DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 10-12/1942 str. 42     <-- 42 -->        PDF

u sjevernoj Crnoj Gori ima isti naziv kao na jugu P. peUce«, — K. iVIaIy^´ preiria
usmenoj izjavi O. Reisera ispravlja ovu »zabludu« koja je nastala u radu Rohlena
i označuje ovo stanište na Durmitoru kao stanište »P. leucodermis<<.


Međutim treba istaći da nije ni ova posljednja tvrdnja potpuno točna, bar^ što
se tiče užeg mjesnog masiva. Na spomenutom mjestu iznad sutjeske potoka Sušice,
u strmim klisurama vapnenca rastu vrlo zanimljivi primjerci borova, za koje sam,
ali, mogao utvrditi da pripadaju našem crnom boru (Pinus nigra Arn.), nikako
muniki (P. Heldre.chii Christ), a najmanje možda moliki. Uzgred rečeno, ne vjerujem
da je od ovih borova ostao danas još i jedan ljepši primjerak, posto je baš
na njih bacila oko jedna » firma«, koja je u tim predjelima eksploatirala šume.


U neposrednoj blizini, ali na jiažnom dijelu planine Durmitora ispod Boljske ili
Žute Grede nalazi se jedna omanja oaza munike koju je Dr. K. Bošnjak´ otkrio,
ali tek u 1934. godini. Prema tome može se smatrati da se ovo stanište na krajnjem
sjeverozapadu Crne Gore, odnosno u blizini >>bivše Austro-Ugarske i Crnogorske
gran ce« ne proteže na moliku nego na muniku.


N. Košanin´ opet izričito tvrdi da »Pinus peuce, kao stanovnik pretežno silikatne
podloge ne prelazi na sjever Prokletije, dok je sa već m prostiranjem silikatne
podloge prema jugu i istoku sve češći«. Na drugom pak mjestu" podvlači da
»najsjevernija, a u isto vrijeme i najzapadnija točka njenog današnjeg prostiranja
jeste planina Sjekirica sjeverno od Plavskog Jezera«.
Po svemu tome dakle otpada tvrdnja da se molika nalazi i u šumama Bosne
ili Hercegovine. U prvom redu ovo ne potvrđuju nikakvi - radovi K. Maly-a ni N.
Košanina, a os^m toga šumsko područje Bosne i Hercegovine i ako još nije detaljno
floristički proučeno ipak je toliko botanički poznato, da u njemu ne bi izmakla
pažnji jedna tako izrazito okarakterizirana vrsta kao što je molika.


2, .;


Ovom prilikom međutim iznosimo sva do danas poznata staništa molike i to
prema već navedenim radovima Košanina, Dimitrova i Miillera.


Glavno raširenje molike obuhvaća bugarske i makedonske planine. U Bugarskoj
u njenoj, kako je Dimitrov^** naziva »glavnoj ishodnoj oblasti rasprostranjenja
« na Riisko-Rodopskom i Pirinskom planinskom masivu raste u prostranim
šumama između Musale i Rilskog manastira, u gornjem toku Crnog Iskra (državna
šuma Cam-Korija), u izvorištu rijeke Marice (državne šume Cemberlija i Coravica),
na sjevermm i sjeveroistočnim padinama planine Pirina, na Ali-Botušu, na
Vitošu i na Staroj planini (na Piridopskim, Tekijskim, KUsurskim, Tetevenskim i
Trojanskim planinama).


U Makedoniji raste u prekrasnim sastojinama na Peristeru. Ovo je njeno
klasično stanište u kojem juje prvi put našao. Grisebach. Zatim raste još na planinama
N´dže-Kožuf, Karađici i Sar planini.


U Albaniji raste na sjevernim Prokletijama na Maja Kopaču, zapadno od Gusinja,
na planinama istočne Mirchite kod Oroša i na Korabu.


U Crnoj Gori raste na Komovima, Sjek^rici i na planinama između Berana i
Peći. Prema Rohleni^^ u području Komova nastava desne obale riječice Peručice
(stanište koje se je često zamjenjivalo sa staništem munike) zatim dolazi u području
Zlorječice i Lima. Dr. K. Bošnjak´´ navodi njena staništa (pod nazivom


6 K. Mal^ — Saopštenja o dešavanju nekojih Pinus — vrsta na balkanskom poluostrvu


—- Glasnik zem. muzeja za B. i H. XXXII (1920) s. 212.
-.nol´^%^´^" ^^^^^^^ — Prilog poznavanju durmitorske vegetacije. Acta Botanica Vol. X.


lyo5 s. IT.
a N. Košanin --Geološki 1 geografski momenti u razviću flore Južne Srbije — Zbornik


radova posvećen J. Cviji<5u 1924.
46 (1^23f^s^^icr ^ ^´´´´´^ tercijernih biljaka u današnjoj flori - Glas srpske kr., Akademije
1^0 Dimitrov — loco eitato str. 26.


« Dr. K, Bošnjak - Botanička ekskurzija u Prokletlje ~ »Priroda« XXVn (1937) br. 1.


314 ´ "