DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1943 str. 16 <-- 16 --> PDF |
tng. AUGUST HORVAT (Zagreb): OSNIVANJE DRVOREDA GRUNDUNG VON ALLEEN Šumarski inženjeri često dolaze u priliku, da kraj svoga redovnog posla daju stručno mišljenje ili da izravno provode ukrašivanje okolice podizanjem nasada. Obično se radi o osnivanju drvoreda, ukrasnih grupa drveća oko kakvog objekta ili o podizanju čitavog perivoja. Riešavanje takovih zadataka stavlja na šumarskog stručnjaka velike zahtjeve, jer pristupa poslu, koji je predmet posebne grane arhitektonske djelatnosti t. zv. park-arhitekture. Oblikovanje takovih nasada vrši se po odredjenim principima, koji, oživotvoreni, moraju dati liepe oblike, da se tako uveća ljepota izvjestnog kraja. Kod riešavanja takovih pitanja nije dovoljno znati zasade i pravila po kojima se osnivaju nasadi, već se mora, kao i u arhitekturi, posjedovati izvjestan ukus i osjećaj za liepo. Radi toga ne može se dati točna uputa za te poslove. Prikazati se mogu samo temeljna načela i tehnika rada. Sve ostalo je pitanje shvaćanja projektanta. Svaki se slučaj mora riešavati prema danim prilikama. Kod toga valja točno proučiti prilike te na temelju takvog studija sastaviti operat po kojem će se vršiti podizanje nasada. Naravno, da to sve vriedi za veće objekte. Manji nasadi izvode se na osnovu studija i običnih skica. Negdje se može rad izvesti izravno po uvidu. Kod podizanja većih nasada šumarski se inženjeri, radi preopterećenosti redovnim poslovima, obično ne upuštaju u sastav osnova i plansko podizanje nasada, već izvrše pošumljavanje odredjenog kompleksa. Ako se kod toga vodi računa o grupaciji drveća obzirom na vrstu i njihov prostorni smještaj, tada se redovno na taj način stvore izpravni preduslovi za kasniji rad. Taj se sastoji u pretvaranju podignute sastojine u perivoj. To je najjednostavnije riešenje zadatka, jer je problem parkiranja pretvoren u pošumljavanje. Naravno, time nije stvoren nasad i čekati će se godinama na njegovo oblikovanjne, ali ima tu prednost, da je to najjeftiniji način izvedbe. I kod takovog načina riešavanja mora se paziti na izvjestne zasade, koje će biti predmet posebne rasprave. Medjutim, pomenuti način riešenja nije uviek moguć. Gdje se traži, da nasad odmah djeluje kao gotov objekt, kao što je to slučaj kod drvoreda, aleja i grupa oko objekata, tamo nema mogućnosti paliativnog riešenja, jer su nasadi ovakove vrste gotovo uviek potreba, koju nameće dnevni život. Radi toga se takovi zadaci moraju odmah definitivno riešavati, što je jedan od razloga, da se izvode samo odraslim stablašicama. Kod podizanja objekata moramo biti na čisto u koju se svrhu zasnivaju, da možemo donieti izpravnu odluku obzirom na vrst i veličinu stablašica, njihov broj, medjusobnu grupaciju, način i vrieme sadnje te ostalo. Osobito valja ta pitanja pretresti kod sadnje drvoreda. Njihovo podizanje valja vršiti naročito izabranim primjercima odraslih stablašica radi mnogobrojnih nepogoda, kojima su ta stabla izvržena uslied rasta na osami (vjetar, suncožar, smrzavice, razna oštećivanja po ljudima i životinjama i t. d.) Izbor vrsta i ostalo odredjujemo prema namjeni, kojoj ima drvored služiti. SVRHA I NAČINI PODIZANJA DRVOREDA Drvorede podižemo iz mnogih razloga. Dobar dio se sadi radi kamuflaže cestovnog tiela. Svrha je, da se sprieči pogled na cestu iz zraka i sa strane te da se cesta što bolje sljubi sa svojom okolinom. Za takav slučaj upotrebljavamo domaće vrste drveća s gustom i velikom krošnjom. Cesto se drvoredi podižu radi zaštite od vjetra ili kao putokaz. Takovi su drvoredi osobito koristni u širokim ravnicama zim\ kad uslied sniega cestovno tielo gubi svoju markantnost. U tu svrhu upotrebljavaju se otporne vrste drveća, koje mogu odolievati vjetrovima, te čiji je habitus izrazit i jasno vidljiv u svako godišnje doba. Nekada su uz ceste mnogo sadili drvorede od plodonosnog drveća. Time su prostori uz ceste najbolje upotrebljeni. To je najkoristniji način parkiranja, pa ga valja svagdje preporučivati. Tu se mogu vrlo dobro upotriebiti pitomi kesten, orah, osko 14 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1943 str. 17 <-- 17 --> PDF |
