DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1942 str. 53 <-- 53 --> PDF |
Jure Caratana u predmetu tužbe Zagrebačke inžinjerske komore u Zagrebu zastupane po predsjedniku Ing. Zvonimiru Vrkljan iz Zagreba protiv rješenja ministarstva šumarstva i rudarstva od 14. .srpnja 1941. broj: 10394-V1941. u stvari spora po zakonu o ovlaštenim inžinjerima na dne 9. prosinca 1941. održanoj nejavnoj sjednici u smislu propisa cl. 56. i 61. Uredbe o Upravnom sudu u Zagrebu od 12. X. 1939. Sudio je: Tužba se kao neosnovana odbija. Biljegovna pristojba se naplaća po ČL 5. toč. 4. i ČL 6. toč. 1. Zakona o taksama. Razlozi: Na molbu Krapinske tvornice pokućtva i parne pilane d. d. u Zagrebu dozvolilo je ministarstvo šumarstva i rudarstva u Zagrebu rješenjem od 14. VII. 1941. broj 10394-V-1941. ´da kotarski šumar Grohovac ing." Zrinko iz Krapine upravlja šumama moliteljice. Protiv toga rješenja podnijela je Zagrebačka inžinjerska komora u Zagrebu pravodobno tužbu na ovaj sud radi povriede §-a 18. Zakona 0 ovlaštenim inžinjerima i § 131. Zakona o šumama i radi ,toga, što u postupku koji je predhodio nije postupijeno po propisima postupka pa drži, da je po čl.^ 23. Uredbe o Upravnom sudu u Zagrebu tužba osnovana. Ovu povriedu § 18. Zakona o ovlaštenim inženjerima vidi tužiteljica u tome, što je tim paragrafom određeno, da radove iz toč. 1. 1 2. § 16. istog zakona mogu iznimno vršiti i državni inžinjeri, ali po pribavljenom mišljenju za svaki pojedini slučaj od inžinjerske komore^ to u ovom slučaju nije učinjeno, pa će prema tome Ing. Grohovac protivno spomenutom paragrafu sam svoj rad pregledati, sam podnašati priedlog za odobrenje itd. to se sve protivi § 15. i si. ZUP. radi Čega traži da se napadnuto rješenje ukine. Ovaj sud razmotriV napadnuto rješenje i tužbu, te uvaživ odgovor na ovo ministarstvo šumarstva i rudarstva, našao je, da tužba nije osnovana. Toč. 1. § 16. Zakona o ovlaštenim inžinjerima točno i poimence (taksativno) nabraja, što su tehnički radovi i to u oblast projektiranj a kada se odnose na građevinske i tehničke radove u savez u sa exploatacijom šuma, podizanjem i uređenjem šuma, ograničenjem šuma, diobom i^ melioi-acijom šumskog zemljišta i . uređenjem bujica, te navađajući građevinske radove u toč. 4. § 16. veli, da ih mogu izvršivati lica navedena u st. 2. čL 125. Zakona o ovlaštenim inženjerima, koji opet veli da te radove mogu vršiti i lica, kojima to pravo pripada po zakonu o radnja-ma od 5-XI1932. Posljednji pak zakon § 36. kaže, da su ta lica 1. inžinjeri građevinske i arhitel^tonske struke; 2. graditelji, koji su položiU ispit za građevinsku struku i 3. majstori zidari, tesari, klesari i t. d. Iz ovih propisa jasno se vidi da građevinski radovi nisu i eksploatacija šuma i ostalo napried navedeno, što sve je obuhvaćeno pojmom uprave šuma, a da to nije pridržano isključivo za ovlaštene inžinjere, već da to mogu raditi i druga lica. Ovlašteni pak i nžinj eri mogu isklj ućlvo obavljati te radove samo onda, kada se odnose na-građevinske i tehničke radove u savezu sa eksploatacijom šuma, podizanjem i uređenjem šuma itd. Ta druga lica ne određuje zakon o ovlaštenim inžinjerima, već zakon 0 šumama, koji se sa prvim ne kosi, a koji XI § 132. zakona o šumama veli, da se za samostalno upravljanje šumom traži podpuna fakultetska ili njoj i-avna visoka-školska sprema i praktični ispit za samostalno upravljanje šumarskog gospodarstva. Ove sve uslove ima kotarski šumar Grohovac ing. Zrinko. Točka 2. § 16. Zakona o ovlaštenim inžinjerinia govori i nabraja iste o tehničkim radovima u oblasti davanja stručnih mišljenja koje mogu vršiti isključivo ovlašteni inžinjeri, dakle oni koji rade samostalno t. j . koji nisu nigdje stalno namješteni i koji imaju svoju vlastitu pisarnu, a smiju te poslove vršiti na području čitave države. Taj se propis ne odnosi na upravitelje šuma, kojima propisuje poslove zakon 0 šumama i koji vrše poslove samo na jednom određenom području, a ne po čitavoj državi. Prema navedenom ne postoje u napadnutom rješenju povriede iz toč. 1. i 2. § 16. zakona o ovlaštenim inžinjerima. Dozvolu za tehničke radove iz toč. 1. i 2. § 16. zakona o ovlaštenim inžinjerima daje doduše po § 13. istog zakona nadležni ministar, po pribavljenom, mišljenju inžinjerske komore no uprava šuma ne može se uvrstiti među te tehničke radove, jer se dozvola za upravu šuma daje po § 132. Zakona o šumama, a ne po propisima* zakona o ovlaštenim inžinjerima. Ta dozvola daje se ovlaštenim inžinjerima, koji rade samostalno u svojim poslovnicama i mogu raditi po cieloj državi, a ne daje se dakle za poslove, koji se obavljaju po zakonu o šumama i koji, se ne odnose na građevinske i tehničke radove u savezu sa eksploatacijom šuma i t.. d. i davanje stručnih mišljenja. Nadalje § 18. Zakona o ovlaštenim inžinjerima i određuje, da se dozvola daje samo na rok. koji ne može biti dulji od godine dana t j . daje se za određeni posao i određeno vrijeme, docira upravljanje šumskih gospodarstvom nije posao na određeno vrijeme, već trajan posao, te stoga nije potrebno ministru da traži mišljenje inžinjerske komore za slučaj kad dozvoljava upravu u nedržavnim šumama. Navod tužbe da je povrieđen zakon u § 131. Zakona, o šumama nije osnovan, jer je propisom tog paragrafa određeno postavljanje upravitelja šuma samo za nedržavne šume. koje stoje pod naročitim javnim nadzorom (§ 56. zakona o šiunama) a Šume Krapinske tvornice pokućtva i parna pilana nisu pod tim javnim nadzorom. Kako pak ing. Grohovac Zrinku nije dana dozvola po § 131. već po § 132. Zakona o šumama, to nije ni povrijeđen propis § 131. Tužba se poziva na § 18. Zakona o ovlaštenim inžinjerima prema kojem osoba, koja je takovu dozvolu dobila, ne smije obavljati one poslove, koji k istoj dolaze na pregled i odobrenje, no u ovom slučaju je bez važnosti taj prigovor, jer ing. Grohovac nije dana dozvola po tome paragrafu, a osim toga je u napadnutom rješenju naglašeno, da on ne može biti uprava dozvoljena, već će nadzor preuzeti irW^-? 325 |