DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10-12/1942 str. 48     <-- 48 -->        PDF

Književnost


O RASPROSTRANJENOSTI EVROPSKOG PITOMOG KESTENA


Jedina samostalna knjiga u 1942. godini
s područja šumarstva jest Dr Milana Anića :
O rasprostranjenosti evropskog
pitomog kestena s osobitim obzirom ha
Nezavisnu Državu Hrvatsku i susjedne zemlje
(Zagreb, 1942., 142 str., 36 preglednih nacrta i
slika). Dr Anić posvetio je pitomom kestenu
ili ukratko kestenu, veliku pažnju, jer i njegova
teza za polučenje doktorata šumarskih
nauka obraduje kesten i to naročito u Zagrebačkoj
gori, ali i u drugim hrvatskim krajevima
na području između Kupe i Une. Taj rad
za doktorski ispit tiskan je u Glasniku za Šumske
pokuse knj. 7. pod naslovom Pitom i
kesten u Zagrebačkoj gori, ali nažalost
nije ni do danas opširnije prikazan za
stručnu javnost, dok je šira upoznata s tim radom
preko časopisa Alma Mater Croatic
a (br. 7. 1940./41. god. u prikazu Ing, O.
Piškorića: Tri šumarske disertacije u 1939. godini).


U uvodu svoje druge knjige piše Dr Anić
za kesten: ;>Za nas je on od osobitog značenja,
jer je obilnije rasprostranjen u mnogim našim
krajevima. Kesten pripada među naše autohtono
drveće. S obzirom na njegove šumsko-uzgojne
prednosti, kao i s ^obzirom na mnogobrojne
koristi, koje se od njega dobivaju," te
koje bi se valjanim uzgajanjem mogle dobivati,
zaslužuje i kod nas ova vrsta svestrano izučavanje
i promicanje.« Jest, kesten je vrijedan
naše pažnje i potrebu oživotvorehja te pažnje
neće nitko osporiti, tko imalo pozna kako njegova
uzgojna svojstva, tako i upotrebivost njegovog
drveta i njegovog ploda, pa i cvijeta
(koji daje dobru pašu za pčele). To naročito
vrijedi za male š um.o p o s j e d ni ke, odnosno
za svakog zemljoposjednika, koji ga
može itzgajati i kao voćku. Stoga je ovaj teoretski
rad Dr Anića od neposredne velike važnosti
za praktički rad, a koji bi svoju reali zaciju
morao naći i u jednoj knjižici
pisanoj za nestručnu javnost,
a u prvom redu za selo.


U ovoj knjizi opisao je autor nalazišta kestena
u prvom redu u Hrvatskoj, a zatim u
cijeloj Evropi dodirnuvši se i nalazišta u sjeverozapadnom
dijelu Afrike, te u Maloj Aziji
i u kavkaskim zemljama, kao i jedan pogled
na rasprostranjenost roda Castanea na cijeloj
zemlji. Iz toga pregleda je vidljivo, da rod kestena
osim šireg područja Sredozemnog mora
dolazi na istoj zemljopisnoj širini na istočnoj
obali Sjeverne Amerike, zatim u dijelu Kine
i na Japanskim otocima. Nalazišta kestena
u hrvatskim zemljama opisana
su pretežno na osnovu neposrednih
autorovih opažanja, dok u
ostalim krajevima prema talijanskoj, njemačkoj
te češkoj literaturi.


Nalazišta kestena u hrvatskim krajevima
obradio je Dr Anić prema biljno-geografskim
cjelinama, pa stoga, za upoznavanje kestena u
Hrvatskoj treba proći opise nalazišta u ovim
opisanim područjima: Istri, Hrvatskom Primorju
s otočjem, Dalmaciji s Bokom Kotorskom,
Južnoj Hercegovini kao dijelovima me


diteranskog područja Balkanskog poluotoka, te
Hrvatsku u užem smislu, Slavoniju, Bosnu i
sjevernu Hercegovinu kao dijelovima područja
jugoistočnih ogrsinaka Alpa. Ovdje prikazati
osobine pojedinih nalazišta značilo bi prepisati
cijele stranice ove knjige, pa ćemo istaći samo
neke značajke pojedinih nalazi´
šta. .: ;


Nalazišta pitomog kestena u Istri, gdje kesten
raste od iskona,- potvrđuju, da on traži
»zaštićene položaje, te duboko, plodno i svježe
tlo«, a to su tla (u tamošnjim krajevima) »na
ispranoj crljenici, koja se nalazi bilo u ovećim
suvislim naslagama, ili je nagomilana između
vapnenastog, Često više ili manje osovljenog
stijenja« (str. 25). — Za nalazišta kod Dobrinja
na otoku Krku »značajno je, da je u sklopljenim
kestenovim grupama obično dobro razvijena
acidifilna flora (mahovi, Pteridium, Hieracium,
Potentilla, Cytisus). U njima rast^ kitnjak,
lipa, obični grab, bagrem, brijest i dr. Od
podstojnog rašća značajan je veliki vrijes
(Erica arborea L.), kojeg zovu .mahača´... Karakteristično
je, da po uvalama gornje Melinske
Drage i gornjeg dijela potoka Vretenice
češće raste obični grab« (str. 31); — Proučavanjem
kestena na cijelom potezu obale Jadranskog
mora dobivamo odgovor na pitanje, k olika
je mogućnost upotrebe kestena
za sadnju (pošumljavanje)
n a Krasu , gdje je jedna takva vrsta vrlo
poželjna, a koji glasi: »Niži i zaklonjeniji položaji
našeg primorja imaju blagu klimu. Tu
se uzgajaju vinogradi i voćnjaci, a uspijeva i
osjetljivije mediteransko drveće. Takvi su predjeli,
međutim, prema prostranim kompleksima
jakom vjetru i sunčanoj žegi izloženog
Krša razmjerno veoma maleni. Za područje
našeg Krša karakteristične su naglije promjene
promjene u temperaturi. Obzirom na to, kao i
obzirom na druge "prirodne poteškoće u uspijevanju
šuma u primorju, ne može očekivati
ondje prostranije raširenje kestena, koji je gledom
na stanište veoma izbirljiv. Boljo m
pošumljenosti krša autohtonim
vrstama pružila bi se veća mogućnost
i kestenovoj rasprostranjenosti:
jedno time, što bi se na taj način
stvorilo odnosno popravilo tlo, a drugo time,
što bi se uzgojem šume stvorila i prirodna zaštita
od vjetra« (str. 47). — Zanimiva je na pr.
i konstatacija, da kesten u sjevero-žapadnom
kutu Hrvatske (Klenovnik, Maruševac, Bednja,
Vinica) dolazi na brežuljcima, u kojima prevladava
lapor (str. 57).


U zaključnom dijelu ove knjige utvrđuje
autor, »dj. u Hrvatskoj i susjednim zemljama
kesten raste pretežno u hladnijem području
Castenetuma (Pav.) i toplijem području Fagetuma
(Pav.), a ima ga na pogodnijim staništima
i u toplijem području Castanetuma (Pav.)
odnosno u hladnijem području Lauretuma
(Pav.)« (str. 123). Dolazak kestena u
pojedinim označenim predjelima u v j e t o v a n
je vlagom , koja mora biti dovoljna. Zadovoljenje
kestena vlagom polučuje se. bilo znatnim
godišnjim oborinama bilo oborinama u


320