ruše, bademi, masline i drugo. U pogledu voća mora se pitati stručnjaka. No kao princip valja uzeti, da se sade vrste na pr. jabuke, koje nemaju naročito privlačivu boju, te koje sasvim ne dozrievaju tako, da su na stablu gorke. To redovno spriečava kradju po prolaznicima. Osim toga valja vrste saditi tako, da bude osiguran godišnje približno jednak urod. Mnogo puta se drvoredi podižu kao zaštita objekata od prašine s cestovnog tiela. Naročito u naseljima. Takovi drvoredi služe redovno i za zasjenjivanje pločnika za pješački promet. Konačno se veliki dio drvoreda i nasada podiže iz sasvim estetskih razloga. Svrha im je, da prolazniku prekinu monotoniju ceste. Sadnja takovih nasada posljednje vrieme mnogo se prakticira kod suvremenih autostrada, koje su iz tehničkih razloga gradjene u dugim pravilnim linijama, pa svojom monotonijom umaraju vozača. Da se prekine ta monotonija, te da se široki pojas moderne ceste što bolje priljubi svojoj okolini, provodi se ukrašivanje drvećem i ostalim rastlinstvom. Za taj posao upotrebljavaju se različite vrste drveća, koje imaju ili naročiti cviet ili lišće razne boje i oblika, osobitu boju kore, karakterističan habitus ili inače koju naročitu upadljivu osobinu. Ukrašivanje tih objekata vrši se više grupama nego drvoredima. Sadnja u skupinama ima neke prednosti. Postavljanjem zgodnih grupa drveća na markantnim mjestima stvaraju se točke, koje vozači lagano pamte. Mienjanje takovih slika drži vozača skoncentriranog na svoju najbližu okolinu, što je važno po sigurnost prometa. Grupimično postavljanje nasada ima svoje prednosti i obzirom na posjedovne odnošaje. Stabla, kad narastu, bacaju svoju sjenu na okolna zemljišta. To izaziva sporove, jer obradiva zemljišta uz ceste gube na svojoj plodnosti radi zasjene. Zato vlasnici okolnih zemljišta redovno uništavaju drvorede, da im ne prave štetu. U krajevima, gdje je manjak obradivog zemljišta naročito osjetljiv kao na pr. u Hrv. Zagorju, seljaci su odstranili voćke, koje su bile zasađene kao drvoredi uz ceste. Ti razlozi govore za sadnju drveća u skupinama, jer su u tom slučaju potrebni samo mjestimični odkupi. Tamo medjutim, gdje se ipak vrši sadnja drvoreda, treba istu provesti na onoj strani ceste s koje će sjena veći dio dana padati na cestu. To je uostalom dobro i za samu cestu, jer pod sjenom ostaje cesta dulje vlažna. Očuvanje izvjesne, ne prevelike, vlage u cestovnom tielu, djeluje vrlo povoljno na njezinu odpornost. Naravno, da valja paziti, da se cesta previše ne zasjeni, kako ne bi bila odviše vlažna. Kraj današnjeg opterećenja modernim samovozima, čiji je pritisak po cm^ vrlo velik, prejako zasjenjivanje može vrlo loše djelovati na održavanje. To je pitanje naročito važno kod cesta u kotlinama i usjecima, pogotovo ako imaju mali pad. U takovim slučajevima neka se odabiru za sadnju vrste s rietkom krošnjom. Prema potrebi može se razmak stabala povećati. Ako se ni tako ne bi dala spriečiti prevelika vlaga ceste, neka se radije pristupi podizanju nasada u skupinama, koje uostalom ne moraju biti sasvim uz cestovno tielo. Sto će se na kojem potezu ceste učiniti ovisi o mjestnim prilikama. Time su ukratko navedeni najvažniji razlozi zbog kojih se podižu nasadi uz ceste. Naravno da osim pomenutih ima još raznih drugih kombinacija. Drvoredi i nasadi dobivaju sasvim drugo značenje u mjestima i njihovoj okolici. Svrha je tih nasada povezivanje mjesta s izvjestnim predjelom kao grobljem, crkvom, željezničkom stanicom, perivojem, vidikovcima i slično. Tu postoji cieli niz mogućnosti. No ipak se u tim slučajevima izvode drvoredi s obje strane puta ili ceste, kao t. zv. aleje. Cesto puta se prema jačini prometa izvode u nekoliko redova. Nastoji se kod toga, da se nasad sljubi s okolinom, da s njome djeluje kao jedna cjelina. To se postizava izborom podesne vrste drveća. Aleja mora na prolaznika ugodno djelovati. Ima mu pružiti potreban hlad u ljeti, a općenito mora kod prolaznika stvarati dojam, da se nalazi, u neku ruku, u zatvorenom prostoru. Time