih ocjedaka iz Francuzke i Italije. Pitomi kesten, kao jedini europski zastupnik od 30 poznatih vrsta, prostire se preko ciele južne Europe od Portugala do Grčke, osim toga raste u Kavkazkim zemljama (Castanea sativa), u sjevernoj Africi i u U. S. A. (Castanea dentata). Po Pliniiu je kesten došao u Europu sa iztoka oko 500 god. orije Krista, te je to mišljenje prilično razšireno. Klein m.eđutim ne dieli to mišljenje obzirom na njegovu ogromnu razprostranjenost u Alžiru i Sporniji. Sjeverna granica njegovog prirodnog prostiranja ide obroncima Jure preko Švicarske, južnog Tirola, Koruške i Štajerske do Mađarske, gdje djelomice tvori velike sastoiine kao i u nekim našim krajevima, ali su je već Rimljani prilično daleko potisnuli na sjever osobito u srednjem i gornjem toku Rajne. Kao voćka mlazi se u cieloi južnoj Njemačkoj u zaštićenijim položajima, a kao ukrasno drvo siže do južne Skandinavije. Kesten traži duboka, raztresita, umjereno svježa tla. Mokra staništa kao i plitka kršna tla izbjegava. Da plodovi mogu dozrieti potrebno mu je kao vjernom pratiocu vinove loze blago toplo podneblje. Kasne i rane mrazeve ne podnosi. Mlada kestenova biljka raste u početku veoma sporo, ali kasnije bujno napreduje do 50 god., kada dosegne visinu 20—25 m naročito u sklopljenim sastojinama. U 40—50 godina prestaje njegov rast u visinu, ali rast u debljinu može trajati i 50 |