DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1943 str. 17     <-- 17 -->        PDF

ruše, bademi, masline i drugo. U pogledu voća mora se pitati stručnjaka. No kao
princip valja uzeti, da se sade vrste na pr. jabuke, koje nemaju naročito privlačivu
boju, te koje sasvim ne dozrievaju tako, da su na stablu gorke. To redovno spriečava
kradju po prolaznicima. Osim toga valja vrste saditi tako, da bude osiguran
godišnje približno jednak urod.


Mnogo puta se drvoredi podižu kao zaštita objekata od prašine s cestovnog
tiela. Naročito u naseljima. Takovi drvoredi služe redovno i za zasjenjivanje pločnika
za pješački promet.


Konačno se veliki dio drvoreda i nasada podiže iz sasvim estetskih razloga.
Svrha im je, da prolazniku prekinu monotoniju ceste. Sadnja takovih nasada posljednje
vrieme mnogo se prakticira kod suvremenih autostrada, koje su iz tehničkih
razloga gradjene u dugim pravilnim linijama, pa svojom monotonijom umaraju
vozača. Da se prekine ta monotonija, te da se široki pojas moderne ceste što
bolje priljubi svojoj okolini, provodi se ukrašivanje drvećem i ostalim rastlinstvom.
Za taj posao upotrebljavaju se različite vrste drveća, koje imaju ili naročiti cviet
ili lišće razne boje i oblika, osobitu boju kore, karakterističan habitus ili inače koju
naročitu upadljivu osobinu. Ukrašivanje tih objekata vrši se više grupama nego
drvoredima. Sadnja u skupinama ima neke prednosti.


Postavljanjem zgodnih grupa drveća na markantnim mjestima stvaraju se
točke, koje vozači lagano pamte. Mienjanje takovih slika drži vozača skoncentriranog
na svoju najbližu okolinu, što je važno po sigurnost prometa. Grupimično
postavljanje nasada ima svoje prednosti i obzirom na posjedovne odnošaje. Stabla,
kad narastu, bacaju svoju sjenu na okolna zemljišta. To izaziva sporove, jer obradiva
zemljišta uz ceste gube na svojoj plodnosti radi zasjene. Zato vlasnici okolnih
zemljišta redovno uništavaju drvorede, da im ne prave štetu. U krajevima, gdje je
manjak obradivog zemljišta naročito osjetljiv kao na pr. u Hrv. Zagorju, seljaci su
odstranili voćke, koje su bile zasađene kao drvoredi uz ceste.


Ti razlozi govore za sadnju drveća u skupinama, jer su u tom slučaju potrebni
samo mjestimični odkupi. Tamo medjutim, gdje se ipak vrši sadnja drvoreda, treba
istu provesti na onoj strani ceste s koje će sjena veći dio dana padati na cestu. To
je uostalom dobro i za samu cestu, jer pod sjenom ostaje cesta dulje vlažna. Očuvanje
izvjesne, ne prevelike, vlage u cestovnom tielu, djeluje vrlo povoljno na njezinu
odpornost. Naravno, da valja paziti, da se cesta previše ne zasjeni, kako ne bi
bila odviše vlažna. Kraj današnjeg opterećenja modernim samovozima, čiji je pritisak
po cm^ vrlo velik, prejako zasjenjivanje može vrlo loše djelovati na održavanje.
To je pitanje naročito važno kod cesta u kotlinama i usjecima, pogotovo ako
imaju mali pad. U takovim slučajevima neka se odabiru za sadnju vrste s rietkom
krošnjom. Prema potrebi može se razmak stabala povećati. Ako se ni tako ne bi
dala spriečiti prevelika vlaga ceste, neka se radije pristupi podizanju nasada u skupinama,
koje uostalom ne moraju biti sasvim uz cestovno tielo. Sto će se na kojem
potezu ceste učiniti ovisi o mjestnim prilikama. Time su ukratko navedeni najvažniji
razlozi zbog kojih se podižu nasadi uz ceste. Naravno da osim pomenutih
ima još raznih drugih kombinacija.


Drvoredi i nasadi dobivaju sasvim drugo značenje u mjestima i njihovoj okolici.
Svrha je tih nasada povezivanje mjesta s izvjestnim predjelom kao grobljem,
crkvom, željezničkom stanicom, perivojem, vidikovcima i slično. Tu postoji cieli
niz mogućnosti. No ipak se u tim slučajevima izvode drvoredi s obje strane puta
ili ceste, kao t. zv. aleje. Cesto puta se prema jačini prometa izvode u nekoliko redova.
Nastoji se kod toga, da se nasad sljubi s okolinom, da s njome djeluje kao
jedna cjelina. To se postizava izborom podesne vrste drveća.


Aleja mora na prolaznika ugodno djelovati. Ima mu pružiti potreban hlad u
ljeti, a općenito mora kod prolaznika stvarati dojam, da se nalazi, u neku ruku, u
zatvorenom prostoru. Time se postizava osjećaj uže povezanosti točaka, koje aleja
spaja. Svojom perspektivom ima aleja privlačiti oko šetača u završnu točku, koja
treba biti tako izabrana, da djeluje kao arhitektonski završetak. Da se to postigne
važno je znati, kako je aleja dugačka i na kakovom terenu se nalazi. Kod dugih poteza
na približno ravnim terenima neka se sade stabla visokog rasta kao platana,
jablan, jasen, hrast, smreka, čempres i drugi, jer se njima postizava bolje perspektivno
riešenje. Kod kraćih poteza i strmijih terena, bolje je u pravilu, upotreblja


15