se postizava osjećaj uže povezanosti točaka, koje aleja spaja. Svojom perspektivom ima aleja privlačiti oko šetača u završnu točku, koja treba biti tako izabrana, da djeluje kao arhitektonski završetak. Da se to postigne važno je znati, kako je aleja dugačka i na kakovom terenu se nalazi. Kod dugih poteza na približno ravnim terenima neka se sade stabla visokog rasta kao platana, jablan, jasen, hrast, smreka, čempres i drugi, jer se njima postizava bolje perspektivno riešenje. Kod kraćih poteza i strmijih terena, bolje je u pravilu, upotreblja 15 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1943 str. 18 <-- 18 --> PDF |
vati stabla manje visine. Ako se ipak upotriebe stabla visokog rasta, tada neka sć obrezivanjem stvori primjerena krošnja. Aleje i drvoredi podižu se u načelu od jedne vrste drveća. Medjutim ako že limo dobiti nasad iz vrsta, koje polagano rastu a želimo, da aleja odmah podpuno djeluje, tada možemo nasad podizati iz dvije ili više vrsta drveća na pr. hrasta topole. Topola će bržim rastom stvoriti u kratko vrieme svoju etažu. Kasnije, kad se hrast počne razvijati, skinut ćemo topolu, da ostane samo hrastov nasad. Kod ovog načina sadnje važna je pravilna izmjena vrsta. Uviek mora doći na pr. iza hrasta topola. Nesmijemo taj redosljed izmjeniti, da nebi kasnije razmak stabala bio nejednak. Da se nasadom postigne željeni estetski efekat neobično je važno, da se iz vrši pravilan smještaj pojedinih stabala. Kod drvoreda i aleja je baš ta pravilnost osnovno pravilo, koga se valja bezuvjetno pridržavati . Medjusobni razmak stabala mora biti uviek isti. Taj ovisi o vrsti drveta. Obično uzimamo 5—6 m medjusobne udaljenosti za one vrste, koje imaju malu krošnju ili koju ćemo obrezivanjem takovom držati kao kod bagrema, poljskog briesta te ostalih. Razmak od 7—9 m uzimamo kod vrsta sa širokom krošnjom kao kod javora, kestena, gledičije, hrastova i ostalih. Preko 10 m razmaka sadimo vrste s velikom krošnjom kao kod jasena, oraha, lipe, topole i ostalih. Taj razmak neka ne bude veći od 20.0 m. Mienjanje medjusobne udaljenosti stabala jako loše djeluje kod pogleda u daljinu. Zato je konstantni razmak stabala prvi uslov ispravno posadjenog drvoreda. Jednako je tako važan pravac sadnje. Ako je drvored u ravnom pravcu ili u krivulji, tada ne smije ni jedno stablo biti posadjeno izvan dane linije. Jednako se tako mora paziti, naročito kod aleja, da je udaljenost od ruba ceste uviek ista. Ako se sadi unutar cestovnog tiela, neka ne bude udaljenost od ruba manja od 0.50 m. Kod aleje, koja je zapravo dvostruki red drvoreda, vriedi — glede pojedine strane drvoreda, sve što je gore spomenuto. Osim toga mora se paziti: da medjusobni razmak drvoreda bude uviek konstantan, a zatim, da odnos lieve i desne strane aleje bude pravilan. Stabla se naime imaju saditi tako, da lievo stablo bude sadjeno u okomici na os ceste s onim desne strane, što valja konsekventno do kraja provesti ili tako, da drvo lieve strane pada točno u sredinu udaljenosti izmedju dva stabla desne strane ili obratno. Kod drvoreda je važno, na koju stranu komunikacije se sadi. Saditi ga treba, kako je već napred napomenuto, tako, da sjena pada na cestu. U protivnom je promašena svrha drvoreda. U tom pogledu su učinjene mnoge grieške kod podizanja drvoreda uz našu morsku obalu. Radi jake žege htjelo se je podignuti drvorede uz obalne staze, da se dobije potreban hlad i liepi vidici. Kako je većina staza tik uz samu obalu, to stabla nisu posadjena uz obalu već na drugu stranu. Medjutim naša obala ima zapadnu ekspoziciju, pa je veći dio dana izvržena suncu. Pošto su stabla sadjena obratno, to ona uobće ne prave hladovinu, a ne djeluju ni u estetskom pogledu. Uz morsku obalu pružaju se najljepši vidici. Taj se dojam pojačava, ako su oni na nekim mjestima prekinuti zgodnom grupom drveća, iza koje se gleda na pučinu. iVIedjutim, kod pomenutog načina sadnje, stabla ostaju iza gledaoca, pa usljed toga taj dojam posvema odpada. Slična pitanja izkrsavaju u brežuljkastim krajevima. Tu su ceste gradjene u polu-usjecima i polu-nasipima što redovno