DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1943 str. 6     <-- 6 -->        PDF

sjemenom, dok je u slabo pomlađenim sastojinama i čistinama određena sjetva jelovog
i smrekovog sjemena, a negdje sadnja kao i podsadnja biljaka.


Po ovim u prvoj gospodarstvenoj osnovi ustanovljenim principima počelo se
izprva zaista smišljeno gospodariti. Dobrih šumsko-izvoznih puteva do tada još nije
bilo. U veći dio šumskih sastojina bio je težak pristup, a negdje i nemoguć.


Kako je uredno prieborno gospodarenje´nemoguće pravilno voditi bez dovoljno
razgranate mreže izvoznih puteva, to se odmah počelo sa izgradnjom najpotrebnijih
puteva, pa se prvih 10 god. izgradila tri za ove predjele važna šumsko-izvozna puta
i to: "^


1. šumski put Gomirje—Smolnik—Tepice, dugačak 12 km, a širok 4 m.
2. šumski put od Tisovca na državnoj
cesti Ogulin—Novi preko Klupe na
Tepice — dug 9 km, a širok 3 m.
^^´^


3. šumski put Musulinski Potok—
Lipice, dug 13 km, a širok 3 m.
Izgradnjom ovih 34 km dugih puteva,
kao i mnogobrojnih vlaka bilo je
omogućeno izkorištavanje do tada još
zatvorenih šumskih predjela u kojima
je bila sabrana veća množina debelih i
prezrelih stabala.


Prema podatcima revizije, koja je
provedena nakon izteka prvog desetgodišta
posječeno je u tom razdoblju na
površini od 4759 jutara — 339.168 m´
drvne gromade t. j . 71 m´´ po jutru.


Kako je osnovom bilo predviđeno,
da se za to vrieme na većoj površini t. j .
na 5.213 jutara izkoristi samo 318.267
m^ ili 61 m^ po jutru to znači, da se u SI. 2. Državna šumarija Ogulin. Sumslti predjel
stvari po jedinici površine sasjeklo više Crna Kosa. Presjek okružljivog i u mladosti zadrvne
gromade nego što je bilo posebstarčenog
jelovog stabla uzraslog na kamenom
nom porabnom osnovom predvidjeno i tlu. Foto: Dr Z. vajda
nego što se smjelo sasjeći. "*


Prestanak gradnje izvoznih puteva imao je nepovoljni utjecaj na daljnji tok
gospodarenja po toj gospodarstvenoj osnovi, jer se sječine nisu mogle voditi onim
redom, kako je to bilo drugom posebnom porabnom osnovom, sastavljenom za
vrieme od 1892.—1911. predvidjeno.


Tokom daljnjih 25 godina nije izgrađen ni jedan potrebni šumsko-izvozni put,
što je bio glavni uzrok, da se postepeno podpuno odstupilo od propisa te prve gospodarstvene
osnove, te da se oko izvoznih puteva i u ostalim bližim predjelima
sjeklo više nego što bi se obzirom na zasnovani način gospodarenja smjelo sjeći. U
udaljenijim pak predjelima izkorišćavala su se samo najbolja, za tehničku uporabu
sposobna zdrava stabla, dok su mlađa, kržljava i zastarčena stabla ostavljena pod
krošnjama debelih, prezrelih i većinom defektnih stabala tako, da je kvalitativna
vriednost tih sastojina stalno opadala, a i prirast im je bio minimalan.


Evidencija posječenih drvnih gromada također je vremenom zanemarena, te se
ne može uzpoređiti s onom kakova je bila prvih 10 godina. Prema zabilježbama u
očevidniku vođenom od 1892. do 1903. posječeno je za to vrieme — na površini,
koja se ne može ustanoviti, jer očevidnik nije točno vođen — svega 237.826 m´!


Posebnom porabnom osnovom sastavljenom za drugi i treći decenij bilo je
predviđeno, da se na površini od 8.546 jutara posieče 574.908 m´ t. j . godišnje


28.745 m\ Međutim se prema gornjem podatku za prvih 12 godina tog razdoblja
godišnje prosječno izkorištavalo samo 18.152 m-´, što je i razumljivo, pošto se zbog
pomanjkanja izvoznih puteva nijesu mogle sječe dalje uredno provađati. Za daljnje
godine t. j . sve do sastavka druge gospodarske osnove nema o izkorištenim drvnim
gromadama nikakovih podataka. Izgleda, da tada i nisu sječene veće drvne gromade,
jer se od gospodarenja i sječe po načelima prve gospodarstvene osnove konačno
odustalo i god. 1906. pristupilo sastavu druge gospodarstven
e osnove , kojom se gospodarenje sa ovim šumama pokušalo postaviti na
sasma druge temelje.