zadaje brigu, na koju stranu da se postave stabla. Pogotovo ako su podzidi visoki. Ako svrha drvoreda traži, da se nasad ima smjestiti na strani podzida, pa iako je možda skuplje, valja to bezuvjetno provesti. Pravilnost sadnje zahtjeva, da su stabla približno jednake visine i jakosti. Visina debla stablašica kreće se izmedju 2,0 m do 2,8´0 m. Visina je ovisna o vrsti prometa. Jedanput odredjena visina stabla pridržava se za čitav drvored. Isto vriedi za kolce, za koje se takova stabla vežu. Kolci moraju biti ravni, barem 5 cm promjera u sredini duljine, te toliko dugački, da sižu odprilike 10 cm ispod krošnje (vidi sliku 1.). Kolci se zabijaju oguljeni, pa se prvih godina jako ističu. Da ne kvare izgled drvoreda, potrebno je, da se pravilno smjeste. IZBOR VRSTI Izbor pojedine vrste drveća ovisi o mjestnim prilikama. Upotriebit ćemo one vrste, koje imamo na raspolaganju i koje su podesne obzirom na klimu i stanište. 16 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1943 str. 19 <-- 19 --> PDF |
Taj broj je zapravo vrlo malen, jer se kod nas uzgaja minimalan broj stablašica. Šu marskom inženjeru u takovom slučaju ne preostaje drugo nego da potrebne stabla šce vadi iz mladih sastojina ili da ih dobavi iz inozemstva. Obzirom na to spomenut ćemo samo najvažnije vrste stablašica, čija nabava nije suviše teška. Najčešće dolaze u obzir sliedeće: Ace r dasycarpu m (srebrolistni javor). Upotrebljava se kod parkiranja radi slikovitog habitusa. Naraste do 30 m visine. Podesan za slabo pjeskovita tla i duboke položaje. Ace r platanoide s (javor mliječ). Vrlo podesan za aleje. To je naše domaće drvo, koje dolazi u bregovitim krajevima. Dosiže visinu do 30 m. Ace r pseudoplatanu s (bieli ili gorski Javor). Drvo, koje se vrlo mnogo upotrebljava kod podizanja perivoja i aleja. Ima vrio široku krošnju. Naraste do 35 m visine, te se upotrebljava u višim položajima. Ace r tataricu m (žestika). Drvo dosiže visinu od 12 m. Obično raste kao manje grmasto drvo. Podnosi dim. Imade malu krošnju, te podnosi obrezivanje. Zahtjevi na tlo maleni. Acer pseudoplatanus atripurpureum (Purpurno crveno gorski javor). Mnogo se upotrebljava za drvorede na cestama, alejama i kod parkova. Markantna mu je boja donje strane lista. Aesculu s hippocastanu m (divlji kesten). Poznato drvo široke i guste krošnje. Mnogo se upotrebljava za podizanje drvoreda. Pod.aosi jako obrezivanje. Daje vrlo dobar hlad. Odbacuje u jesen veliku količinu plodova i ljusaka, koje smetaju. Radi toga se radije sade odlike koje nemaju ploda kao Aesculus carnea ili Aesculus hippocastanum pleniflora. Ailanthu s glandulos a (žljezdasti pajasen). Raste vrlo brzo. Naraste do 20 m visine. Traži suha, propustna tla. Imade duboko mesnato korjenje. Podesan za drvorede i u primorskim krajevima. Alnu s glutinos a (crna joha). Podnosi vrlo dobro mokra i vlažna tla. Dade se obrezivati. Upotrebljava ss za drvorede i za prekrivanje nasipa. Naraste do 25 m visine. Alnu s incan a (biela joha). Raste i na suhim tlima. Ostala svojstva kao kod crne johe. Betul a pendul a (verrucosa, obična breza). Drvo s prozračnom krošnjom, koja daje malo sjene. Drvo raste gotovo na svim vrstama tla, te na svim položajima. Ukoliko se želi istaći bielu boju kore, potrebno je, da se na dobrim tlima zemlji primjesa dovoljno pieska, pošlo se biela boja kore jače razvija na mršavom tlu. Stablo naraste do 25 m visine. Betul a lute a (breza žućkaste kore). Raste više piramidalno. Na vlažnom i dobrom tlu postaje kora sivkasta. Sve breze moramo presadjivati za vrieme podpunog mirovanja vegetacije t. j . rano u proljeće i vrlo mlade, inače se teško primaju. Brussonethia papirifera (dudovac). Naraste do 10 m visine. Krošnja mu je gusta,´ te daje dobar hlad. Zahtjevi na tlo su maleni.. Podnosi obrezivanje. Podesan za drvorede u Hrv. Primorju. Castane a vesc a (Pitomi kesten). Vrlo liepo parkovno drvo, koje naraste do 30 m visoko. Imade duboko korienje te veliku krošnju. Traži vrlo dobro tlo. Uspjeva naročito dobro na eruptivnim rastvorinama. Raste polagano. Catalp a specios a (preliepi trubljačac). Stablo daje gusti hlad. Lišće je naročito interesantno, jer je srcolikog oblika te do 25 cm dugačko. Krošnja je velika, a korjenje duboko. Cviet naročito miriše. Drvo traži suho i propustno tlo. Fagus silvatica atripurpurea (crvenolisna bukva). Dade se odlično pojedinačno upotriebiti. Podnosi dobro obrezivanje. Krošnja je vrlo velika. Cerci s siliquastru m (Judino drvce). Djeluje vrlo liepo u vrieme cvata. Jasno crveni cviet nastaje daleko prije listanja. Stablo ima duboko korjenje i malu krošnju. Naraste do 7 m visine. Traži suho tlo. Celti s australi s (obični koprivić). U primorskim krajevima naraste preko 20 m visine. U kontinentalnim krajevima je niže. Daje vrlo dobar hlad svojom gustom krošnjom. Interesantno je lišće, koje je slično koprivi. Traži dobro tlo. Podesna vrsta za drvorede u Primorju. Fraxinu s american a (amerikanski jasen). Stvara više jajoliku krošnju. Svojim perastim lišćem djeluje ugodno. Drvo naraste do 30 m visine. Raste brzo. Krošnja vrlo velika. I´raxinu & exelsio r (obični ili bieli jasen). Raste ria vlažnom tlu. Podnosi slaba tla kao i dim. Radi toga je naročito podesan za drvorede kod kolodvora i u industrijskim četvrtima. Naraste do 30 m. Fraxinu s ornu s (crni jasen). Naraste do 15 m visine. Podesan za primorske krajeve. Taj jasen traži suho tlo. Raste polagano. Gleditschi a triacantho s (trošiljkasti trnovac). Raste dobro i brzo na pjeskovitim tlima. Krošnja mu je vrlo široka. Traži dobro tlo. Stablo dosegne visinu do 35 m. Juglan s nigr a (crni orah). Visoko stablo. Traži duboko tlo. Krošnja je prilično uskaokrugla. Juglan s regi a (obični orah). Podesno drvo za drvorede uz ceste. Drvo je vrlo vriedno. a osim toga daje koristan plod. Ima veliku krošnju, te daje dobro sjenu. Orah traži toplo, svježe, duboko i ilovasto-pjeskovito tlo. Radi velike krošnje može se saditi uz široke ceste na medjusobnu udaljenost do 15,0 m. Moru s alb a i nigr a (dud). Upotrebljava se za drvorede u ravnicama. Radi plodova, koji odpadaju, ne preporuča se sadnja crnog duda. Stabla podnose obrezivanje. List koristan radi uzgoja svilenog prelca. 17 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1943 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Platanu s orientali s (azijska platana). Poznato parkovno drvo. Ima vrlo jaku krošnju, te je naročito podesno za aleje i drvorede. Drvo naraste do 25 m visoko. Dade se dobro obrezivati. Platanu s occidentali s (američka platana). Svojstva ista kao kod azijske platane. Platanu s acerifoli a je bastard pomenutih. Uspjeva dobro u našim primorskim krajevima. Populu s alb a nive a (srebrolika topola). Stabla s velikom krošnjom. Podnosi obrezivanje. Donja strana lista je biela, pa daje mteresantan kontrast s okolinom. Naraste do 35 m visine. Populu s canadensi s (kanadska topola). Raste veoma brzo. Rado se upotrebljava kao cestovno stablo. Populu s nigraitalic a (jablan). Piramidalnog rasta. Dosegne visinu do 30 m. Mnogo se upotrebljava za aleje. Razvija jaki sistem korienja. Stablo raste vrlo brzo u visinu Radi toga se mora prikraćivati, da bi se deblo razvijalo u debljinu proporcionalno visini. Sadi se reznicama. Ženski su primjerci vrlo riedki. Kao alejno drvo uz ceste uvedeno je za Napoleona I. Quercus pedunculata (hrast lužnjak). Svojstva su mu poznata. Quercu s rubr a (crvenolistni hrast). Stablo vrlo liepog izgleda. Crvena boja lista je naročito liepa. Mnogo se upotrebljava za parkiranje. Zahtjevi na tlo kao kod ostalih vrsta hrastova. Naraste do 25 m visine. Krošnja mu je velika. Quercus robur Fastigiata (piramidalni hrast). Raste polagano kao i ostale vrsti hrasta. Najbolje uspjeva u pjeskovitim tlima s dovoljnom primjesom kremena. Quercu s ile x (crnika). Naraste do 20 m visine. Zimzelen. Ima vrlo gustu i veliku krošnju. Radi nepravilnog rasta grana vrlo slikovit. Upotrebljava se za parkiranje i drvorede. Traži duboko tlo. Uspjeva dobro na crljenici. Mnogo se upotrebljava za parkiranje po otocima i na zaklonjenim mjestima u Hrv. Primorju. Kao svi hrastovi tako i ova vrsta raste vrlo polagno. Robini a pseudoacacci a (obični bagrem). Svojstva su mu poznata. Ima proznačnu krošnju. Upotrebljava se za slabija pjeskovita i suha tla. Podnosi obrezivanje. Robinia pseudoacaccia fastigiata (piramidalni bagrem). Podesan za mršava tla. Trpi od snjegoloma. Sorbu s aucupari a (jarebika). Naraste do 15 m visine. Ima okrugljastu krošnju. Raste na slabijim tlima kao i višim regijama. Ima liep plod. Sorbu s ari a (mukinja). Naraste do 15 m visine te razvija široku piramidalnu krošnju. Obje vrste daju drvoredu interesantan izgled. Tili a tomentos a (biela ili srebrenasta lipa). Stablo ima eliptičnu krošnju. Raste na suhim tlima. Podnosi dim i čađu. Tili a parvifoli a (sitnolistna ili kasna lipa). Naraste do 30 m visine s liepom krošnjom. Obje vrste daju dobar hlad. Preporučaju se radi cvieta. Ulmu s campestri s (obični briest). Stablo ima gustu krošnju; dade se obrezivati. Podnosi dim i čađu. Naraste do 40 m visine. Ulmu s montan a (brdski briest). Upotrebljava se kao parkovno drvo. Svojstva kao kod običnog briesta. Odabiranje vrste drveća za drvorede vezano je, osim na njihove unutarnje osobine, naročito na njihov oblik i specifična svojstva. Tako je na pr. vrlo važno kako veliku krošnju razvija stablo, koju visinu dosiže i t. d. To su naročito osjetljiva pitanja u mjestima. Gusta i velika krošnja može podpuno oduzeti svjetlo u stanovima. Visoka stabla sa širokim krošnjama stalna su opasnost električnim, brzoglasnim i ostalim vodovima. Zato se kod odabiranja vrsta mora uzeti u razmatranje sva svojstva drveta, da unapred spriečimo eventualne štete. Da bi se kod izbora vrste laglje snalazili, pobrojit ćemo stabla po nekim njihovim karakteristikama. Ovdje će stabla biti pobrojena bez obzira, da li se mogu lagano dobaviti, jer ako stabla imaju udovoljiti naročitoj svrsi, tada će se upotriebiti baš one vrsti, koje odgovaraju postavljenom zadatku. I. Vrste sa dubokim korjenom i velikom krošnjom: Ailantus glandulosa, Castanea vesca (sativa), Catalpa speciosa, Gleditschia triacanthos, Gleditsch- a ferox, Gleditschia macrocantha, Juglans nigra, Juglans regia, Liriodendron Tulipifera, Morus alba, Robinia Pseudacaccia, Robinia Ps. semperflorens, Robinia Ps. monophylla, Sophora japonica. II. Vrste s dubokim korjenjem i malom krošnjom: Cercis siliquastrum, Cladastris lutescens, Fraxinus ornus, Fraxmus pennsylvania viridis, Robinia pseudacacia Bessoniana, Robinia Pseudacaccia inermis. III. Vrste piramidalnog oblika: Betula alba fatigiata, Carpinus Betulus columnaris, Fagus silvatica Dawyckii, Populus nigra fastigiata, Quercus roburfastigiata, Robinia Pseudoacaccia fastigiata, Ulmus foliacea Dampieri, Ulmus campestris stricta. 18 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1943 str. 21 <-- 21 --> PDF |
IV. Vrste s kuglastom ili eliptičnom krošnjom koje se lie obrež u ju: Acer platanoides globosum, Catalpa Bungei, Crateaegus monogyna compacta, Fraxinus exelsior globosa, Pavia lutea, Pavia arguta, Pavia neglecta, Sorbus aria, Sorbus Aucuparia, Tilia tomentosa. V. Vrste s malim krošnjama, koje se moraju obrezivati: Acer campestre, Acer tataricum, Celtis australis (samo u kontinentalnim krajevima), Celtis occidentalis. Betula pendula. Betula papyrifera, Betula lutea, Sorbus aueuparia, Sorbus aucuparia rossica, Prunus cerasifera Pissartii. VI. Vrste čija se krošnja jako grana, te ih treba u mladosti modelirati : Acer saccharinum, Acer saccharinnum Wieri, Acer platanoides, Acer pseudoplatanus Schwedleri, Acer cappadocicum, Acer pseudoplatanus, Acer pseudoplatanus atripurpureum, Acer macrophyllum, Aesculus Hippocastanum, Aesculus Hippocastanum pleniflora, Aesculus carnea, Alnus glutinosa, Alnus incana, Corylus colurna, Fagus silvatica atripurpurea, Fraxinus exels:or, Fraxinus americana, Fraxinus exelsior heterophylla, Paulownia tomentosa, Platanus orientalis, Platanus occidentalis, Platanus acerifolia, Populus alba nivea, Populus canadensis, Populus canadensis aurea, Populus Simonii, Populus heterophylla, Quercus coccinea, Quercus palustris, Quercus pedunculata, Quercus sesiliflora, Quercus robur, Salix razne odlike, Tilia americana, Tilia parviflora, Ulmus campestris, Ulmus hoUandica, Ulmus scabra, Ulmus scabra atripurpurea. VII. Vrste za veće nadmorske visine: Acer pseudoplatanus, Acer tataricum, Aesculus Hippocastanum, Betula pendula i fastigiata, Alnus glutinosa, Alnus incana, Carpinus betulus, Betulus columnaris, Caragana arborescens, Crategus intricata, Fraxinus excelsior, Populus nigra italica, Populus tremula, Sorbus Aucuparia, Sorbus Aucuparia moravica, Ulmus campestris i montana. VIII. Vrste, koje su otporne protiv dima i čadje: Acer campestre, Acer saccharinum, Acer tataricum, Ailantus glandulosa, Betula pendula, Carpinus betulus, Castanea sativa, Fagus silvatica i s. atripurpurea, Fraxinus excelsior, Liriodendron Tulipifera, Platanus occidentalis, Populus sve spomenute vr´ ste, Quercus rubra, Quercus sessiliflora, Robinia sve spomenute vrste. Tilia tomentosa, Tilia parvifolia, Ulmus sve vrste. IX. Vrste, koje uspjevaju u Hrv. Primorju: Acer dasycarpum, Aesculus Hippocastanum, Brusonettia papirifera, Catalpa ovata, Cercis siliquastrum, Celtis australis, Cupressus sempervirens, Fraxinus ornus, Melia azedarach, Platanus occidentalis, Platanus orientalis, Platanus acerifolia, Pinus pinea, Pinus nigra, Sophora japonica, Tilia parvifolia i tomentosa, Quercus Ilex. POSTUPAK KOD SADNJE STABALA Kod nas nema dovoljno naročito uzgojenog materiala za drvorede. Radi toga moramo u većini slučajeva pribjegavati vadjenju stablašica iz sastojina. To ima svojih loših strana. U prvom redu takova se stabla redovno vade iz gustog sklopa, pa kako niesu uzgojena za samostalan rast, to mnogo trpe od suncožara, smrzavice i ostalih nepogoda. Osim toga ta stabla imaju redovito slabo razvijen sistem korienja, pa se teško primaju. Takova stabla je najbolje presaditi s busom. Zato valja stabla predhodno prirediti za vadjenje. Par godina prije vadjenja iskopa se u potrebnoj udaljenosti oko stabla jarak čime presječemo žile izvan toga kruga. Kroz godinu dvije razvit će stablo uz taj jarak novi sistem žila. To žilje će dobro vezati bus, pa ćemo ga laglje prenositi i stablo se sigurnije prima na novom mjestu. Samom vadjenju i prienosu treba posvetiti najveću pažnju. Nepažljivo vadjenje, jako oštećenje žila, raztreseni bus i slično dovodi do propasti stabla. Kad «e stabla vade bez busa, tada se mora paziti, da se sistem sitnih žilica, što manje ošteti. Kod prevoza moramo čuvati, da se stabla, naročito korjenje, ne premrzne, a za sušnog vremena ne osuši. Tome se nikad ne daje dovoljno pažnje. Kod preuzimanja stablašica :z razsadnika najbolje je, da se odmah po primitku pristupi sadnji. Predhodno valja pregledati, jesu li stabla u izpravnom stanju. Za drvorede imaju se u pravilu upotriebljavati samo 1-epi i ravni primjerci stablašica. Debljina debla treba da je proporcionalno razvijena prema visini. Tanka, a visoka stabla ne mogu odoljevati nepogodama, kojima će stablo biti godinama izvrženo. Stabla moramo saditi u vrieme podpunog mirovanja vegetacije. Dakle ili 19 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1943 str. 22 <-- 22 --> PDF |
u kasnu jesen ili rano u proljeće. Vadjenje stabla i sadnja ima se izvršiti u takove dane, kada temperatura nije ispod + 6"C. Za vjetrovita vremena neka se ne sadi. Jame kopamo najmanje 1,0 m promjera i odprilike toliko duboke. S izvadjenom zemljom valja oprezno postupati. Gornji, redovno plodniji, sloj ima se odie- Ijti od donjeg lošijeg, te pomiešati s kompostom u omjeru 1 :6 do 1 : 10. Tu smjesu stavimo u jamu. Nikako se ne preporuča, da se zemlja u jami posve izmjeni s boljim tlom. Takova izmjena ne djeluje povoljno na rast stabla. Stablo se u početku uslied dobre hrane brzo razvija no kasnije nastupa zastoj, koji je osobito opasan u sušnim godinama. Ukoliko u jamama imamo kamenit ili inače vrlo tvrd material, provest ćemo miniranje, da se na taj način tlo razrahli. Prije punjenja jame zemljom postavlja Ke kolac, na koji se veže stablašica. Kolac valja predhodno dobro u čvrsto tlo zabiti i to tako, da on dodje na stranu do ceste. Na taj se način stablo štiti od izravnog oštećenja. SI. 1. Loše posađeno stabalce SI. 2. Dobro posađeno stabalce Prije sadnje valja krošnju obrezati. To vriedi za sve vrste osim kestena, jasena, oraha i crnogorice. Kod obrezivanja krošnje više vadimo jače grane. Uslied smanjivanja broja jačh izdanaka, omogućujemo bolji rast onih, koji ostaju. Pri obrezivanju mora se najveća važnost dati obliku krošnje. Tim obrezivanjem oblikuje se budući habitus stabla. Zato se mora oprezno izabirati grane koje vadimo. Obrezivanjem krošnje dovadjamo takodjer u ravnotežu asimilacioni aparat sa sistemom korjenja. Vadjenjem se sistem korjenja oštećuje. Uslied toga nastaje poremećaj u odnosu izmedju funkcije krošnje i korjenja. Jačim zahvatom u krošnju izravnavamo tu nejednakost. Istovremeno s obrezvanjem krošnje, obrezujemo i žilje. To se vrši oštrim nožem. Svi oštećeni dielovi moraju se izrezati do mjesta, dokle se pokazuje u drvu tamna boja. Očišćeno korjenje umoči se u kašu od vode, zemlje i nešto đubra. S ovako priredjenom stablašicom pristupamo sadnji. Drvo sadimo do one visme, do koje je prije bilo u zemlji. Ovo je naročito važno. Ako se ne može ustanoviti, do koje je visine stablo ranije b´lo u zemlji, tada je bolje, da se posadi 2—3 cm pliće. Preduboko posadjeno stablo redo*/no kržljavi ili ugiba. Posadjeno stablo mora biti dobro zemljom zagrnuto te z&liveno. Zemlja se mora čvrsto sljubiti sa žiljem. Prije se je preporučalo gaženje oko stabla. Time su se kidale male žilice. Zato je bolje na korjenje zemlju lagano stavljati i pritiskati rukom, pa istu dobro zalievati, da se mokra zemlja pod pritiskom ruke priljubi uz žile. Ako sadimo stabla sa busom, tada valja stablo oprezno postaviti u jamu. Pri tome ne smijemo stablo hvatati za deblo tako, da bus visi na stablu. Hvatati valja za bus. Po smještaju stabla u jamu stavljamo oko busa dobru zemlju, da se žile 20 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1943 str. 23 <-- 23 --> PDF |
prisili rasti u tom pravcu. Ta se zemlja mora kod te vrsti sadnje dobro ugazitizaliti. Uopće kod sadnje moramo davati mnogo vode. Posadjeno stablo privežemo uz kolac. To je najbolje učiniti pomoću platnenog pojasa (gurte) u obliku broja 8 (vidi sliku) neposredno ispod krošnje. Stablo mora biti čvrsto vezano jer će ga inače vjetar oštetiti ribanjem o kolac. Kod stabala, koja se presadjuju busom ne može se kolac staviti uz stablo. Zato se mora postaviti 2 ili 3 kolca oko stabla, pa se na njih veže. Ti kolci služe ujedno kao zaštita stablu od oštećivani a. Oko svakoga stabla ima se po dovršenoj sadnji učiniti tanjurasta udubina promjera oko 50 cm, u koju se skuplja oborinska voda. Ukoliko se posadjeno stablo počne sušiti, dobro ga je sredinom lipnja oprezno izvaditi i ponovno obrezati korienje na svim mjestima, gdje pokazuje tamnu boju. Odrezati valja sve do zdravog diela. Iza toga se stablo stavi preko noći u mlaku vodu, a sliedeći dan ponovno zasadi. Time se redovno spasi veliki broj stablašica. NJEGA DRVOREDA Svršenom sadnjom nije dovršen posao oko drvoreda. Kod nas je redovno slučaj, da se drveće zasadi, a kasnije se o njemu uopće ne vodi briga. Radi toga propada većina drvoreda. Prvih godina valja voditi stalan nadzor nad posadjenim stablima. Oštećena stabla imaju se izmjan ti, krošnje formirati obrezivanjem, a svaka šteta pravovremeno ukloniti. Naročito valja organizirati čuvanje posadjenog drveća. Nastojati putem škola i vlasti, da se u krajevima, gdje se čine stalne štete nasadima, odgoje ljudi na čuvanje nasada. Svaki stručnjak, prije nego pristupa osnivanju nasada, neka najprije izpita mogućnosti održanja nasada jer je to prvi uslov za uspjeh rada. ZUSAMMENFASSUNG Der Ferfasser gibt in diesem Artikel praktische Hinweise fiir die Grundung und Erhaltung von Alleen. Der Redaktion LITERATURA: 1. Mitteilungen der Deutschen Dendrologischen Gesellschaft 1929. 2. G. Kuphaldt: Die Praxis der angewandten Dendrologie in Park und Garten. 3. Carl Rimann: Die Praxis der Gartentechnik. 4. Prof. Ing. A. Kauders; Nekoliko rieči o pošumljivanju krša oko naših primorskih kupališta. 5. Prof. Dr. Ing. J. Balen: Naš goli Krš. 6. Prof. Dr. Ing. A. Petračić: Uzgajanje šuma. 7. L. Spath: Spath-Buch 1720—1930, 21 |